STVARA LI VOĆE KISELINU?
Veoma su loša "poučna" pisma Freda W. Kocha, kao samoprozvanog kemičara koji je kao građanin SAD-a ostao poslije rata u Kasselu. On, kao i njegovi nasljednici Lemke, Fuhrer i odnedavno Oetinger, smatraju sve kiselo voće štetnim za zdravlje. Stavljaju ih na isti stupanj s octom i mliječnom kiselinom! A to je najveća zabluda istraživača kiselina, da organsku voćnu kiselinu izjednačuju s tim kiselinama vrenja, pri čemu oni sami obilno upotrebljavaju kuhanu hranu, masti i proizvode od žitarica koji svi uvijek stvaraju kiselinu! Dr. De Evans postavio je već u prošlom stoljeću poučak da organska kiselina otapa nataložene zemljaste tvari, ali ne kosti i zube! Tako ona zapravo dovodi do pravog pomlađivanja!
Opsežnim sam vlastitim pokusima već 1981./82. razjasnio te zablude. Sve je voće u konačnom proizvodu bazično, s iznimkom možda brusnice i nekih vrsta šljiva. Jutarnja mokraća pokazuje pri potpunoj prehrani voćem pH-vrijednost oko 7,5. Ako se prethodne večeri pojede i samo jedan komadić kruha, pada ta vrijednost na onu u mesojeda, dakle na 5,0.
Po Kochu se čak treba svaka kriška jabuke neutralizirati nekom anorganskom mrtvom baznom mješavinom. Takav komadić jabuke ima odvratan okus! Koch čak dopušta bijeli šećer za koji se dobro zna da stvara kiselinu. Većina je Kochovih recepata osim toga kuhana i zato je ta hrana mrtva. On nije nikada razumio što je zapravo zdravlje. Jednostrana ga je usredotočenost na kiselinu učinila slijepim za prirodni zakon!
Organizam ne može upotrijebiti odnosno iskoristiti mrtve kemijske tvari iz retorte. One se tako talože posvuda u tikvu, kao na primjer mrtvi minerali iz navodnih "ljekovitih voda" ili minerali iz svakodnevne hrane koji se kuhanjem ubijaju! Naš već ionako preopterećeni organizam mora osim već postojećih štetnih taloga još i mrtve minerale učiniti neškodljivima i otpremiti van! Pritom čovjek već kao živo biće koje jede meso pati od velikog viška mokraćne kiseline u svojim stanicama. Mokraćna se kiselina nalazi gotovo samo u životinjskim proizvodima, kao što i kolesterol isporučuje samo životinjsko tijelo.
"Ne imati nikakav zadatak za koji se osjećaš pozvanim, za koji bi se mogao pokrenuti, ne vidjeti teškoće pri čijoj bi prijetećoj navali mogao iskušati svoju unutarnju čvrstinu, već provoditi svoj život u nesmetanoj besposlenosti - to nije mir, nego mrtvilo!"
(Seneca)
Čovjek je jedini stvor koji pati od taloženja mokraćne kiseline! Životinja mesožder posjeduje kratko crijevo, kako bi se mogla brzo riješiti otrova. Životinja ima međutim prije svega velike količine enzima urikaze koji može brzo otopiti mokraćnu kiselinu. To što čovjek ne posjeduje taj enzim trebao bi biti još jedan pokazatelj za to da čovjek može veoma loše iskoristiti životinjsko tijelo kao svoju hranu, osobito zato što on jede gotovo samo mišićno meso koje stvara kiselinu. I životinja treba na primjer kosti za poravnavanje protiv prekiseljenosti; životinjsko meso jedva da sadrži kalcij. Zašto pas tako silno želi kosti?
1 gram mokraćne kiseline iziskuje 7-8 litara vode u svrhu razrjedenja toga smrtonosnog otrova. Stoga većina ljudi nije naduta samo što jede sol, već i zbog mokraćne kiseline. Oraginazam mora obje te tvari stalno otapati, kako bi se sprečavale opasne koncentracije otrova.
Mokraći sličan bujon i razne mesne juhe sadrže osobito velike količine tih dvaju otrova. A doista još ima ljudi koji smatraju takve juhe hranom što daje snagu. Poslije "uživanja" takvog otrova osjećaju reakciju i toplinu, uopće ne sluteći da njihovo tijelo zapravo poduzima najveće napore da bi te otrove što brže izbacilo! To je veliko rasipanje važne energije. Bujonu se često dodaje još i jaje koje ne samo da stvara kiselinu, nego sadrži i najviše kolesterola od svih živežnih namirnica, pri čemu je 1/3 žumanjka Čista mast!
"Danas nije politički razum tamo gdje je politička vlast. Mora se događati pritjecanje inteligencije i intuicije iz neslužbenih krugova, želi li se spriječiti ili ublažiti katastrofa."
(Herman Hesse)
Ovdje želim dodati i mišljenje njemačkog liječnika Dr. med. Reinharda Ste in tela izraženo u njegovoj knjizi: "Das natiirliche Ernahrungsgesetz" iz 1952. godine31 :
"Sada dolazim do najizvornijeg i najprirodnijeg od svih oblika prehrane, voćne hrane kao najvažnijeg temelja prehrane. Što lije skrivilo tako ukusno i divno voće svih vrsta da je bilo toliko stavljano u središte najbesmisleni/ih, međusobno najproturječnijih, naj- pakosnijih i najdobrohotnijih diskusija ljudi?
One su postigle da "inteligentan", bolestan kulturan čovjek mora tek pitati svog profesora smije li jesti voće, kada i koje, da li kuhano ili prijesno. Jadan kulturan ljudski rod!
Ne pita se međutim tako bojažljivo mora li se uzimati ili ubrizgavati neki medicinski otrov, kada i koji. To se uzima bez razmišljanja i bez posebnog dopuštenja!"
I zdravi i bolesni, osobito oni koji boluju na želucu, crijevima, žuči, jetri, bubrezima i dijabetičari, mogu jesti sve vrste voća. Tvrdnju školsko-medicinske "dijete" da dijabetičari ne smiju uopće jesti voće ili smiju samo malo, i da ne smiju uzimati u sebe nimalo ugljikohidrata ili samo male količine, pobio sam u ovoj knjizi i u svojoj brošuri: "1st Zuckerkrankheit heilbar?"!
"Fanatizam je samo druga riječ za dosljedno postupanje!"
(Bruce Marshal)
Ovdje imaš dva nazora o voćnoj prehrani, prvi potječe od jednog "biologa" koji je želio prodavati svoja ljekovita sredstva, a drugi od liječnika opće prakse s velikim iskustvom stečenim na brojnim pacijentima, koji preporučuju voće, ne uzimajući za to novac.
"Svijet mogu unaprjeđivati samo oni koji mu se suprotstave!"
to ne žele, kako bi mogli prodavati unosne tablete! Zdravlje ne treba potporu kemije; i homeopatski pripravci i "biljni eliksiri" samo smetaju djelovanju snaga samoliječenja! Svi su oni upravljeni protiv ŽIVOTA!
Ti su ljudi poput svih protivnika voća uživatelji miješane hrane koji nipošto ne preziru stek i kuhinjski lonac, pa ni "dobru kapljicu". Nijedan od njih nije međutim sam dugoročno iskušao pravu voćnu prehranu, inače ne bi ti ljudi mogli izvesti tako primitivni zaključak!