Pogovor
Strogo cuvana tajna prepustena zaboravu
Sirenje civilizacija moiemo usporediti sa sirenjem poiara; Prvo, iskrica, onda vatra koja se rasplamsava, te napokon neobuzdani poiar, koji sve brie i jace zahvaca svijet. Nikola Tesla
Sve do 1960-ih, svi novopeceni inzenjeri imali su obicaj vjezbati kretanje s jednom rukom u dzepu. To nisu cinili iz nemarnosti ili zato sto bi demonstrirali protiv ustroja poduzeca, nego zbog toga sto su ih vec kod prvih laboratorijskih vjezbi upozorili da to rade, rijecima: "Ako vani strujni udar prijeae preko prsa, ubit ce vas; isti takav udar, pri kojem struja prolazi jednom stranom tijela, samo ce vas zdrmati."
Zahvaljujuci tom savjetu, inzenjeri elektrotehnike koji zele ostati na zivotu automatski stavljaju jednu ruku u dzep kad god su blizu otvorenog
izvora struje.
Biljeske Nikole Tesle iz Colorado Springsa kazuju nam da je on bio prvi inzenjer koji je preporucio tu mjeru zastite na radu i, zbog toga mu mnogi
inzenjeri elektrotehnike duguju zivot. On je izumio i brzinomjer u automobilu, brojac okretaja motora, radioprijenos, izmjenicnu struju i turbine bez lopatica.
Kako je moguće da jedan toliko mnogostruko darovit čovjek, čiji su izumi omogućili postojanje naše suvremene civilizacije, bude zaboravljen? Sva su imena njegovih suvremenika, Edisona, Marconija,
Westinghousea pa cak i J. P. Morgana, postala legende koje i dalje zive, medutim, Tesla je nepoznat onoj javnosti koja i danas ima od njegova rada velike koristi.
Znanstvena zajednica ga cijeni, a jedinica mjere za magnetizam dobila je ime po njemu. Na neki mu je nacin to adekvatan spomenik, buduci da se nalazi u dvorani velikana poput Volte, Amperea, Gilberta, Henryja,
Hertza, Ohma, Faradaya, tamo je sa svim onim velikim znanstvenicima po kojima su jedinice za razne pojave u elektromagnetizmu dobile nazive. Ali, premda mu upuceni ljudi odaju priznanje, ja se ne mogu oteti dojmu
da bi on pozelio i naklonost sirih krugova.
Na koncu, kvaliteta naseg suvremenog nacina zivota ovisi o neprekidnoj opskrbi strujom koju je omogucila njegova vizija. Tocno je, inzenjeri znaju njegovo ime, naucili su ga u obliku naziva mjerne jedinice za gustocu magnetskog toka, ali tek nekolicini je poznata prica o covjeku koji je izumio dvadeseto stoljece, a jos manjem broju ljudi padne na um koliko mu dugujemo.
Kad sam prvi put cuo za Nikolu Teslu, bio sam djecarac odusevljen strujom koji je zarko zelio vlastiti radio. Nije me mogao zadovoljiti
obican radio, htio sam svoj vlastiti radioprijemnik AR 88., kakav je prije
koristila vojska, i proveo mnoga subotnja popodneva u potrazi po ducanima polovnim stvarima u Manchesteru, ne bih li pronasao tu zarko
zeljenu napravu.
Tmao sam prijatelje koji su posjedovali vlastiti radioaparat, a ponekad bi mi i roditelji dopustili koristenje njihovoga velikog radiograma u
dnevnom boravku, ali to mi nije moglo zamijeniti vlastiti prijemnik.
Podesavajuci radiogram sve do dna skale, malo iza frekvencije na kojoj se nalazi Radio Luksemburg, mogao sam cuti ljude koji su imali vlastite
radio stanice, kako razgovaraju o tome kako njihovi kratki radio valovi
mogu prijeci nevjerojatne udaljenosti, i kako se hvale cinjenicom da mogu komunicirati s vrlo udaljenim radiooperaterima. Zelio sam znati
vise o tome - i znatizelja me nagnala da nastavim potragu i po
pristupacnoj cijeni nabavim vlastiti radioprijemnik kratkih valova. Lutajuci od ducana do ducana, pazljivo cuvajuci svoju malu ustedevinu
u dzepu, detaljno sam pretrazivao hrpu za hrpom odbacenih stvari i
proveo sate i sate promatrajuci sa ceznjom nove prijemnike za koje nisam imao novca. Dan je vec odmakao kad sam, nakon jos jedne uzaludne
subotnje potrage, ugledao nesto na prasnjavoj polici, koja nije izgledala
kao mjesto gdje bi to trebalo stajati - sjajni uglacani poklopac na drvenoj kutiji koju sam jednostavno morao otvoriti i istraziti. Eto kako sam
potrosio svoju brizljivo skupljanu ustedevinu na Teslin terapeutski stroj za elektroterapiju.
Pazljivo podigavsi poklopac, podigao sam i prasinu koja se skupila
unutra, usla mi u nos i natjerala me na kihanje. Kad sam pogledao unutra, stroj zasticen podstavom od crvenog samta izgledao mi je citav. Tamo je bila svjetlucava zavojnica od emajlirane zice, dva bakrena cilindra spojena pomicnim zicanim kablom, bakreni prekidac i prazan prostor gdje je trebalo uloziti veliku bateriju. Na izblijedjeloj naljepnici s donje strane poklopca bile su nabrojene sve kvalitete izmjenicne struje koju je nekoc ocito proizvodila ova cudna sprava:
"Struje koje ova naprava stvara idealan su tonik za ljudski iivcani sustav. One poboljsavaju rad srca i probavu, takoaer omogucavaju zdrav san, oslobaaaju koiu od stetnih izlucevina i toplinom koju stvaraju lijece prehlade i groznicu. Stimuliraju odumrle i paralizirane dijelove tijela, olaksavaju sve vrste tegoba i svake godine spase tisuce iivota."
Radio ce sada, odlucio sam, malo pricekati. Tspred mene se nalazio zivi primjerak elektricnoga magicnog stroja! Putujuci kuci s njim u elektricnom vlaku, mastao sam o pokusima koje cu napraviti, i ovaj pomalo primitivni ali ucinkoviti stroj za stvaranje elektrosokova bio je, ustvari, izvor mojih mnogih djetinjih zadovoljstava. Cim sam stavio novu bateriju, veliku bateriju za fenjere od sest volti, koju je trebalo posebno naruciti kod mjesnog prodavaca radioaparata, zavojnica je pocela zujati i iskriti na spektakularno zanimljiv nacin. Uzevsi bakrene cilindre, svaki u jednu ruku, osjetio sam cudno skakljanje.
Bio sam vrlo zainteresiran za efekte koje stvara visokofrekventna terapeutska struja gospodina Tesle, nagovorio sam neke prijatelje da stanu u krug. Zatim smo se svi uhvatili za ruke i preko dvije bakrene elektrode zatvorili strujni krug. Bockave iglice elektriciteta sirile su se iz ruke u ruku unutar kruga, tjerajuci neke da pocikuju od iznenadenja dok su putovale nasim udovima i grcile nam misice.
Taj uspjesno izvedeni prvi eksperiment predstavljao je pocetak mojeg interesa za tajnovite ucinke elektriciteta koji me drzi citav zivot. Elektricitet, koji je tek odnedavna postao vazan ljudskoj zajednici, jos je uvijek razmjerno nova stvar. Moja generacija je mozda prva generacija koja struju uzima zdravo za gotovo. Na jugozapadu Trske, primjerice, nalazi se mala dolina koju jos i danas zovu Black Valley (Crna dolina) jer je, do prije nekoliko godina, bila jedino mjesto u Trskoj bez javne opskrbe elektricnom strujom. Samo sto godina je proslo od vremena kad je jednostavan pokret poput pritiska na prekidac zacijelo izgledao poput nemoguce carolije - bez struje svijet bi bio mnogo tamniji i neugodniji za zivot.
Upitajte bilo kojeg intelektualca, "Tko je izumio struju?" i on ce vam reci, "Michael Faradav". Posjetite li bilo koju elektranu ili provedete kviz
u djecjoj ucionici, rezultati ce vas uvjeriti kako je prijasnji odgovor svakako ispravan. Medutim, Faradav nije izumio nas strujom pokretan svijet. On je samo proveo eksperimente koji su dokazali da se elektricitet i
magnetizam uvijek pojavljuju zajedno i napisao vaznu knjigu koja se
zove Tstrazivaci elektriciteta. Covjek koji je ljudima dao struju zove se Nikola Tesla - isti onaj covjek koji je napravio stroj za elektrosokove sto me toliko zaokupljao dok sam bio djecak - covjek ciji zivotni put velica ova knjiga.
Kako se onda moglo dogoditi da umre sam i siromasan u hotelskoj sobi? Zasto je njegovo tijelo pronadeno tek dva dana poslije, zbog cega nije bilo moguce odrediti tocan datum smrti, bas kao sto ni on sam nije znao precizno navesti datum svojega rodenja? Zasto onda vecina ljudi koji imaju koristi od njegove inventivnosti ne zna njegovo ime?
Nije postao slavan, a za to je djelomicno kriv i on sam. Za razliku od Edisona, Westinghousea, Marconija i Morgana, cije kompanije cuvaju i
nose njihova imena te drze njihove izume svojim vlasnistvom, Tesla nije
ostavio spomenik takve vrste. Javnost je, ukoliko uopce ista zna o njemu, to saznala preko novinskih clanaka koje je punio svojim skandaloznim
istupima. Pogledajte kako izgledaju naslovi nekih od njegovih kasnijih
napisa:
Teslin plimni val koji eliminira mogucnost nastanka rata. Spavajte pomocu struje. Kako slati signale na Mars. Gospodin Tesla o buducnosti. Nikola Tesla planira driati "beiicne palceve" na brodovima na moru. Cuda buducnosti. Glasovite znanstvene iluzije. Nikola Tesla govori kako moiemo letjeti na visini od osam milja brzinom od 1000 milja na sat. Moie li radio pokrenuti balon? Signali poslani na Mars zasnovani na nadi da postoji iivot na tom planetu. Meauplanetarna komunikacija. Zvakaca guma opasnija od ruma, kaie Tesla. Razbijanje tornada. Nikola Tesla predlaie nacin na koji cemo braniti Etiopiju ako ih napadnu Talijani. Slanje poruka na druge planete, kako predviaa dr Tesla na svoj roaendan.
U razdoblju od dvadeset sest godina, koliko je proteklo od primanja Edisonove nagrade do Tesline smrti 1943., javnost je potpuno promijenila misljenje o njemu. Prestali su ga smatrati ozbiljnim inzenjerom i poceli u njemu gledati starca koji se ne moze kontrolirati i koji se bavi predvidanjem cuda. Tstina je da se vecina tih cuda ostvarila, ali nikad, nazalost, njemu u korist. Nije znao postupati s ljudima, ni s pojedincima, niti s gomilom. Njegove najsmionije izjave uvijek su se zasnivale na teoretskim argumentima. Ponekad bi objasnjavao svoje zamisli, a ponekad bi glumio "Velikog covjeka" te ocekivao od citatelja da
bezrezervno prihvate sve sto kaze. Cesto bi prelazio na novu ideju prije nego sto dovrsi misao prethodne, i to mu je priskrbilo reputaciju neusredotocenog covjeka.
Povremeno bi se svijet sjetio odati mu pocast.
Na sedamdeset peti rodendan, primjerice, dospio je u casopis Time, nakon sto su mu usli u trag prateci ga do hotela Grosvoner Clinton, gdje je zivio zahvaljujuci ljubaznosti upravitelja, posto je prethodno bio istjeran iz svih ostalih hotela zbog nepodmirivanja racuna. Nedugo nakon toga, otisao je iz hotela Grosvoner Clinton, takoder ne plativsi troskove pa su mu zaplijenili prtljagu. Razdoblje velike ekonomske krize jos je vise odmoglo njegovom financijskom stanju, pa je nasao "utociste" tek kad mu je jugoslavenska vlada, smilovavsi se nad svojim najpoznatijim sinom koji zivi u siromastvu, dodijelila malenu mirovinu od 7200 dolara godisnje. Bez obzira na to, opet je morao redovno mijenjati hotele jer je mamio golubove u sobu hraneci ih na radnome stolu.
Cesto je tvrdio kako se jos u djetinjstvu zakleo da ce se posvetiti poslu i da nikad nece tratiti vrijeme na brak. Medutim, vjerojatno je u starijoj
dobi, kad je postao brbljav i osjecao se zanemarenim, pozalio sto nema
blize rodbine koja ce slusati njegove govorancije.
Sve su Tesline sestre umrle prije njega, pa je jedini pripadnik obitelji kojeg je vidao prije smrti, ali s kojim se nije dobro slagao, bio njegov necak Sava Kosanovic. Ocito osamljen, trazio bi prijatelje medu mladim znanstvenim novinarima, nazivao ih u svako doba dana ili noci da bi satima s njima razgovarao.
Poceo je proslavljati rodendan, onaj isti za kojeg je tvrdio da ne postoji, pozivao goste na vecere za koje nije imao novca, zalazio u poznate
njujorske restorane da bi pocastio prijatelje novinare, a onda ih
nepodnosljivo dugim pricama o buducnosti natjeravao da "dragovoljno podmire" racun za veceru. Ostao je fizicki aktivan sve do svoje osamdeset
prve kad se je, nakon sto ga je udario njujorski taksi dok je prelazio ulicu, njegovo zdravlje pocelo pogorsavati.
Na taj, osamdeset prvi rodendan, umjesto da drzi govor uz veceru, izdao
je pisano priopcenje. Bez obzira sto je to bilo ubrzo nakon automobilske nesrece, njegov um je, ocito, jos uvijek bio u stanju pripremiti napad na Einsteinovu teoriju relativnosti:
"Detaljno sam razradio dinamicku teoriju gravitacije te se nadam da cu je objelodaniti vrlo brzo. Ona objasnjava uzroke te sile i gibanja nebeskih tijela pod utjecajem gravitacije na toliko
adekvatan nacin, da ce on staviti tocku na puka nagaaanja i krive koncepcije kao sto je to koncepcija zakrivljenog prostora. Prema relativistima, prostor naginje zakrivljivanju saru po sebi ili zbog prisutnosti nebeskih tijela.
Jamciti privid realnosti ovoj nestvarnoj ideji, samo je po sebi kontradiktorno. Svaku akciju prati odgovarajuca reakcija i posljedice reakcije razmjerno su proporcionalne posljedicama akcije. !z pretpostavke da tijela djeluju na okolni prostor uzrokujuci njegovo zakrivljivanje, moj jednostavni um odmah izvlaci zakljucak da i zakrivljeni prostori moraju djelovati na tijela, stvarajuci suprotne efekte, izravnavaju zakrivljenu povrsinu. Posto se principi akcije i reakcije meausobno nadopunjuju, slijedi da je pretpostavljena zakrivljenost prostora potpuno nemoguca. No, cak i da ona postoji, ne bi mogla biti uzrokom kretanja tijela, kao sto se smatra. Jedino postojanje polja sile moie objasniti ta kretanja tijela, i pretpostavka da polje sile postoji kosi se s teorijom zakrivljenog prostora. Sva literatura na tu temu jalova je i osuaena na zaborav."
Velika je steta sto Tesla nije nikad objavio svoju dinamicku teoriju gravitacije. Suvremena izucavanja gravitacije otkrila su da teski predmet u pokretu emitira gravitacijske valove koji se krecu brzinom svjetlosti. Ti gravitacijski valovi ponasaju se slicno kao mnogi ostali tipovi valova. Teslina najveca otkrica zasnivaju se na izucavanju valova. Uvijek je smatrao kako su zvuk, svjetlost, toplina, X-zrake i radiovalovi povezani fenomeni koji se mogu izucavati koristenjem istog tipa matematickih formula. Njegove nesuglasice s Einsteinom ukazuju na to da je Tesla prosirio svoj interes na gravitaciju.
Osamdesetih godina prosloga stoljeca dokazalo se da je bio u pravu. Tzucavanje gubitaka energije kod duple neutronske zvijezde pulsara pod
nazivom PSR 1913 + 16 dokazalo je da gravitacijski valovi postoje.
Teslinu ideju da je gravitacija efekt polja danas mnogi uzimaju daleko ozbiljnije nego onda Einstein. Ali Tesla, nazalost, nije nikom otkrio sto ga
je navelo na takav zakljucak, nikad nije objasnio svijetu svoju teoriju
gravitacije. Napad koji je izveo na Einsteinov rad u tadasnjim institucionaliziranim znanstvenim krugovima smatrao se necuvenim
ispadom, i tek mi, koji danas raspolazemo dovoljnim saznanjima o
gravitaciji, shvacamo da je Tesla bio u pravu.
Tesla je potom nastavio s jos jednim "neuracunljivim" zahtjevom, i
sljedeca tvrdnja potpomogla je da on bude bacen u potpunu anonimnost nakon smrti:
"Posvetio sam vecinu svog vremena ove godine usavrsavanju novog malog i kompaktnog aparata pomocu kojeg energiju moiemo izbaciti u meauzvjezdani prostor u velikim kolicinama na bilo koju udaljenost bez ikakvog rasapa. Smatram kako ce mi biti dozvoljeno da Francuskom institutu predocim tocan opis naprava s podacima i proracunima te zahtjevom za dodjelu nagrade Pierre Guzman koja iznosi 100.000 franaka za izum metode komunikacije s izvanzemaljskim svjetovima, i pri tom sam potpuno siguran da ce mi ista biti urucena. Taj novac, naravno, predstavlja simbolicnu nagradu, a ono za sto bih gotovo bio u stanju dati vlastiti iivot je cast sto cu biti prvi koji je postigao to cudo."
Nije dobio ni novac niti priliku da objasni svoj izum. Francuska vlada nije vise s njim imala bilo kakvih kontakata, posto svi ih pretekli tadasnji dogadaji. Hitler je poceo siriti svoj utjecaj Europom pa je Francuska okupirana vec 1940.
Najvjerojatnije je naprava o kojoj Tesla govori ili laser ili plazma-pistolj koji proizvodi visokoenergetske cestice u gornjim slojevima atmosfere.
Njegove biljeske iz Colorada pokazuju da je znao za mogucnost stvaranja obje naprave, sto bi bio logican nastavak njegovih eksperimenata s munjama.
Godine 1940., neposredno nakon osamdeset osmog rodendana, dao je intervju New York Ti mesu koji su objavili 22. rujna:
"Nikola Tesla, jedan od istinski velikih izumitelja, koji je proslavio svoj roaendan 10. srpnja, izjavio je piscu clanka da je spreman vladi SAD-a otkriti tajnu svog "teledirigiranog oruija" pomocu kog ce, kako je rekao, biti moguce rastaliti avionske motore iz daljine od 250 milja, i na taj nacin stvoriti nevidljivi obrambeni 'Kineski zid' oko driave."
Clanak je prosao bez ikakva komentara od strane ostalih znanstvenika. Vec je stekao glas osobe cija zelja za publicitetom daleko premasuje njenu vjerodostojnost, pa nitko nije smatrao njegov clanak ozbiljnim. Osim toga, svi su imali drugih preokupacija posto je Hitlerovo
napredovanje u Europi, izazvalo opcu zabrinutost.
Sjedinjene Americke Drzave su do 1941. usle u Drugi svjetski rat, i Tesla je zasigurno bio zabrinut kad su njegovu domovinu pokorili njemacki okupatori, nekako u to isto doba. Sto da napravi sa Smrtonosnim zrakama", kako je popularni tisak nazivao njegovo teledirigirano oruzje? Htio ga je dati vladi SAD-a da bi ona pomogla kako njegovoj novoj, tako i staroj domovini.
Tesla je 5. sijecnja 1943. nazvao Ratni stozer SAD-a i razgovarao s pukovnikom Erskineom, nudeci mu tajne svog "teledirigiranog oruzja". Erskine je, ne znajuci tko je Tesla, pretpostavio da je osoba koja ga zove luda, obecao mu da ce nazvati kasnije i zaboravio na njega. To je bila Teslina posljednja poruka u zivotu. Tad je stanovao u hotelu New Yorker i vec bio prilicno narusena zdravlja, sa slabim srcem koje je izazivalo napade vrtoglavice. Te veceri, 5. sijecnja, naredio je da ga se ne ometa i otisao na spavanje. U tom je razdoblju, cesto znao reci osoblju da ga puste na miru dva do tri dana, no, tog su ga dana zadnji put vidjeli ziva.
Prica se dalje odvija poput napeta trilera. Tesla je umro od zatajenja srca negdje izmedu utorka navecer, 5. sijecnja i petka ujutro 8. sijecnja. Nasla ga je sobarica u petak ujutro. Jedini poznati rodak, njegov necak Sava Kosanovic, izbjeglica iz Jugoslavije koji je pobjegao u SAD pred njemackom invazijom, bio je, poput mnogih drugih izbjeglica pod prismotrom FBT-ja kao potencijalni spijun.
Nocu 8. sijecnja, Sava Kosanovic je, s jos dvojicom ljudi, Georgeom Clarkom i Kennethom Sweezeyem (mladi znanstveni novinar) otisao do Tesline hotelske sobe da s bravarom otvori sef. Kosanovic je rekao ovoj drugoj dvojici da trazi Teslinu oporuku. Tri pomocnika upravitelja hotela New Yorker i predstavnik jugoslavenskog konzulata bili su prisutni kao svjedoci. Sweezy je uzeo knjigu iz sefa, a zatim je sef ponovno zatvoren s novom kombinacijom koju su dali Savi Kosanovicu. Ako je Kosanovic i pronasao oporuku, nikad to nije obznanio jer se Tesla vodi kao umrli bez oporuke. (Sasvim izvjesno je kako je Kosanovic, ipak, sakupio sve preostale Tesline rukopise i opremu koji se danas cuvaju u Teslinom muzeju u Beogradu).
Tste je veceri pukovnik Erskine nazvao FBT i rekao im da je Tesla umro i kako je njegov necak Kosanovic pokupio papire koji se mogu upotrijebiti
protiv vlade SAD-a. FBT je proveo hitnu istragu u New Yorkeru, potvrdio da su Kosanovic i ostali usli u Teslinu sobu s bravarom. Zatim su stupili u vezu sa sluzbenikom za zastitu imovine stranaca i naredili mu da
Teslinom necaku oduzme stvari koje je ovaj odnio, i vodi ih kao drzavno
vlasnistvo.
Gospodin Fitzgerald iz organizacije za kontrolu imovine stranaca potom je otisao u hotel i odnio svu preostalu Teslinu imovinu, koje je bilo dovoljno za dva kamiona. Predmete su onda zapecatili i prebacili u skladiste Manhattan Storage and Warehouse Co. NY, gdje je od 1934. u trideset zapecacenih bacvi i zavezljaja bila uskladistena ostala Teslina imovina. Sluzbenik za zastitu imovine stranaca zatim je u subotu ujutro odnio Tesline stvari, i pozvao mornaricke vlasti da snime kopije njegovih rukopisa na mikrofilmove.
FBT je takoder otkrio da je Tesla 1932. pohranio jedan izum u kutiju u sefu hotela Grosvoner Clinton, no kad su ga agenti zatrazili, hotel je
odbio predati sadrzaj kutije sve dok se ne podmire Teslini neplaceni
racuni. Hotel je, ipak pristao da obavijesti FBT ako se itko drugi pokusa docepati Teslinih stvari.
Zapisi FBT-ja biljeze da je Sava Kosanovic pokusao doci do Teslinih
stvari, i da su se bojali kako bi Sava Kosanovic mogao omoguciti neprijatelju da dode do podatka o tom gdje se nalaze Tesline stvari. FBT
se savjetovao s znanstvenim savjetnikom dopredsjednika Wallacea, pa im
je receno da ne gube vrijeme i ucine sve sto je potrebno da zastite Tesline osobne stvari. Takoder su saznali da je Tesla zavrsio i usavrsio pokuse
vezane uz bezicni prijenos snage te stvorio novi torpedo. Planovi i radni
model, cija je izvedba stajala 10.000 dolara, bili su u kutiji sefa u hotelu Grosvoner Clinton. Bila je rijec o modelu ili Tesline Smrtonosne zrake ili
bezicnog prijenosa elektricne struje.
Biro, kojem je bilo naredeno da neprekidno obavjestava dopredsjednika o svim akcijama koje poduzmu, odlucio se obratiti Drzavnom
odvjetnistvu u vezi s mogucnoscu da uhapse Savu Kosanovica pod
sumnjom za provalu, te na taj nacin dodu do biljezaka koje je on odnio iz sefa. FBT-jev zapis zavrsava konstatacijom da je sluzbenik za zastitu
imovine stranaca preuzeo odgovornost za cuvanje Tesline imovine.
J. Edgar Hoover poslao je okruznicu s uputom da "sve podatke vezane uz pokojnog Nikolu Teslu drze u najvecoj tajnosti kako bi se izbjegao
publicitet nastao oko Teslinih izuma i da poduzmu sve mjere predostroznosti potrebne da bi se ocuvala tajnost tih izuma"
Tako je Teslino zivotno djelo bilo proglaseno NAJSTROZOM
TAJNOM a svaki je razgovor o njemu bio zabranjen.
Kakve li ironije, Teslina Smrtonosna zraka bila je izvediva stvar, a suvremena znanost ga je u tome dostigla tek zadnjih nekoliko godina.
Ministarstvo obrane SAD-a je 18. listopada 1993. objavio da pocinje s
gradnjom eksperimentalnih postrojenja za istrazivanje ionosfere u Gakoni na Aljasci. Ovaj projekt, poznat pod kraticom HAARP* (aktivni istrazivacki program visokofrekventnog zracenja), pokrenula je korporacija Raytheon i on u svoj program eksperimentiranja s rezonantnim svojstvima Zemlje i njezine atmosfere ukljucuje sveucilista Alaska, Massachusetts, Stanford, Penn State, Tulsa Clemson, Maryland,
Cornell, UCLA, i M!T. Veza s Teslinim istrazivanjima jasna je . HAARP proucava potpuno iste fenomene kojima se Tesla bavio prije gotovo sto godina u Coloradu.
HAARP se zasniva na zamislima Bernarda Eastlunda, koji je zaduzen za tri drzavna patenta (biljar.605 - 4,712.158 - 5,038.664), od kojih su sva tri
bila odobrena kao poboljsane verzije patenata prethodno izdanih Tesli
nakon njegovih pokusa u Coloradu. Nazivi patenata koji su zasigurno ukazali na svoju namjenu i prije izdavanja, jesu: metoda i naprava za
mijenjanje podrucja u Zemljinoj atmosferi, ionosferi i/ili magnetosferi;
metoda i naprava za stvaranje umjetnog elektronsko-ciklotronskog podrucja zagrijavanja plazme; metoda za stvaranje skoljke od
relativistickih cestica na izvjesnoj visini iznad Zemljine povrsine.
Ovaj zadnji patent, koji opisuje stit za obranu od projektila koji moze razoriti elektronicke komponente neprijateljskih projektila i satelita,
predstavlja ostvarenje Tesline Smrtonosne zrake. Radi na principu
stvaranja kugli plazme sastavljenih od visokoenergetskih cestica - Teslina kuglasta munja u usavrsenom obliku.
T tako je, u dva slucaja, Tesla imao priliku da se zadnji nasmije: njegovo
"teledirigirano oruzje" je napokon naslo primjenu i dobio je bitku oko patenta s Marconijem kad je, sest mjeseci nakon Tesline smrti, Visoki sud
SAD-a potvrdio da je Tesla covjek koji je izumio radio! To je, dakako,
bila Pirova pobjeda s obzirom da su istekli rokovi oba patenta, da su oba covjeka umrla i da nitko o tom nije smio govoriti jer je naredba cuvanja
stroge tajne zabranjivala razgovor o Teslinom radu.
Krajnji rezultat toga tuznog slijeda dogadaja je skoro potpuni zaborav u koji je utonuo ovaj najveci dobrocinitelj covjecanstva. Tesla je umro kako
je i zivio, sam, osamljen i pretvoren u strogo cuvanu tajnu, gurnuvsi sebe u visegodisnji zaborav, i to zbog svoje zadnje ponude koja je izazvala uzbunu u vladi SAD-a.
Bio je znanstvenik briljantnog uma, prorok koji je zaista gledao u
* HAARP je engleski akronim za High Frequency Active Auroral Research Program (napomena prevoditeljice)
buducnost, nepriznat u razdoblju u kojem je zivio, Bio je takav individualist, toliko egocentrican da nikad nije ostvario blisku vezu ni s kim, muskarcem ili zenom. No, bio je kultiviran, govorio mnogo stranih jezika i bio vrlo nacitan. U svojoj kasnijoj dobi, djelomicno je zaradivao za zivot prevodeci knjizevna djela na istocnoeuropske jezike. Medutim, nikad nije uspostavio trajne poslove niti veze s bilo kojom ustanovom koja bi sacuvala zapis o njegovim dostignucima. Od njegove smrti do osnivanja Teslinog muzeja u Beogradu proslo je mnogo vremena. Prilika da se oda pocast njegovim zivotnim dosezima izgubljena je zbog panike koju je njegova smrt izazvala u SAD-u koji je bio u ratu -njegovo zivotno djelo arhivirano je kao Stroga tajna kod FBT-ja, mornarice SAD-a i dopredsjednika Wallacea, i tek ga se sada, gotovo sezdeset godina kasnije, mozemo sjecati bez opreza. Zacijelo je bilo tesko s njim suradivati, njegov radoholicarski pristup i njegova netrpeljivost prema gluposti, cesto su bili uzrok da inzenjeri nizeg ranga pate zbog njegova ostra jezika. No, kakvo li je sjajno drustvo zasigurno bio na vecernjim zabavama koje je priredivao u svojoj mladosti.
Sjedim ovdje okruzen ostavstinom toga covjeka: kompjuter kojeg napaja struja je pored mene u mojoj radnoj sobi, osvijetljen sam fluorescentnim
elektricnim svjetlom, grijan vodom koju pumpa indukcijski motor na izmjenicnu struju, slusam glazbu koja dopire s mog radija prikljucenog na strujnu mrezu. T moj skener i internetski modem su na stolu, spremni da
posalju i prime slike i poruke iz cijelog svijeta. Ja se koristim Teslinom ostavstinom.
Dok sunce zalazi za brda Pennina, gledam u nizove Teslinih
"spomenika" koji nose elektricnu struju sirom zemlje. U daljini se vide kablovi nacionalnog dalekovoda koji nosi megavolte, rastegnut izmedu visokih pilona koji sikcu i pucketaju na vlazi vecernjeg zraka. Preko doline pruzen je dvostruki mjesni razdjelni vod od 11.000 volti izmedu drvenih T stupova, a jedva vidim transformator koji snizava napon na bezopasnih 240 volti i vodi struju do kratkog kabla koji ulazi u moju kucu.
Kad sljedeci put ugledate niz pilona koji nose struju koja vam omogucuje civilizirano zivljenje, stavite jednu ruku u dzep i potrosite trenutak da zahvalite Nikoli Tesli, osamljenom, zaboravljenom, pricljivom, opsesivnom, briljantnom covjeku koji vam je poklonio takav zivot.
Tesla je cijeli svoj zivot izrazio u ovih nekoliko rijeci:
"Neprekidno osjecam neizrecivu srecu zbog spoznaje da se moj polifazni sustav koristi sirom svijeta kako bi olaksao tegobe covjecanstva i povecao covjekovu udobnost i srecu, te zbog toga sto se moj beiicni sustav, u svim svojim osnovnim crtama, koristi za pruianje usluga i osiguranje zadovoljstva ljudima u svim dijelovima svijeta."
Literatura
Colorado Springs notes, 1899-1900., Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1978.
Edison: A Biography, Matthew Josephson, Eytre i Spottiswoode, Connecticut 1961.
Edison: The Man who mode the Future, Ronald W, Macdonald and
Jane's, London, 1977.
Experiments with Alternate Currents, Nikola Tesla, McGraw Publishing, California, 1904. Ponovljeno izdanje u Omni Publications, California,
1979.
George Westinghouse, Francis G Leupp, McGraw Publishing, New York, 1918.
A History of Electric Light and Power, Brian Bowers, Peter Peregrinus Ltd u suradnji s Science Museum London, London, 1982.
A History of the Marcony Company, WJ Baker, Methuen, London, 1970.
Lecturers, Patents, Articles, Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle u Beogradu, 1956.
Lightning in His Hand: The Life Story of Nikola Tesla, Tnez Hunt i
Wanetta W Draper, Omni Publications, California, 1977.
My !nventions: The Autobiography of Nikola Tesla, izdao Ben Johnson, Hart Brothers, u New Yorku, 1985.
Pioneers of Wireless, E Hawks, Methuen, London, 1927.
Prodigal Genius: The Life of Nikola Tesla, John J O'Neill, Neville Spearman, London, 1968.
Tesla Said, Zapisi koje je sabrao John T Ratzlaff, Tesla Book Company, New York,
1984.
U spomen Nikoli Tesli (suvremeni ogledi o njegovom radu), Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1961.
Turning Points in American Electrical History, Tzdao James E Brittain, TEEE Pres, New York, 1977.
Novine, casopisi i ostale publikacije
Century Magazine; Colliers; Electrical Engineer; Engineering News; Literary Digest; Newsweek; Time; North American Review; Scientific American; World Today; The Times (London); New York Times; New
York Sun; New York Herald Tribune; Sunday Times (London)
Zapisnici s godisnjeg sastanka Americkog instituta elektroinzenjera, koji je odrzan u Zgradi drustva inzenjera, u New Yorku, u petak uvecer, 18.
svibnja 1917, TEEE Press
0 autoru
Dr. Robert Lomas predaje inzenjerski menadzment na Sveucilistu Bradfordu, u Yorkshireu, Velika Britanija. Kako je cijelog zivota Teslin obozavatelj, na Teslinu primjeru poucava studente kako se ne smiju voditi poslovi. On je, takoder, koautor bestselera, trilogije, Hiramov kljuc.
Svi znamo da je Thomas Edison proizveo elektricno svjetlo i elektricni sustav za opskrbu domacinstava da je Gugliermo Marconi smislio radio i George Westinghouse sagradio prvu hidroelektranu... Svi znaju te "cinjenice", ali nisu u pravu. Covjek koji je sanjao ove stvari i izumio ih jest
NIK0LA TESLA
jedan od najvecih nepriznatih heroja znanosti 20. stoljeca
Koristenjem Teslinih vlastitih zabiljeski, zapisa suvremenika, sudskih transkripata te nedavno objavljenih dosjea FBT-ja - koji je nakon Tesline smrti namjerno tajio podatke o njemu - Lomas je slozio sliku o iznimnom dosegu Teslinoga znanstvenog genija i neobicnu pricu o tome sto se dogodilo da Teslino ime bude u toj mjeri zaboravljeno.
Medu Teslinim izumima jesu:
• radio • indukcijski motor na izmjenicnu struju •
• generator za proizvodnju izmjenicne struje •
• sustav distribucije elektricne energije •
• Teslin transformator • fluorescentna rasvjeta pomocu visokofrekventnih struja • uredaji za bezicni
prijenos elektricne energije • model broda na
daljinsko upravljanje • Teslina turbina • turbina bez lopatica • preteca radara • svjetska komunikacijska
mreza • osnove seizmologije
Dr. Robert Lomas predaje inzenjerski menadzment na Sveucilistu Bradford, u Yorkshireu, Velika Britanija. Kako je cijelog zivota Teslin obozavatelj, na njegovu primjeru poucava studente kako se ne smiju voditi poslovi. On je takoder koautor bestselera, trilogije, "Hiramov kljuc".