21.          SVAKI JE ČOVJEK BOG

Sai Baba često poklonicima napominje da između čovjeka i Boga postoji samo mala razlika koja se zove spoznaja. Bog je svjestan toga što je, dok čovjek, mada je božanski, potpuno zanemaruje svoje stanje.

To je otkriće zbunjujuće. Svaki je čovjek Bog. Ja sam Bog. Mora da se Bog jako dobro sakrio negdje unutar mene, kažem sam sebi, jer nikada nisam opazio da imam njegove oznake. Bog je dobar a ja to nisam baš uvijek, Bog je samilostan a ja sam često nemilosrdan; Bog je beskrajan a ja sam jako svjestan svojih ograničenosti; Bog je sveznajući a ja ne znam ni što ću sutra raditi; Bog je svemoćan a ja se jedva borim sa svojim vlastitim poslom.

Ukratko, sve navodi na pomisao da je između nas i Boga, ne tanana koprena kako to kaže Sai Baba, nego pravi ponor. Pa ipak Baba, kada nas prima, postupa s nama kao sa sebi ravnima. I u tom je pogledu Sai Baba zbunjujući. On je taj koji služi tebe, koji nekome donosi odijelo ili slatkiš i čak ne dozvoljava da to sam učiniš.

„Ja sam došao da bih vam služio i služiti vam mi pričinjava zadovoljstvo”, kaže.

Sada sam već postao sjena doktora Galvina. Mislim da mi ga je Baba podmetnuo ili je učinio da se prilijepim uz njega kako bih usvojio nešto više njegove filozofije.

„Kako se može misliti da je unutarnje Sebstvo Bog?”

„Razlika između čovjeka i Boga se nalazi u različitom stupnju spoznaje. To je velika istina koju mora shvatiti svatko od nas inače uspon postaje težak i zamoran. Baba je dao ovu definiciju:

Život + želja = Čovjek Život – želja = Bog

Odsutnost želje vodi do božanstvenosti. Bog je, znači, samo drugačije stanje svijesti. Baba izjavljuje da sve što pripada ovoj kreaciji, od lista do životinja i čovjeka, potječe od istog božanskog sjemena. „Oni koji spoznaju tu istinu će postati jedno sa božanstvom. Oni koji ne uspiju shvatiti će potonuti u neznanju”. Mi sve ono što je poučavao Isus prihvaćamo bez da znamo potječe li to izravno od njega ili su manipulacije neznalica i arivista. U tom je slučaju naša greška to što drugima prepuštamo da za nas odluče o tome što je bilo rečeno, prepuštamo drugima zadatak da odgonetnu sadržaj njegovog učenja. Ako su oni koji su protumačili ili odgonetnuli Isusovu poruku bili neznalice o kozmičkim istinama i tajnama, moramo priznati da smo dobili u nasljedstvo netočne obavijesti. Tu je postavku da je naše unutarnje Sebstvo Bog već jasno izrekao Isus objavom: „Kraljevstvo je nebesko unutar vas; otkrijte sebe i otkrili ste kraljevstvo; u tom čete času moći pomicati planine”.

„Zašto Bog samo jednim svojim silaskom ne spasi čovječanstvo, samo jednom inkarnacijom? Otkuda potreba za višekratnim silaskom?”

„Greška nije u Bogu, nego u čovjeku. Neki ljudi prihvaćaju učenje Otkupitelja i provode ga u život. Drugima je teško odreći se strasti i želja i nastavljaju biti upleteni u svoje vlastite projekcije uma. Vremenom većina ljudi niske duhovne razine nadvlada ispravne i sve se vraća u kaljužu pokvarenosti. Tako Spasitelj mora. poslije tisuću ili dvije tisuće godina, ponovno  sići  da  popravi  ono  što je pokvareno. A to što je polomljeno  je  zakon  morala.  Zakon morala  je stup  potporanj  ukupne kreacije.  Bez  njega  bi  negativne

vibracije bile tako jake da bi uništile sveukupnu kreaciju. Dovoljno je pročitati Joganandu* da bi se dobilo i

blijedu ideju o uništenju koje su prouzročile misli, riječi i djela čovjeka. Spasitelj mora sići da bi ponovno

donio svoju pouku o životu. Čovjek ima slobodu biranja između istine i laži. Roditelj, ma koliki autoritet

uživao, nikada neće uspjeti natjerati na učenje sina koji to ne želi. Bog ne nameće svoju volju, niti može

prekršiti kozmičke zakone koje je sam stvorio. Mora poštovati svačije vrijeme sazrijevanja. Prije će ili kasnije

svi stići do cilja. Možemo biti više puta rušeni i vraćeni u patnju, no nakon što tisuću puta ponovimo razred

sigurno ćemo naučiti dovoljno da primimo diplomu koja nam omogućuje pristup višoj dimenziji. Onaj će tko

je umoran od patnje učiniti sve kako bi položio maturu. Ljenčine i nevoljnici će se prepustiti struji učeći samo

po jednu lekciju u svakom životu provedenom u ovoj materijalnoj stvarnosti”.

„Postoje li suštinske razlike između duhovnih voditelja koji su sišli u ovu našu materijalnu stvarnost?”

*  Indijski Jogi koji je živio početkom ovog stoljeća. Više od pola života proveo u Americi gdje se zalagao da osvijetli skriveni most između istočene i zapadne tradicije u bogospoznaji. (op. prev.)

„Ako na duhovnoj razini možemo reći da se uvijek ista bit inkarnira u ovom ili onom liku i da ne postoji nikakva razlika, na materijalnoj razini razlike postoje i vidljive su jer je silazak uvjetovan određenom situacijom koja se događa unutar naše dimenzije, zbog čega onaj koji silazi sobom nosi samo ono potrebno za popravak. Besmisleno je ponijeti pilu ako se treba objesiti sliku. Dovoljan je čekić. Katkada Bog silazi noseći sobom sve moći kojima raspolaže, drugi puta iskazuje samo svoju vidovitost jer je u tom određenom trenutku ta oznaka više nego dovoljna da bi se ljudi vratili na pravi put. Rama je sišao sa djelomičnim moćima jer njegovo doba nije bilo tako iskvareno. Krišna je, kao i Sai Baba, sišao sa sveukupnom moći jer pokvarenost nije poštedjela ni jedno područje. Ako je u neko drugo doba bio dovoljan konopac da bi se izvuklo čovjeka iz bunara, danas je potrebno čvrsto i debelo uže. Bunar u koji smo upali je vrlo dubok.”.

„Kakva je razlika između Muhamedove ili Isusove i Sai Babine misije?”

„Temeljno je misija ovih voditelja, jednakih po suštini no različitih obličjem, ista: dostizanje razine svijesti koja će nam dozvoliti da u našem unutarnjem Sebstvu prepoznamo Boga. Isus je u Palestinu sišao s namjerom da probudi svijest svog naroda. On je sam potvrdio da je sišao samo zbog izgubljenih ovaca Izraela. Ljudi su kasnije sami pomislili da je sišao zbog svih i da je Njegovu poruku potrebno proširiti cijelim planetom a da nisu vodili računa o tome da je njegovo učenje već tisućama godina dio kulturnog nasljedstva raznih naroda. Španjolci su, kad su osvojili asteke, bili zaprepašteni otkrivši da taj narod već pozna misterij euharistije i da ga tisućama godina, mada nikada nije upoznao Isusa, primjenjuje.

„Isus nije tijekom svog života imao mnogo sljedbenika, a još ih manje ima u ovim našim danima. Tko se može uistinu proglasiti kršćaninom? Možemo se izjasniti katolicima, pravoslavcima ili protestantima, ali ne kršćanima. Isusovo su učenje osporili sami njegovi ljudi koji su zaboravili najvažniju zapovijed: ljubi bližnjega kao samoga sebe. Isusu su bili potrebni sljedbenici i propovjednici kako bi stigao do kraja svijeta, no samo se jedna šestina svjetskog stanovništva preobratila na kršćanstvo nakon dvije tisuće godina, a od toga se samo 10% izjašnjava istinskim vjernicima mada ni oni ne slijede u potpunosti postavke koje je poučavao Isus. Isto možemo reći iza Muhameda koji je u početku svoje učenje želio pružiti samo izgubljenim plemenima pustinje. Sai Baba se svojim psihičkim moćima služi da bi stigao do svih onih koji su spremni, a danas je, mada je i on čitavih 50 godina proveo u tišini, 120 nacija obuhvaćeno njegovim učenjem. U tim zemljama niču brojni centri, tako da mislim da je danas onih koji vjeruju u Sai Babinu stvarnost nekoliko stotina milijuna rasutih po svim kontinentima, od Afrike do Azije, od obje Amerike do Europe.”

Svima je poznat slučaj gospođe iz Grčke kojoj se Sai Baba pokazao u sobi kairskog hotela. Po izrazu punom ljubavi i narančastoj tunici je u njemu prepoznala mistika. Nije znala tko je ni gdje bi ga mogla sresti. Žena je, poslije tri godine, prolazeći ulicom ugledala u nekom knjižarskom izlog u knjigu koja govori o Sai Babi, te sa njegovom slikom na omotu. Žena je prepoznala mistika koji joj se ukazao prije tri godine u Kairu. Kupila je knjigu i krenula u Indiju. Po dolasku u Puttaparthi Baba joj je kazao: ’Dugo ti je trebalo da stigneš. Već te tri godine čekam!’. Poznat je i slučaj pilota koji je u trenutku opasnosti čuo iz radija u svojoj pilotskoj kabini glas Sai Babe koji mu je davao upute kako da izađe iz oluje.

Sai Baba je izjavio da će sa čovječanstvom od svog 60 rođendana osobno telepatski komunicirati. Na taj će način dovesti sve tražitelje istine u Puttaparthi. Oni koji će se, mada nisu tražitelji istine, slučajno pridružiti, će se jednostavno putem izgubiti.

„Zašto, ako je Bog sam sišao na planet i među nama je, postoji tako mnogo nepravde na svijetu?”

Znam da se ponavljam, no potrebna su mi uvjeravanja, možda i nisam imao dovoljno vremena da dobro razmislim o svemu što mije ovih dana kazao dr. Galvin. Svaku večer zapisujem, tako da ću po dolasku kući imati vremena i mogućnosti da dobro obradim sve ovo što sam saznao.

„Sai Baba kaže: ‘Tvoje je današnje radosti i patnje odredilo tvoje ponašanje u prošlom životu. Tvoje sadašnje ponašanje gradi tvoju budućnost. Ako ono ne bude ispravno, susrest ćeš se s novim patnjama. Izbor je samo tvoj. Bog je samo Svjedok. Djelatnik svega što činiš ili ne činiš si samo ti. Ne okrivljuj za svoju nesreću Boga nego samo samog sebe, isto kao što ne moraš Bogu pripisivati zasluge za svoju sreću danas jer je ona samo plod tvog dobrog ponašanja u prošlosti.” Onaj tko malo radi će sagraditi samo kolibu. Tko mukotrpno radi sagraditi će dvorac. Svatko ima ono što je želio dobiti.

Kada spoznamo istine koje upravljaju životom više nećemo činiti greške koje nas love u zamku nesreće. Kada je tajna jednom otkrivena sve postaje mnogo lakše. U trenutku u kojem otkrijemo da se neka vrata otvaraju jednostavnim okretanjem ključa u bravi postaje bespotrebno udaranje nogom kako bi provalili”.

„Što rade razne crkve pred fenomenom Sai Baba?”

„Ovom prilikom crkve moraju pokazati svoje pravo lice. Pred Sai Babinom stvarnošću su prisiljene dokazati vlastito poštenje ili nepoštenje. Crkve su se borile kako bi dokazale da je Isus bio Božji sin ili Muhamed njegov veliki prorok.

A kako su se borile? Jednostavnim nastojanjem da ljude uvjere kako čovjek koji čini čuda ne može biti drugo do božanski; da čovjek koji svoja saznanja dobiva izravno od Arhanđela Gabrijela ne može biti drugo do božji izabranik. No je li to dovoljno za dokazivanje božanstvenosti neke osobe? Taj se problem ne tiče poklonika; tiče se znanstvenika. Ono što je hitno to je da se podignu svi ljudi dobre volje kako ne bi izgubili ovu veliku priliku da susretnu Učitelja i razjasne sve metafizičke nedoumice koje ih možda muče”.

„Zašto su Abrahamove religije, a time mislim na islam, židovstvo i kršćanstvo i tisuće njegovih konfesija, jedine hegemonijske religije koje odbijaju spasenje onih koji su ‘izvan?’”

„Dobro si kazao. Korijen je tih religija isti. Abraham je  otac svima. Ne  bi bilo kršćanstva da nije postojalo židovstvo, a islama ne bi bilo da nije postojalo židovstvo i kršćanstvo. Jedna podrazumijeva drugu. Sve su tri religije kćeri istog oca i ma koliko u njima još preživljava ona čista, nevina, gnostička iskra, vanjština im je uvijek ista i uvjetovana traženjem okoline i potrebama sljedbenika onog vremena u kojem se razvila bilo koja od njih. To su tri građevine sagrađene po istom arhitektonskom stilu, no obojene prema onom što sadrže. Ako se uništi jednu, uništilo se i druge. Abraham je, u svakom slučaju, imao vedske korijene, zbog čega su i zapadne religije vedskog podrijetla. Činjenica da više ne posjeduju znanje velikih Tajni je prisilio religije na zatvaranje kako ne bi iscurilo i ono malo vode koju su uspjele zadržati u svojim bačvama. Kada se neka religija zatvara, istina je već izgubljena. Što misliš zašto zatvori imaju tako visoke zidove i teška vrata? Jer je vani sloboda. Prirodna je težnja čovjeka postizanje slobode i svijetla. Država je, kako ne bi izgubila ‘mušterije’, sagradila oko zatvora visoke zidove. I crkva je, isto tako, podigla psihološke zidine kako ne bi izgubila vlastite sljedbenike”.

„Što se dogodi ako netko krene k Sai Babi, ali se potom putem izgubi?”

„Sai Baba izjavljuje da nikada neće  napustiti tražitelje Istine  koji su se  uputili k Njemu. Može  se dogoditi da ti isti tražitelji ne shvate odmah stvarnost činjenica pa moraju pričekati da sazriju ili u sebi razjasne neke postavke. No isto je tako istina da su oni koji se došli k Njemu i spoznali njegovu stvarnost, ali se nisu vremenom prilagodili određenom ponašanju, ma koliko ono bilo teško i zamorno, dvostruko odgovorni, jer su vidjeli a nisu prihvatili, shvatili a nisu usvojili. Ovi su posljednji u određenom povlaštenom položaju u odnosu na one koji nisu zvani, zbog čega pojedinačna odgovornost neizbježno raste i oni postaju dvostruko krivi. U to govor koji je Baba održao 1960. ne ostavlja ni malo sumnje”.

„Hoćeš li reći da su neki bili pozvani, prepoznali su nadnaravnost čovjeka, shvatili razlog zbog kojeg je sišao, ali su se vratili kući nastavljajući po starom kao što su uvijek činili?”

„Da!”

„Znači te bi osobe bile mnogo više krive od jadnog neznalice koji, obzirom da nisu sposobni spoznati stvarnost Sai Babe, potpuno zanemaruju i njega i njegovo učenje i prisutnost na zemlji?”

„Nije toliko presudna činjenica prepoznavanje stvarnosti tog čovjeka, nego ona priznavanja vrijednosti njegovog učenja! Nagrađeni će biti oni koji dosljedno poštuju određene vrijednosti, bez obzira na stvarnost Sai Babe!”

„Hoćeš li reći da je Njegova doktrina mnogo važnija od Njegovog lika ili imena?”

„Točno! Lik se Boga može mijenjati iz jednog doba do drugog, no ne mijenjaju se njegove istine”.

„Onaj tko slijedi određene vrijednosti i etiku, ne može ne prepoznati svetost nekog čovjeka. Dvije su to usporedne stvari!”

„Izrekao si veliku istinu. Neki su kršćanski svećenici, kao i poneki budistički monasi ili muslimani i neki brahmani prepoznali Sai Babinu svetost zato jer su i sami sveti. Osobe se koje pripadaju istoj kategoriji odmah prepoznaju jer govore istovjetnim jezikom”.

Sveci se znači međusobno prepoznaju. No postoje i one osobe koje se proglašavaju senzitivcima i tvrde da su u Sai Babi prepoznale živuće božanstvo zahvaljujući svojim moćima, a potom se vraćaju kući i nastavljaju se baviti okultizmom, magijom, spiritizmom, Reikijem, pranoterapijom. To me uvijek ostavljalo u čudu jer pokazuje znatnu nepodudarnost i nedosljednost. Svi putovi vode u Pariz, no onaj tko pronađe glavnu cestu neće više nikada putovati seoskim puteljcima. To se ne događa sa najvećim dijelom osoba koje se proglašavaju senzitivcima.

***„Ti već mnogo godina živiš Sai iskustvo. Što misliš o okultizmu, Reikiju, pranoterapiji i magiji?”

„I dalje se baviti tim stvarima nakon što se proživilo ovakvo iskustvo nema nikakvog smisla. To je poput želje da se nakon položene mature vrati u klupe prvog razreda. Tko bi ikada učinio takvu glupost? Onaj tko se vrati kući i ponovno posveti takvim stvarima nije shvatio Sai Babinu stvarnost, nije spoznao mehanizam koji pokreće nadnaravne pojave, nije pojmio značenje onostranog a naročito unutarnjeg Sebstva. Putovanje je bilo uzaludno. Teozofija i parapsihologija su poslužile poimanju one drugačije stvarnosti koju nam Sai Baba nudi na sasvim stvaran način. Pobrkati sve to i vratiti se kući da bi se ponovno počelo sve iz početka, znači da se promašilo u svom traganju. Ljudi se kvalificiraju onim što iskazuju. Onaj tko se vratio kući nakon što je doživio ovaj susret i ponovno poprimio stare navike nije ništa sakupio, nema dovoljnu intelektualnu zrelost da išta prihvati”.

„Koga dakle može još zanimati okultizam?”

„Onoga tko još nije shvatio što je drugačija razina svijesti, što se podrazumijeva pod unutarnjim Sebstvom, onostranim i t. d., i t. d. Bili se ti, da ti je na raspolaganju bazen, još uvijek kupao u nekom lavoru? Ili bi, ako imaš turpiju, strugao željezo noktom?”

„Postoje senzitivci koji, mada priznaju Sai Babinu stvarnost, nastavljaju svojim putem!”

„I ti ih nazivaš senzitivcima?”

„Čini se, po onom što se pripovijeda, da Sai Baba može stvarno pomoći pokloniku u njegovom traženju Boga. Kako se ta pomoć iskazuje?”

„Sai Baba u nas usađuje potrebu da odstranimo lažne materijalne i moralne vrijednosti kojima smo ispunjeni i pruža nam mogućnost da otkrijemo našu istinsku svijest postepenim guljenjem, dan za danom, našu naranču dok ne stignemo do ukusnog ploda; uči nas na djelovanje bez očekivanja nagrade zato; navodi nas da damo i oprostimo”.

Čini se da je dr. Galvin neiscrpni izvor informacija. Uvijek ima spreman i razuman odgovor. Nastojim kovati željezo dok je vruće, pa i pod cijenu da mu dosađujem. Tragatelj se općenito nikada ne zamori objašnjenjima kojima drugima daje ono malo ili mnogo što je sam uspio osvojiti. On shvaća da smo svi u istom čamcu i da ako jedan dostigne cilj sobom neminovno povlači i stotinu svojih drugova.

„Sai Baba liječi neizlječive bolesnike kao da pridaje veliku važnost fizičkom tijelu. Kako onda objašnjava potrebu da se za samoostvarenje treba odvojiti od materijalnih stvari?”

„Sai Baba potvrđuje da je Bog u nama, da je ovo tijelo hram i kuća Božja. Svakome je od nas dužnost da vlastitu kuću održava na najbolji mogući način. S druge je strane to tijelo jedino sredstvo koje imamo na raspolaganju za ostvarenje, kao što je oko jedino sredstvo za vid. O tome smo već govorili. Svatko je od nas dakle u središtu svemira. Važnost imanja ljudskog života je ogromna zbog činjenice da je ljudsko stanje jedina odskočnica koja omogućuje skok prema vječnosti. Samo kada je tijelo zdravo a um bistar, kaže Sai Baba, možemo stremiti prema ostvarenju putem bogoštovnih tehnika. Ako tijelo ne funkcionira besprijekorno a um više nije bistar nećemo imati ni najmanju mogućnost za taj skok. Morati ćemo samo čekati da spalimo svoju karmu i položimo popravak u nekom drugom tijelu. Ne potrošite uzalud ovaj ljudski život, kaže, jer vas je on stajao mnogih patnji i mnogih ponovnih rađanja. Milijarde duša čekaju na priliku da žive svoje materijalno iskustvo. Onaj tko je imao tu sreću da dobije ljudsko tijelo zna da ono predstavlja prolaz oslobođenja i srebrne dveri spasenja”.

„Čemu služi susret sa Sai Babom. Nije li dovoljno slijediti njegovo učenje? A s druge strane, ne komunicira li sa svojim poklonicima putem snova?”

„Već je mnogo i slijediti njegovo učenje i istina je da on komunicira na izravan način kroz san ili na tisuće drugih neizravnih načina. Sai Baba uvijek izravno komunicira s poklonikom i nikada ne zadužuje nikoga da u tome bude posrednik na suptilnoj razini. Kada vam netko kaže da ga je Baba zadužio da vam kaže da… udaljite ga! Čin izravnog susreta sa Sai Babom znači i izlaganje utjecaju njegovih vibracija. Sam je Baba objasnio važnost izlaganja njegovim vibracijama, jer one oduzimaju najveće mane i daju naboj koji će omogućiti savladavanje vlastitih manjkavosti u najkraćem mogućem vremenu. A vidjeći sve ono što radi nikome neće biti teško vjerovati da je i ovo istina. No čini se da u posljednje vrijeme Baba poziva svoje poklonike da ga ne posjećuju više od jednom do dva puta godišnje, kako zbog uštede u novcu tako i da ostave mjesta onima koji još nikada nisu bili”.

„Misliš li da ateisti uistinu postoje?”

„Možda je najveći ateista u povijesti bio Carl Marx. A misliš li da Marx nije vjerovao u Istinu ili nije imao vjere u čovjeka? Boga se prigrli onda kada se iskaže povjerenje u Istinu ili čovjeka. Marx je vjerovao u Boga i zvao ga je imenom Povijest: „Povijest vodi do slobode” govorio je; a to je značilo: spoznaja vodi do Boga. Koriste se različiti nazivi no postavka je uvijek ista. U ovom su povijesnom dobu ateisti oni sretniji jer ne moraju ništa oboriti kako bi prihvatili istinu. Ne moraju lomiti dogme, boriti se s vjerom, sukobiti s crkvom da bi prihvatili istinu. Možda su upravo oni buduća sol zemlje!”

Jasno je da ateisti ne mogu biti Sai Babini neprijatelji, naprotiv. Sai Babina postavka po kojoj je božanstvo shvaćeno kao stanje spoznaje bi ih lako uvjerilo u onu drugačiju stvarnost koja se čini razumnom pa čak i znanstvenom. Pa tko su onda pravi Sai Babini neprijatelji? I što Sai Baba uopće misli o svojim neprijateljima? Pitam to doktora Galvina.

***„U jednom od svojih govora Sai Baba kaže (navodim po sjećanju): „Nije dobro biti previše povezan s drugima ni putem prijateljstva ni putem mržnje. No ako vam moram dati neki savjet, njegujte radije svoje neprijatelje jer će vam oni reći vaše manjkavosti, dok prijatelji s vama uvijek postupaju u rukavicama kako vas ne bi povrijedili. Purane kažu da neprijatelj koji vas kritizira ili blati ne čini drugo do preuzima vaše karmičke dugove i što je veće njegovo nasilje to čete se vi brže osloboditi svojih nedostataka i grijehova. S druge strane, kako znate da se radi o neprijatelju tako čete nastojati da mu ne pružate razlog za kritiku a to ima blagotvorno djelovanje po vas. Neprijatelj je cenzor i onaj koji ispravlja. Zahvalite svima koji o vama govore loše. Čine vam veliku uslugu. Ako netko govori loše o vama ne sakupljajte njegov otrov. Ako netko rasipa otrovne sastojke što činite? Skupljate li ih možda? Ne sakupljajte zlonamjernost. One će se vratiti onome tko ih je odaslao kao što se pošiljatelju vrati neuručeno pismo.” Sai Babin govor nam objašnjava i kako je nepoželjno služiti se zlonamjernošću jer ako to činimo posljedica je samo to da na sebe tovarimo karmu onoga prema kome smo je usmjerili. Na isti način preuzimamo na sebe odgovornost za sve savjete koje smo nekome dali. Mi često dijelimo savjete no toga se moramo čuvati jer na taj način preuzimamo na sebe teškoće koje su potekle od naših vlastitih savjeta. Ako se neki pojedinac, slijedeći naše savjete, uvali u

neke neprilike, koje su suprotne našim ružičastim predviđanjima, te će neprilike pritisnuti našu sudbinu: više našu nego njegovu”.