ŠTETA VREMENA
11. prosinca
Bojažljivi ljudi naginju kopkanju.
Gube se u naslućivanjima.
Moraju sebe uvijek braniti.
Cine sami sebe nesretnima.
Čeznu za suvišnim brigama,
uzimaju ih na ruke, maze ih i miluju.
Uopće ne vjeruju da bi sunce moglo sjati
i skrivaju se smrzavajući se u sjeni.
Ali život ne postoji radi kopkanja.
Za to je šteta vremena.
Čovjek nije za to stvoren.
Strah od sutra dolazi uvijek jedan dan prerano.
Strah ima mnogo lica:
strah da ćeš biti napušten i usamljen;
strah da ćeš zatajiti i izgubiti;
strah od nesigurne budućnosti;
strah od lijeva i desna;
strah od nasilja, nesreće i bolesti.
Svaki strah u životu svodi se na kraju krajeva
na strah od smrti.
Jer čovjek tako čvrsto visi o životu,
napuštanje uzrokuje toliku bol.
Samo onaj tko nauči: davati umjesto uzimati,
napustiti umjesto čvrsto držati,
samo taj može živjeti slobodno, sretno i opušteno,
bez straha.