Stupnjevi nakačenosti

Prikaz stupnjeva nakačenosti trebao bi nam pomoći u razumjevanju djelovanja entiteta na domaćina. S. Allen ih jednostavno dijeli na: nakačenja (na auru domaćina), koja se nazivaju i opsesijama, i posjednuća (entitet je ušao u fizičko tijelo) koja su puno rjeđa, mada kaže kako se u praksi često događalo da netko dođe s uvjerenjem da je posjednut.

Prema dr. W. Baldwinu nakačenje entiteta se događa u podsvijesti, a to objašnjava sljedećim tekstom: "Nakačeni entitet funkcionira u sklopu podsvjesnog uma domaćina.

Zahtjevi, stavovi, stvari koje mu se sviđaju ili ne sviđaju, apetiti, ponašanja entiteta izgleda da se miješaju s domaćinovima.

Reakcije na podražaje koje se čine karakterističnima za osobu, mogu u stvari poticati od entiteta, bića koje ima svoju zasebnu prošlost i teret emocionalnih zaostataka".

U nastavku slijede prijedlozi podjele dva nezavisna autora, pa počnimo s dr. R. Allisonom koji je svoju podjelu prezentirao na 2. pacifičkom kongresu psihijatrije u Manili 19803. On sugerira pet različitih stupnjeva posjednuća (engl. possession) za koje je dao i primjere iz svoje prakse:

• Posjednuće 1. stupnja predstavlja kontrolu preko određene ideje, opsesije, prisilnih radnji, kompulzija ili nekom ovisnošću (alkohol, narkotici, hrana, seks). Kao primjer Allison navodi gospođu koja mu je došla s opsesivno-kompulzivnom neurozom, žaleći se na depresiju i kompulziju koja ju je tjerala na opetovano pranje ruku. Ženi je prije puno godina prsnula voda u lice dok je bila u javnom zahodu, što je rezulti-ralo konjuktivitisom. Od tada je izbjegavala odlazak u javne zahode zbog stalno prisutne misli da bi mogla oslijepiti bude li se takvo što još jednom ponovilo. Takva fiks-ideja o javnim zahodima za nju je postala opasna. Počela je ozbiljno utjecati na njezin društveni život, jer su izlasci postali vremenski ograničeni potrebom odlaska kući zbog korištenja vlastite kupaonice.

Nije mogla raditi svoj prethodni posao tajnice, a nije mogla prisustvovati niti jednom događanju u gradu.

• Posjednuće 2. stupnja postoji zbog utjecaja negativnog alter-ega razvijenog kod osobe koja ima histeričnu osobnu strukturu. Kao primjer je naveden mladić koji je kao devetogodišnjak stvorio zamišljenog prijatelja, dok se skrivao ispod kreveta kako bi pobjegao od još jednog majčinoga izljeva bijesa. Ta izdvojena (disocirana) psihička kreacija razvila se u alter-ego koja mrzi sve žene smatrajući ih dobrima samo za seks, što je na kraju završilo silovanjem i umorstvom šest djevojaka u dvjema američkim saveznim državama! Istovremeno s tim događanjima mladić je u svojoj primarnoj osobnosti imao odgovoran posao, živio s djevojkom s kojom je seks bio divan i odgajao njihovog sina. Kada bi se umorio, posustajući na bilo koji način, alter-ego bi preuzeo kontrolu i ubio novu djevojku. Njegova je primarna osobnost bila u potpunoj amneziji za vrijeme svih tih epizoda dok nije izvršena psihijatrijska istraga hipnoterapijom, kad je doznao je da je moderni dr. Jekyll i gosp. Hyde bez ikakvoga sjećanja na trenutke ubilačkih aktivnosti. Allison kaže:

"U mnogim kulturama alter-ego bi se smatrao najboljim primjerom zloduha koji je napao tijelo ovog inače pristojnog mladića.

Međutim u somnambulističkom  4 stanju pokazao se vrlo jasno psihosociološki korijen ovog mentalnog raščlanjenja.

Način na koji je alter-ego bio u stanju baratati potisnutom agresijom protiv njegove majke je jasno pokazan."

Izraz koji se koristi u hipnoterapiji za označavanje duboke razine promijenjenog stanja svijesti

• Posjednuće 3. stupnja je kontrolni utjecaj uma druge živuće osobe. Ovo je kategorija gdje su vradžbine standardno uključene kako bi se postigao takav utjecaj. Za primjer je uzeta jako amerikanizirana meksička dama koja ne vjeruje u vradžbine i koja je došla u ured Allisona žaleći se na depresiju i na fizičku slabost koja traje godinu dana. Simptomi su počeli odmah po stradanju njezina nećaka u automobilskoj nesreći, noć prije njegova vjenčanja. Mladićeva majka (sestra klijentice) okrivila je sestru za njegovu smrt, obzirom da je odbila pokušati odvratiti mladića od želje da oženi svoju djevojku.

Sestra i njihova majka su tada posjetile lokalnu vješticu, gdje su s ostalim članovima obitelji prisustvovale obredu crne magije u namjeri da naštete klijentici. Allison je tijekom hipnoterapije zatražio da se pronađe uzrok problema, nakon čega se javio glas koji se predstavio kao sestrin (mladićeve majke). Glas je potvrdio da je prouzročio sve patnje koje je klijentica proživjela posljednjih godinu dana. Nakon što je od nje (sestrina glasa) zatraženo da se vrati u svoje vlastito tijelo i pusti klijenticu na miru, klijentica se vratila u normalno stanje svijesti s potpunom amnezijom o postupku i s olakšanjem simptoma. Allison nadalje objašnjava da to što je njegova klijentica vradžbine smatrala pukim praznovjerjem nije spriječilo ovakav sestrin utjecaj, koja je sa svoje strane vjerovala u moć vradžbina i na utjecanje na druge mislima na daljinu. Za vrijeme hipnoterapije njezin je glas objasnio da je bila ljubomorna na sestru jer bi se ona svidjela svima s kojima bi došla u kontakt, za razliku od nje, i na ovaj način ju je kažnjavala zbog njene omiljenosti.

Ovu priču potkrjepljuje Allen, koja kaže da je broj psihičkih napada od stane članova obitelji puno veći nego što bi to mogli i zamisliti, a napadi izvedeni direktno ili korištenjem usluga vještice ili vrača mogu biti učinkovitiji zbog otvorenog pristupa osobnim stvarima osobe na koju je uperen napad (pristup kući, fotografije, odjeća, hrana, piće, itd.).6

• Posjednuće 4. stupnja je utjecaj duha nekada živuće oso-be. Allison podsjeća da većina stanovnika Zemlje vjeruje u neprekinuto postojanje ljudskog duha, premda je zapadnjački znanstveni i religijski mainstream poduzeo (i poduzima) sve da ga ospori. Kao primjer navodi slučaj mlade dame s poremećajem višestruke osobnosti (PVO). Jednom ju je nešto primoralo da odšeta od svoje kuće do obližnje luke, bez osobitog razloga. Nakon povratka u normalno stanje svijesti i preuzimanje kontrole nad svojim tijelom nazvala je prijatelja da dođe po nju. Nedugo nakon njenog povratka kući, Allison ju je hipnotičkom indukcijom doveo u promijenjeno stanje svijesti i upitao što je bilo odgovorno za njeno neobično ponašanje.

Odgovorio je glas koji je tvrdio da je duh žene koja se utopila u valovima Atlantskog oceana, tražeći u luci brod na kojem su bili njen suprug i djeca koji su je napustili. Nadalje, izjavila je da je preuzela njezino tijelo kako bi mogla nastaviti svoju potragu, ali je shvatila da je sada na Pacifičkoj obali.

Nakon što je pristala napustiti pacijenticu, ista više nije pokazivala interes za ovakve šetnje.

• Posjednuće 5. stupnja predstavlja kontrolu od strane entiteta koji nema povijest života u vlastitom fizičkom tijelu i predstavlja se kao agent zla. Allison kaže da je imao prilike upoznati mladića koji se na poslu ozlijedio tako što mu je dio nekog stroja pao na glavu. Uslijedili su grčeviti napadi, iako neurološki nalazi nisu ukazivali da bi ih zadobivena ozljeda trebala prouzročiti. Pored toga počeo mu se javljati glas koji mu je govorio da će vrlo brzo umrijeti. Kroz hipnoterapiju Allison je zatražio uzroke takvih simptoma. Javio se glas koji je tvrdio da je demon i da je ušao u mladića još prije nekoliko godina. Dogodilo se to za vrijeme boravka u Japanu, kad je kao vojnik američke vojske utrčao u kuću u plamenu kako bi spasio japanskog vojnika, ali ga je eksplozija izbacila iz kuće.

Nakon toga je hospitaliziran na više mjeseci i bio vrlo nezadovoljan pruženom bolničkom njegom. Demon je tvrdio da je odgovoran što je taj predmet pao mladiću na glavu glavu, kao i za fizičke i psihičke simptome koji su uslijedili. Allison se o ovome konzultirao s lokalnim svećenikom koji je izgleda susreo tog istog demona, ali prilikom izvođenja određenih obreda! Svećenik je bio mišljenja da to u stvari nije pravi demon, već zli duh koji je toliko glup da misli da je demon. U postupku egzorcizma kojeg je proveo svećenik, mladić je počeo izražavati vrlo jaku potisnutu netrpeljivost koju je imao prema svom ocu u djetinjstvu, kao i prema muškom medicinskom osoblju koje je brinulo o njemu u Japanu. Daljnji napadi i javljanje glasa prestali su nakon obavljenog egzorcizma.

Za razliku od prije navedenog stupnjevanja, dr. med. L. Ireland-Frey navodi slijedeće vrste povezanosti nakačenih entiteta i domaćina korištenjem nešto deskriptivnijih pojmova:7

• Napast/iskušenje (engl. temptation) domaćina može biti jedan od aspekata tzv. lutajuće duše (engl. wanderer), to nije nadmoćna kompulzija, nego prije misao koja nije u skladu s osobnosti i uvjerenjima domaćina, nešto nekarakteristično, neko iskušenje zbog prisustva takvog lebdećeg entiteta.

• Utjecaj ili zasjenjenje (engl. influencing ili shadowing) je termin za blago i povremeno utjecanje entiteta na domaćina, što se manifestira npr. promjenama u raspoloženju, iracionalnim trenucima, pojavljivanjem iznenadnih i neobjašnjivih strahova ili depresije.

• Ugnjetavanje ili uznemirivanje (engl. oppression ili harrasing) označava primjetan i čest utjecaj entiteta na osjećaje i navike domaćina. Vidovite osobe mogu u ovakvom slučaju vidjeti nakačenje entiteta na domaćinovom tijelu ili auri. Ovaj pojam koristi i Peck, kao vrstu stanja između demonskog iskušenja i (stvarnog) posjednuća

8• Opsjednutost (engl. obsession) je vrlo često stanje, gdje entitet ne napada samo psihu, nego i tijelo domaćina, i pri čemu može pomiješati svojstva svoje osobnosti i svojih prošlih tjelesnih senzacija s domaćinovim, često uzrokujući pometnju i zbunjenost kod domaćina koji može osjećati stalnu bol, nagle promjene u emocijama koje nisu primjerene njegovim normalnim osjećajima, neprepoznatljivo ponašanje ili čak neprirodne osobine i talente.

• Posjednuće (engl. possession) je stanje kad napadački entitet preuzme u cijelosti kontrolu nad tijelom domaćina, potisnuvši osobnost (dušu) domaćina i izražavajući svoje vlastite riječi, osjećaje i ponašanje koristeći njegovo tijelo.

Potpuno posjednuće je vrlo rijetka pojava, a ako se dogodi zna biti spektakularno. Npr. slučajevi iznenadnog ludila mogu imati veze s stanjem iznenadnog potpunog posjednuća.

Stanje posjednuća se može izmjenjivati sa stanjem opsjednutosti.

Treba razumjeti da se situacija može dodatno zakomplicirati ako nakačeni entitet i sam ima jedno ili više nakačenja (ovo ne vrijedi za demonske). Čest je slučaj da prizemljena duša nosi na sebi demonski entitet, što može biti čest razlog nemogućnosti odlaska u Svjetlo, daljnjeg zagorčavanja života osobi kojoj se nakačio i kasnije opiranja u postupku oslobađanja. U ovakvim slučajevima bit će potrebno prvo osloboditi prizemljenu dušu od demonskog entiteta, a tek onda domaćina od prisustva prizemljene duše.

Isto se tako može dogoditi da na domaćinu postoji grupa entiteta, pa se u tom slučaju u postupku oslobađanja komunicira s njihovim "glasnogovornikom". To omogućuje da on i svi ostali članovi grupe napuste domaćina i odu u  Svjetlo.

M. Martin spominje dva stupnja nakačenosti, koja u osnovi nalikuju onome što je Ireland-Frey navela kao posjednuće. Ako bi prvi stupanj mogli nazvati "posjednuće" onda bi drugi bio ono za što Martin upotrebljava izraz "potpuno posjednuće", a opisuje ga na sljedeći način:

"Kao što pojam podrazumijeva, žrtva potpunog posjednuća je u potpunosti pod kontrolom zla, za što ne daje nikakve vanjske znakove, niti ima najmanju ideju o demonskome koje je nastanjeno u njemu. On ili ona neće ustuknuti kako bi to ostali posjednuti učinili kad bi vidjeli religiozne simbole kao što su raspelo ili krunica. Potpuno posjednutog neće zauzdati dodir svete vodice, niti će se kloniti staloženog učešća u religioznim raspravama."9

Po ovome sudeći, potpuno posjednuti mogu se naći i nesmetano djelovati u redovima bilo koje religijske strukture. Martin ističe da je u nekom trenutku na nekoj razini trebalo doći do davanja dobrovoljnog pristanka osobe za upad demonskog bića (zloduha). Peck to slikovito objašnjava, te kaže kako mu je teško zamisliti situaciju gdje osoba jednom šeta ulicom i onda ga zaskoči demon iz obližnjeg žbunja. Posjednuće je prije postupni proces u kojem je posjednuta osoba iz nekih razloga pristajala na ponude.10

Petersdorff priča o svojem svjedočenju (gdje, kako kaže, nepozvanima nije bilo mjesta) egzorcizma nad nedužnom opsjednutom osobom kojoj je svaki egzorcizam osigurao određeno vrijeme mirovanja.11

Na nama je da razmislimo da li takav pristup lišava žrtvu odgovornosti za svoje prethodne (svjesne ili nesvjesne) postupke koji su najvjerojatnije bili višestruko ponavljani, i racionalizira li time neodgovornost, neznanje, odnosno duhovnu infantilnost posjednutog.

9 M. Martin: Hostage to the devil: the possession and exorcism of five living Americans, HarperOne, San Francisco CA, 1992., predgovor novom izdanju str.

10 Usp. Peck, str. 190

11 E. von Petersdorff: Demoni, vještice, spiritisti: Sve o postojanju i djelovanju mračnih sila, Split, Verbum, 2003., str. 104

96

http://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/3.0/hr/