ŠTO MOŽETE OČEKIVATI OD NOVOROĐENČETA?

 

            Možemo biti otvoreni prema transcendentalnim aspektima rođenja i tog malog bića, ali nas zanimaju i fizički aspekti. Je li s bebom sve u redu? Ima li sve prste na rukama i nogama? Pogledajte samo tu kosu, ili obrnuto, kako nema kose. Tko je ovaj "prisni stranac" kojeg poznajete devet mjeseci, a sada ga vidite prvi put?

            Jedna od stvari koje ćete odmah primijetiti je da vaše novorođenče puno spava, što je prava sreća za majku koja se treba oporaviti i prilagoditi činjenici da sada ima dijete. Znanstvenici su ustanovili kako su bebe tijekom prvih nekoliko dana budne u prosjeku tri minute na sat po danu, a još manje po noći, što se u prvom mjesecu produži na šest do sedam minuta po satu.18  Roditelji bebe često stavljaju spavati potrbuške iz straha od povraćanja. Ja nisam nikad čula za takav slučaj i mislim kako je dijete kad leži na leđima, i kad je budno i kad spava, otvoreno prema kozmosu i nježnim bojama koje prodiru kroz svilu. Ako je uz to umotano u pokrivač, osjećat će se sigurnijim kad spava na leđima.

            Kad je novorođenče budno, čas plače, a čas je zadovoljno. Brze promjene raspoloženja karakteristične su za prvih par mjeseci života. Bebe se mogu bitno međusobno razlikovati po raspoloženju tijekom prvih nekoliko dana - čak i bebe u istoj obitelji. U proteklom desetljeću proveden je popriličan broj istraživanja kongenitalnih razlika u temperamentu kod male djece kojima se ustanovilo kako su neka djeca zahtjevna već od samog rođenja.19  Steinerov pogled na temperament razmatrat ćemo u 6. poglavlju.

            Znanstvenici danas prepoznaju posebni značaj prvih šest tjedana u djetetovom životu. U knjizi The First Three Years of Life (Prve tri godine života) White navodi kako "prvih četiri ili šest tjedana više djeluje kao prijelazno razdoblje između vrlo različitih oblika egzistencije nego kao vrijeme ubrzanog razvitka."20 On pri tome misli na vidljivi prijelaz iz majčina tijela na svijet, sa razlikama u disanju, hranjenju itd. Vidjeli smo kako je to ujedno razdoblje nevjerojatnog prijelaza u nivou svijesti djeteta. Vi i vaša beba u tom prijelaznom periodu morate imati mir i biti oslobođeni opterećenja.

            Mnoge kulture intuitivno cijene otvorenost novorođenčeta i određuju razdoblje od četrdeset dana tijekom kojeg su majka i dijete smješteni u "posebne odaje" gdje se za njih brinu rođakinje ili žene koje su se specijalizirale za postnatalnu skrb. Činjenicu kako je dijete još velikim dijelom na onom "drugom svijetu" i kako je majka emotivno otvorena kreativnoj energiji univerzuma može se štovati tako da obitelj zajedno provodi vrijeme okružena posebnom energijom koja se javlja pri rođenju, jer to razdoblje brzo prolazi. Praktične savjete glede postnatalnog perioda naći ćete u mojim knjigama Special Delivery (Posebni porod) i Pregnant Feelings (Osjećaji u trudnoći).

Refleksne reakcije

 

            Kad je novorođenče budno primijetit ćete određeno refleksno ponašanje koje nestaje kako dijete raste. Dijete pri rođenju ima više refleksa nego što će imati kasnije u životu. Životinje imaju složene intuitivne obrasce ponašanja koji rukovode njihovim cijelim životom. Ljudi su najbespomoćniji sisavci, a puno refleksnih reakcija prisutnih pri rođenju zamijenit će naučeno ponašanje i mogućnost izbora. Novorođenče, na primjer, ima refleks koračanja kad mu stopala dođu u kontakt sa podlogom. Ali, kasnije taj refleks nestaje i dijete mora savladati hodanje kao kontroliranu aktivnost.

            Zbog refleksa hvatanja šake kod malog djeteta obično su stegnute. Pa ipak, kad mu otvorite prste, uhvatit će predmet u neposrednoj blizini ruke. Neće obraćati pažnju na to je li predmet ispustio ili ga još uvijek drži u ruci, niti će ga prinijeti ustima, dodirnuti drugom rukom ili pogledati.

            Moro refleks naziva se još i refleks straha, jer beba ispruži ručice i zaplače kad je naglo pomaknete ili protresete ili pri iznenadnoj buci. Ovaj refleks brine neke roditelje, ali je potpuno normalan i nestaje u prvih nekoliko mjeseci.

            Radi refleksa sisanja beba okrene glavu prema strani gdje je stimulirate, počne sisati i tako pronađe prsa. Kad želite početi dojiti, trebali biste lagano dodirnuti jedan djetetov obraz, ali ne oba kako bi se okrenulo prema prsima. 

            Tonički vratni refleks ili "mačevalačka poza" karakterističan je položaj djeteta koje leži na leđima: ispružit će ruku i nogu na istoj strani tijela, a glavu će okrenuti prema ispruženoj ručici. Okrene li glavu na drugu stranu, automatski će ispružiti drugu ruku i nogu. Obje šake bit će stisnute.

            Ove refleksne radnje postat će preciznije kroz ponavljanje i pretvorit će se u koordiniranije aktivnosti poput prinošenja šake ustima gdje će je dijete potom početi sisati ili njome trljati desni. Ovakvi refleksi postaju temeljnim elementima kasnije inteligencije i prestaju biti refleksni kako beba postaje "prisutnija" i koordiniranija.

Kontroliranje tijela

 

            Tijelom novorođenčeta dominira prevelika glava i mali, slabi ekstremiteti, što je suprotno ostatku životinjskog svijeta. Uvelike me se dojmio suprotni ekstrem u razvoju udova kod janjeta: donja polovina njegovih nogu tako je dobro razvijena pri rođenju da su jednako snažne kao i kod odrasle ovce.

            Glava kod novorođenčeta tako je razvijena i teška da je s poteškoćom samo na trenutak ili dva može odići od podloge kad leži potrbuške. Potrebno mu je nekoliko mjeseci kako bi steklo potpunu kontrolu nad glavom i vratom, a glavu mu je uvijek potrebno pridržavati pri dizanju ili držanju.

            Ako beba leži na leđima ne može se okrenuti ili daleko pomaknuti. Uz stranice kolijevke morat ćete staviti meke jastučiće, jer neka djeca ipak uspiju zabiti pete u podlogu i ispružiti noge i na taj način se odbaciti cijelom duljinom kolijevke.

            Beba pri rođenju ne može fokusirati pogled na male predmete u blizini. Ta se sposobnost razvija tijekom prva dva mjeseca njena života. Istraživači su primijetili kako novorođenče već u prvom tjednu nastoji gledati u smjeru očiju osobe koja ga drži. Budući da su oči ogledalo duše, možda su "najživlji" dio nas.

            Sposobnost praćenja predmeta u pokretu razvija se oko šestog tjedna. Prije toga beba kao da ne zamjećuje vlastite ruke kad joj dođu u vidokrug. Uočavanje ruku vodi do ovladavanja njihovom funkcijom za dosezanje predmeta i razvijanje sposobnosti rješavanja problema.

Zna li se vaša beba nasmiješiti i što to znači?

U literaturi se o tome uvelike raspravlja. Puno roditelja tvrdi kako se njihova novorođenčad osmjehuje, a primjer takve bebe stare jedan dan nalazimo u Leboyerovoj knjizi Birth Without Violence (Rođenje bez nasilja).21 Za osmijeh u socijalnom smislu ipak je potrebno više vremena.

            Kad sam bila srednjoškolka čula sam kako ljudi kažu da se bebe smiju u snu kad im anđeli šapuću i pomislila sam: "Čudno." Jedan od mojih profesora rekao nam je kako se bebe ne mogu smijati i da su to grimase uzrokovane vjetrovima i pomislila sam: "Kako uvredljivo." Sada mi se čini da su oni doista u anđeoskim sferama kad spavaju, ali budući da to ne mogu dokazati, čije vam se mišljenje čini uvjerljivijim? Jeste li ikada opazili kako vaša beba napeto ili sa smiješkom gleda preko vašeg ramena ili u kut sobe? Koga to gleda?