STVORITI I ISKUSITI ČUDNOVATU STVARNOST

Kako sebi stvaraš svoju stvarnost ? Tvoja je misao tvoj najveći pomoćnik za stvaranje tvog željenog svijeta. Tvoje mišljenje, aktivirano od podsvijesti i povezano sa ljubavlju, tvoja je vlastita i najjača moć. Da ti svoju knjigu za snimanje filma za našu igru sam pišeš, da si ti autor, režiser i glumac u jednoj osobi, upravo si iskusio. No, kako je moguće, da unatoč toga, uvijek ponovo, prividno drugi ljudi mogu te odvratiti od tvojih planova i ciljeva ? Zašto se često ljutiš i doživljavaš duboke duševne rane zbog ponašanja nekog drugog čovjeka ?

Ti ne možeš živjeti svoju radost i ljubav, jer te drugi blokiraju. U mnogim slučajevima života, nažalost je tako da te blokiraju drugi ljudi i ti opet sam također blokiraš druge ljude. Vrlo često mi blokiramo točno one ljude, koje u nutrini volimo više nego ljude prema kojima smo ravnodušni. Ti možda misliš, da proturječimo, jer smo već više puta rekli, da si ti odgovoran za ono, što doživljavaš. Ovaj iskaz još uvijek ima apsolutnu važnost. Ovu odgovornost nitko ti ne može oduzeti. A ipak: sve dok se ne probudiš, drugi ljudi utječu na tvoj put, tvoje mišljenje i tvoje poglede, jer ti njihove energije ne možeš razlikovati od svojih vlastitih. Tebe žive drugi  i ti živiš druge. Konačni cilj mora biti, da s potpunom odgovornošću živiš samog sebe. Ja ti ovo želim, koliko je moguće jednostavnije, približiti sa slijedećom vizualizacijom:

VIZUALIZACIJA NEUTRALNOG PROMATRANJA

UVOD: Najbolje je, da dopustiš, da te pri vizualizaciji, kao tvoj čitač, prati čovjek tvog povjerenja. Pokreni glazbu opuštanja i neka te prati nježan glas Rukom daj znak, kad si spreman ići dalje. Sjedni ili legni na leđa. Zatvori oči, mirno i ravnomjerno diši. Zamoli svog pomoćnika svjetla, da te prati i podupire. Duboko udiši i izdiši dalje, tako dugo, sve dok ne postigneš posve opušteno stanje.

Usmjeri se na svoje neutralno mjesto snage u svom srcu. To može, u tvojoj vizualizaciji, biti park, lijepi vrt, lijepo polje, prostor ili neko mjesto, gdje se osjećaš udobno i zaštićeno. Na ovom mjestu vizualiziraj veliki, okrugli stol. Na njega stavi cvijeće i svijeće – i sve tako aranžiraj kako ti se najbolje sviđa. Kad si gotov zauzmi mjesto za ovim stolom. Zamoli ljude, iz svog djetinjstva, koji su ti bliski, da dođu k tebi i neka zajedno s tobom zauzmu mjesta za istim stolom. Tvoja majka, tvoj otac, baka, djed, tetka, ujak, učitelj i prijatelji.

Potraži si određene situacije u prošlosti, koje si sada želiš točno pogledati. Situaciju sa čovjekom, koji ti je vrlo važan ili je to bio. Ti želiš svoje ponašanje i ponašanje ovog čovjeka sada posve neutralno promatrati.

Kako te gledaju ljudi, koji su sada kod tebe ? Kakvu su si sliku stvorili o tebi ? Kako reagiraš na ove slike ? Smatraju li te tvoji roditelji još uvijek malim nedoraslim djetetom, kao u danima djetinjstva  ? Daju ti još i danas  propise, prigovore ili nepoželjne savjete ? Znaju li oni još danas točno, što je za tebe najbolje ? Razmisli točno i intenzivno o ponašanju tvojih roditelja prema tebi. (Uzmi si ovdje 3 – 5 minuta vremena).

Ako točno promatraš svoje roditelje, tad sada saznaješ, koju sliku o tebi nose u sebi tvoji roditelji. Oni ti žele sve najbolje – u svako vrijeme – no, znaju li stvarno, što je za tebe najbolje ? Očekuju li oni također još danas od tebe, da živiš život, kojeg su oni prethodno živjeli, ili da živiš kako je za tebe dobro ? Očekuju li od tebe, da živiš život, kojeg sami sebi nikada nisu htjeli – mogli dopustiti ?

Tad gledaj samog sebe. Uzmi si dovoljno vremena, da promatraš svoje vlastito ponašanje, osjećaje, reakcije. Kako reagiraš u blizini svojih roditelja ? Ako ih posjetiš, padaš li opet pred njima u ulogu malog djeteta ? Težiš li uvijek svoje roditelje usrećiti time, da si dobar i prilagodljiv – jednostavno, da ne budeš ono, što si ti sam. Osjećaš li se obvezan oprati suđe, iako to ne želiš ?

Misli točno o tome i naslućuj u sebi. Gdje u svom životu postupaš točno onako, kako to tvoji roditelji od tebe očekuju ? Ili si točno suprotnost tome ? Ti želiš svojim roditeljima pokazati, da nemaju pravo, možda nemaš uopće kontakt s njima ili vrlo rijetko, ili im možda pokazuješ, da ti sve mnogo bolje možeš, znaš i živiš ? Uzmi si vremena i promatraj svoje vlastite osjećaje i ponašanje. Gdje živiš stvarno sebe, gdje i kada živiš sliku svojih roditelja ili suprotnost tome ?

Sada pođi dalje baki, djedu, prijateljima, učiteljima, susjedima, svojoj djeci i svom sadašnjem partneru.

Uzmi si dovoljno vremena za svakog pojedinca, da bi promatrao njihovo ponašanje prema tebi, i to posve neutralno i bez suda. Uzmi si također vremena, da promatraš svoje vlastito ponašanje, isto tako posve neutralno i bez suda. Ti ne ćeš prosuđivati. Ti znaš, da svi ljudi koji te vole, žele ti uvijek sve najbolje i ti uvijek želiš sve najbolje njima. Tu nema što vrednovati nego samo promatrati.

Uzmi si vremena za svakog i za sve. Promatraj sve ljude, koji prate tvoj život ili još prate. Promatraj njih i samog sebe posve točno.

Ako želiš zaključiti ovu vježbu, tad se vrati svojoj svakidašnjici i otvori oči. Ti možeš ovu vježbu u svako vrijeme ponoviti sa drugim ljudima.

Možda si sada pripremljen za stvari, koje ti želimo dati pri završetku ovog prvog dijela ove knjige. Ti si možda primijetio, kako si često dopuštaš oblikovati svoju stvarnost o drugim ljudima. Kako je bilo sa tvojim roditeljima ? Ako danas stupiš u kontakt s ovim prvim i najvažnijim ljudima u tvom životu, jesi li tad ti sam ? Kako žive tvoji roditelji svoju spolno specifičnu ulogu ? Kako si ti preuzeo ulogu svog istog spolnog roditeljskog dijela, ili živiš točno suprotnost ? Kada  i kako često živiš ti ista shvaćanja i navike kao tvoja majka ili tvoj otac ?

Mi svi naginjemo tome, da nesvjesno nasljedujemo živjeti naš prvi uzor u životu kroz ostatak našeg života ili ga odbaciti. Iako nam se to ne čini, da je tako. Razmisli točno o tome. Ti ćeš otkriti mnoge paralele. Ti radiš samo za sebe, stoga budi iskren samom sebi i ne laži samom sebi uljepšavajući stvari.

I onda, kad ne nalazi nikakvu suglasnost pomisli, da možda ne živiš antiprogram. Ne činiš li u svom životu mnoge stvari, jer su ih uvijek činili tvoji roditelji ? Tad igraš istu igru. Ti želim time svojim roditeljima još uvijek dokazati, da nisu bili u pravu i još nisu sa svojim pogledima i životnim shvaćanjima. Iako se na prvi program čini, da si se posve oslobodio od svog odgoja, možda si ipak suskraćuješ mogućnost živjeti svoj vlastiti život. Ti si mnogo toga ne dopuštaš, jer su tvoji roditelji upravo ovo ili ono rekli, činili ili zagovarali. Ali na koncu to znači, da si ne dopuštaš stjecati vlastita iskustva i stvarati svoje vlastite zaključke.

Isto je tako i sa svim drugim ljudima, koji su križali tvoj put i na tebe utjecali. Ovi te utjecaji mogu poticati ili blokirati. Što se događa s tobom i tvojim životom ovisi o slici, koju imaju drugi ljudi o tebi. Uvijek razmisli, prije nego upućuješ krivicu, da također ti istu igru igraš sa svim ljudima, sa svojim partnerom, sa svojom djecom, sa tvojom cijelom sredinom i sa samim sobom. Mi svi utječemo jedni na druge. Jedni pišu knjigu zajedno s tobom i ti si suautor drugih tekstova za filmovanje. Što više voliš drugog čovjeka, također i u negativnom smislu, tim više preuzimaš mjesto autora za druge.

Kako možeš prekinuti ovu igru ? Shvati, da se ovu igru može samo tako dugo igrati, dok ti ne budeš spreman probuditi se i iskrcati se. Ako si se u svom životu probudio za samog sebe, tad možeš odlučiti, da li ćeš svoju knjigu pisati sam ili želiš pozvati i druge suautore, da tvoju filmovanu knjigu oblikuju zajedno s tobom. Ti ćeš još uvijek biti režiser u svojoj vlastitoj životnoj igri.

Ti poznaješ snagu misli. Misli nisu nešto, što se izolirano odigrava u tvojoj glavi. Tvoj je mozak centrala za uključivanje, koja preformulira i preoblikuje slike tvoje podsvijesti, tvog emocionalnog tijela, tvog mentalnog tijela i tvoje okoline.

Izvan svog fizičkog tijela ti misliš u slikama. Ova nevidljiva tijela, svako pojedinačno za sebe, sama su u stanju proizvesti vibracije. Preko svog misaonog tijela bivaju pohranjene i preoblikovane slike u spremištu tvog mozga. Na ovom nevidljivom području svi su ljudi međusobno telepatski povezani. Stoga ti uvijek ponovo primaš slike drugih rezonanci u tvojim nevidljivim tijelima. Tvoj misaoni aparat, koji nije nikada učio razlikovati, često ti prenosi strane slike i njih smatra vlastitim mislima i osjećajima. Ako prepoznaš, da je svaka misao, koje si svjestan, ništa drugo nego energija, da ti posjeduješ svoju vlastitu formu energije, tad učiš razlikovati koja forma energije predstavlja tvoju vlastitu ili nekog drugog čovjeka. Ti si odašiljač i prijemnik, koji je u stalnoj spremnosti.

Dakle, još jednom: Ti ne misliš u svojoj glavi. Kad jednog dana napustiš svoje tijelo, tad ćeš još uvijek misliti, iako više ne posjeduješ nikakav fizički mozak. Tvoj razum i tvoji osjećaji još danas odlučuju o tome, koju formu energije ti primaš. Sa našim mislima mi možemo učiniti mnogo dobra, za nas i naše bližnje. Mi također možemo s našim mislima uništiti čovjeka, da – mi ga možemo ubiti. Stoga naša sva nastojanja moraju biti upravljena, da strane forme energije učimo razlikovati od naših vlastitih. Iz ovog je razloga važna zadnja vježba, da školuješ svoj pogled za slike, koje jedan drugi čovjek o tebi ima. Ako sebi nasuprot sretneš čovjeka, koji prema tebi ima visoko i pozitivno mišljenje i stav, tad ćeš se automatski osjećati ugodno u njegovoj prisutnosti.

Postani svjestan, koju sliku o samom sebi unaokolo nosiš sa sobom. Ti svakom drugom čovjeku šalješ sliku, koju ti o sebi sam u sebi nosiš. Tvoj sučelnik, također ako je još neosjećajan, nesvjesno prima tvoju vlastitu sliku o tebi. Ako dakle slike o neimaštini i siromaštvu odašilješ iz samog sebe, tad te tvoj sučelnik ne može smatrati izvanrednim. Sa svojim mišljenjem i osjećajem o samom sebi ti odlučuješ, što će o tebi misliti tvoj sučelnik. On ili ona uvijek će o tebi misliti, što ti sam misliš o sebi. Isto je tako i na suprotnoj strani. Poznaješ li čovjeka, koji ti stalno ide na živce, jer je uvijek nezgodan, budalast, glup, lijen ? Tad razmisli, koje slike prenosiš o njemu u njegovoj prisutnosti. Tek kad počneš više ne prosuđivati njegovo ponašanje,  ako prepoznaš u ovom čovjeku također božansku iskru, tad može ovaj čovjek drugačije reagirati nego do sada.

Počni time, da drugim ljudima šalješ slike, koje su takve, kakvi bi oni trebali biti. To naročito dobro funkcionira kod tvoje djece. Svakako ovdje se ne radi o manipulaciji nego o ljubavi i pozitivnom mišljenju. Ako je neki čovjek posebno nezgodan u svom ponašanju, tad odstrani ovu misao i time ovu sliku iz sebe. Zamisli si ga kao ljubaznog i praktičnog čovjeka, koji posjeduje druge kvalitete. Predstavi si ga kao božansko biće i smatraj ga takvim. Svojom kritikom o ponašanju drugih ti u sučelniku jačaš strah, da će zakazati. Tek tvoja vjera u njegove sposobnosti omogućit će drugom čovjeku unutarnji i vanjski rast. Pohvali ga za njegove uspjehe i nikad si ne dozvoli negativnu sliku. Ako osjetiš, da se u prisutnosti drugih osjećaš loše ili slabo, tad im od sebe pošalji svoju pozitivnu sliku. Predstavi si, kako si divan i samosvjestan, duhovan i vrijedan ljubavi. Često zadrži ovu sliku o sebi. Tvoj će sučelnik s vremenom ovu sliku o tebi u sebi usidriti i tebe će prepoznati kao takvog. Ti možda u blizini svog partnera imaš osjećaj, da se ne ponaša na tvoj način. Moguće je, da on nosi u sebi posve određenu sliku o tebi, a ti uopće ne znaš zašto reagiraš uvijek drugačije, nego što je normalno za tvoj način. Možda tvoj partner gleda u tebi malu djevojčicu ili ti u njemu velikog jakog zaštitnika. Ti automatski preuzimaš ovu sliku i nastojiš mu udovoljiti, iako si u svom zvanju samosvjesna jaka žena, ili se kao muškarac ponekad osjećaš slab i želiš se osloniti. Također funkcionira i obratno, ako npr. muž u tebi vidi jednu jaku majku ili tvoja partnerica malog dječaka, iako si generalni direktor jednog imperija. Sve dok si zaljubljen  ti se dragovoljno podčinjavaš novoj  ulozi u tvojoj filmovanoj knjizi. No kad pijano oduševljenje nestane, tad se u odnos vraća nezadovoljstvo. Jednom ćeš prepoznati, da ti u svom partnerstvu igraš ulogu, koja ne odgovara tvojoj prirodi. Ti iz očiju pereš pijesak, bacaš ružičaste naočale i ustaješ iz prašine.

Točno iz ovih razloga raspadaju se mnogi odnosi, koji su na vani izgledali dobri. Partneri se ne žele baviti s promjenama, jer uopće ne vjeruju u to, da su one moguće. Duge diskusije ne vode nikakvom rezultatu.

Partner ne prepoznaje, da također on – ona igra ulogu. Šansa za novi početak u vlastitoj ulozi ne će biti priznata. Tako ti samom sebi ni svom partneru ne daješ nikakvu šansu, da ponovo pišete zajedničku knjigu za film u kojoj bi se predvidjelo, da svatko drugog tako voli i akceptira, kakva je njegova uloga stvarno u ovoj životnoj igri.

Ako svaki čovjek drugog podupire u tome, da nađe samog sebe i voli to, što je drugi u sebi našao, tad ljudi ne bi često tako neodgovorno napuštali ljubavne odnose. Mi ćemo prepoznati, da mi nikada ne ćemo ponovo naći ovu mogućnost rasta, kao s ovim partnerom, u jednom tobože teškom odnosu. Mnogi ljudi, u našem zapadnom svijetu, zaboravili su prihvatiti izazove. Iz ovog razloga oni odbacuju odnose kao stare haljine i traže pratioca u novom ogledalu. Uzmi i odbaci ne važi samo za doze piva, nego i za, nažalost, bračne odnose.

Tamo, gdje postoji ljubav može svaka poteškoća biti nadvladana pomoću spoznaje. Slijedeći partner bit će isto ogledalo sa jednim drugim licem. U mnogim slučajevima mi ne volimo partnera, nego sliku koju smo si o njemu ili njoj načinili. Ako se ova slika pokaže krivotvorinom, tad tražimo novo filmsko platno na kojem  možemo slikati našu sliku. Ako gledaš nazad u svoje prošle odnose, tad možda prepoznaješ crvenu nit, koja se uvijek i uvijek ponovo vuče kroz tvoj život sa partnerima. Ova crvena traka možda te vodi zaključku, da su muškarci i žene takvi, kakve si ih iskusio. No, oni nisu to. Oni su samo tako dugo to, dok ih ne upoznaš. Kad si spoznao, tad ćeš privući drugog partnera, odnosno tvoj ti partner ne će više negativno odražavati tvoju vlastitu sliku. To je univerzalni zakon rezonance.

Jedan odnos ne može nikada teći bez odražavanja. Čovjek je usporediv sa ledenim brijegom. Kod čovjeka također se vidi samo „vrh.“ Šest sedmina nalazi se ispod površine. Svaki čovjek, kojeg sretneš, pokazuje  ti najmanje jedan sloj, koji se nalazi„ispod vode“ ili bolje rečeno dio tvoje sjene. Tvoj dotični životni partner odražava (zrcali) ti uostalom tvoj sveukupni spektar sjena. To su uvijek sjene, koje ti sada možeš obraditi. Svemir, tvoja multidimenzionalna duša, šalje ti uvijek ono i uvijek samo toliko, koliko ti upravo, u ovom trenutku, možeš obraditi. Jedan univerzalni zakon tvrdi, da ti se jedna situacija tako dugo pojavljuje pred tobom, dok je ne naučiš.

Svemir ima sve vrijeme svijeta i ti imaš šansu učiti koliko često i koliko dugo želiš.   Što  dakle  možeš  učiniti,  kad  spoznaš,  da  tako  reagiraš,  kako  drugi  to  očekuju  ? ponajprije nemoj rebelirati. Sve, što odbacuješ, sigurno će se vezati na tebe. Uzmi u pomoć svoju fantaziju i malo pretjeraj sa svojim ponašanjem. Pretjeruj tako često, da se tvoja podsvijest osjeća neugodno. U svojoj mašti i možda također i u stvarnosti igraj dobro dijete, budi slatka lutka, jaki zaštitnik ili što ti već dođe na um. Ovaj će proces potaći, da ne bježiš strašljivo od svog ponašanja. Predstavi si svoje ponašanje, i ako ga ispravno predstavljaš, ispravno pretjeruješ, tad o tome možeš se samo smijati. To  može  biti  zabava.  Tvoj  humor  ti  omogućuje,  da  svoje  prilagođeno  ponašanje promatraš s ljubavlju i razumijevanjem i tako ga razriješiš.

Prije svega, više ne očekuj, da drugi reagiraju tako, kako ti očekuješ. Tek neočekivano ponašanje drugih ljudi omogućuje ti, da mirno svladaš svoj put sa drugim ljudima. I u slučaju, ako se neki čovjek nepravedno ponaša prema tebi, ako te uvrijedi ili omalovaži, tad budi uvijek svjestan, da ovaj čovjek na koncu želi od tebe biti poštivan i voljen.

Ti osobno ne ćeš također nikad rebelirati protiv nekog čovjeka, kojeg ne voliš ili koji za tebe nije važan. Ljubav uvijek djeluje na obadva pola. Također je potpuno odbacivanje jedna forma ljubavi. Ostale ćeš ljude ostaviti, eko te ne razumiju. Ti ćeš se skloniti, sleći s ramenima i misliti: „Ne zanima me, to nije moj problem.“

Zato dolazi vrijeme, da spoznaš da se čovjek, koga voliš, ne želi mijenjati. Također je i ovaj čovjek uvrijeđen, ako ga želiš savijati, kako misliš, da je za njega ili za tebe najbolje. Ako ti želi mijenjati svoju partnericu, svog partnera, ili stalno pritišćeš, da se on – ona promijeni, to pokazuje, da ti voliš samo sliku, koju sam – sama slikaš ili si naslikao.

Svaki je čovjek jedinstven. Važno je ovu jedinstvenost prepoznati i iznijeti na svjetlo. Počni tako, da svoje slike, o drugim ljudima, ponovno obojiš sa čistim svjetlom. Dozvoli i ohrabri ih, da budu ono što jesu. Promijeni najprije samog sebe, tad će se promijeniti svijet.