ŠTO JE BEBI POTREBNO?

 

            Budući da su bebe posve nesposobne brinuti se za sebe, vi im morate pružiti sve što trebaju dvadeset i četiri sata na dan. Osnovne potrebe su ljubav, hrana i osjećaj ugode.

Osjećaj ugode

 

            Roditelji brzo počnu razlikovati razne vrste plača svojeg djeteta, kao što je na primjer plač radi gladi ili mokre pelene. Ukoliko je vaša beba sita i suha i ne muči je zrak u želucu, ljuljuškanje ili šetanje dok vam je na rukama toliko joj je ugodno da će, barem privremeno, prevladati osjećaj nelagode uzrokovan nekim drugim razlogom. Čvrsto povijanje u dekicu ili držanje za ruku kad je neutješna također će je često umiriti. Ali, ponekad ništa ne pomaže i naprosto morate bebu nositi na rukama iako bez nekog vidljivog uspjeha. Najvažnije je sačuvati mir, jer nervoznom roditelju gotovo je nemoguće umiriti bebu zato što su prečvrsto emotivno vezani. I to u tolikoj mjeri da će novorođenčetu koristiti ako se roditelj može smiriti i stvoriti mirnu atmosferu.

            Bebu ne bismo smjeli redovito ostavljati "da se isplače"! Ona iz toga uči kako je svijet neprijateljski raspoložen i kako ona uopće nije važna. Djeca u domovima tijekom prve godine plaču sve manje, jer su već naučila da to vodi samo do iscrpljenosti. Istraživanja su pokazala kako bebe na čiji plač roditelji brzo reagiraju nastavljaju plakati više od djece u domovima, ali manje od djece koja rastu uz roditelje koji ponekad reagiraju brzo, a ponekad ne.22 Ne bojte se da ćete bebu razmaziti time što uvijek brzo reagirate i odgovorite na njene potrebe.

 

Ljubav i osjećaj povezanosti

 

            Ljubav i toplina koji okružuju malo dijete od vitalne su važnosti za njegov razvoj. Majka ima poseban odnos sa novorođenčetom, ali su ljubav i pažnja obaju roditelja poput divnog plašta koji ga okružuje i stvara protutežu pitanjima koja nas muče i našoj nesigurnosti. Čestim dodirivanjem i brzom reakcijom na plač svojoj bebi dajete osjećaj da je voljena i zbrinuta, a to je možda najvažnije što joj možete pružiti, jer utječe na cijeli njen život!

            Danas se puno govori o vezanosti majke i djeteta što je proizišlo iz proučavanja slučajeva gdje do nje nije došlo. Slušamo o slabom napredovanju male djece odgajane u domovima ili o prekidu veze s majkom radi odvođenja beba na intenzivnu skrb. Istraživanja koja su proveli Klaus i Kennell pomogla su da se prekine praksa odvajanja majke od novorođenčeta na dvanaest sati ili dulje.23 Sada u većini bolnica postoji rooming-in sistem, takozvane sobe za stvaranje povezanosti.

            Kontinuirani kontakt majke i djeteta neposredno po porodu divan je i trebao bi postati praksa, a ne nešto što se "dopušta" na nekoliko minuta ili sati. Ali nemojte misliti kako je sve izgubljeno ako nije bio moguć. Ljudi su složenija bića od životinja i ne postoji "kritično razdoblje" u stvaranju veza koje se ne smije izostaviti jer bi u tom slučaju bilo štetno za cjelokupno djetetovo iskustvo. Vaše dijete neće slijediti dadilju kući kao što patka ponekad slijedi psa, i voljet će vas bez ikakvih poteškoća, jer mala djeca sama su po sebi ljubav. (Čak i zlostavljana djeca vole svoje roditelje.) Pravo pitanje je kako ćemo mi, zaposleni, egocentrični odrasli, naći mjesta u svom životu za to malo i bespomoćno stvorenje i to dvadeset i četiri sata na dan. Veza između vas i vašeg djeteta ne stvara se isključivo tijekom prvih pola sata po porodu. Novorođenčad su obično posve budna još sat poslije poroda, a majka je emotivno otvorena, pa je stoga nesmetani kontakt između njih divan, ali njihova vezanost započinje još u trudnoći, nastavlja se tijekom poslije poroda. Uvjerena sam kako se vežemo ili zavolimo neku osobu čim shvatimo da ona nije samo predmet. To nije nešto što se dogodi ili ne dogodi jednom u životu.

            Ovo napominjem jer znam da brojne majke imaju osjećaj gubitka ili krivnje ako su uslijed komplikacija po porodu bile odvojene od svoje djece. Prirodno je da majka osjeća određeni gubitak, jer je do razdvajanja bila jedno s djetetom. Omogući li im se da budu zajedno i poslije poroda, to im pomaže pri stvaranju veze kao zasebnim bićima. Bebi se ne nanosi nenadoknadiva šteta ako je drži otac ili ako čvrsto spava dok joj majku šivaju.

            Ljubav je složena i postoji na puno nivoa. Djeca će otvoriti vaša srca, naučiti vas ljubavi i pomaganju i osvijestiti postojanje trenutaka zaslijepljenosti u kojima ljudima koje volimo zadajemo bol.

Hrana

 

            Hrana uključuje hranu, ljubav i dodir.  Dodir je od najveće važnosti za vašu bebu, jer ona sve doživljava cijelim svojim tijelom. Ashley Montagu u svojoj knjizi Touching: The Human Significance of the Skin (Dodir: Značaj kože za ljude) opisuje u kolikoj je mjeri dodir važan za razvoj djeteta.24 Držanje i nježno dodirivanje daje bebi osjećaj sigurnosti i blizine ljudi koji je vole.

            Neki roditelji imaju osjećaj kako je njihovo novorođenče tako sićušno da ga se ne usuđuju dirati. Bebe, međutim, nisu krhke i potreban im je vaš dodir i blizina! Uz to, puno više reagiraju na dodir nego na to što vide ili čuju. Nošenje na rukama, ljuljuškanje, dodir kože uz kožu i masiranje daju im do znanja da ste blizu i da ih volite.

            Ne samo da je dodir važan, već i način na koji dodirujete bebu. U svom djelu "Dodir je prvi jezik koji govorimo" babica Ina May Gaskin naglašava važnost dodira:

               

              Majka nakon poroda svom djetetu svakim dodirom nešto poručuje. Bebe na ovaj način uče o univerzumu što uvelike određuje kakve će osobe biti kad odrastu. Ukoliko je njen dodir nesiguran, lagan i bojažljiv (možda se majka boji da je beba tako nježna, meka i osjetljiva da će je prečvrsto stisnuti poput zrele breskve), velika je vjerojatnost kako će beba biti razdražljiva i plačljiva.25  

            Bebu je potrebno čvrsto držati, pa će se ona moći opustiti, jer zna da je nećete ispustiti i da je sve u redu. Za vrlo malu djecu nošenje na rukama i maženje vjerojatno je bolje od prave "dječje masaže". Dijete bi se moglo uznemiriti kad ga svlačite radi masaže ili ga vodite na sat gdje učite masažu beba.

            Dojenje je, naravno, idealno jer istovremeno djetetu pruža hranu i omogućuje mu bliskost direktnog kontakta sa majčinom kožom. Trudnice i žene koje imaju poteškoća sa dojenjem mogu kontaktirati La Leche League čiji savjetnici pružaju praktičnu pomoć i mogu preporučiti dragocjene knjige o dojenju. 

            Dojenje je osobito važno odmah po rođenju kako bi novorođenče dobilo kolostrum koji stimulira probavne procese i pruža pasivni imunitet protiv određenih bolesti. Uz to je majčino mlijeko idealnog sastava za djecu, pa ne morate brinuti o alergijama ili bolestima koje mogu izazvati loše sterilizirane bočice. Različitog je sastava od kravljeg mlijeka i nadomjesne hrane (koja ga uporno nastoji imitirati); budući da dolazi iz majčina tijela kao i samo dijete, ima drugačije karakteristike od sojinog, kravljeg ili kozjeg mlijeka. Osim toga, ne sadrži nikakve kemijske dodatke.

            Probava je za malo dijete proces koji ga posve zaokuplja. Kad je gladno ili ga muči zrak u želucu, ništa drugo osim tog osjećaja za njega ne postoji. Isto tako, kad beba pri dojenju u zanosu okrene oči prema gore, vi znate kako je prožeta zadovoljstvom od glave do pete.

            Velik broj djece ima kolike ili grčeve radi kojih plače tijekom prva tri mjeseca života. Ina May Gaskin navodi kako je nekoliko beba izliječila od kolika jednostavno savjetujući majkama da izbjegavaju držati bebu na način koji će izazvati grčeve u želucu i crijevima. Ako majka, na primjer, miluje bebinu nožicu pri dojenju ili je nježno povlači za prstiće na nogama diveći se tome kako joj je dijete meko i lijepo razvijeno, za Inu May Gaskin to je "kao da nastoji privući pažnju lupkanjem po ramenu osobi koja vodi ljubav".26 Sigurno i čvrsto držanje bebe i fokusiranje na nju umjesto na telefonski razgovor dok dojite može pomoći boljoj probavi, a ujedno će vas same bolje centrirati i smiriti. Ne zaboraviti kako pri dojenju s djetetom dijelite više od fizičkog hranjenja.

            Oko deset do dvadeset posto djece pati od grčeva koji započinju u prvim tjednima života i obično traju do trećeg mjeseca. Roditelji se teško nose sa neutješnom bebom. Pri tome je, međutim, najvažnije ostati miran i izbjeći osjećaj bijesa i frustracije. Rezultati proučavanja kolika nisu precizni i povezuju ih sa alergijama na hranu, hormonalnom neravnotežom, temperamentom ili nerazvijenim živčanim ili probavnim sustavom. Aletha Solter u svojoj knjizi The Aware Baby (Svjesna beba) iznosi zaključke do kojih je došla tehnikom nazvanom "uzajamno savjetovanje". Ona drži kako je plač jedan od načina kojim procesiramo osjećaj bola i oslobađamo se nagomilane napetosti. Smatra i kako našom prisutnošću možemo pomoći bebi koja plače da se oslobodi traume rođenja i drugih trauma. Ukoliko ne plače radi fizičke nelagode, možda samo treba isplakati svoju napetost. Ostanemo li mirni, sabrani i nježni možemo joj pomoći da plač postane proces izlječenja, umjesto da stvara dodatne frustracije.27