Izlaganje ćemo započeti slučajevima modifikacije jednostaničnih organizama u laboratorijskim uvjetima ljudskim djelovanjem. Neke od tih slučajeva u najkraćim je crtama sažeo Dossey (1993., str. 190). U nizu Barryjevih pokusa, 10 subjekata trebalo je pokušati usporiti rast gljivičnih kultura. Subjekti, s udaljenosti od 1,3 m, 15 su se minuta mislima usredotočivali na 194 kulture, nastojeći usporiti njihov rast. Nakon toga su kulture stavljene na nekoliko sati u inkubaciju. Od 194 kulture, 151 ih je pokazivalo znakove sporijeg rasta od uobičajenog. Tedder i Monty (1981.) replicirali su Barryjev pokus, sa skupinom subjekata koji su bih udaljeni od 1,6 do 24 km od posuda s gljivičnim kulturama. Ta je skupina uspjela usporiti rast gljiva u svih 16 pokušaja. Nash je (1982.) izveo pokus sa 60 subjekata, koji su pokušavali utjecati na rast bakterijskih kultura. Izvijestio je da su subjekti uspjeli znatno usporiti i ubrzati rast kultura.

Dossey primjećuje (1993., str. 191-192): "Iako sumnjičavci često kritiziraju duhovna ozdravljenja pripisujući ih autosugestiji ili placebo-učinku, gore opisani pokusi pokazuju da to nije točno, osim ukoliko sumnjičavci ne pridaju bakterijama i kvascu višu razinu svijesti. Ti rezultati upućuju na zaključak da učinci duhovnog iscjeljenja mogu biti posve neovisni od psihologije subjekta."

Jedan od niza pokusa trebao je istražiti voljne učinke na bakterijske kulture, koje su bile tretirane niskim i visokim koncentracijama antibiotika tetraciklina i kloramfenikola, koji u različitim stupnjevima usporavaju rast kultura. Olga Worrall je pritom držala ruke u blizini posuda s kulturama, ne dotičući ih. Nakon reprodukcije oko 20 generacija bakterijskih kultura (bakterije se reproduciraju dijeljenjem), kulture na koje je Worrallova utjecala uspoređene su s kontrolnim kulturama. U svim slučajevima zamijećeno je znatno povećanje rasta bakterijskih kultura na koje je utjecala Worrallova.

U pokusima u kojima su bakterijske kulture bile tretirane niskim koncentracijama (1 mg/ml) tetraciklina, kulture na koje je utjecala Worrallova rasle su za 121% brže od kontroliranih kultura. U pokusima u kojima su kulture bile tretirane visokim koncentracijama tetraciklina (10 mg/ml), kulture na koje je utjecala Worrallova rasle su za 28% brže od kontrolnih uzoraka. U pokusima u kojima je u kulture ucijepljeno 10 mg/ml kloramfenikola, uzorci na koje je utjecala Worrallova rasli su za 70% brže od kontrolnih.

A u pokusima u kojima je u kulture ucijepljeno 100 mg/ml kloramfenikola, kulture na koje je utjecala Worrallova rasli su od 22-24% brže od kontroliranih kultura (Rubik, 1996., str. 105).

Drugi niz pokusa obuhvaćao je studije pokretljivost bakterija. Bakterije su stavljene na objektna mikroskopska stakalca u otopinu fenola dovoljnu da ih paralizira, no ne i ubije. Nakon toga su promatrane pod mikroskopom.

Rubik primjećuje (1996., str. 108): "Primjena ... fenola u potpunosti paralizira bakteriju u roku od 1-2 min. Worrallova je spriječila taj učinak ... tako da je u prosjeku do 7% bakterija nastavilo plivati nakon 12 minuta podvrgnutosti fenolu, u usporedbi s kontrolnim skupinama koje su u svim slučajevima bile potpuno paralizirane."