Što dalje?
"Dvije stvari vam se mogu dogoditi, da ne započnete putovanje ili da stanete po putu"
・ Siddhārtha Gautama Buddha
"Ja sam Put i Istina i
Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni."
・ Isus, prema evanđelju po Ivanu 14,6
Postupak oslobađanja najčešće ne započinje jednostavnom odlukom da se provjeri postoji li na nama određena strana svjesnost ili utjecaj kojega bi se valjalo riješiti. Put do ovakve odluke započeo je puno prije i zahtijevao je puno odvažnosti i davanja šanse vodstvu srca. Točnije vodstvu naše suštine, koja nam se na nenametljiv i nježan način pokušava obratiti i podsjetiti nas što nam je raditi, unatoč buci i galami lažnog "gospodara" ・ našeg ega. Njegov je osnovni zadatak da sačuva samo ono što mu je pojmljivo, a to je naše materijalno i prolazno tijelo. A od takve "materijalističke" ego-svijesti, ne možemo očekivati da će raditi za našeg pravog gospodara, našu suštinu, koja niti je nastala rođenjem, niti će nestati našom smrću.
Vjerujem da su mnogi koji su se zatekli na ovim stranicama već na neki način osvijestili paradoks naše "podvojenosti", koja proizlazi iz činjenice da se u nama nalaze dvije (skupine) "svijesti": gospodara i sluge, gdje je sluga preuzeo upravljanje, kako je to opisano u paraboli o kočiji1 iz vedskih Upanišada. Stavljeno u kontekst prije obrađene problematike, priča bi mogla ovako izgledati: dok gospodar spava (odnosno dok je uspavan) sluga grabi naprijed, vođen isključivo materijalnim nagonima i čulima, promatrajući svijet kroz svoja ograničenja i neznanje. Taj sluga (kočijaš), ne zna da gospodar već ima sve što treba imati (zbog postojanja suštinskog nerazumijevanja) i da nije krenuo na put kako bi stjecao materijalna blaga i 1 Parabola o kočiji govori o našoj složenosti i (ne)povezanosti među različitim tijelima prikazanim kao kočija (fizičko tijelo), konji (emocionalno ili astralno tijelo), kočijašem (mentalno tijelo, ego) i gospodarem (četvrto tijelo, svjesnost, Više Ja) Usp. npr. P. O. Ouspensky: In Search Of the Miraculous, The Teachings of G. I. Gurdjieff, San Diego, Harcourt, Inc., 2001. (c1949.), str. 91-93 bogatstva, koja bi ga na putu čak i doslovno mogla stajati glave.
Vođen svojim niskim porivima lako se upušta u natjecanja s drugim slugama, pa se služi prijevarama i manipulacijama, često dovodeći čitavu zapregu u opasnost ・ osobito u situacijama kad zbog svoje nepažljive vožnje otvara prostor za ubacivanje nepozvanih gostiju u kočiju ili sklapa paktove s likovima iz tame, koji mu obećavaju sve ne bi li se domogli gospodara.
Vjerujem da su mnogi kod kojih se "gospodar" uspio probuditi već napravili puno da slugu stave na njegovo pravo mjesto: da bude sluga i kočijaš i ništa više od toga ・ sluga koji će naučiti slušati svog gospodara i brinuti se o konjima i kočiji. Gospodar razumije da je sluga takav kakav jest i prihvaća ga, znajući da zbog svoje "sirotinjske svijesti" neće i ne može biti dobar gospodar.
Gospodar koji se ipak budi iz usnulosti prije ili poslije će se sjetiti što je svrha puta, koja je sljedeća postaja, kako bi se moglo nastaviti daljnje putovanje. Ovaj proces uključuje i uspostavu komunikacije gospodara i sluge kako bi ovaj bolje razumio i slijedio njegove naloge.
Za očekivati je da će komunikacija u puno slučajeva biti ometana činjenicom da se tijekom putovanja, dok je gospodar spavao, u kočiji našlo svega i svačega: "autostopera", "slijepih putnika" i njihove prtljage. Iako se kočija i dalje može kretati, taj teret umara zapregu, a njihova buka često može učiniti uspostavljenu komunikaciju otežanom, pa i nemogućom.
Čišćenje kočije može se napraviti na najrazličitije načine, pa i tako da se jedno smeće počisti, a drugo navuče. Smatram da su opisani postupci oslobađanja jedni od načina kako se dobrim dijelom ili u cijelosti može obaviti čišćenje. Važno je da osobe kod kojih je gospodar preuzeo vodstvo, uzmu u obzir da kočija, ne samo što može biti puna nepozvanih gostiju i njihove prtljage, nego da su vrlo male šanse da kočija ne zahtijeva čišćenje.
Nastavljajući se na početno pitanje "što dalje?" bilo bi dobro zapamtiti da jednom očišćena kočija ne bi trebala ponovo postati "javni gradski prijevoz" za najrazličitije izgubljene ili mračne likove, koji bi se mogli u nastavku putovanja pokušati ukrcati. Zato bi bilo mudro naučiti slušati gospodara umjesto sluge i ne dozvoliti da gospodar ponovno bude uspavan iritantnim ponavljanjem kočijaških "razmišljanja", koja su uglavnom samo projekcije onoga što vidi pored puta. Isto tako, za pretpostaviti je da će kočija s probuđenim gospodarom prestati besciljno lutati od jedne do druge postaje u potrazi za senzacijama kako bi se sluga osjećao živim, važnim, a često i nezamjenjivim.
No i ovo je još samo jedna lijepa priča, koja bi ostala nedorečena kada ne bi uključila i Svjetlo, ono koje bi mnogi za vrijeme postupka oslobađanja mogli (ponovno) doživjeti, kao i njegov učinak na tamu i mračne entitete.
Prisjetiti se (ili barem početi uzimati u obzir umjesto odbacivati) činjenice da je gospodar oduvijek povezan sa Svjetlom i da je Svjetlo iznad svega, može biti važan čimbenik u osvjetljavanju puta i tame po kojoj gmižemo, prilijepljeni na tisuće (ne)potrepština čiji je cilj odmaknuti nas od Svjetla.
bglavac
irida
edin.kecanovic
