Strani grad na jugu

Taj grad jedan je od najšaljivijih i najunosnijih pothvata modernoga
duha. Njegov nastanak i uređenje počivaju na genijalnoj sintezi,
kakvu su mogli smisliti samo vrlo temeljiti poznavatelji psihologije
žitelja velegrada, ako ih već ne želimo opisati kao izravan utjecaj
velegradske duše, kao ostvarenje njezina sna. Jer njegovim osnutkom u
idealnom savršenstvu ostvaruju se sve želje za odmorom i prirodom
kakve gaji svaka prosječna velegradska duša. Poznato je da se
stanovnik velegrada ničim toliko ne zanosi koliko prirodom, idilom,
mirom i ljepotom. No poznato je da su sve te lijepe stvari, za kojima
on toliko žudi i kojima je zemlja donedavno obilovala, njemu posve
neprobavljive i nepodnošljive. A kako ih on ipak želi imati, jer sije
prirodu uvrtio u glavu, ovdje mu je, kao što postoji kava bez kofeina
i cigarete bez nikotina, izgrađena bezopasna i higijenska priroda bez
prirode. A pritom, mjerodavno je bilo ono vrhovno načelo moderne
primijenjene umjetnosti, zahtjev za apsolutnom "izvor-nošću". Moderno
obrtništvo s pravom naglašava taj zahtjev koji u ranijim vremenima
nije bio poznat jer je tada svaka ovca doista bila prava ovca i
davala pravu vunu, svaka krava bila prava krava i davala pravo
mlijeko, a umjetne ovce i krave još nisu bile izumljene. No kada su
izumljene i gotovo potisnule one prave, uskoro je izumljeni ideal
izvornosti. Prošla su vremena kada su naivni kneževi u nekoj od
njemačkih dolina gradili umjetne ruševine, imitacije pustinjačkih
prebivališta, malu patvorenu Švicarsku ili imitaciju
Posillipa.Današnjim je poduzetnicima strana ona apsurdna pomisao da
bi velegradskom poznavatelju pokušali dočarati Italiju u blizini
Londona, Švicarsku kod Chemnitza ili Siciliju na Bodenskome jezeru.
Nadomjestak za prirodu kakav zahtijeva današnji građanin, obvezno
mora biti izvoran, nepatvoren kao srebrnina kojom objeduje, izvoran
kao biserje koje nosi njegova žena, i nepatvoren kao ljubav koju u
srcu gaji prema narodu i Republici.
Sve to ostvariti nije bilo lako. Imućni stanovnik velegrada za
proljeće i za jesen traži jug koji odgovara njegovim predodžbama i
potrebama, pravi jug s palmama i limunovim stablima, modra jezera,
slikovite gradiće, a sve se to lako može dobiti. No on, povrh toga,'
traži i društvo, traži higijenu i čistoću, traži gradsko ozračje,
glazbu, tehniku, eleganciju, on očekuje prirodu bezrezervno podređenu
čovjeku i njegovom rukom preoblikovanu, prirodu koja mu, doduše, nudi draži i iluzije, no koja je fleksibilna i od njega ništa ne traži, u
koju se on može udobno smjestiti sa svim svojim velegradskim
navikama, običajima i zahtjevima. Međutim, kako je priroda
najneumoljivija od svega nam poznatoga, ispunjavanje takvih zahtjeva
čini se gotovo nemogućim. No ljudskoj radišnosti, znamo, ništa nije
nemoguće. I sanje ostvaren.
Strani grad na jugu nije se, naravno, mogao proizvesti u jednom
jedinom primjerku. Napravljeno je trideset ili četrdeset takvih
idealnih gradova. Danas ih susrećemo na svakom iole pogodnom mjestu, a pokušam li opisati neki od njih, to, dakako, nije ovaj ili onaj
grad, on nema osobnoga imena, kako što ga nema ni Fordov automobil,
već je samo primjerak, jedan od mnogih.
Između dugih, lagano zakrivljenih podzidanih obala leži blago
uzburkano modro jezero, a uz njegov rub ljudi uživaju u prirodi. Uz
obalu plove bezbrojni mali čamci na vesla s veselo prugastim
markizama i šarenim zastavicama, elegantni lijepi čamci s malim,
ljupkim jastucima i čisti kao operacijski stolovi. Njihovi vlasnici
hodaju obalom gore-dolje, svim prolaznicima neprestance nudeći
brodice za iznajmljivanje. Ti muškarci hodaju u odijelima poput
mornarskih, golih prsa i golih preplanulih ruku, govore pravim
talijanskim jezikom, ali jednako mogu i na svakom drugom jeziku dati
obavijest, imaju sjajne južnjačke oči, puše duge, tanke cigare i
djeluju slikovito.
Uzduž obale plove čamci, uz rub jezera proteže se šetalište,
dvostruka ulica čiji je dio do jezera, ispod uredno okresanih
stabala, rezerviran za pješake, dok je unutrašnji dio blještava,
uzavrela prometnica što vrvi hotelskim autobusima, automobilima,
tramvajima i zapregama. Uz tu cestu smjestio se strani grad koji ima
jednu dimenziju manje od ostalih gradova: proteže se samo u dužinu i
visinu, ali ne i u dubinu. Sastoji se od gustog, velebnog pojasa
hotelskih zgrada. No iza toga pojasa, atrakcija je koju se ne smije
ne vidjeti, tamo se događa pravi jug, tamo je, naime, doista smješten
jedan stari talijanski gradić u kojem se na tijesnoj tržnici jakih
mirisa prodaju povrće, kokoši i ribe, u kojem bosonoga djeca
limenkama od konzervi igraju nogomet, a majke razbarušenih kosa i
snažnih glasova galame izvikujući milozvučna klasična imena svoje
djece. Tu miriše na salamu, na vino, na zahod, duhan i ručni rad, tu
veseli muškarci u košuljama stoje ispred otvorenih vrata dućana,
postolari sjede na cesti tucajući kožu, i sve je izvorno i vrlo
šareno i originalno i na toj bi sceni u svakom trenutku mogao
otpočeti prvi čin neke opere. Tu se mogu vidjeti stranci kako s
velikom znatiželjom otkrivaju mjesto, a od onih školovanih često se
čuju razumne izjave o narodnoj duši ovdašnjega puka. Prodavači
sladoleda malim kloparavim kolicima probijaju se uskim ulicama
izvikujući svoje poslastice, ponegdje u nekom dvorištu ili na omanjem
trgu zasvira vergl. Svakoga dana stranac u ovome malome, prljavom i
zanimljivom gradu provede sat ili dva, kupuje izratke od pletene
slame i razglednice, pokušava govoriti talijanski i skuplja dojmove.
Ovdje se i vrlo mnogo fotografira.
Još dalje, iza staroga gradića, prostrla se zemlja sa selima i
livadama, vinogradima i šumama, tamo je priroda još onakva kakva je
oduvijek bila, divlja i neuljuđena, no stranci malo od toga vide, jer
kada se s vremena na vrijeme automobilom provezu kroz tu prirodu, oni livade i sela uz rub ceste vide jednako prašnjavima i
neprijateljskima kao i drugdje.
Stoga se stranac s takvih izleta ubrzo opet vrati u idealni grad.
Tamo stoje veliki, višekatni hoteli kojima upravljaju inteligentni
direktori s uglađenim i brižljivim osobljem. Tamo jezerom plove
ljupki parobrodi, a cestom prolaze elegantna kola, posvuda noga stupa
po asfaltu i cementu, posvuda je svježe pometeno i poprskano, posvuda
se na prodaju nudi galanterija i osvježenja. U hotelu Bristol stanuje
bivši francuski predsjednik, a u hotelu Park njemački rajhskancelar,
ljudi odlaze u elegantne kavane i sreću poznanike iz Berlina,
Frankfurta i Miinchena, čitaju novine iz domovine i tako iz operetne
Italije staroga grada ponovno uranjaju u dobro, solidno ozračje
domovine, velegrada: rukuju se svježe opranim rukama, uzajamno
pozivaju na osvježavajuća pića, u međuvremenu telefoniraju s tvrtkom
u domovini, kreću se l|ubazno i živahno među ljubaznim, dobro
odjevenim, zadovoljnim ljudima. Na hotelskim terasama, iza balustrada
i stabala oleandra sjede slavni pjesnici i zamišljena pogleda zure u
površinu jezera, povremeno primaju predstavnike tiska i uskoro se
sazna na kojem djelu sada radi pojedini majstor. U ugodnom, malom
restoranu može se vidjeti omiljena glumica iz domovinskog velegrada
kako sjedi odjevena u kostim, kao u snu, i desertom hrani pekinezera.
1 ona je oduševljena prirodom i često do pobožnosti ganuta kada
navečer u sobi br. 178 hotela Palače otvori prozor i ugleda beskrajan
niz treperavih svjetala što se pružaju duž obale i sanjarski nestaju
s onu stranu zaljeva.
Spokojno i zadovoljno ljudi šeću promenadom, tu su i Mull-erovi iz
Darmstadta, a čuje se da će sutra u dvorani lječilišta nastupiti i
talijanski tenor, jedini kojeg se nakon Carusajoš doista može
slušati. Predvečer ljudi gledaju malene parobrode kako se vraćaju u
luku, promatraju putnike koji izlaze, ponovno susreću poznanike, na
trenutak zastanu pred nekim izlogom punim staroga namještaja i
vezova, a onda zahladi i ljudi se vraćaju u hotel, iza zidova od
betona i stakla, u kojem blagovaonica već svjetluca odbljeskom
porculana, stakla i srebra i u kojem će se poslije održati manji bal.
Glazba je ionako već tu, i tek što su obavljene pripreme za večernji
izlazak, već vas dočekuju umilni, lelujavi zvuči.
Pred hotelom, s večeri se polagano gasi raskoš cvijeća. Tu u lijehama
između betonskih zidova stoji gusto i šareno, bujno procvalo cvijeće,
kamelije i rododendroni, a između njih visoke palme, sve nepatvorene,
i bujne hortenzije pune jedrih, hladno modrih kuglica. Sutra je
skupni izlet u -aggio i ljudi mu se raduju. A stigne li se sutra
zabunom umjesto u -aggio u neko drugo mjesto, u -iggo ili -ino,
nikakva šteta, jer tamo će se naći isti ovakav idealan grad, isto
jezero, ista podzidana obala, isti sliko-vito-veseli stari grad i
isti dobri hoteli s visokim staklenim zidovima iza kojih nas pri
objedu gledaju palme, i ista dobra, meka glazba i sve što inače
pripada životu građanina kada si želi ugoditi.
(1925.)