Pričaš o nevinosti - slobodi — nezavisnosti,

jaka je magija tvojih riječi.

Ipak, ti si oživotvorio nezavisnost misli, sugestija

i ideja u drugima, polučivši ih svojim predodžbama,

učenjem i obrazovanjem. Samo Bog može

polagati pravo na originalnost i neovisnost.

Knjiga ispravnih osjećaja

Skupina mladih liječnika žustro je raspravljala na putu prema njihovom sveučilištu koje se nalazilo u pospanom, starom engleskom gradiću. Tema njihove rasprave bila je moć sugestije.

Jedan dio njih smatrao je da se jedina vrijednost bilo kojeg medicinskog zakona nalazi u neposrednoj, ali moćnoj sugestiji na pacijenta, prekrivenoj ublažavanjem simptoma ili nestankom boli. Ostali su tvrdili da je reakcija na lijekove ta koja vodi do poboljšanja

te da sugestija može imati neki zanemarujući učinak, ako ga uopće ima.

»Primjerice«, rekao je jedan mladić pokazujući skupinu radnika zaokupljenu kopanjem jarka na kolniku, »sasvim je nemoguće naškoditi ili pomoći bilo komu od tih ljudi čistom sugestijom, jednako kao što je nemoguće utjecati na bilo koju normalnu osobu koja u obzir uzima samo činjenice.«

Kako bi odlučili o tom pitanju, smislili su dobar plan. Jedan od njih pristupio je mladom plavokosom čovjeku. Bio je to pravi div. Kopao je krampom. Nakon što ga je pozorno promatrao minutu ili dvije, rekao je: »Ja sam doktor Jones. Nažalost, uočio sam vaše loše i teško zdravstveno stanje. Možda bi trebali otići kući i pozvati doktora!«

»Zašto?«, začuđeno je upitao radnik. »Nikada u životu nisam bio bolestan. Osjećam se sasvim dobro.«

»Vrlo dobro«, rekao je »doktor« zloslutno. »Zasigurno ćete se razboljeti, teško razboljeti.« Protresao je glavom i otišao.

Pola sata kasnije jedan od studenata žurno je prolazio kraj radnika koji su još uvijek radili. Kao usput je pogledao mladog diva, a tada se iznenađeno i užasnuto zapiljio u njegovo lice. Zastao je hineći smrtni strah. Obratio mu se: » Ja sam doktor Smith i želio bih znati kako čovjek u takvom stanju uopće može raditi? Zasigurno osjećate veliku bol ovdje, zar ne?« Dotaknuo mu je tjeme. »I ovdje?«, položio je ruku na njegov trbuh.

Pravovremeno je došao i treći student i ponovio sugestiju, ali mladog radnika tada je već razdirala glavobolja i mučnina. I prije negoli je četvrti mogao dublje utisnuti sugestiju, žrtva eksperimenta otišla je kući i legla u krevet. Posljedice su mogle biti vrlo ozbiljne da ga sva četvorica zajedno nisu posjetili i uz krevet mu sve protumačili.

Ova mala zgoda vezana uz našu temu uvjerit će vas kako jako sugestija upravlja našim životima. Svaka knjiga, svaki časopis i svaka novina koju pročitamo sastavljena je na načelu sugestije. Autor piše knjigu ili priču uzimajući neku temu koju je odabrao zbog njenih sugestivnih vrijednosti. Sugestija može biti, kao u knjigama Charlesa Dickensa, da se trebaju ispraviti određene društvene nepravde; sugestija može biti prirođeno pravo mladih na neovisnost, ili pouka da se zločin ne isplati - ali uvijek se radi o sugestiji. Jednako je tako i s onim što dolazi putem medija. Svaka novina ima ono što se naziva »izdavačka politika«. Ta politika može biti da su i demokratske i republikanske stranke politički maloumnici ili da neka strana zemlja ima zle namjere prema nama, itd. Izdavačka politika svake novine je različita i obično odražava ideju izdavača. Tako čovjek koji se natječe za guvernera države na temelju zagovaranja prava mirovine za nemoćne, stare i siromašne, može prema izdavačkoj politici jednoga lista biti veliki humanist, pionir novog i višeg poretka društvene pravde, dok prema drugim novinama može biti šarlatan najgoreg tipa koji politički profitira od bijede starih i nemoćnih, smušeni vizionar koji će svojim divljim i nesuvislim idejama samo unijeti kaos. Svake novine izvješćuju o istim novostima, govore istim riječima, ali svaka od njih određuje i provodi svoju izdavačku politiku. I kao što smo rekli prije, desetine tisuća čitatelja prihvaćaju sugestije bez pogovora i ponavljaju ih kao svoje vlastite. Oglašavanja i reklame s kojima smo naprosto svakodnevno bombardirani u časopisima, novinama i drugim medijima, utječu sugestijom na našu naviku kupovanja i naš standard življenja. Ne samo da mi sami, u našim svakodnevnim životima, plivamo poput riba morem sugestije i dopuštamo našim životima da njima upravlja sugestija, nego su i naše osobnosti u velikoj mjeri posljedica sugestija koje smo prihvatili i prenosili od najranijih dana našeg djetinjstva.

Dok smo bili djeca govorili su nam da ćemo, ako napravimo ovo ili ono, biti loši dječaci ili djevojčice, ali ako se ponašamo drugačije, bit ćemo dobri. Zato je vrlo važno postalo potisnuti ove impulse koji su uzrokovali da se ponašate na način nazvan »lošim« i dati maha onima koji su popraćeni epitetom »dobrih«. Kako ova mala knjiga nije napisana sa svrhom da bude neka vrsta razrade umnih vježbi djece koja imaju probleme, nećemo ulaziti u besmislicu potiskivanja osjećajnih impulsa u djetinjstvu kada su oni već jednom razvijeni. Pretpostavit ćemo da je naše obrazovanje bez ikakvih pitanja prihvatilo beskrajne sugestije.

Možemo uzeti četiri obrasca razumnih osoba od kojih svaka pripada jednoj religiji. Iako će svaka priznati razumnost ostalih s obzirom na neke stvari, ipak je svaka od tih osoba uvjerena da su drugi poprilično zavedeni glede »religije«. Razlog je taj da je svaka osoba neupitno prihvatila niz sugestija u svezi sa svojom religijom te da su sugestije povezane sa svakom od tih religija bile drugačije.

Mnogo je toga rečeno o velikoj i važnoj ulozi sugestije u vašim životima i životu zajednice, naroda i čitavog svijeta. Vratimo se sada pojedincu i proučavanju mehanizma sugestije kako bismo je naučili kontrolirati umjesto da joj dopustimo da ona kontrolira nas.

U prethodnim poglavljima pokazali smo kako je Instinktivni um specijalizirao jedan dio sebe u Intelektualni um uloga kojeg je da vježba sposobnost razuma i rješava probleme koji postoje izvan tijela. Također je protumačeno da intelekt osigurava suradnju Intelektualnog uma potičući raspoloženja koja služe kao obrazac za kemijsku ravnotežu tijela.

Instinktivni um sada ne može razmišljati - ne može dokazivati. Prihvaća za činjenice sugestije koje mu pušta Intelektualni um i odmah ih počinje provoditi.

U prikazu slučaja s početka ovog poglavlja, Intelektualni um mladog radnika razmišljao je na ovakav način:

»Tri doktora, svi potpuno nezainteresirani za mene, kazali su mi da sam bolestan. Stoga, moram biti bolestan, premda to ni sam ne znam. Jedan od njih rekao mi je da moram imati bolove u glavi i trbuhu. Siguran sam da će se uskoro pojaviti.«

Instinktivni um odgovorio je pak na ovakav način: »Iz nekog razloga nužno je ovo tijelo učiniti bolesnim, uzrokovati bol u glavi i trbuhu - čuti jest pokoriti se.« I sugestija je tako postala djelotvorna.

Pomoću ovog primjera lako ćete vidjeti kako je važno da Intelektualni um vježba razlikovanje između misli i ideja koje mu se predočuju, jednako iznutra kao i izvana. Većina misli koje se predočuju našim Intelektualnim umovima dvoznačnog su karaktera, jdan dio nam prenosi informaciju, a drugi dio utječe na nas da učinimo nešto vezano uz tu informaciju. Onaj dio vezan za ideju koja nas informira, koja nas obavještava, je neutralan; ali drugi, čuvstveni dio, obično je izraz nečije emotivne reakcije na ugodu ili bol u odnosu na prvi dio te traži pobuđivanje iste reakcije »ugode-boli« unutar nas samih.

Zamislimo sada ovakvu situaciju. Predočena nam je misao o jednoj staroj seoskoj kući. Jedna osoba predstavlja si ovu ideju u obliku stare, trošne staje. Ne ispitavši sam posjed ili ne razmotrivši afektivni dio ideje intelektualnom diskriminacijom, pohranit ćemo u Instinktivni um vrlo nepovoljan utisak o samome mjestu. Ako nam je nasuprot tome mjesto opisano kao staro, tiho i dražesno, utisak koji pohranjujemo u sjećanje bit će potpuno drukčiji.

Pretpostavimo sada da nam netko predočuje ideju o gospodinu Jonesu kao lijenom, brbljavom starom lopovu. I prije nego što smo se susreli s tom osobom, dojam koji smo na temelju te ideje stvorili o njemu bit će vrlo nepovoljan. No, ako nam je on opisan kao ugodan, prijateljski raspoložen stari filozof koji pokazuje interes za svoje bližnje, naš dojam će biti potpuno drugačiji.

Tako je naš mentalni stav skoro prema svemu uvjetovan emotivnim odgovorom drugih prema tim stvarima; naši odnosi prema velikom broju stvari i iskustava određeni su čuvstvenim odgovorima koje smo lakovjerno usvojili, puno prije negoli smo stvarno došli u dodir sa stvarima ili prije nego smo nešto doživjeli.

Želimo li se osloboditi takvih misli, dakle mišljenja koje su  drugi stvorili o raznoraznim stvarima, događajima i temama (ili se može raditi o nepostojanju nikakvog mišljenja), kao i nagomilanih histeričnih misli, moramo stvoriti naviku odbacivanja svih afektivnih  dijelova ideja koje nam se predočuju. Moramo koristiti naš intelekt za apsolutno odbacivanje njihovog osjećajnog dijela i pohraniti ih kao navod činjenice, da bi ih kasnije klasificirali sukladno našem vlastitom iskustvu koje smo iz njih polučili. U navedenom primjeni trebali smo pohraniti samo misao da se »stara seoska kuća nalazi na određenom mjestu« i »misao o starijem čovjeku ime kojeg je Jones«.

Većina negativnih afektivnih misli prenosi vam se s idejom pobuđivanja mržnje ili straha prije negoli ste uopće imali priliku sami ispitati istinitost tih stvari. Također, većina pozitivnih čuvstvenih stanja prenosi vam se s namjerom da stvorite pogodan utisak bez prethodnog ispitivanja. Zato pripazite na oboje. Upamtite: niti jedna ideja sama po sebi nije niti dobra niti loša; važan je samo emotivni afektivni sadržaj koji ona pobuđuje; ne dopustite si postati instrumentom kojim će se igrati, kako im se sviđa ili kako žele, histerični razdraživači svjetine ili skrušeni naricatelji - sami sebi dajte neovisnost.

Naravno, sugestija je snažna, moćna, pa i više od toga, kada se koristi u pozitivne svrhe. Instinktivni um je nasljedno konstruktivan. Njegova glavna uloga je graditi i održavati - ne uništavati. Zato su pozitivne sugestije snage, sklada i dobrobiti od ogromne važnosti u dovođenju tijela u stanje zdravlja.

Zapravo, mogućnosti sugestije kao terapeutskog sredstva nisu previše istraživane u zapadnom svijetu, premda u Tibetu, Indiji i drugim istočnim zemljama, čija su visoka civilizacijska obilježja inače postignuta u trenutku rođenja naše civilizacije, sugestija nije samo korištena kao ogromni, učinkoviti posrednik u liječenju, već se  tamo koristila i za stvaranje mnogih zapanjujućih fenomena kao  što su vidovitost, telepatija, levitacija, telekineza, itd. Uistinu, snage Instinktivnog uma, prizvane na ispravan način, doimaju se neograničenima.

Da bi postala djelotvorna, sugestija mora iz područja Intelektualnog uma prijeći u područje Instinktivnog uma. Sve dok Intelektualni um gaji bilo kakvu sumnju, automatski je spriječen prenijeti aktivnosti na Instinktivni um. Usput, zanimljivo je primijetiti kako Veliki lscjelitelj ukazuje na važnost ove činjenice.

»Koje god stvari poželiš, vjeruj kroz svoju molitvu da ćeš ih primiti -  i imat ćeš ih.«

»Sve stvari moguće su onome koji vjeruje.«

»Imaš li vjere čak i kao sjeme gorušice...«

Zapravo, ovo načelo iznosi se kroz čitav Novi zavjet. Iznenađuje da njegovo značenje nije potpunije shvaćeno i provođeno u život, odnosno prakticirano. Jer jasnim i nepogrešivim jezikom ono pruža ključ zdravlja i ovladavanja sobom - ključ Kraljevstva nebeskog -koje je iznutra.

Postoje tri metode za primjenu sugestije: izravna sugestija prema drugom koja je uspješna samo onda kada je pacijent ili subjekt bezuvjetno uključio vjeru u istinu sugestije; autosugestija, čija učinkovitost ovisi o jasnoj realizaciji stvarnoga sebe, temeljeći se na apsolutnom intelektualnom prihvaćanju sugestije, na kontroli imaginacije, a time i osjećaja; hipnotička sugestija, koja se od pradavnih vremena primjenjuje na Istoku. Ona u 19. stoljeću postaje pravom modom u Europi. Austrijanac Anton Mesmer započeo ju je prakticirati, a rezultati koje je postigao bili su tako zapanjujući da su u znanstvenim krugovima prouzročili prave i duboke dvojbe. Mesmerove metode su prihvaćene i poboljšane od strane velikih liječnika i znanstvenika kao što su Lebeault, Chareot, Freud, Milton i Erickson. Englez, dr. Braid, izveo je više od tisuću kirurških zahvata i operacija koristeći se hipnotičkim snom umjesto anesteticima i klasičnom anestezijom. Svojim pacijentima je sugerirao da će  liječenje biti brzo i čisto. Sve do današnjih dana njegovi rezultati nikada nisu ne samo nadmašeni, nego nisu niti dostignuti, usprkos velikom napretku na području dezinfekcije, sterilizacije i kirurških tehnika. Na samrtnoj postelji Freud je izrazio svoje žaljenje zbog zanemarivanja korištenja hipnoze kao sredstva za liječenje.

Međutim, spektakularan uspjeh ove »nove« metode liječenja bolesti jednostavno propada, barem što se tiče Europe. Nadriliječnici i šarlatani vrlo brzo koriste prednost tada »misterioznog« utjecaja. Amateri  »iscjelitelji« niču posvuda poput korova. Vremenom počinju prijetiti pomrčinom organiziranoj znanstvenoj medicini. »Magnetizirajući krugovi« postali su društveno modno ludilo. Noćni zabavni klubovi i varijetei davali su programe s hipnotiziranjem ljudi dovodeći čitavu izvedbu do apsurda. Sva ta buka i ludilo rezultirali su povlačenjem medicinske zajednice od čitave stvari s gađenjem i samoobranom kako ne bi postala izjednačena s »iscjeliteljima amaterima« i izvođačima iz zabavišta i pučkih kazališta. Medicinski krugovi morali su zaštititi dignitet svojih članova. Nemilostivo i prijeteći gledalo se na svakog doktora koji se koristio metodom hipnotičke sugestije. I tako je, vjerovali ili ne, čitavo jedno stoljeće čovječanstvo bilo lišeno metode liječenja koja je milijunima mogla pružiti sreću.  A razlog je banalan - iznenađujući i zapanjujući uspjeh te metode.

U vezi s hipnotičkom sugestijom nema ničeg čudnog, misterioznog ili okultnog. Operator jednostavno uvodi subjektov Intelektualni um u mirovanje monotonim ponavljanjem sugestije: »Spava ti se, spava ti se, oči ti postaju sve teže!«, itd. Kada je Intelektualni um prestao funkcionirati, on izravno komunicira sa subjektovim Instinktivnim umom (nesvjesno) i sugerira mu da požuri s radom obnavljanja tijela. Svaka majka hipnotizira svoje dijete kada ga uspavljuje nježnim pjevušenjem i ritmičkim njihanjem. Svaki psiholog koji ode u crkvu i sluša posebnu intonaciju govora na misi, zna da je začetnik ove metode propovijedanja iz daleke, maglovite prošlosti, dobro poznavao metode hipnoze i koristio ih s velikom efikasnošću.

Ritam bilo koje vrste moćan je hipnotizirajući posrednik. Glazbu, primjerice koriste derviši, a kada je postignuto stanje ekstaze, oni svoje obraze i mišiće probijaju noževima i izvlače ih bez ijedne prolivene kapi krvi, a rana odmah zacjeljuje. Zapravo je svaki ples, bez obzira radi li se o ratničkom plesu Maora ili argentinskom tangu, metoda uvođenja hipnoze. U tome je tajna njegove popularnosti. Plesač je privremeno uzdignut iznad prljavog svijeta borbe i brige; ulazi u magičnu zemlju romantike, sjaja i sreće - tko može reći da taj život nije bogatiji i ljepši kada se sjetimo te zemlje, čak i onda kada je ples završio? I tko može reći koja je od te dvije zemlje stvarnija?

Na kraju ovog poglavlja želio bih napisati nekoliko riječi upozorenja za one koji žele na sebi primijeniti tretman s hipnotičkom sugestijom.

Prvo, sjetite se da će svaka sugestija koja kapne u vaš Instinktivni um biti djelotvorna. Onaj doktor koji je vješt i iskusan u području fiziologije i patologije, koji razumije što Instinktivni um mora učiniti da bi pobijedio bolest, siguran je praktičar. Nikada se ne podvrgavajte eksperimentima amatera!

Drugo, neka s vama za vrijeme tretmana uvijek bude nazočna osoba u koju imate povjerenja, tako da biste kasnije mogli, ukoliko želite, saznati točno sve što vam se sugeriralo. Shvatite da vas nije moguće hipnotizirati ukoliko to ne želite. Nikoga se ne može hipnotizirati protiv njegove volje. Hipnoza može uspjeti jedino uz potpunu suradnju subjekta.

Vratimo se sada na trenutak autosugestiji. Da bi uspješno koristili ovu metodu morate prvo, kroz želju da se osjećate i budete dobro, pronaći stvarnoga sebe kao što je protumačeno prije. Morate usmjeriti svoju imaginaciju na stanje zdravlja koje želite postići. Tako korištena imaginacija probudit će emocije koje će staviti Instinktivni um u djelovanje koje će ostvariti sugestiju.

Velika pozornost mora se pridati izbjegavanju negativne sugestije.

Primjerice, ne govorite svom Instinktivnom umu:

»Odmah ću početi s uklanjanjem lezije na svojim plućima!«

Umjesto toga kažite: »Moja su pluća savršena. Sva moja mudrost, sve moje snage i sredstva zaposleni su na njima - svaka stanica pluća ispunjena je životom i pranom. Stimulirat ću ih do krajnje granice kreativne aktivnosti. Savršen sam i svaka količina života u stanicama pluća spremna je početi raditi na moju zapovijed.«

Nemojte reći: »Odmah ću pokušati izliječiti moju zubobolju!«

Kažite radije: »Uzrokovat ću da svi živci mojega lica funkcioniraju savršeno i skladno.«

Razlog za to je sljedeći: ako sugerirate liječenje bolesti, tada svom Instinktivnom umu sugerirate da bolest stvarno postoji. S time ništa nećete učiniti. Bolest će i dalje postojati, a u najboljem slučaju sugestija će biti usmjerena na borbu s bolešću. S jedne strane to će rezultirati pojačanom oštrinom bolesti, a s druge strane pojačanom otpornošću na nju. Drugim riječima, da bi sugestija bila učinkovita, mora doći s pozitivne točke gledišta.