ŠTO JE 5. DIMENZIJA ?

Čovječanstvo danas stoji pred velikom preobrazbom ! Ako bacimo pogled unazad u povijest tad vidimo, da su pred tisuće godina nastajale velike imperije, koje su se preko velikih vođa širile preko velikih dijelova zemlje i opet su nestale. Vođeni su veliki ratovi u koje je često bio uvučen cijeli svijet. Nastajale su države i opet nestajale. Nastale su velike gospodarske imperije, koje su postale svjetska moć i opet su propale. Ljudi dolaze na svijet – izgrade nešto veliko i opet sve propadne u prah i pepeo. Ništa nije stalno – sve je u pokretu. To je krvotok života i upravo se o tome radi u ovoj knjizi.

Ako govorimo o dimenzijama tad možemo biti zavedeni, da smo u carstvu matematike i fizike. No ovdje navedena oznaka 5. dimenzije nipošto se ne može shvatiti matematički.

Govorimo radije o stupnjevima razvoja kao što npr. jedan auto posve na početku postoji samo na papiru ili elektronski u formi nacrta – kasnije se pravi model, i sve do tada dok ne poteku na traci velike serije moraju proteći mnogi daljnji razvojni stupnjevi. Isto tako čovječanstvu prethodi razvojni korak – sa dalekosežnim posljedicama u svrhu forme njihovog zajedničkog života na zemlji.

Mi danas živimo u jednoj društvenoj formi, koju možemo označiti kao učinkovito ili profitno društvo. Tko najviše proizvede taj će za to biti najviše nagrađen. I ako je k tome još lukav tad može sebi prisvojiti uspjehe na štetu manje lukavih i manje vrijednih ljudi. Ova društvena forma ima svoje tamne strane, jer se ne može označiti socijalno podnošljivom. Tako na rubu društva postoji mnoštvo ljudske patnje, gnjeva, mržnje i depresije. U trećem svijetu tisuće ljudi dnevno umiru od gladi. U naprednom i „bogatom“ zapadnom svijetu ljudi, koji žive na rubu društva, dobivaju samo ono najneophodnije, da bi preživjeli. No samo preživjeti nije smisao života !

Čovječanstvo i njihova forma sadašnjeg društvenog zajedništva prožeto je izrabljivanjem slabih i manje obrazovanih. No ova vrsta zajedničkog života, koja počiva na tome, da se pojedini čovjek osjeća kao odijeljen od drugih ljudi, od svoje planete i svemira, ide ususret svom koncu.

5. dimenzija jest stanje svijesti, koje se može označiti kao oslobođenje od straha. To će pogoditi sve ljude i svi će, u najkraće vrijeme, učiti nadvladati svoje strahove i mjesto toga doživjet će pouzdanje i životnu radost. Bit će to jedno stanje koje u današnjem životu mnogi ljudi nažalost rijetko doživljavaju. Ovaj uspon mi možemo označiti kao oslobođenje od ovisnosti, jer svi će se ljudi moći osloboditi od svojih ovisnosti i sve će slobodno odlučivati.

Ovo će oslobođenje imati dalekosežne pozitivne konsekvence za zajednički život ljudi, jer veze koje su bile utemeljene samo na bazi ovisnosti i straha, bit će razriješene.

Mi danas stojimo na koncu jedne društvene epohe i pripremamo se za uspon i slijedeću višu dimenziju ljudske svijesti. Ovu novu epohu obilježava to, da čovjek napušta odijeljenost i spoznaje, da on čini jedinstvo zajedno sa svim drugim ljudima. Ovo jedinstvo ide još dalje i povezuje ne samo ljude međusobno, nego ih povezuje sa prirodom, zemljom, planetima u sunčanom sistemu – i što više sa cijelim svemirom.

Ovo će jedinstvo vanjskim utjecajima, o čemu ćemo u ovoj knjizi još pobliže govoriti, biti ucijepljeno u svijest svakog pojedinog čovjeka i omogućit će mu spoznati, da mu forma zajedničkog života, koju je za sada izabrao, nije više od koristi. Ova spoznaja ima dalekosežne posljedice, jer promijenjeni stav prema samom sebi i prema svojoj okolini donosi u sebi veliku stvaralačku snagu. I da bi ovu prasnagu kanalizirao u jednom pravcu potrebno mu je vodstvo, koje mi u ovoj knjizi stavljamo na raspolaganje čovječanstvu.

 

S ulaskom u 5. dimenziju čovjek ne će samo biti slobodan od ovisnosti i strahova, on će također još više bit slobodan otkriti TKO JE ON U STVARI. Iz toga nastaje posve novo razumijevanje samog sebe i time se budi misaona stvaralačka snaga. Preko misli rađa se stvarnost i svaki čovjek uči stvaralački koristiti svoje misli. Tromost treće dimenzije bit će znatno razriješena i misli će se uvijek brže manifestirati kao stvarnost.

Pomoć za razumijevanje i primjenu ovih uputa u stvarnosti temelji su za promjenu i određeni razvoj, koji će omogućiti razumu akceptirati, da čovjek nije posve sam u ovom svijetu. Ovo govore bića koja možete smatrati višom instancom ili bića iz svijeta svjetla, koja čovječanstvu nude vodstvo. Sve je slobodna odluka volje i time svaki čovjek sam odlučuje kako će primijeniti ove upute za nov život u 5. dimenziji.

Svaki čovjek govori o Bogu, a da ga nikada nije sreo, niti je ikada dobio dokaz o njegovom postojanju, niti je ikada približno vidio ili osjetio nešto, što bi izgledalo slično Bogu. No čovjek ipak akceptira njegovo postojanje. Ovo nije nikakva sveta knjiga, koja govori o Bogu i njegovim glasnicima. Radi se samo o tome, da ne stavljamo u pitanje njegovo postojanje.

Ovdje isto tako ne će biti dotaknuto, da li religije ovog svijeta ili bolje rečeno: koja je religija najbliža istini. Religije u ovoj knjizi ne igraju nikakvu ulogu – ovdje se radi o društvenom zajedničkom životu ljudi i o usporedbi između forme kako je danas i kako će biti u buduće.

PITANJE: U kojoj dimenziji živimo mi danas – ja sam čitao, da sada živimo u 3. dimenziji i uspinjemo se u 5. dimenziju. Što je sa 4. dimenzijom i u čemu se razlikuju pojedine dimenzije ?

Većina ljudi živi u 3, dimenziji – što znači, da sami po sebi shvaćaju da žive posve odijeljeno od drugih ljudi i da su posve usmjereni samo na sebe. Ovi ljudi ne akceptiraju nikakvo mišljenje o postojanju jedne nadzemaljske moći, koja može neposredno utjecati na život čovječanstva. Oni žive posve izolirani od svih drugih stvari u svemiru. Oni doduše razlikuju dobro i zlo, govore o nebu i paklu i prosuđuju sve i svakoga prema pozitivnim i negativnim atributima.

Ljudi koji su već u mnogim situacijama prestali suditi i osuđivati i koji su se otvorili i priznaju, da postoji mogućnost, da na zemlji i u njihovom okrugu, osim poznatih i vidljivih životnih bića, mogu postojati također još i druga bića, ovi se ljudi nalaze na prijelazu u 5. dimenziju. Moglo bi se tvrditi, da se nalaze u 4. dimenziji i na prijelazu u slijedeći razvojni stupanj.

Nije važno ovdje govoriti o dimenzijama u kojima se nalaze pojedini ljudi – radi se o tome da razumijemo, da postoje razni razvojni stupnjevi svijesti našeg jastva i ljudi, koji su još jako duboko vezani na odijeljenost kao i drugi, koji se otvaraju i čiji je horizont već nešto veći od ostalih. Ali slijedeći korak, u razvoju svijesti, pogađa sve ljude, svejedno koliko su dosada razvijeni.

PITANJE: Zašto mora tako biti, da sve uvijek propada i nestaje . zašto ne može barem nešto biti trajno ?

Krvotok života određen je od Boga, jer je samo promjenom moguć razvoj. Kad bi sve bilo trajno tad bi vrlo brzo uslijedilo mirovanje. Sve počinje već time da se zemlja okreće i tako slijede izmjenično dani i noći. Zemljina os mijenja svoj nagib prema suncu i tako dolaze i odlaze godišnja doba. I svi dolasci i odlasci obuhvaćaju cijelu prirodu i također čovječanstvo.

Ljudi se rađaju da bi prolazili kroz proces života i da bi za vrijeme toga iskusili promjenu. To je promjena, koja omogućava rast ne samo tjelesno, nego također i duhovno.

PITANJE: Zašto je uslijedilo, da je čovjek uveo društvo profita, a da se nije odmah odlučio za model jednakopravnosti ?

Čovjek je obdaren slobodnom voljom i tako je mogao birati kakva treba biti forma zajedničkog života. Ovaj je izbor donio iz svoje svijesti, da je on posve sam na ovom svijetu, oslonjen samo na sebe i da se društvo sastoji iz pojedinih individua, koje međusobno nisu u nikakvoj povezanosti. Na ovoj bazi čovjek je morao razmisliti kako da si osigura mogućnost kako bi mogao voditi dobar život i druge motivirati, da mu budu uslužni i na pomoć. Iz ove svijesti ova je odluka bila više nego logična i svi su drugi podržali ovu odluku. Da je čovjek odmah izabrao model jedinstva, tad se ne bi dale bezbrojne mogućnosti da sakupi iskustva raznih vrsta.

PITANJE: Vjerujem, da je sada dobar trenutak, odmah na početku ove knjige, postaviti pitanje o smislu. Što je smisao života ?

Da, vjerojatno nema boljeg trenutka nego sada odmah odgovoriti na to pitanje, jer cijela knjiga treba biti sagrađena na ovom praizvornom i temeljnom pitanju.

Čovjek je dio Boga i Bog je odlučio, da sam sebe želi iskusiti u svom stvaralačkom obliku. On želi iskusiti, kako je to, kao Stvoritelj biti aktivan u svemiru. U ovu svrhu On se je podijelio u bezbrojne pojedine dijelove i ove je dijelove poslao na razne planete, koje je najprije ispunio životom, da bi mogao ove dijelove samog sebe integrirati u proces života. Ovi su dijelovi bili obdareni sa slobodnom voljom i poslani na planete.

On je ljude, na raznim planetima, obdario s različitim stanjima svijesti o njihovom porijeklu, da bi mogao promatrati kako napreduje razvoj pojedinih svjetova. On je želio vidjeti, kako su stvorenja Božja u stanju iskusiti sami sebe i kako će, preko razvojnog procesa života, pronaći povratak svom praporijeklu. Božja stvorenja na ovoj zemlji mogla su, kroz zaborav svog porijekla, sa svojom slobodnom voljom stvoriti bezbrojne situacije i svojim iskustvom o tome, što oni nisu, pronaći put povratka k Bogu. Time se misli, da je sam čovjek stvorio sve užasne stvari o čemu dnevno informiraju medji.

No ova iskustva su ga poučila stvarati također i drugu stranu i ustanoviti kako se postiže krasota Božja i kako je divno živjeti iz Boga i pokazivati ljubav međusobno i prema prirodi u njenom najljepšem izrazu. Jer Bog je ljubav i čovjeku je određeno da se vrati u jedinstvo s Bogom..

PITANJE: Je li neophodno toliko proširiti dramu života i dopustiti tako mnogo patnje na ovom svijetu ?

Drama života na zemlji, kako ti to nazivaš, jest konstrukcija različitih komponenata, koje trebamo najprije pogledati. Postoje ljudske duše, koje teže sakupiti iskustva u inkarnaciji – to je njihova najveća čežnja. Prije dolaska na zemlju duša je potražila život, koji nudi mogućnost steći određena iskustva, koja nije mogla iskusiti u svojim dosadašnjim inkarnacijama. Duša želi kroz ova iskustva steći mudrost i što je više moguće proširiti svoje iskustveno blago – i za to su potrebne mnoge inkarnacije. Kroz zaborav na svoje porijeklo čovjek, a time i njegova duša, ima mogućnost stjecati iskustva u odijeljenosti od Boga i svih drugih ljudi, koji su često suprotnost onoga, što je čovjek odnosno duša u stvari, naime dio Boga.

Ovim odjeljenjem svaki je čovjek, u toku svog inkarnacionog ciklusa, isto tako ubojica kao i žrtva, jer on želi sve to iskusiti, da bi kroz ovo iskustvo i povećanu zrelost i mudrost pronašao povratak svom praporijeklu – jedinstvo s Bogom ! To da čovjekove događaje doživljava vrlo dramatično leži u prirod same stvari, jer on ne poznaje ovaj plan duše.