STRATEGIJE KOJIMA SE UM KORISTI KAKO BI IZBJEGAO SADAŠNJI TRENUTAK

GUBITAK SADAŠNJEG TRENUTKA:  SUŠTINSKA ZABLUDA

Čak i ako potpuno prihvatim kako je vrijeme u konačnici privid, na koji će način to promijeniti moj životi Ipak ću i dalje morati živjeti u svije- tu kojim upravlja vrijeme.

Intelektualno slaganje samo je još jedno uvjerenje i neće uvelike pro- mijeniti vaš život. Da biste shvatili tu istinu, morate je proživjeti. Ako je svaka stanica vašega tijela toliko prisutna da osjećate kako vibrira životom, kad taj život u svakom trenutku osjetite kao radost Bića, ta- da se može reći da ste oslobođeni vremena.

Ali sutra ipak moram platiti račune, ipak ću ostarjeti i umrijeti kao i svi ostali. Kako, dakle, uopće mogu reći da sam oslobođena vremena?

Nije problem u sutrašnjim računima. Nije problem u rastvaranju fi- zičkog tijela. Problem je gubitak Sadašnjeg trenutka, ili bolje rečeno, suštinska zabluda koja puku situaciju, događaj ili emociju pretvara u osobni problem i patnju. Gubitak Sadašnjeg trenutka jest gubitak Bića.

Osloboditi se vremena znači osloboditi se psihološke potrebe za prošlošću koja daje identitet i za budućnošću koja daje ispunjenje. Oslobođenje od vremena predstavlja najdublju preobrazbu svijesti koju možete zamisliti. U nekim rijetkim slučajevima taj pomak u svjesnosti dramatičan je i radikalan te se događa jednom. Kad se tako dogodi, najčešće se  pojavljuje nakon  potpune predaje usred teških patnji. Međutim, većina se ljudi oko toga mora potruditi.

Kad dobijete prvih nekoliko uvida u bezvremeno stanje svijesti, počet ćete se kretati tamo i natrag između dimenzija vremena i prisu- tnosti. Ponajprije ćete postati svjesni toga koliko vam je rijetko pažnja uistinu usmjerena na Sadašnji trenutak. Ali spoznaja da niste prisutni velik je uspjeh: ta spoznaja jest prisutnost - čak i ako u početku traje dvije sekunde prije nego što se izgubi. Tada, sve češće, odabirat ćete svijest usredotočenja na Sadašnji trenutak, umjesto na prošlost ili bu- dućnost, a kad god shvatite da ste ga izgubili, bit ćete u stanju u nje- mu boraviti ne samo nekoliko sekundi, nego i duža razdoblja prema uobičajenom shvaćanju vremenu. Stoga, prije nego što se čvrsto usi- drite u stanju prisutnosti, što znači prije nego što postanete potpuno svjesni, kretat ćete se neko vrijeme naprijed i natrag između svjesnog i nesvjesnog stanja, između stanja prisutnosti i stanja poistovjećeno- sti s umom. Izgubit ćete Sadašnji trenutak i vratit ćete mu se, uvijek iznova. Konačno će prisutnost prevladati.

Većina ljudi prisutnost doživljava ili nikada ili samo slučajno i kratko, u rijetkim prilikama, ali i ne znajući što su to doživjeli. Ljud- ska se stanja ne izmjenjuju između osviještenosti i nesvjesnog, nego između  različitih  razina  nesvjesnog.

OBIČNO NESVJESNO I DUBOKO NESVJESNO

Sto želite reći kad govorite o različitim razinama nesvjesnog?

Kao što vjerojatno znate, u snu se neprestano krećete između faza sna bez snova i  stanja sanjanja.  Slično  tome,  u budnom stanju većina ljudi kreće se samo između običnog nesvjesnog i duboko nesvjesnog stanja. Ono što nazivam običnim nesvjesnim stanjem znači poistovje- ćenje s misaonim procesom i emocijama, reakcijama, željama i ne- sklonostima. To je normalno stanje većine ljudi. U tom stanju vama upravlja egoističan um i niste svjesni Bića. To nije stanje neposredne boli ili nesreće, nego gotovo trajne niske razine nelagode, nezadovolj- stva, dosade ili nervoze - neka vrsta pozadinskog napona. Možda to ne shvaćate jer je već uvelike postalo dio vašeg »normalnog« života, upravo kao što niste svjesni neprestane pozadinske buke, kao što je zujanje aparata za klimatizaciju, sve dok ne prestane raditi. Kad izne- nada prestane raditi, osjeća se olakšanje. Mnogi se ljudi koriste alkoho- lom, drogama, seksom, hranom, radom, televizijom, pa čak i kupnjom kao sredstvom za umrtvljenje, u nesvjesnu pokušaju da otklone te- meljnu nelagodu. Kad se to dogodi, djelatnost koja bi mogla biti vr- lo ugodna kad biste joj se umjereno prepuštali, dobiva kompulzivnu ili ovisničku kvalitetu, a sve što uz njezinu pomoć postižete samo je kra- tkotrajno slabljenje simptoma.

Nelagoda običnog nesvjesnog stanja pretvara se u bol duboko nesvjesnog - a to je stanje neposrednije i očitije patnje ili nesreće - kad stvari »krenu po zlu«, kad je ego ugrožen, kad se u životnoj situa- ciji pojavi veliki izazov, prijetnja te stvaran ili zamišljen gubitak ili sukob u odnosu. To je pojačana verzija običnog nesvjesnog, koja se od nje ne razlikuje po vrsti, nego po stupnju.

U običnom nesvjesnom uobičajeni otpor onome što jest ili nije- kanje toga što jest stvara  nelagodu  i nezadovoljstvo koje većina ljudi prihvaća kao normalan dio života. Kad se taj otpor pojača kroz neki izazov ili prijetnju egu, on budi snažnu negativnost, kao što su bijes, strah, nasilje, depresija i tako dalje.  Duboko nesvjesno često znači ka- ko je tijelo boli probuđeno i kako ste se poistovjetili s njim. Tjelesno nasilje bilo bi nemoguće bez dubokog nesvjesnog. Do nasilja isto ta- ko lako može doći kad god i gdje god gomila ljudi, ili čak i cijela na- cija,  ima  negativno  kolektivno  energetsko  polje.

Najbolji pokazatelj razine vaše svijesti jest način na koji se nosi- te sa životnim izazovima kad se pojave. Kroz te izazove nesvjesna oso- ba teži postati još dublje nesvjesna, a svjesna nastoji postati još svje- snijom. Izazovom se možete poslužiti za buđenje ili mu možete dopu- stiti da vas povuče u još dublji san. San običnog nesvjesnog tada se pretvara u noćnu moru.

Ne možete li biti prisutni čak ni u normalnim okolnostima, kao što je trenutak dok sami sjedite u sobi, hodate šumom ili slušate ne- koga, tada svakako nećete biti u stanju ostati svjesni kad nešto »pođe po zlu« ili kad se suočite s napornim ljudima i situacijama koje obuh- vaćaju gubitak ili prijetnju da ćete nešto izgubiti. Prevladat će reakci- ja koja je u konačnici uvijek neka vrsta straha i povući vas u duboko nesvjesno. Ti izazovi su vaši testovi. Samo način na koji se hvatate ukoštac s njima pokazat će i vama i drugima gdje se nalazite kad je riječ o stanju vaše svijesti, a ne to koliko dugo možete sjediti skloplje- nih očiju i kakve vizije imate.

Stoga je najvažnije u uobičajene životne situacije unijeti više svijesti još dok sve ide relativno lagano. Na taj način raste moć vaše prisutnosti. Ona stvara energetsko polje u vama i oko vas koje posje- duje visoku vibracijsku frekvenciju. Nikakvo nesvjesno, negativnost, nesklad ili nasilje ne mogu ući u to polje i preživjeti, upravo kao što tmina ne može opstati u prisutnosti svjetlosti.

Naučite li biti svjedokom vlastitim mislima i emocijama, što je suštinski dio prisutnosti, mogli biste se iznenaditi kad prvi put posta- nete svjesni pozadinskog »statičkog  naboja«  običnog  nesvjesnog  te kad shvatite koliko rijetko, ako uopće ikada, možete uistinu biti nasa- mo sa sobom. Na razini razmišljanja pronaći ćete veliki dio otpora u obliku prosudbi, nezadovoljstva i mentalne projekcije  koja vas  udal- java od sadašnjeg trenutka. Na emocionalnoj razini postojat će pod- zemna struja nelagode, napetosti,  dosade ili  nervoze.  Oboje su vido- vi  uma  u  njegovom  uobičajenom  obrascu  odupiranja.

ZA ČIM TO ONI TRAGAJU?

Carl Jung u jednoj od svojih knjiga govori o razgovoru koji je vodio s poglavicom američkih Indijanaca koji mu je rekao kako prema nje- govim opažanjima većina bijelaca ima napeto lice, oči koje zure i okrutno ponašanje. Rekao je: »Uvijek za nečim tragaju. Što to traže? Bijelci uvijek nešto žele. Uvijek su nemirni i nelagodno im je. Ne znamo što to oni žele. Mislimo da su ludi.«

Podzemna struja trajne nelagode počela je davno prije uspona za- padnjačke industrijske civilizacije, naravno, ali u zapadnjačkoj civili- zaciji, koja sada prekriva gotovo cijelu zemaljsku kuglu, uključujući i najveći dio Istoka, očituje se u još nezapamćenom akutnom obliku. Postojala je već i u Isusovo doba, kao i šesto godina prije toga, u doba Buddhe, a i mnogo prije toga. »Zašto ste uvijek tjeskobni?« pitao je Isus svoje učenike. »Može li zabrinutost dodati i jedan dan vašemu ži- votu?« A Buddha je podučavao da se korijen patnje može pronaći u našim neprestanim željama i žudnjama.

Otpor sadašnjem trenutku kao kolektivan poremećaj istinski je povezan uz gubitak svijesti o Biću te oblikuje temelj naše dehumani- zirane industrijske civilizacije. Usput rečeno, Freud je također prepo- znao postojanje te podzemne struje nelagode i pisao  o  njoj  u svojoj knjizi Civilization and lts Discontents (Civilizacija i njezine nelagode), ali nije prepoznao pravi korijen nelagode te nije uspio shvatiti da se nje moguće osloboditi. Taj  je kolektivni  poremećaj  stvorio vrlo  nesretnu i iznimno nasilnu civilizaciju koja je postala prijetnja ne samo sebi, nego također i sveukupnosti života na planeti.

RASTVARANJE OBIČNOG  NESVJESNOG

Kako se, dakle, možemo osloboditi te nevolje?

Osvijestite je. Promatrajte mnoštvo načina na koje se nelagoda, neza- dovoljstvo i napetost bude u vama zbog nepotrebnog prosuđivanja, odupiranja onome što jest te nijekanja Sadašnjeg trenutka. Sve ono nesvjesno rastvara se kad ga obasjate svjetlošću svijesti. Jednom kad saznate kako rastvoriti obično nesvjesno, svjetlost vaše prisutnosti bli- stavo će zasjati i bit će vam mnogo lakše nositi se s dubokim nesvje- snim kad god osjetite da vas poput sile teže vuče prema dolje. Među- tim, obično nesvjesno možda u početku neće biti lako otkriti zato što je toliko normalno.

Usvojite naviku nadgledanja svoga mentalno-emocionalnoga stanja kroz samopromatranje. »Osjećam li se lagodno ovoga trenut- ka?« To je dobro pitanje koje sebi možete često postavljati. Ili možete upitati: »Što se upravo sada odvija u meni?« Onim što se odvija u va- ma budite barem toliko zaokupljeni koliko i onim što se zbiva izva- na. Ako nutrinu pravilno postavite, vanjski će se svijet smjestiti na svoje mjesto. Prvobitna je stvarnost ona unutra, a ona izvana je druga po važnosti. Ali nemojte na ta pitanja odgovarati automatski. Pažnju usmjerite prema unutra. Zagledajte se u sebe. Kakve misli stvara vaš um? Što osjećate? Usmjerite pažnju na tijelo. Postoji li napetost? Je- dnom kad otkrijete kako postoji niska razina nelagode i pozadinskog statičkog naboja, razmotrite na koji način izbjegavate život i odupi- rete mu se ili kako ga niječete - tako što niječete Sadašnji trenutak. Mnogo je načina na koje se ljudi nesvjesno opiru Sadašnjem trenut- ku. Dat ću vam nekoliko primjera. S praksom će se vaša moć samo- promatranja, nadgledanja unutarnjeg stanja, izoštriti.

SLOBODA OD NESREĆE

Opirete li se onome što radite? Svome poslu, možda? Možda ste pri- stali raditi nešto, pa to i radite, ali dio vas osjeća ogorčenje i opire se. Nosite li u sebi neizgovoreno negodovanje prema osobi koja vam je bliska? Shvaćate li da su posljedice energije koja iz vas zrači toliko šte- tne da vi, zapravo, trujete i sebe i one oko vas? Dobro se zagledajte u svoju nutrinu. Postoji li u vama makar i najmanji trag negodovanja i nevoljkosti? Ako postoji, promatrajte ga i na mentalnoj i na emocio- nalnoj razini. Kakve misli vam um stvara u pogledu te situacije? Tada promotrite emocije, koje su tjelesna reakcija na misli. Osjetite emoci- ju. Je li ugodna ili neugodna? Biste li tu energiju odabrali da je nosi- te u sebi? Imate li izbora?

Možda vas netko uistinu iskorištava, možda je aktivnost kojom se bavite zaista neugodna, možda je netko u vašoj blizini nepošten, razdražuje vas ili je neosviješten, ali ništa od toga nije važno. To jesu li vaše misli i osjećaji u ovoj situaciji opravdani ili nisu ništa ne znači. Činjenica da se opirete jest značajna. Sadašnji trenutak pretvarate u neprijatelja. Stvarate nesreću te sukob između nutrine i vanjskoga svi- jeta. Vaša nesreća zagađuje ne samo vaše vlastito biće i one oko vas, nego isto tako i kolektivnu ljudsku psihu čiji ste neodvojiv dio. Za- gađenje planete samo je vanjski odraz unutarnjeg, psihičkog zagađe- nja: milijuni neosviještenih ljudi ne preuzimaju odgovornost za svoj unutarnji prostor.

Ili prestanite raditi to što radite, razgovarajte s osobom koja je u pitanju i recite joj što osjećate ili otpustite negativnost koju je stvorio vaš um u toj situaciji i koja ne služi ničemu osim jačanju lažnoga ja. Važno je da spoznate tu jalovost. Negativnost nikada nije najbolji na- čin za razrješavanje bilo koje situacije. Zapravo, u većini slučajeva za- držat će vas u situaciji i spriječiti pravu promjenu.  Sve što se obavlja s negativnom energijom bit će otrovano njom i s vremenom će dove- sti do veće boli i nesreće. Štoviše, svako negativno unutarnje stanje je zarazno: nesreća se širi lakše od tjelesne bolesti. Prema zakonu odje- ka, nesreća potiče i hrani usnulu negativnost u drugim ljudima, osim ako  su  imuni - odnosno,  iznimno visoke  svijesti.

Zagađujete li svijet ili čistite nered? Vi ste, i nitko drugi, odgo- vorni za svoj unutarnji prostor, upravo kao što ste odgovorni za pla- netu. Kako unutra, tako i vani: kad bi ljudi očistili unutarnje zagađe- nje, tada bi također prestali stvarati vanjsko.

Kako možemo otpustiti negativnost?

Tako što ćete je otpustiti. Kako ćete ispustiti komad vrućeg ugljena koji držite u ruci? Kako ćete ispustiti tešku i beskorisnu prtljagu koju nosite sa sobom? Tako što ćete shvatiti kako više ne želite osjećati bol ili nositi teret, pa ćete ga ispustiti.

Duboko nesvjesno, kao što je tijelo boli, ili neka druga duboka bol, kao što je gubitak voljene osobe, najčešće se mora preobraziti kroz prihvaćanje združeno sa svjetlom vaše prisutnosti - vaše usredo- točene pažnje. Mnoge obrasce u običnom nesvjesnom, s druge stra- ne, možete otpustiti čim spoznate da ih ne želite te da vam više nisu potrebni, čim shvatite da imate izbor, da niste samo svežanj uvjeto- vanih refleksa. Sve to govori da ste u stanju pristupiti moći Sadašnjeg trenutka. Bez nje nemate nikakva izbora.

Nazivate li neke emocije negativnima, ne stvarate li time mentalne pola- ritete dobra i zla, kao sto ste ranije objasnili?

Ne. Polaritet je stvoren na ranijem stupnju, kad je vaš um prosudio kako je sadašnji trenutak loš; ta prosudba je dovela do negativnih emocija.

Ali, ako neke emocije nazivate negativnima, zar to ne znači da ne bi tre- bale postojati, da nije u redu tako osjećati? Shvatio sam kako bismo sebi trebali dati dopuštenje da osjetimo svaki osjećaj koji se pojavi, kakav god on bio, umjesto da ih prosuđujemo kao loše ili da kažemo kako to ne bismo trebali osjećati. U redu je osjećati negodovanje; u redu je osjećati ljutnju, biti razdražen, neraspoložen ili nešto drugo - inače bismo počeli potiski- vati osjećaje, unutarnje sukobe ili nijekanje. Sve je dobro takvo kakvo jest.

Naravno. Jednom kad se pojavi obrazac uma, emocija ili reakcija, pri- hvatite ih. Niste dovoljno svjesni da biste na materijalnoj razini mogli birati. To nije prosudba, nego činjenica. Da imate izbor, ili da ste spoznali da ga imate, biste li izabrali patnju ili radost, ugodu ili nela- godu, spokojstvo ili sukob? Biste li izabrali misao ili osjećaj koji vas odvaja od vašeg prirodnog stanja dobrobiti i unutarnje životne rado- sti? Takve osjećaje nazivam negativnima, a to jednostavno znači da su loši. Ne u onom smislu: »O, to nisi smio učiniti!« nego su jednostav- no činjenično loši, kao mučnina u želucu.

Kako je moguće da su ljudi samo u dvadesetom stoljeću ubili više od sto milijuna svojih bližnjih ljudskih bića? Ljudi jedni drugi- ma nanose bol takve jačine da je to gore od bilo čega što možete za- misliti. A tu nisam govorio o mentalnom, emocionalnom i tjelesnom nasilju, mučenju, boli i okrutnosti koje usmjeravaju jedni prema dru- gima, kao i prema drugim osjetilnim bićima, i to svakodnevno.

Ponašaju li se tako zato što su u dodiru sa svojim prirodnim stan- jem, s unutarnjom životnom radošću? Naravno da ne. Samo ljudi ko- ji se nalaze duboko u negativnom stanju, koji se uistinu vrlo loše os- jećaju, mogli bi stvarati takvu stvarnost kao odraz vlastita osjećajnog stanja. Oni su se sada upustili u uništavanje prirode i planete koja ih održava na životu. Nevjerojatno, ali istinito. Ljudska su bića opasno luda i vrlo bolesna vrsta. To nije prosudba. To je činjenica. Također je činjenica i to kako se ispod ludila zaista krije zdravlje. Iscjeljivanje i otkupljenje dostupni su vam ovoga trenutka.

Da se vratim na ono što ste rekli - svakako da je istina kako, pri- hvatite li vlastito negodovanje, neraspoloženje, bijes i tako dalje, više ih nećete morati slijepo izražavati i manje je vjerojatno da ćete ih pro- jicirati na druge ljude. Ali pitam se, ne zavaravate li se? Ako neko vri- jeme prakticirate prihvaćanje, dolazi trenutak kad morate prijeći na sljedeći stupanj, na kojem se te negativne emocije više ne stvaraju. Ne učinite li tako, vaše »prihvaćanje« postaje jednostavno mentalna oz- naka koja vašem egu omogućuje da se prepušta nesreći i na taj način jača svoj  osjećaj odvojenosti od drugih ljudi, okoline,  onoga što je ovdje i sada. Kao što znate, odvojenost je temelj egova osjećaja iden- titeta. Istinsko prihvaćanje istoga bi trenutka preobrazilo te osjećaje. A kad biste uistinu duboko u nutrini znali da je sve »u redu«, kao što ste se izrazili, što je svakako istina, biste li tada uopće imali takvih ne- gativnih osjećaja? Da nema prosudbi, da nema otpora onome što jest, ti se osjećaji ne bi ni pojavili. U mislima imate ideju da je »sve u re- du«, ali duboko u sebi tome zapravo ne vjerujete, tako da se stari mentalno-emocionalni obrasci otpora i dalje nalaze na svom mjestu. Zato se osjećate loše.

/ to je također u redu.

Branite li svoje pravo da budete nesvjesni, pravo na patnju? Ne brini- te: to vam nitko neće oduzeti. Jednom kad shvatite da vam je loše od neke vrste hrane, hoćete li je i dalje jesti, tvrdeći da je u redu osjećati mučninu?

GDJE GOD SE NALAZILI, BUDITE ONDJE U POTPUNOSTI

Možete li mi dati nekoliko primjera običnog nesvjesnog?

Pogledajte možete li se uhvatiti dok prigovarate, bilo riječima ili u mislima, situaciji u kojoj se nalazite, onome što drugi ljudi rade ili govore, okolini, životnoj situaciji, pa čak i vremenu. Prigovaranje je uvijek neprihvaćanje onoga što jest. Ono bez iznimke nosi nesvjesni negativni naboj. Kad prigovarate, sebe pretvarate u žrtvu. Kad naglas progovorite, tada imate moć. Stoga promijenite situaciju tako što će- te nešto poduzeti ili što ćete progovoriti. Ako je to prijeko potrebno ili moguće, napustite tu situaciju ili je prihvatite. Sve drugo je lu- dost.

Obično nesvjesno uvijek je na neki način povezano s nijekanjem sadašnjeg trenutka. Sadašnji trenutak, naravno, podrazumijeva i ov- dje. Opirete li se onome što je ovdje i sada? Neki ljudi radije bi uvi- jek bili negdje drugdje. Njihovo »ovdje« nikada nije dovoljno dobro. Samopromatranjem otkrijte vrijedi li to i za vas. Gdje god se nalazi- li, budite ondje u potpunosti. Otkrijete li da su ovdje i sada nepod- nošljivi te ako ste zbog toga nesretni, imate tri mogućnosti: otiđite iz te situacije, promijenite je ili je potpuno prihvatite. Želite li preuzeti odgovornost za vlastiti život, morate odabrati jednu od ove tri mogu- ćnosti i to morate odabrati sada. Tada prihvatite posljedice. Bez ikak- vih izgovora. Bez negativnosti. Bez psihičkog zagađenja. Neka vaš unutarnji prostor ostane čist.

Poduzmete li nešto - odlaskom ili mijenjanjem situacije - ponaj- prije otpustite negativnost, ako je to ikako moguće. Postupak koji iz- vire iz uvida u ono što je potrebno mnogo je učinkovitiji nego postu- pak koji izvire iz negativnosti.

Bilo kakav postupak bolji je od nikakva, osobito ako ste već dugo vremena u nesretnoj situaciji. Ako ste se u njoj našli vlastitom pogre- škom, barem nešto naučite, a u tom slučaju više nije riječ o pogrešci. Ostanete li zarobljeni u situaciji, ništa nećete naučiti. Sprečava li vas strah da nešto poduzmete? Priznajte taj strah, promatrajte ga, prene- site pažnju na njega i budite potpuno prisutni s njim. Na taj ćete na- čin presjeći vezu između straha i razmišljanja. Ne dopustite da vam se strah uzdigne do uma. Koristite moć sadašnjeg trenutka. Strah ne mo- že biti jači od te moći.

Ako uistinu nema ništa što biste mogli učiniti da promijenite svoje ovdje i sada, a ne možete napustiti tu situaciju, tada je potpuno prihvatite i otpustite sveukupni unutarnji otpor. Lažno, nesretno, ja koje se voli osjećati loše, voli negodovati ili sažalijevati sebe, to neće moći preživjeti. To se zove predavanje. Predavanje nije slabost. U nje- mu se krije golema snaga. Duhovnu moć ima samo predana osoba. Predajom ćete se u nutrini osloboditi te situacije. Možda ćete tada ot- kriti da se situacija mijenja bez ikakva vašeg napora. U svakom sluča- ju bit ćete slobodni.

Možda postoji nešto što biste »trebali« napraviti, ali to ne radite? Ustanite i odmah to napravite. Ili potpuno prihvatite svoju neaktiv- nost, lijenost ili pasivnost u ovome trenutku, ako tako odaberete. Potpuno joj se prepustite. Uživajte. Budite onoliko lijeni ili neaktiv- ni koliko možete. Prepustite li se potpuno i svjesno, uskoro ćete izići iz toga. Ili možda nećete. U svakom slučaju neće biti unutarnjeg su- koba, nikakvog otpora i negativnosti.

Jeste li pod stresom? Jeste li tako zaokupljeni stizanjem do budu- ćnosti da ste sadašnjost sveli na sredstvo za budućnost? Stres se naku- plja kad smo »ovdje«, a želimo biti »ondje« ili kad smo u sadašnjosti, a želimo biti u budućnosti. To je rascjep koji vas iznutra razdvaja. Lu- dost je stvarati i živjeti s takvim unutarnjim rascjepom. Činjenica da svi ostali žive na taj način ne znači da to nije ludo. Morate li, možete se kretati brže, raditi brže ili čak i trčati, ne projicirajući se u budu- ćnost, ne opirući se sadašnjosti. Dok se krećete, radite, trčite - činite to u potpunosti. Uživajte u protoku energije, uzvišene energije toga trenutka. Sada više niste pod stresom, više se ne razdvajate na dva di- jela. Samo se krećete, trčite, radite - i uživate u tome. Ili možete sve to odbaciti i sjediti na klupi u parku. Ali dok to radite promatrajte svoj um. Mogao bi reći: »Trebao bi raditi. Gubiš vrijeme.« Promatrajte ga. Nasmijte mu se.

Privlači li prošlost veliki dio vaše pažnje? Da li često razgovarate i razmišljate o prošlosti, bilo na pozitivan ili negativan način,  pričate li o velikim stvarima koje ste postigli, o pustolovinama ili iskustvima, ili pričate priču o sebi kao žrtvi te o užasnim stvarima koje vam je ne- tko napravio ili možda o onima koje ste vi nekome napravili? Stvaraju li vaši misaoni procesi krivnju, ponos, negodovanje, bijes, žaljenje ili samosažaljenje? Tada  ne  samo  što  osnažujete  lažno  ja,  nego  također pomažete ubrzavanju procesa tjelesnog starenja gomilajući prošlost u vlastitoj psihi. Uvjerite se u to promatrajući ljude oko sebe koji se čvrsto drže prošlosti.

Svakoga trenutka umrite za prošlost. Nije vam potrebna. Osvr- nite se na nju samo kad je apsolutno važna za sadašnjost. Osjetite moć toga trenutka i punoću bića. Osjetite svoju prisutnost.

Jeste li zabrinuti? Razmišljate li često: »Što bi bilo da sam...?« To znači da ste se poistovjetili s umom, koji se projicira u neku zamišljenu buduću situaciju i izaziva strah. Ni na koji se način ne možete uhvatiti ukoštac s takvom situacijom jer ona ne postoji. Ona je samo mentalni fantom. Tu ludost koja vam uništava zdravlje i život možete zaustaviti na jednostavan način - potvrdom Sadašnjeg trenutka. Postani- te svjesni disanja. Osjetite zrak kako ulazi u tijelo i izlazi iz njega. Os- jetite unutarnje energetsko polje. Jedino sa čime se ikada morate po- zabaviti, uhvatiti u koštac u stvarnome životu - u suprotnosti sa za- mišljenim projekcijama uma - jest ovaj trenutak. Zapitajte se koji vas »problem« upravo sada muči, a ne koji će vas mučiti sljedeće godine, sutra ili za pet minuta. Što to ne valja u ovom trenutku? Uvijek se možete nositi sa sadašnjošću, ali nikada se ne možete nositi s budu- ćnošću - a to i ne morate. Odgovor, snaga, pravilni postupak ili izvor bit će ondje kad vam bude potreban, ni prije ni poslije.

»Jednoga ću dana uspjeti.« Prisvaja li vaš cilj tako velik dio vaše pažnje da Sadašnji trenutak svodite na sredstvo za ostvarivanje cilja? Oduzima li radost onome što radite? Čekate li da počnete živjeti? Razvijete li takav misaoni obrazac, Sadašnji vam trenutak nikada ne- će biti dovoljno dobar bez obzira na to što postignete ili dobijete; bu- dućnost će vam se uvijek činiti boljom. Savršeni recept trajnog neza- dovoljstva i neispunjenosti, zar ne?

Čekate li iz navike? Koliko vremena u životu provodite čekajući? Ono što nazivam »čekanjem u užem smislu« jest čekanje u redu na pošti, u prometnoj gužvi, u zračnoj luci ili da netko stigne, da završite posao i tako dalje. »Čekanje u širem smislu« je čekanje odmora, bo- ljeg posla, da djeca odrastu, uistinu smislenog odnosa, uspjeha, novca, da nekome budete važni, da se prosvijetlite. Nije neuobičajeno da lju- di cijeli život čekaju kako bi počeli živjeti.

Čekanje je stanje uma. To u osnovi znači da želite budućnost, a ne želite sadašnjost. Ne želite ono što ste dobili, nego želite ono što niste dobili. Sto god čekali, nesvjesno stvarate unutarnji sukob izme- đu onoga što jest sada i ovdje, gdje ne želite biti i projicirane budu- ćnosti koju želite. To uvelike smanjuje kakvoću vašega života, jer ti- me gubite sadašnjost.

Nema ničeg lošeg u tome što težite poboljšati svoju životnu situ- aciju. Možete je poboljšati, ali ne možete poboljšati svoj život. Život je ono najvažnije. Život je vaše najdublje unutarnje Biće. Ono je već cjelina, dovršeno i savršeno. Vaše se životne situacije sastoje od okol- nosti i iskustava. Nema ničeg pogrešnog u postavljanju ciljeva i težnji za postizanjem. Pogreška se krije u tome što ciljeve koristite kao zam- jenu za osjećaj života, kao zamjenu za Biće. Tada nalikujete na gradi- telja koji ne obraća pažnju na temelje zgrade, nego puno vremena provodi gradeći katove. Jedina točka u kojoj možete pristupiti Biću jest Sadašnji trenutak. Primjerice, mnogi ljudi čekaju blagostanje. Po- štujete li, priznajete i potpuno prihvaćate svoju sadašnju stvarnost - ono gdje se nalazite, tko ste i što upravo sada radite - prihvatite li potpuno ono što imate, tada ste zahvalni za ono što imate, zahvalni za ono što jest, zahvalni za Biće. Zahvalnost zbog Sadašnjeg trenutka i ispunjenost života u Sadašnjem trenutku predstavljaju pravi napre- dak. Napredak ne može doći u budućnosti. S vremenom će se napre- dak očitovati na različite načine.

Ako ste nezadovoljni onim što imate ili ste čak frustrirani i bije- sni zbog onoga što vam sada nedostaje, to bi vas moglo potaknuti da se obogatite, ali čak i kad biste zaradili milijune i dalje biste osjećali unutarnje stanje neimaštine, a duboko u nutrini ne biste bili zado- voljni. Možda ćete iskusiti mnoga uzbuđenja koja vam novac može pribaviti, ali to će doći i proći, a u vama će ostati osjećaj praznine i potreba za daljnjim fizičkim ili psihičkim ispunjenjem. Nećete prebi- vati u Biću. Stoga sada osjećajte puninu života koja jedina predstavlja pravo bogatstvo.

Odreknite se čekanja kao stanja uma. Uhvatite li sebe kako kli- zite u stanje čekanja... iskočite iz toga. Vratite se u Sadašnji trenutak. Samo budite i uživajte u postojanju. Ako ste prisutni, nikada neće biti nikakve potrebe da nešto čekate. Sljedeći put kad vam netko ka- že: »Oprosti što si me morao čekati«, možete odgovoriti: »U redu je, nisam čekao. Stajao sam i uživao - u samom sebi.«

Postoji samo nekoliko uobičajenih strategija uma za nijekanje Sadašnjeg trenutka koje su dio običnog nesvjesnog. Lako ih je pre- vidjeti jer su u velikoj mjeri dio normalnog života: statični naboj traj- nog nezadovoljstva u pozadini. Ali što više vježbate nadgledanje vla- stitog unutarnjeg mentalno-emocionalnog stanja, to će vam lakše biti uočiti kad upadnete u zamku prošlosti ili budućnosti, odnosno ne- svjesnog i probuditi se iz sna o vremenu u Sadašnji trenutak. Ali bu- dite oprezni: lažno i nesretno ja, utemeljeno na poistovjećivanju s umom, živi od vremena. Ono zna kako Sadašnji trenutak predstavlja njegovu smrt i stoga se osjeća ugroženim. Učinit će sve što je u njego- voj moći da vas odvuče iz sadašnjosti. Pokušat će vas zadržati u zamci vremena.

UNUTARNJA SVRHA ŽIVOTNOG PUTOVANJA

Uviđam istinu onoga što govorite, ali ipak mislim da naše životno puto- vanje mora imati svrhu; inače bismo samo plutali naokolo, a svrha znači budućnost, zar ne? Kako to možemo pomiriti sa životom  u Sadašnjem trenutku?

Putujete li nekamo, svakako je korisno znati kamo idete ili barem po- znavati općeniti smjer u kojem se krećete, ali ne zaboravite: jedino što je u konačnici stvarno na vašem putovanju jest korak kojeg činite u ovom trenutku. To je jedino što postoji.

Životno putovanje posjeduje vanjsku i unutarnju svrhu. Vanjska je stići na cilj ili odredište, postići ono što ste naumili, dobiti ovo ili ono, a sve to, naravno, podrazumijeva budućnost. No ako odredište ili koraci koje ćete poduzeti u budućnosti odvlače tako velik dio vaše pažnje da vam postanu važniji od koraka koji upravo sada činite, tada ste potpuno promašili unutarnju svrhu putovanja; ona uopće nije po- vezana s tim kamo idete ili što radite, nego je povezana samo s nači- nom na koji to radite. Vanjska svrha pripada vodoravnoj dimenziji prostora i vremena; unutarnja svrha bavi se produbljivanjem vašeg Bića u okomitoj dimenziji bezvremenoga sadašnjeg trenutka. Vanj- sko putovanje može obuhvaćati milijun koraka; unutarnje putovanje posjeduje samo jedan: onaj koji upravo sada činite. Postanete li dubl- je svjesni toga jednoga jedinog koraka, shvatit ćete da on u sebi već sadrži sve ostale korake, kao i odredište. Taj korak se preobražava u izraz savršenstva, u čin velike ljepote i kakvoće. Odvest će vas do Bića, a svjetlost Bića blistat će kroz njega. To je i svrha i ispunjenje vašega unutarnjeg putovanja, putovanja u samoga sebe.

Je li važno postignemo li vanjsku svrhu, doživimo li uspjeh ili neuspjeh u svijetu?

To će vam biti važno sve dok ne spoznate vlastitu unutarnju svrhu. Nakon toga, vanjska svrha bit će samo igra koju ćete možda nastavi- ti igrati jednostavno zato što u njoj uživate. Također je moguće doži- vjeti potpun neuspjeh u vanjskoj svrsi, a istodobno doživjeti apsolu- tan  uspjeh  u  unutarnjoj.  Ili  obrnuto,  što je  zapravo  uobičajenije: vanjsko bogatstvo i unutarnje siromaštvo, odnosno: »Dobili ste svi- jet, a izgubili dušu«, kako je Isus govorio. U konačnici, na kraju, sva- ka vanjska svrha prije ili kasnije osuđena je »na propast«, jednostav- no zato što je podvrgnuta zakonu prolaznosti sviju stvari. Što prije shvatite kako vam vanjska svrha ne može pružiti trajno zadovoljstvo, to bolje. Uočite li ograničenja vanjske svrhe, odreći ćete se nerealnih očekivanja koja bi vas trebala usrećiti i podvrgnut ćete ih unutarnjoj

svrsi.

U VAŠOJ PRISUTNOSTI PROŠLOST NE MOŽE OPSTATI

Spomenuli ste kako razmišljanje ili razgovor o prošlosti kad to nije potre- bno predstavlja jedan od načina na koji izbjegavamo sadašnjost. Ali osim prošlosti koje se sjećamo i s kojom se možda poistovjećujemo, ne postoji li u nama još neka razina prošlosti koja je mnogo dublje skrivena? Govorim o nesvjesnoj prošlosti koja uvjetuje naš život, osobito kroz iskustva rano- ga djetinjstva, a možda čak i iskustva prošlih života. Također postoji i kulturalno uvjetovanje, koje je povezano s tim gdje živimo u zemljopi- snom smislu te u kojem povijesnom razdoblju živimo. Sve to određuje način na koji sagledavamo svijet, na koji reagiramo, što mislimo, kakve vrste odnosa imamo i kako živimo svoj život. Kako bismo ikada mogli postati svjesni svega toga ili ga se osloboditi? Koliko bi nam vremena tre- balo? Čak da to i učinimo, što bi nam ostalo?

Što ostaje kad nestane iluzija?

Nema nikakve potrebe istraživati nesvjesnu prošlost u sebi, osim kad se u ovom trenutku očituje kao misao, emocija, želja, reakcija ili vanjski događaj. Sve ono što trebate znati o nesvjesnoj prošlosti koja se krije u vama, izazovi sadašnjosti će to iznijeti na vidjelo. Prepuštate li se prošlosti, postat će provalija bez dna: uvijek ima više nego što ste otkrili. Možete pomisliti kako vam je potrebno više vremena da shva- tite prošlost ili da se je oslobodite, drugim riječima, da će vas budu- ćnost konačno osloboditi prošlosti. Više vremena ne može vas oslo- boditi od vremena. Stupite u dodir s moći Sadašnjeg trenutka. To je ključ.

Što je moć Sadašnjeg trenutka?

Ništa drugo nego moć vaše prisutnosti, vaše svjesnosti oslobođene misaonih oblika.

Stoga se prošlošću pozabavite na razini sadašnjosti. Sto više pa- žnje posvećujete prošlosti, to joj dajete više energije i vjerojatno ćete na njoj graditi svoje ja. Nemojte me pogrešno shvatiti: pažnja je su- štinska, ali ne ona usmjerena prošlosti kao prošlosti. Pažnju pokla- njajte sadašnjosti; svome ponašanju, reakcijama, raspoloženjima, mi- slima, emocijama, strahovima i željama koji se pojavljuju u sadašnjo- sti. U vama postoji prošlost. Možete li biti dovoljno prisutni kako bi- ste sve te stvari promatrali ne kritizirajući, ne analizirajući i ne prosu- đujući, tada se bavite s prošlošću i rastvarate je uz pomoć moći vla- stite prisutnosti. Sebe ne možete pronaći vraćanjem u prošlost. Sebe ćete pronaći zakoračite li u sadašnjost.

Ne bi li bilo korisno razumjeti prošlost i tako razumjeti zašto radimo neke stvari, zašto reagiramo na stanovit način ili zašto nesvjesno stvara- mo bilo kakvu vrstu drame, obrasca u odnosima i tako dalje?

Postanete li svjesniji sadašnje stvarnosti, mogli biste iznenada dobiti stanovite uvide u to zašto vaše uvjetovanje djeluje na te osobite načine; primjerice, zašto vaši odnosi slijede određene obrasce. Možete se pri- sjetiti stvari koje su se odigrale u prošlosti ili ćete ih jasnije sagledati.

To je u redu i može vam koristiti, ali to nije ono najvažnije. Najva- žnija je svjesna prisutnost. Ona rastvara prošlost. Ona je čimbenik preobrazbe. Stoga ne pokušavajte razumjeti prošlost, nego što više možete budite prisutni. Prošlost ne može opstati u vašoj prisutnosti, nego samo u vašoj odsutnosti.