TI, KAO I SVI IMAŠ SAMO JEDAN ZADATAK:   

SPOZNATI SEBE.

Potraga za tajnom Andreja je ponovo vodila prema trgu gdje je prvi put sreo svog vodiča. Bio je preplavljen dobrim predosjećajem da je na putu potpunog otkrivenja Tajne. Ovaj put ga presretoše Tri Prvobitna Mudraca. On sjede na klupu koja je srećom bila u blizini. Opet je imao viziju. Andrej se uštinuo za obraz da provjeri nije li ovo ipak san. Ne. Bio je svjesniji nego malo kada prije. Iako nisu otvarali usta, Andrej ih je čuo da govore. Ali to bijaše neki sliveni glas, sastavljen od tri boje. Razumio je da su mu rekli: Došli smo da obogatimo novim putokazima tvoj Put ka Stvarnosti. "Samo izvolite!" reče mladić, ali tako da više nije bio siguran govori li on to glasno ili onako u sebi, kao Mudraci što stajahu ispred njega. Pogledao je naokolo. Svijet je i dalje prolazio. Nitko više nije vidio bića koja ga ugostiše svojim prisustvom.

Sjedio je na klupi i gledao u dimenziju koja nije pripadala svijetu čulnog opažanja. Istovremeno je osjećao povjetarac na svojoj koži i daleku vrevu gradskog života. "Samo izvolite!", ponovio je. "Mali podstanari uma, koji predstavljaju svaki za sebe po jedan skup utisaka, međusobno su često suprotstavljeni. Njihovo mnoštvo ukazuje na to da je Upravnik prekriven galamom ove razgoropađene posluge. Rasprostranjenost podstanara oznaka je kaosa od života. Želim da pušim a želim da budem zdrav! U stvari, ne volim ja osobu prema kojoj osjećam "ljubav!" Hoću da putujem a da se ne istrošim! Volio bih da uradim nešto što se neće dopasti mojim roditeljima.. Podstanari su moralni koncepti, sjećanja, želje, očekivanja, sve ono što je biće prikupilo tokom života. Zbog njih ponekad ličiš na ping-pong lopticu, koja leti čas amo, čas ovamo.

Tko tu što želi? Što želiš ti? koje su tvoje istinske potrebe? Koji dio uma želi ovo a koji ono"? "Tko sam ja zapravo? Tko zamišlja da misli? Tko sluša? Tko je onaj koji čuje? Tko tu što osjeća? I kako to u stvari, funkcionira?" Andrej je sada sluao prepirku svojih glasova koji su se međusobno nadjačavali. Na neki način, kao da su Mudraci prenijeli Andreju i neka znanja koja nisu saopćavali samo verbalno kao što je imao priliku da čuje. "teško je prepoznati Sebe usred kazališne predstave gdje veliki broj glumaca igra svoju ulogu uvjerljivo, kao malo koji profesionalac. U tom bezdanom svijetu, vlada anarhija i stalna sukobljavanja zaraćenih strana. Jedni se grupiraju oko jednog zajedničkog cilja, drugi oko drugog, treći opet oko nekog trećeg. Svatko se bori za svoj cilj, a ti, Andrej, ostaješ sam i ophrvan unutrašnjim tokovima koji ti remete život.

Njihov konačni rat do istrebljenja je tvoj poraz. Ti si poraženi. I na spoljnom planu takođe propadaš." Iako se u mladom bogotražitelju pokrenuo niz tokova osjećanja i misli, rijeka mudrosti nije prestajala da se uliva u njega. "Treba prevazići zamišljanje o sebi da bi se došlo do pravog Sebe. Pobjeda u boebi za Sebe ima smisla, dok ona u kojoj se boriš protiv drugih sa ovom uopće ne može da se mjeri. nije cilj da budeš najbolji već da BUDEŠ. Pođi u susret onom dječaku koji obitava u tvom srcu. Sjeti se dječjih snova kao i svega onog zbog čega si žrtvovao te snove. Zašto si sopstvenu viziju stavio na oltar kolektivnih ograničenja? nisu li te odrasli, iz nesvjesnog straha da ne izmakneš njihovoj kontroli, primorali da prestaneš sanjati svoj san, kako bi počeo sanjati njihove snove? E, kada bi isti mogli da te probude! Ali, koga će probuditi onaj koji spava?" "Ne uspijevam da se izrazim onako kako bih želio,da objasnim sebe drugima. često sam neshvaćen, i sad već zazirem od ispoljavanja svojih misli i emocija, " reče Andrej s tugom u glasu. "oslobodi se zida koji zarobljava ono što je u tebi autentično, oslobodi se maski koje te spriječavaju da manifestiraš ono što zaista Jesi.

Autentično postojanje nije nekakva rekreativna aktivnost pa da se vježba dva puta tjedno. Bog je autentičan. Od Njega se udaljava svatko tko se prekriva koprenama iluzija." "Ne maštaj, govorili su mi, stani nogama čvrsto na zemlju. Svaki moj pokušaj leta u veliko plavo nebo osujećen je, satrven još u začetku." Andrej nije mogao zadržati suze. One su lije niz obraze noseći sa sobom žal za svim onim izgubljenim prilikama, sjećanje na udarce neodobravanja. Konačno, bile su to i suze radosnice, jer je otkrivena opet ona zemlja iz sna koja pripada svakom čistom srcu. Energija koja je dugo bila zarobljena, oslobodila se u trenutku vječnosti. Vitez osjeti da je dio Svemira. Kao da se istovremeno nalazi svuda. U sebi je obuhvaćao Svemir. Osjetio je tu neprocjenjivu slobodu kojoj se teži. Shvatio je da može, štoviše, da MORA da leti.