ŠTO TREBAMO PITI?

Kad sam 1979. godine sa sobom donio nekoliko knjiga 0 štetnosti naše vode, bile su te nove ali opet i posve "stare" spoznaje za me stvarno šokantne. Sve su te "knjige o vodi" (vidi na kraju knjige brojeve: 107, 108, 109, 110) u međuvremenu prevedene na njemački.

U SAD-u možeš već dugo godina kupiti destiliranu vodu kao pitku vodu u bocama ili galonskim posudama. To nije jodirana voda za baterije kao kod nas u trgovinama. Ovo je razlika: ovdje znanost još govori da se od te destilirane vode umire, tamo se ona kao najčišća voda za piće, koja je oslobođena od svih otrova, usrdno preporučuje! Ali isti ljudi piju vino u velikim količinama, koje je također od prirode destilirana voda!

Pogledaj jednom čajnik iznutra i moći ćeš zapaziti nataloženi poput kamena tvrdi kamenac. A isto tako ti odlažeš pijenjem uobičajene vode iz  vodovodne mreže ili boca te krečne ostatke svugdje u tijelu, jer naše ljudsko tijelo ne može ugraditi te anorganske mineralne tvari iz vode. I kuhanje pretvara organske mineralne tvari ponovo u anorganske!

Mi nužno potrebujemo sve mineralne tvari, naročito organski kalcij za svoje kosti i zube, ali samo tu a ne  u  zglobovima i nekim dijelovima! Tih organskih minerala ima samo u plodovima, salatama i  povrću u prijesnom stanju. Samo biljka može uz pomoć fotosinteze iz anorganskih zemljanih tvari stvarati organske. Ni čovjek ni životinja to ne mogu. Životinja nema s tim problema jer ona ne kuha svoju hranu i pije površinsku vodu, to je kišnica, koja je destilirana voda praktički slobodna od mrtvih mineralnih tvari!

Koliko mnogo tih organskih minerala ti pak dnevno uzimaš da opskrbiš održavanje svoga tijela? Pošteno, koliko prijesnog voća i povrća? Nikakve kupljene sokove, jer oni su poradi održivosti isto lako vatrom sprženi i time postali anorganski! Ti ćeš tada posramljeno provjeriti i tada se začuditi našem "mekom" koštanom sustavu. Pogledaj samo ljude oko sebe, vidjet ćeš svagdje pognuta tjelesa s mekim kostima i umjetnim zglobovima. Uz to su zglobovi puni "kamenca"!

Koju pak vodu mi sad da pijemo, da izbjegnemo to "zakrečenje"? Ako budeš jeo dovoljno vodenaste plodove i povrće, uopće ne trebaš dodatno piti. S tim biljkama ćeš dobiti najbolji napitak zemlje. No li ipak imaš neki instinkt, naime osjećaš žeđ. Pij dakle dodatno samo kad si žedan, i tada samo između obroka, jer ćeš inače razrijediti svoje probavne enzime. S biljkama ćeš dobiti i sve potrebne vitamine i minerale, one otkrivene i još neotkrivene!

Tko doduše jede uobičajenu hranu, ne može izbjeći dodatno pijenje, jer se prispjeli taloži i otrovi iz kuhane hrane i mnogih stimulansa moraju rastvoriti, inače bi se samo tijelo otrovalo! Kad se dakle kod "oboljelih od vodene bolesti" s otečenim nogama na primjer pokušava uzimanjem lijekova izbaciti vodu, tada je to jasan neispravan postupak na teret organizma.

Time se ne uklanja uzrok, krivi način života, naprotiv, umjetnim odstranjivanjem tekućine djeluju nagomilani otrovi još opasnije!

Kod članka o kalciju vidio si da ni prirodne tablete kalcija ništa ne koriste, naprotiv, one ne idu u koštani sustav, nego se dodatno odlažu kao otrovi!  Ti znaš, samo živa hrana daje žive stanice. Zašto želiš jedenjem pospješiti prijevremeno starenje?

Kad ti je to moguće, pij destiliranu vodu, ako dodatno potrebuješ tekućinu, na primjer kod znojenja uslijed napora ili vruće klime! Meni su već davno govorili da ću zbog destilirane vode umrijeti kao riba u takvoj vodi. Sve je to priča, ali medicinari još i danas uče taj besmisao! To su studije izvan tijela, ali ne u tijelu, jer tu su mineralne tvari u obilju, naročito kad se hrani prijesnom hranom. Suprotnost je slučajna kod pijenja destilirane vode! Ta voda djeluje kao magnet na mrtve mineralne tvari i izvlači ih van iz tijela. "Postoji li kakvo bolje sredstvo za pomlađivanje?" piše 1985. godine Dr. Walker, koji je tada bio u 116. godini života.

Već sam rekao da su sva živa bića, bilo biljka, životinja ili čovjek, izgrađeni kišnicom, a  to je destilirana  voda.  Na  Hologima  (otoci  u  Sjevernom moru) to je često još i danas jedina tekućina! Ali danas mi dobivamo svoju vodu iz dubokih bunara ili boca s obloženim, anorganskim mineralima koje ne možemo upotrijebiti. Uz to je ta  voda često još dodatno pomiješana s kemikalijama, naročito klorom i ["luorom.

Poznata, od liječnika često preporučivana, vrlo skupa blaga mineralna voda ima k tome još vrlo mnogo anorganske vode, koja dodatno opterećuje naše bubrege, jer mi te soli ne možemo u tijelu upotrebljavati. Čitav životinjski svijet pije vodu, ali opet samo čovjek mora naravno u se uzimati štetne dodatne tekućine, kao kavu, čaj, kakao, čokolada, vino, pivo, cola itd.

Je li pak pivo doista zdravo, kako tvrde promidžba i neki liječnici? Ne, pivo se upravo proizvodi s tvrdom, mrtvom, anorganskom vodom. Veliki pijač piva pije si već na temelju količine vrlo rano oslabljeni kostur i odlaže mrtve tvari u svom tijelu!

Vino nastaje vrenjem organskog grožđa, ne sadrži dakle nikakve anorganske mineralne tvari, ali je zakonom dozvoljeno 68 dodatnih kemijskih tvari. Alkohol nastaje destilacijom uskisle smjese žita svake vrste. Vino i rakija su dakle slični "destiliranoj vodi". A ipak je svaka kap  alkohola za  nas  otrov i prazne kalorije koje imaju izgorjeti. Dakle nastaje znatan gubitak energije i živaca! Alkoholičari imaju razmjerno čiste arterije (rakija razgrađuje mast), ali degeneriran  mozak  i  dobivaju  alkoholičarsku  jetru (cirozu jetre). Naša jetra, najveći organ za čišćenje od otrova, koji već zbog kuhane hrane mora obavljati naporan posao, neizostavno dalje degenerira! Ljudsko se tijelo sastoji 60-70 % od tekućine, zato ispravna voda pripada temeljnim elementima čovjeka.

Stoga ponavljam: utišaj potrebu za vodom sočnim, svježim plodovima i povrćem. To je sržna točka! Svi istraživači, koji su se intenzivno bavili problemom vode, kao doktori Walker, Brugg, Banik, Fry, Rossiter itd. složno izjavljuju, da se pijenjem destilirane vode može polako opet očistiti "zakrečenje"!

Ali budući da si ti godinama i desetljećima "griješio", ne možeš od prirode očekivati nikakve brze uspjehe. Božji mlinovi melju polako ali sigurno. Ti si to zakrečenje polako ali sigurno prilijepio, i ono se može samo polako opet ukloniti.

Ali priroda udara žestoko i brutalno, ako ne poslušaš. Pogledaj na mnoštvo bolesnika  oko sebe. Ne daj se obmanuti statistikom, koja kaže da mi danas imamo dvostruko više  osamdeset-godišnjaka.  Ali žive li oni života vrijedan život? Nisu li oni do te starosti dogurani sve profinjenijom medicinom popravljanja, koja vodi sve do bajpasa i zamjene organa?

Mi postajemo statistički stariji, ali smo sve bolesniji! Život je punovrijedan samo ako se može aktivno živjeti, ne kao polučovjek s krutim i mekim dijelovima u staračkom domu!  Ne bi trebala   nikad nastupiti  ovisnost  o  medicinskim  sestrama  (osim  u nesretnim slučajevima).

Nikakav kirurški nožne bi smio udaljiti "nekorisne dijelove". Svaka operacija je neka degeneracija. Kirurg je priznanje liječnika da on ne bi mogao liječiti na "normalan" način! Dr. Botz: "Kad se neki čovjek povuče od života, tada će  se  život povući  od njega!" Ne daj se zavesti vijestima preko medija o nekim stogodišnjacima. Ti nemaš nasljeđe tih izvanrednih slučajeva! Gotovo svi stogodišnjaci su  oskudno živjeli i teško radili! Kad su se oni rodili, gotovo i nije bilo bijelog šećera a pogotovo ne današnjeg bijelog brašna. Sve se moralo pješice obavljati. Pri tom su sve kalorije sagorjele kao u igri! Ali ti si postao sjedeći čovjek i pri lom puno više jedeš, naročito luksuzne hrane!

Zapamti tu riječ Dr. Christophera: "Nema neizlječivih bolesti, ima samo neizlječivih ljudi!" Sasvim svejedno koliko si već star, bolje bi godine trebale još biti pred tobom! Titrajuće zdravlje možeš postići samo kad se povratiš životu prema prirodnim zakonima! I tu nam voda u krivom stanju pripravlja tvrd orah! Tvrdom anorganskom vodom i mrtvo- kuhanom hranom dobit ćeš na primjer:

Arteriosklerozu - zabrtvljene žlijezde - zakrčene zglobove - bolove u mišićima zbog nataloženih minerala - tvrdo vezivno tkivo - degeneraciju ušiju i očiju - opće okoštavanje!

Slijedi put piva: Preko gipsa do cementa! Ne daj se prijevremeno dati  zagipsati anorganskim, mrtvim tvarima!

Na omotu knjige Walkerove o vodi može se vidjeti slavina s jasnim krečnim talozima. Mnogi poznaju takve tvari tvrde poput kamena na zabrtvljenim vodovodnim cijevima. Isto tako to može izgledati u tvojem tijelu! Mnogi ljudi s ukrućenjima danas ipak pokazuju vidljivo i to stanje! Čak i mladi ljudi ne uspijevaju više pri ispruženim koljenima i sagnutim tijelom dotaći tlo s vršcima prstiju, pogotovo ne dlanom ruke. To je gipkost o kojoj ja tako često govorim, ne smije ju se nikad zaboraviti! A tek mnoga zgrbljena leda. Anorganske mineralne tvari ne mogu tvoja leđa držati uspravno, naprotiv, one se talože kao kočna papuča medu kralješke!

Ima li dakle kakvo bolje sredstvo za pomlađivanje nego organska prijesna hrana i destilirana voda, kad je potrebno piće? Ako "ono" treba prijati, dovoljno je nekoliko kapi soka od limuna! Ne trebaš nikad kupovati sva skupa divna sredstva kao ginseng (korijen istočnoazijske ljekovite biljke) itd. Sve potrebno imaš u svojoj prijesnoj svježoj hrani! Nijedan kuhar i nijedan laboratorij svijeta ne mogu nadomjestiti ili nadmašiti prirodnog kuhara, Božju prirodu!

Izbjegavaj sve umjetne proizvode. Sve što se može kupiti u boci, obrađeno je vatrom i dakle mrtvo. Tako ćeš dodatno skupo platiti te anorganske, mrtve tvari!

Još jednom: prirodna će li harna održavati zdravlje ili će te vraćati zdravlju. Ona se ne može kupiti u nekoj tableti ili boci! Životonosnost se nažalost ne može provjeravati u laboratoriju, misli na spomenutu silu težu, na elektricitet, magnetizam, oni su tu, ali nisu vidljivi!

Dr. Julien P Thomas držao je 1905. kao pred­ sjednik pred svojim "Medicinskom kulturnom udru­ gom" predavanje o prednosti prijesne hrane. Taj je liječnik imao već 30 godina takve želučane tegobe da je morao napustiti svoju praksu. Nema prakse, nema novaca. Sinula mu je misao, kad je shrvan promatrao svoga konja koji je jeo samo jednostavnu harnu i stalno je bio zdrav i hitar. "Zašto i čovjek ne može uz jednostavnu prijesnu harnu hiti zdrav?" pitao se  on. Od tog trenutka jeo je on samo još prijesnu hranu  i ozdravio za tri sedmice.

Nastavljam s pisanjem o tom događaju, jer je na kraju predavanja planula žestoka rasprava s njegovim kolegama liječnicima o živosti hrane nakon što ona dospije u želudac. Dr. Smith, laboratorijski liječnik, je pitao, možete li mi vi objasniti kako je moguće da neka živa stanica dalje postoji, nakon stoje nekoliko minuta izložena želučanoj kiselini?"

Dr. Thomas je odgovorio: "Normalni želudac ne sadrži nikakva snažna izlučivanja takve vrste. Kad bi želučana kiselina zaista bila tako silna da s hranom uzetu živu hranu uništi, tada bi ona razorila i svaku drugu živu stanicu.  Nasuprot onom  danas  od liječnika prihvaćenom  mišljenju  ta  kiselina  ne  razara  stanicu, naprotiv,   ona ju pripravlja  da  dospije  u  krvotok!"

Dr. Smith: "Koji dokaz imate za to?"

Dr. Thomas: "Najbolji je dokaz pojesti komadić sirova mesa, ostaviti ga u želucu oko sat vremena, tada ga opet nekom pumpom izvući iz želuca i staviti pod mikroskop."

Dr. Smith: "Što ćete tada naći?"

Dr. Thomas: "Mnoštvo živih stanica koje su usvo­ jile svoje izvorno ustrojstvo!"

Dr. Smith: "Pokus je za mene nov, izgleda ra­ zuman, provjerit ću ga."

Dr. Thomas: "Ja sam računao s tim pitanjem i pripravio pokus: evo nekoliko stanica, koje su bile "napadnute" od kiseline, pod mikroskopom. Želio bih zamoliti Dr. Smitha da se u to uvjeri i tada slušateljima kaže što je vidio i je li ono što sam rekao odgovara istini!"

Dr. Smith (gleda u mikroskop): "Očigledno je da su te stanice zadržale svoje izvorno obličje. One u svakom pogledu izgledaju normalne. Neke od njih još nisu napustile svoj grubi okoliš. Želio bih slobodno izjaviti da je moje cjelokupno učenje u odnosu na probavu tim eksperimentom bilo odbačeno!"

Je li znanost konačno nešto naučila iz tog davno izvedenog laboratorijskog pokusa? Ne, ona uči razaranje života želučanom kiselinom. Vidi i moj prikaz   mojem    skijaškom   prijatelju,    doktoru    na laboratoriju Dr.  Horstu.  Uostalom predavanje Dr. Thomasa slaže se s mojim prikazima u ovoj knjizi. Eksperiment sam doslovce preveo za sumnjivce.

Bilo bi i uistinu đavolski, kad bismo optužili prirodu daje ona upravo za najrazvijenije živo biće na zemlji, čovjeka, stvorila neispravnu, kiselotvornu hranu (tijekom milijuna godina). Uvijek je to samo čovjek koji čini besmisao s divnom prijesnom hranom: obrađivanje vatrom = ubijanje!

Medicinar Dr. Thomas morao je dakle tek od svoga konja učiti jednostavnu istinu! Ni danas ljudi nisu naučili taj prirodni zakon. Uči se godinama o bolestima, koje tada treba potisnuti otrovnim medikamentima, dok se ne pojavi još veće zlo! "Pomozi sam sebi" vrijedi dakle ne samo za pacijenta, nego baš za liječnika, da on djeluje svojim primjerom.