Pitalac:
Došao sam iz Engleske i na putu sam za Madras. Tamo ću sresti mog oca i mi ćemo ići kopnom za London. Studiram psihologiju, ali još ne znam što ću raditi kad dobijem diplomu.
Mogao bih da pokušam industrijsku psihologiju, ili psihoterapiju. Moj otac je glavni ljekar, ja mogu da sledim istu liniju.
Ali ovo ne iscrpljuje moja zanimanja. Postoje izvjesna pitanja koja se ne mijenjaju sa vremenom. Ja shvaćam da vi imate neke odgovore na takva pitanja i to me je navelo da dođem da Vas vidim.
Maharadž:
Ja se pitam da li sam Ja pravi čovjek da odgovorim na vaša pitanja. Ja znam malo o stvarima i ljudima. Ja znam jedino da Ja jesam, i da mnogo također i vi znate. Mi smo jednaki.
P:
Naravno, ja znam da ja jesam. Ali ja ne znam što to znači.
M:
Ono što vi smatrate da je "ja" i "ja jesam" niste vi. Znati da vi jeste je prirodno, znati što ste vi je rezultat većeg istraživanja. Vi ćete morati da ispitate čitavo polje svjesnosti i da idete iznad toga.
Zbog toga morate naći pravog učitelja i stvoriti stanja potrebna za otkrivanje, spoznavanje.
Generalno govoreći, postoje dva puta: vanjski i unutarnji. Bilo da vi živite sa nekim tko zna Istinu i pokoravate se potpuno njegovom vodstvu i oformljujućem utjecaju, ili vi tragate za unutarnjim vodstvom i sledite vaše unutarnje svjetlo, bilo gdje da vas povede. U oba slučaja vaše personalne želje i strahovi moraju izostati, nestati.
Vi učite ili pomoću bliskosti Gurua, ili istraživanjem, pasivno ili aktivnim načinom. Vi ili dopuštate da budete vođeni rijekom života i ljubavi koje predstavlja vaš Guru, ili vi činite vaše osobne napore, vođeni vašom unutarnjom zvijezdom.
U oba slučaja vi morate ići naprijed, morate biti ozbiljni, iskreni. Rijetki su ljudi koji su sretni da nađu nekoga vrijednoga od povjerenja i ljubavi. Mnogi od njih moraju ići teškim putem, putem inteligencije i razumijevanja, razlikovanja dobrog od lošeg, i nevezanosti, viveka - vairagya.
Ovaj je put otvoren svima.
P:
Meni je drago što sam došao ovdje, mada odlazim sutra, jedan razgovor sa Vama može da utiče na cio moj život.
M: Da, jednom kad kažete: "Ja želim da pronađem Istinu", sav vaš život će biti duboko prožet time.
Sve vaše mentalne i fizičke navike, osjećanja i emocije, želje i strahovi, planovi i odluke će pretrpjeti najradikalnije, najkorjenitije, promjene.
P:
Jednom kada ja usmjerim, pripremim moj um da pronađe Istinu, Realnost, što treba da radim nakon toga?
M:
To zavisi od vašeg temperamenta. Ako ste vi ozbiljni, iskreni, bilo koji put da izaberete, odvest će vas do vašeg cilja. Ozbiljnost je onaj odlučujući faktor.
P: Što je izvor ozbiljnosti?
M: To je samonavodeći instinkt, težnja za domom. njim se ptica vraća u gnijezdo i riba u planinskom toku vraća se tamo gdje je bila rođena. Sjeme se vraća zemlji, kada je plod sazreo. Sazrijevanje je sve.
P: A što će dati meni da sazrim? Da li mi je potrebno iskustvo?

M:
Vi već znate sve iskustvo koje vam je potrebno, jer da je drugačije, vi ne biste došli ovdje. Vi ne treba više ništa da skupljate, već prije vi morate da idete iznad iskustva. Koji bilo napor da učinite, bilo koju metodu, sadhanu, da sledite, to će samo stvoriti više iskustva, ali vas neće odvesti iznad.
Niti će vam čitanje knjiga pomoći. One će obogatiti vaš um, proširiti vaše znanje, ali osobu koja ste vi - neće dotaknuti. Ako vi očekujete neke koristi, beneficije, od vašeg traganja, materijalne, mentalne ili spiritualne, vi ste promašili suštinu. Istina ne donosi prednosti materijalno-mentalne.
Ona vam ne daje viši status u društvu, niti moć nad drugima; sve što dobijete je Istina i sloboda od lažnog.
P:
Sigurno Vam Istina daje moć da pomognete drugima.
M:
To je samo maštanje, imaginacija, međutim plemenita! U suštini, uistinu, vi ne pomažete drugima, jer ne postoje drugi. Vi dijelite ljude u plemenite i zle, ne plemenite, i vi molite plemenite da pomognu neplemenitim. Vi dijelite, vi vrednujete, procjenjujete, vi sudite i osuđujete - u ime Istine - vi je uništavate. Vaša sama želja da formulirate Istinu je negira, zato što ona ne može biti sadržana u riječima. Istina može biti izražena samo pomoću negiranja lažnog - u djelovanju. Zato vi morate otkriti lažno kao lažno putem razlučivanja, viveka, i odreći se toga, vairagya. Odricanje od lažnog je oslobađajuće i energizirajuće. To postavlja otvoren put ka savršenstvu.
P:
Kad ću znati da sam otkrio Istinu?
M:
Kada se ideja "ovo je Istina", "ono je Istina" ne rađa, ne pojavljuje. Istina ne afirmira sebe, ona je u viđenju lažnog kao lažnog i odriče ga se. Beskorisno je tragati za Istinom, kada je um slijep za lažno. On mora biti očišćen od lažnog potpuno, prije nego što Istina može da se rodi, osvane u njemu.
P:
Ali što je lažno?
M:
Svakako, ono što nema postojanje je lažno.
P:
Na što vi mislite s tim - nemati postojanje? Lažno je tu oštro kao čavao.
M:
Ono što proturječi sebi nema postojanje. Ili ono ima samo trenutno postojanje, što dolazi na isto, da nema postojanje. Jer, ono što ima početak i kraj nema sredinu. To je šuplje. To ima samo ime i oblik stvoren od uma, ali ono nema ni supstance, biti, ni suštine.
P:
Ako sve što prolazi nema postojanje, onda i Univerzum također nema postojanje.
M:
Tko je ikad to negirao? Naravno, Univerzum nema postojanje.
P:
Što ima?
M:
Ono što ne ovisi za svoje postojanje, egzistenciju, ono što se ne rađa kad se Univerzum rađa, niti zalazi kad Univerzum zalazi, nestaje; ono što ne treba nikakav dokaz, ali donosi realnost svemu što dotakne. Priroda je lažnog da se ono pojavi realno za neko vrijeme. Može se reći da Istina postaje otac lažnom. Ali je lažno ograničeno u vremenu i prostoru i podvrgnuto je okolnostima.
P:
Kako da se oslobodim lažnog, a sačuvam realno?
M:
Kojom svrhom?
P:
Da bi živio bolji, zadovoljniji život, sveobuhvatan i sretan.
M:
Sve što je um zamislio mora biti lažno, jer je to na putu da bude relativno i ograničeno. Realno je nepojmljivo i ne može biti uporabljeno za neku svrhu. To mora biti željeno za svoju osobnu korist, cilj, duhovni cilj.
P:
Kako mogu da želim nezamislivo?
M:
Što je drugo vrijedno želje? Uistinu, realno ne može biti željeno kao što se stvar želi. Ali vi možete vidjeti nerealno kao nerealno i opisati ga, odbaciti ga. Odbacivanje lažnog je ono što otvara put ka istini.
P:
Razumijem, ali kako to izgleda svakodnevno, u svakodnevnom, stvarnom životu?
M:
Samo-interes, ego-centričnost i samo-brižnost, lični interes, su žiže lažnoga. Vaš
dnevni život vibrira, pulsira, između želje i straha. Promatrajte ga pažljivo i vi ćete vidjeti kako um uzima, stvara, bezbrojna imena i oblike, kao rijeka koja pjenuša među kamenjem. Uđite u trag svakoj akciji do njenog sebičnog motiva i gledajte na motiv pažljivo dok se on ne rastopi.
P:
Da bi živio čovjek mora da pazi na sebe, mora da zarađuje novac za sebe.
M:
Vi ne morate da zarađujete za sebe, ali vi možda morate da to radite - za ženu ili dijete. Vi možda morate da radite u korist drugih. Čak i samo biti živ može biti žrtvovanje. Nema potrebe da bilo tko bude sebičan. Odbacite svaki sebičan, koristoljubiv motiv čim ga spazite i vi ne treba da tragate za Istinom. Istina će vas naći.
P:
Postoji minimum potreba.
M:
Nisu li se one snabdijevale otkako ste bili začeti? Odustanite od ropstva samo-zabrinutosti i budite ono što ste - inteligencija i ljubav u akciji.
P:
Ali čovjek mora da preživljava.
M:
Vi ne možete pomoći preživljavanju! Realno, vi ste bezvremeni i iznad rođenja i smrti. A tijelo će preživjeti, opstati, onoliko dugo koliko je potrebno. Nije važno da ono treba da traje, živi dugo. Pun, ispunjen život je bolji nego dug život.
P:
Tko je rekao što je ispunjen život? To zavisi od mog kulturnog porekla.
M:
Ako vi tragate za realnošću vi se morate osloboditi od svakog porekla, od svih kultura, od svih obrazaca mišljenja i osjećanja. Čak i sama ideja da ste žensko ili muško, ili čak čovjek, treba da bude napuštena. Ocean života sadrži sve, ne samo ljude. Dakle, prije svega, napustite sve samo-identifikacije, prestanite da mislite o sebi kao takvom i takvom, tom i tom, ovom i onom. Napustite sve samo-zabrinutosti; nemojte brinuti o vašem blagostanju, materijalnom ili spiritualnom, napustite svaku želju, grubu ili suptilnu, prefinjenu, prestanite da mislite o postignuću bilo koje vrste. Vi ste potpuni ovdje i sada, vi ne trebate apsolutno, potpuno ništa. Ali to ne znači da vi morate biti bez pameti i ludo odvažni, rasipni ili nezainteresirani; samo osnovna uznemirenost za sebe mora nestati. Vama treba nešto hrane, odjeće i zaklon, krov za vas i vaše, ali ovo neće stvarati probleme sve dok se pohlepa ne smatra potrebom. Živite u skladu sa stvarima onakvim kakve su, a ne kako ih vi zamišljate.
P:
Što sa ja ako nisam čovjek?

M:
Ono što vas navodi da mislite da ste čovjek, nije čovjek. To je bezdimenzionalna točka svjesnosti, svjesno ništa; sve što vi možete reći o sebi samom je: "JA JESAM". Vi ste čisto postojanje - svjesnost, probuđenost - blaženstvo. Shvatite da je kraj svom traganju. Vi dolazite do tog zaključka kad vi uvidite da sve što mislite o sebi da ste je samo imaginacija, maštanje, i stojite povučeno u čistoj svjesnosti duhovnoj, od prolaznog kao prolaznog, zamišljenog kao zamišljenog, nestvarnog kao nestvarnog. To nije uopće teško, ali je potrebna nevezanost. Prianjanje uz lažno je ono što čini da se Istina teško može vidjeti. Jednom kada razumijete, shvatite, da lažno treba vrijeme, a što treba vrijeme je lažno, bi ste bliže Realnosti, koja je bezvremena, uvijek u sadašnjosti. Vječnost u vremenu je samo ponavljanje, kao kretanje sata. Ono teče od prošlosti u budućnost vječno, prazna vječitost. Realnost je ono što čini sadašnjost tako vitalnom, tako različitom od prošlosti i budućnosti; koje su samo mentalne. Ako je vama potrebno vrijeme da spoznate nešto, to mora biti lažno. Realno, Istina je uvijek sa vama; vi ne treba da čekate da biste bili ono što jeste. Samo vi ne smete dozvoliti vašem umu da ide van vas u potragu. Kada vi želite nešto, pitajte sebe: da li ja stvarno to trebam?
Ako je odgovor ne, onda samo to napustite.
P:
Da li moram biti sretan? Ja mogu da ne trebam nešto, neku stvar, ali ako me ona čini sretnim, ne bi li trebalo da je se dočepam?
M: Ništa vas ne može učiniti sretnijim od vas samih, od onog što ste vi. Sve traganje za srećom je bijeda i vodi većoj bijedi. Jedina sreća vrijedna promjena je prirodna sreća svjesnog postojanja.
P:
Da li mi je potrebno puno iskustva prije nego što mogu da dosegnem tako visoke nivoe svjesnosti?
M:
Iskustvo ostavlja samo sjećanje iza sebe i dodaje na breme, koje je i onako dovoljno teško. Vi ne trebate više iskustva. Prošla iskustva su dovoljna. A ako vi osjećate da ih trebate još, pogledajte u srca ljudi oko vas. Vi ćete naći varijetet, raznolikost, iskustava, kroz koja vi ne biste mogli da prođete ni za hiljadu godina. Učite iz patnji drugih i spasite sebe vaših osobnih. Iskustvo nije ono što vam treba, već sloboda od svakog iskustva. Nemojte biti pohlepni za iskustvom. Vi ne trebate ni jedno.
P:
Da li ste Vi prošli kroz Vaša iskustva?
M:
Ustvari, događaji se dešavaju oko Mene, ali Ja ne uzimam udjela u njima. Jedan događaj postaje iskustvo jedino kad sam Ja emocionalno uključen, povezan. Ja sam u stanju koje je potpuno, koje ne traga za tim da unapredi sebe. Od koje je koristi iskustvo za Mene?
P:
Čovjeku je potrebno znanje, obrazovanje.
M:
Da biste se bavili stvarima, znanje o stvarima je potrebno. Da biste kontaktirali sa ljudima, vama je potrebno sagledavanje, pronicljivost, simpatija, suosjećanje. Da biste se bavili sobom, ne treba vam ništa. Budite ono što jeste: svjesno biće, postojanje, i ne budite izvan sebe.
P:
Univerzitetsko obrazovanje je najkorisnije.
M:
Bez sumnje, ono vam pomaže da se zaradi za življenje. Ali to vas ne uči kako da se živi. Vi ste student filozofije. To vam može pomoći u nekim situacijama. Ali možete li vi živjeti od filozofije? Život je vrijedan imena samo kada on reflektira, odražava, Realnost u akciji. Ni jedan univerzitet neće vas naučiti kako da živite, tako da kada vrijeme umiranja dođe, vi možete reći: živio sam dobro, nemam potrebe da živim ponovo. Većina od nas umire želeći da može živjeti ponovo. Koliko mnogo učinjenih grešaka, toliko mnogo ostaje neurađeno. Većina ljudi vegetira, ali ne živi. Oni samo skupljaju iskustva i obogaćuju svoju memoriju. Ali iskustvo je negiranje Realnosti, koja nije ni čulna, niti konceptualna, pojmovna, niti od tijela, niti od uma, mada ona uključuje i prevazilazi oboje, i jedno i drugo.
P:
Ali iskustvo je najkorisnije. Iskustvom vi učite da ne dotaknete plamen.
M: Ja sam vam već rekao da je znanje najkorisnije u bavljenju sa stvarima. Ali vam ono ne kaže kako da se odnosite sa ljudima i samim sobom, kako da živite život. Mi ne govorimo o vožnji kola, ili zarađivanju novca. Za ovo vi trebate iskustvo. Ali za biće svjetla unutar vas materijalno znanje neće vam pomoći. Vama je potrebno nešto mnogo više, intimnije i dublje nego razmišljajuće znanje, da budete svoji u istinskom smislu riječi. Vaš unutarnji mir i radost morate zaslužiti. To je mnogo teže nego zarađivati novac. Ni jedan univerzitet vas ne može naučiti da budete svoji. Jedini način je sa praksom. Odmah počnite da budete svoji. Odbacite sve ono što vi mislite i idite uvijek dublje, mnogo dublje. Upravo kao što čovjek kopajući bunar odbacuje sve ono što nije voda, dok ne dosegne ležište vode u sloju, tako i vi morate ukloniti ono što nije vaše osobno, dok ništa ne ostane za što se um može zakačiti. Vi niste čak ni ljudsko biće. Vi jednostavno jeste iskra, točka duhovne svjesnosti, koegzistirajući sa vremenom i prostorom i iznad njih, konačni uzrok, sama po sebi bezuzročna. Ako me pitate: "Tko ste vi?" moj odgovor bi bio: "Ništa posebno. Ipak, Ja jesam".
P:
Ako Vi niste ništa posebno, onda morate biti univerzalni.
M:
Što je biti univerzalan - ne kao koncept, već kao način življenja? Ne odvajati, ne
suprotstavljati se, ali razumjeti i voljeti sve sa čim ste u kontaktu, je živjeti univerzalno. Biti sposoban reći istinito: ja sam svet, svet je moj, ja sam u domu u svetu, svet je moj osobni. Svaka egzistencija je moja egzistencija, postojanje, svaka svjesnost je moja svjesnost, svaka patnja je moja patnja i svaka radost je moja radost - to je univerzalan život. Ipak, moje realno postojanje, i vaše također, je iznad Univerzuma i otuda, iznad kategorija posebnog i univerzalnog. Ono je ono što jeste, potpuno samo-sadržano, samostalno i nezavisno.
P:
Mislim da je to teško razumjeti.
M:
Vi morate sebi dati vremena da biste razmislili o ovim stvarima. Stari žlijebovi, vijuge, moraju biti izbrisani u vašem mozgu, bez formiranja novih. Vi morate spoznati sebe kao nepokretnog, stabilnog, ispod i iznad pokretnog tihog svjedoka svega što se dešava.
P:
Da li to znači da moram odustati od svih ideja aktivnog života?
M:
Pronađite vaše istinsko, realno, postojanje, biće. Tko sam ja? je fundamentalno, temeljno pitanje svih filozofija i psihologija. Idite u to duboko.
Vi niste senzualna, čulna, emocionalna i intelektualna osoba, zgrabljena željama i strahovima.
Ne, nikako. Biće ženidbe, biće djece, biće zarađivanja novca da bi održali, izdržavali, porodicu; sve ovo će se desiti u prirodnom toku događaja, jer se sudbina mora ispuniti, vi ćete proći kroz to bez otpora, suprotstavljanja, suočavajući se sa zadacima kako oni dolaze, pažljivo, i temeljno, i za male i za velike stvari. Ali glavno ponašanje, stav, biće srdačno nevezivanje, ogromna dobra volja, bez očekivanja za uzvraćanjem, stalno davanje bez traženja. U braku vi niste ni suprug, ni supruga; vi ste ljubav između njih dvoje. Vi ste jasnoća i dobrota, koja čini sve smirenim, sređenim i sretnim. To vam može izgledati maglovito, nejasno, ali ako malo razmislite, vi ćete vidjeti da je mističko, tajanstveno, najpraktičnije, jer ono čini vaš život kreativno sretnim. Vaša svjesnost se proširila do visoke dimenzije, odakle vi vidite svet i sve mnogo jasnije i sa većim intenzitetom. Vi shvaćate da je osoba koja ste vi, postala pri rođenju, i koja će nestati pri smrti, privremena i lažna.