V.

STVARALAČKI (SVETI) DUH:

SPENTAMAINYU

Načelo  velikodušnoga stvaranja

Taj Otac Svetoga Duha si Ti,

Ti si doista stvorio ovu zemlju da nam pružiš radost; I Ti si doista poslao Armaity da nas štiti,

Ona nam donosi mir, kadgod smo ispunjeni Ljubavi, S Vohu Manom, Mazdom mi se družimo.

(Game: Yasna 47-3)

Spenta      Mainyu

Spenta Mainyu je svojstvo, a ipak, kvintesencija Boga. On je sveti, dobri i darežljiv Duh Boga. On je Bog, a opet različit od Boga. On dje­ luje kao suradnik i Božji namjesnik. On je iskaz Božje stvaralačke volje  i misli.  To je stvarnost Božje dobrote i svetosti. To je Božji sin, a ipak je uvijek bio s Ocem. On je star koliko i sam Ahura Mazda, jer za njega vrijeme ne vrijedi; Spenta Mainyu nema ni početka ni kraja.

Spenta znači uvećavajući, velikodušan, dobar i stvaralački. Nje­ gova pahlavska istoznačnica je abhizonik, u značenju «povećavajući». Također se prevodi kao «sveto. Spenta Mainyu je Sveti Duh po tome što je pobožan i u službi Boga te zaslužuje čovjekovo potpuno obožavanje. On je savršen, besmrtan, transcendentan i imanentan. On otkriva ima- nentnost Boga u njezinoj punini; on predstavlja Božju velikodušnost u njezinom obilju. On otkriva Božje izobilje. «Svetost je Zarathuštri također značila obilje, rast i zdravlje.» Zarathuštranizam blagoslivlja sve dobre stvari ovoga svijeta kao i drugi svijet.

Mainyu znači duh i/ili mentalitet. Um i duh, ako nisu istovjetni, neodvojivo su isprepleteni. Mentalitet nije funkcionalni vid duha. Spen­ ta Mainyu u svojoj imanentnosti iskazuje se u čovjekovoj dobroj misli,

dobroj riječi i dobrom djelu. Pojedinac koji se u svom umu opredijeli da se suprotstavi Spenta Mainyuu postaje zlo ili Angra Mainyu. Angra Mainyu je protivnik Spenta Mainyua i Božji neprijatelj. Pojedinac koji se okrene na zlo nije više suradnik Boga, jer je prekršio Božji zakon. Angra Mainyu nije stvoren od Boga niti je transcendentan. To je mentalitet ili duh neposlušnosti i predstavlja svjesnu pobunu protiv zakona Aše.

Spenta  Mainyu  i Ahura  Mazda

Ahura Mazda i Spenta Mainyu, premda su iste volje nisu istovjetni. Iako šest glavnih svojstava Boga uključuju svetost i velikodušnost, Božji roditeljski odnos prema Spenta Mainyu-u naglašeniji je od njegovoga roditelj stva prema drugim glavnim svojstvima - a to su dobar um, istina, božanska suverenost, ljubav, savršenstvo i besmrtnost. U Gathama, od Sedam poglavlja šest glavnih svojstava nazivaju se Ameša Spenta. Kako je Bog spenta, sva njegova svojstva su također spenta, sveta.

Zarathuštranizam  ne  vjeruje  u  panteizam  i  ništa  se  ne  može izjednačiti  s  Bogom,  Ahura  Mazda  je  Spenta  Mainyu,  ali  Spenta Mainyu nije Ahura Mazda. Ništa drugo nije Bog osim Ahura Mazde. Sunce nam može pružiti analogiju. Spenta Mainyu djeluje kao medij između  nepromjenjivoga nebeskoga  i  promjenjivoga  zemaljskoga  svi­ jeta,  između nadosjetilnosit i osjetilnosti.  U osjetilnom i zemaljskom svijetu, Spenta Mainyu postavlja se kao vječni protivnik zla i razornih sila. Spenta Mainyu je neprijatelj onih koji se pobunjuju protiv Boga i dobrote. Spenta Mainyu je idealizacija savršenoga života u ovome svi­ jetu. Krivotvorenje božanske misli u stvaranju vodi prema nesavršenosti, razaranju i zlu. Spenta Mainyu pomaže čovjeku da širi ljubav Vohu Mane  i štiti ispravne od napada zle misli.

Logos u judeokršćanskoj tradiciji može se usporediti sa Spenta Mainyuom u zarathuštranskoj tradiciji. «Philo Judaeus sjedinjuje grčke i židovske ideje o Logosu i kaže da je Logos prvorođeni sin Boga i djeluje kao namjesnik Boga i podvladar svijeta.» Logos je također stvaralački aktivan i katkad se pojavljuje kao Bog, a katkad kao svojstvo Boga. Tako Logos i Spenta Mainyu dijele tri obilježja: Božje stvaralaštvo, poistovjećenje  s Bogom i svojstvo Boga. Oni se razlikuju po tome što je

Logos prvorođeni sin Boga, dok je Spenta Mainyu, kao Božji sin, uvijek bio s Bogom; prvi predstavlja ideju stvaranja iz ničega, a drugi stvaranje koje je staro koliko i sam Bog.

Razlika između Spenta Mainyua i Ahura Mazde blijedi u Mlađoj Avesti pa se Sveti Duh asimilira u Bogu. Tijekom cijele avestanske tradicije Spenta Mainyu ostaje bit Božje svetosti. Čovjek može u ovome životu dosegnuti samoostvarenje, savršenstvo i sreću slijedeći Sveti Duh (Spenta Mainyu) i djelujući prema svetom umu i svetoj ljubavi.

Vođen Tvojim Svetim Duhom i Tvojom Ljubavi, Vođen mislima i riječima i djelima Istine, Savršen Vječni Život čovjek će dostići;

Preko Khšatre i preko Svete Armaity. Mazda Ahura će to sve podariti.

(Gathe: Yasna 47-1)

Spenta Mainyu  i  misticizam

Misticizam se opire točnoj definiciji. On obično nagoviješta percep­ ciju Krajnje stvarnosti putem osobnoga duhovnoga iskustva, koje samo sveti pojedinci mogu iskusiti. Pojedinci koje vodi  Sveti Duh (Spenta Mainyu), Velikodušna ljubav (Spenta Armaity) i Dobar um (Vohu Manu) su sveti.

Svetost u zarathuštranizmu je sinonim za dobrotu, konstruktivnost i velikodušnost. Svetost ne proizlazi iz pukoga asketsva ili stalnoga izgo­ varanja molitvi. Svetost se ostvaruje korisnim, dobrohotnim i aktivnim životom.

Zarathuštranski  misticizam može  se  objasniti  svetom mudrošću, svetom ljubavi i svetom pravdom. On se može prevesti u razvoj i na­ predak. Razvoj i napredak rabe se kako u kvantitativnom tako i u kvali­ tativnom smislu.  Oni podrazumijevaju napredovanje koje vodi prema samoostvarenju i savršenstvu.

Gathe potiču čovjeka da  izabere  Sveti  Duh  kao  svoga  vodiča, da ga obožava i da se s njim sprijatelji i da zatraži njegovu pomoć u poteškoćama.  Prizivanje  Svetoga Duha uvijek se povezuje  s dobrom

mudrošću i velikodušnom ljubavi. U zarathuštranizmu percepcija Boga doživljava se putem mudrosti svjesti - prosvjetljenja, koje proizlazi iz stapanja svetoga rasuđivanja, moralnosti i svete ljubavi. Mudrost svijesti ne podrazumijeva poricanje osjetilnih ili racionalnih metoda. U potrazi za Bogom, razum i intuicija, um i svijest, ujedinjuju se i tražitelj gazi stazom istine.

Šihab-al-Din Suhrawardi bio je muslimanski mistički filozofu trina­ estom stoljeću koji je tvrdio da je spoznao  Išraq  - otkriće i ostvarenje Istine - iz učenja Faršaoštre i Jamaspe. Drevni iranski mudraci spajali su intuiciju i razum, uvid i logiku, percepciju i stvarnost, Kašf i Sohud (otkriće i razotkrivanje) u svom pristupu krajnjoj  stvarnosti. Prepozna­ vanje jednoga puta Aše ukazuje na moralnu dimenziju implicitnu u tom postupku. Slijeđenje jednoga puta Aše od najveće je važnosti za mistike. Zarathuštranski mistici znaju da ih samo jedan jedini put - put Aše - vodi prema njihovom cilju. Gathe su opominjale čovjeka protiv lažnosti. Onaj koji izabere djelovati protiv Svetoga Duha sljedbenik je Druja, lažnosti. On je Ahriman, neprijatelj Boga.

Nasuprot  biblijsko-kur'anskoj  zamisli  creatio  ex  nihilo,  stvaranje, prema  zarathuštranizmu,   materijalizira   se  putem  Spenta  Mainyua,   i uvijek je  bilo  s  Bogom.  Kao  suradnik  Boga,  čovjek  vidi  da  su  nje­ govo  postojanje  i  njegove  odlike  potekle  od   Boga.  Gathe  predviđaju mogućnost  mističnoga   sjedinjenja  ili   izravnoga  općenja   s   Krajnjom stvarnošću.     Zarathuštranski   misticizam   ne   nadilazi   religijski   zakon već  postoji  unutar njegovoga  područja.  U  sjedinjenju  s  Bogom  čovjek ne  iščezava poput kapljice vode u  oceanu.  Krajnji proces je  tajna i ne može  se objasniti konačnim riječima. To je proces  stvaranja besmrtnosti  i povratka izvoru. Najbliža analogija je odraz svjetla natrag prema izvoru za ispravne i lomljenje svjetla u slučaju zločestih - gdje  se zrcalo sastoji od  čovjekovih  djela.  Stoga je  zarathuštranski  misticizam  «Misticizam Beskonačnosti.»

Za  razliku  od  nousa,  koncepta  koji je  postulirao  grčki filozof Anaksagora,  Spenta Mianyu nije kvazi-neovisni  duh i ne  djeluje kao posrednik između Boga i svijeta. On je medij, a ne posrednik. Niti je Spenta Mainyu istovjetan s Platonovim svijetom-dušom što ga je stvorilo Vrhunsko Božanstvo. Spenta Mainyu samo je stvaralački aktivan; on ne uređuje izravno svijet. Uređenje svemira funkcija je Aše. Odbacivanjem

Spenta Mainyua, čovjek aktivira u svom umu ono što se zove Angra Mainyu. Angra Mainyu suprotan je Spenta Mainyuu. Stoga sukob Spenta Mainyua i Angra Mainyua započinje čim čovjek odluči djelovati pro­ tiv Spenta Mainyua. To je čovjekov čin prkosa prema Spenta Mainyuu. Mistici, zaputivši se putem Aše prema savršenstvu, oslobađaju se od iskušenja suprotstavljanja Spenta Mainyuu.

Misticizam je snažno obilježje zarathuštranizma, a Zarathuštra je bio najveći mistik. Prije negoli je primio svoje poslanstvo on je vidio Boga kao božansku Osobu putem teozofske kontemplacije. Zarathuštra je  pokušao  uspostaviti  odnos  sa  svojim  novo  zamijećenim  Bogom. On je vidio Boga u svojoj  svijesti; nije došlo do nikakvoga fizičkoga susreta. Zarathuštra se, putem Svetoga Duha i Odane mudrosti, zapu­ tio putem Aše prema cilju Svjetla.   To je bio čin prosvjetljenja. Izvor Svjetla prosuo je svoje svjetlosne zrake po Zarathuštri i on je bio pros­ vijetljen.             Zarathuštranski   misticizam  je   teofilozofija   prosvjetljenja.8 Gathe, jedinstvene po svojim aforizmima, predstavljaju svijet s Bogom u središtu u kojemu je Središte vrhovni izvor ontološkoga i aksiološkoga savršenstva. Zarathuštranski Bog je sama pozitivnost, konstruktivnost  i dobrota. Zarathuštransko misitčno iskustvo može se ostvariti putem svete meditacije, konstruktivnoga promišljanja i pozitivnoga djelovanja. Negativnost, besposlenost i razaranje udaljuju čovjeka od mističnoga iskustva. Gathe ne spominju nijedan drugi ritual osim prizivanja Spenta Mainyua i meditacije putem svetoga uma i ljubavi i slijeđenja Aše. Ob­ redi koji su štetni po tijelo i um trebaju se smatrati nezarathuštranskima.

Zarathuštra je izjavio da čovjek može općiti s Bogom oponašajući Božja  svojstva.  To je  općenje  s  odlikama izvan vremena  i prostora u beskonačnosti.  Kako je  bio  utjelovljenje  svetosti  u ovome  svijetu, Zarathuštra je primio otkrivenje proroštva. Općenje s Bogom povezuje se s čovjekovom voljom. Ono je otvoreno svakome pojedincu koji pos­ taje vrijedan toga iskustva. Podarivanje proroštva također je  povezano s Božjom voljom.

Zarathuštranski koncept gnosticizma vuče svoje podrijetlo iz Aše. Samoostvarenje i savršenstvo zahtijevaju se za doživljavanje mističnoga sjedinjenja s Bogom, a to se jedino može postići putem oponašanja Božjih iskazanih odlika. Šest faza u postupku prema savršenstvu iste su kao šest glavnih svojstava Ahura Mazde.

U zarathuštranskom   gnosticizmu, polazna točka je vjerovanje u:

(1) Boga kao svjetla svjetala i kao kvintesencije njegovih svojstava; (2) doktrinu da zraka Božjih svojstava zrači u svakom ljudskom biću i (3) da čovjek može rasvijetliti tu zraku unutar sebe prema savršenstvu time što će prkositi zlu i slijediti put istine, ispravnosti i pravde. Postupak gnosti­ cizma sastoji se od smaousavršavanja u skladu sa zakonom Aše.

Jačanje Dobroga uma,  Vohu Mane, predstavlja prvi korak gnosti­ cizma. Čovjek mora potpuno odbaciti loš um, Aka Manu, i ustegnuti se od zlog mišljenja.  Vohu Mana, s obzirom da je prva tvorevina - ili da budemo točniji, prvo zračenje Svjetla nad svjetlima - najbliži je Izvoru. Ništa ih ne razdvaja; oni su jedno. Svjetlo Vohu Mane zrači iz izvora i rasijava se.

Druga faza u gnosticizmu je uvećavanje ispravnosti, Aša, koja zrači iz svjetla Svetoga uma. Trojstvo Ahura Mazde,  Vohu Mane i Aše, te vjerovanje da su sva svjetla, uključujući i ona Vohu Mane i Aše, odrazi Svjetla nad svjetlima Ahura Mazde, bitni su za zarathuštranski koncept gnosticizma. Prakticiranje Aše nije moguće bez svetoga uma. Pojedinac može razabrati između dobroga i lošega čina putem dobroga (svetoga) rasuđivanja. U toj se fazi zahtijeva strogo pridržavanje istine. Nikakva, pa ni  dobronamjerna,  laž  nije  dopuštena.  Islamski  koncept  Taghieh, ili korisne laži,  stran je zarathuštranizmu.  Čestitost uma i pobožnost djelovanja  okrjepljuju  božansku bit u  pojedincu  i  pomažu  mu  napre­ dovati prema Vahišta Mani, vrhovnom i univerzalnom umu - Božjem umu.

Ustrajnost u pobožnosti dovodi čovjeka bliže izvoru, Aša Vahišti, vrhovnoj i univerzalnoj  ispravnosti - Božjoj pravdi. U toj fazi pojedi­ nac postiže Khšatru, božansku hrabrost i moć, koja čovjeku omogućuje da voli i pruža nesebičnu službu svojim bližnjim stvorenjima. Putem neprekidne altruističke službe, pojedinac se približava Khšatra Vairyoi, vrhunskoj i univerzalnoj konstruktivnoj moći - Božjoj moći. Otada pa nadalje, čovjek je u položaju da ne može misliti o zlu niti ga nanijeti. On je oslobođen iskušenja, pohlepe, želje i gnjeva. Tako čovjek stiže na prag četvrte  faze  - univerzalne  ljubavi,  spokojnosti  i  velikodušnoga mira, Spenta Armaity. U toj fazi ljubav prema čovječanstvu zamjenjuje ljubav pojedinca prema samome sebi, svojoj obitelji i malom krugu prijatelja; nepotizam se pretvara u univerzalno bratstvo, koje je iskaz ljubavi prema Bogu ili Božje ljubavi.

Posljednje dvije faze su one savršenstva, Hurvatat, i besmrtnosti, Ameratat - općenja s Bogom. Savršenost je sinonim za samoostvarenje, a čovjekov cilj je sreća u besmrtnosti. Cijeli postupak odražava nepresta­ nu borbu između Spenta Mainya i Angra Mainyua o čemu smo rasprav­ ljali u ovom poglavlju.

Obično se vjeruje da je zarathuštranski misticizam utjecao kako na neoplatonski gnosticizam tako i na muslimanski sufizam.

Spenta Mainyu  i  stvaranje

U zarathuštranizmu stvaranje se približava emanaciji. Ahura Mazda je dadar i planer, davatelj i preobražavatelj. On zrači svoju velikodušnost po svim tvorevinama; stvaranje proizlazi iz njega. Zarathuštranska ideja stvaranja utjecala je na islamski misticizam. Suhrawardi izjavljuje da je bit bilo svjetlost bilo tama. Najveći je Izvor svjetla- Svjetlo nad svjetlima, Univerzalno svjetlo izvan kojega ništa ne postoji. Prema Suhrawardiju, samo jedna Apsolutna zraka zrači iz Izvora a to je Inteligencija ili Bah- man (Vohu Mana). Bahman je najsvjetlija i najbliža Izvoru. Druge zrake zrače iz Bahmana. Deveta zraka u hijerarhiji je ona koja osvjetljava zem­ lju i čovjekov um.  Prema Suhrawardijevom objašnjenju,  zrake  sunca, mjeseca i vatre usputne su uz Svjetlo nad svjetlima; one nisu bit.

U Avesti se svjetlo koje zrači iz Boga i osvjetljava ljudski um naziva Xvarengha ili milost. Oponašajući Spenta Mainyua čovjek može ojačati Xvarenghu unutar sebe, a suprotstavljajući se Svetom Duhu, prouzroko­ vati da ga Xvarengha napusti. U iranskoj mitologiji, kada je kralj Yima slijedio lažnost, i tako radeći okrenuo se protiv Spenta Mainyua, Božja Xvarengha ga je napustila i on je izgubio svoje kraljevstvo.

Spenta  Mainyu  i Angra  Mainyu

Nestankom razlike između Spenta Mainyua i Ahura Mazde u Mladoj Avesti, i asimiliranjem Svetoga duha u Boga, popločen je put da se etički dualizam zamijeni načelom kozmičkoga dualizma. Angra Mainyu, suprotnost Spenta Mainyuu, postaje Ahriman i poprima položaj

pandana Ohrmozdu. Mlađa Avesta govori da dobre tvorevine pripadaju Spenta  Mainyuu,  a zla  tvorevina Angra Mainyuu.  U  toj  fazi  epska tradicija istočnoga Irana, pomiješana s predzarathuštranskom indoiran- skom mitologijom, ulazi u Avestu i podupire nastanak kozmičkoga dua­ lizma. Na primjer, Aži-Dahak koji je svrgnuo kralja Yimu, pretvoren je u Ahrimana.

Doktrina  kozmičkoga  dualizma u  njegovom  čistom  obliku  poja­ vila se u manihejstvu u trećem stoljeću,  a u zurvanizmu u četvrtom stoljeću A.D. Zurvanisti su držali bezgranično vrijeme, Zurvane Akarne, kao  izvorište  i  roditelja  dvaju  suprotnih  duhova  Ohrmozda  (Spenta Mainyua) i Ahrimana (Angra Mainyua). Draga škola koja je pridonijela dualističkoj ideji bila je škola Gayomartiana u petom stoljeću A.D. Pri­ padnici te škole držali su da je zlo poteklo iz neispravne misli u umu Ahure, koji se jednom pitao bi li bilo moguće da on dobije protivnika. To su bile heretičke škole.

Za zarathuštrana zlo nije misterij. Zlo je neposluh prema Ahura Mazdi i suprotnost Svetom Duhu. S obzirom da ga je Ahura Mazda stvo­ rio, čovjeka njemu pripada; budući da je slobodan izabrati, čovjek se može okrenuti protiv Boga i postati razoran, zao i bezbožan. U takvom mentalnom stanju čovjek je Angra Mainyu, zla uma i zla duha. Da bi ostao suradnik Boga, čovjek mora ostati krjepostan.  Kao što smo već spomenuli, vrlina u zarathuštranizmu je sinonim za plodnost, pozitivnost  i konstruktivnost. Porok je sterilnost, razornost i negativnost. Sveti duh ukazuje primjerom na idealan život koji čovjek mora oponašati. Lažna religija iskazuje  se u       svojim razornim  rezultattima prouzrokovanim skretanjem od primjera Svetoga Duha.

Spenta Mainyu i Agra Mainyu predstavljaju polarnost između obilja i gladi, uvećavanja i umanjivanja, napredovanja i nazadovanja, nade i očaja. Trag te moralne dvojnosti seže do kozmičke dvojnosti, što je za primitivnoga čovjeka bilo pitanje vjere. Primitivni je čovjek vjerovao da su sile prirode prouzrokovale i obilje i glad. Zarathuštra je preobrazio pesimistički kozmičku polarnost u etički i optimistički dualizam. On je proglasio, da je zlo pojava koja proizlazi iz čovjekovoga djelovanja; stoga ga čovjek može osujetiti i sprječiti.

Da zaključimo, Spenta Mainyu je manifestacija stvaralačke snage

Ahura Mazde; on je aspekt Boga, a ne Bog; on ne postoji neovisno od

Boga i ne može biti posrednik između Boga i svijeta; on je medij preko kojega dobrota, svetost i obilje nepromjenjivoga nebeskoga svijeta otkri­ va sebe u promjenjivom zemaljskom svijetu; on je sredstvo za materija- lizaciju stvaranja; on predstavlja idealan život u ovom svijetu; u svojem zemaljskom iskazivanju, on se susreće sa suprotnom silom onih koji se ne pokoravaju Bogu i rade na razaranju svemira - Angra Mainyuom; on nastavlja svoju borbu protiv zlih sila do postignuća konačne pobjede.