StephenW. Hawking
BUDUĆNOST
SVEMIRA
I DRUGI ESEJI

SADRŽAJ

Predgovor
1. Djetinjstvo
2. Oxford i Cambridge
3. Moja iskustva s ALS-om
4. Odnos javnosti prema znanosti
5. Kratka povijest Kratke povijesti
6. Moje stanovište
7. Je li na pomolu kraj teorijske fizike?
8. Einsteinov san
9. Podrijetlo svemira
10. Kvantna mehanika crnih jama
11. Crne jame i djetešca-svemiri
12. Je li sve određeno?
13. Budućnost svemira
14. Razgovor: Ploče za pusti otok
Kazalo


PREDGOVOR

OVAJ SVEZAK JE zbirka radova koje sam napisao u razdoblju 
od 1976. do 1992. godine, a sežu od autobiografskih
crtica, preko filozofije znanosti do pokušaja
da objasnim uzbuđenje koja osjećam pred znanošću i svemirom.
Svezak završava prijepisom emisije Ploče za. pusti
otok u kojoj sam sudjelovao. To je osobita britanska serija
u kojoj se od gosta traži da se zamisli na pustome otoku i
odabere osam ploča uz koje bi želio provesti vrijeme dok
ga ne spase. Na sreću, ja nisam morao predugo čekati
povratak u civilizaciju.
S obzirom da su pisani tijekom šesnaest godina, tekstovi
odražavaju moje znanje u vrijeme kad su pisani, a
nadam se da se ono s godinama povećavalo. Zato sam
naveo nadnevak i prigodu za koju su sastavljeni. Kako je
svaki napisan kao samostalan tekst, mnoge se pojedinosti
u njima ponavljaju. Pokušao sam to umanjiti, no neka su
ponavljanja ipak ostala.
Mnogi dijelovi ovog sveska osmišljeni su kao predavanja.
Moj je govor bio tako nerazgovijetan da sam predavanja
i seminare morao držati preko druge osobe, obično
nekog od mojih studenata koji su me razumjeli ili su čitali
tekst što sam ga napisao. Međutim, 1985. godine sam
podvrgnut operaciji nakon koje sam u potpunosti izgubio
moć govora. Neko vrijeme nisam bio u mogućnosti
komunicirati. Na kraju sam dobio računalni program i
začuđujuće dobar sintetizator govora. Na moje iznenađenje,
otkrio sam da mogu biti uspješni javni govornik i obraćati
se brojnoj publici. Uživam objašnjavati znanost i
odgovarati na pitanja. Siguran sam da još mnogo toga
mogu naučiti kako bih to radio bolje, ali nadam se da se
popravljam. To možete i sami procijeniti čitajući ove
stranice.
Ne slažem se s gledištem da je svemir tajna, nešto što
se može naslutiti, ali ne i potpuno ispitati ili shvatiti.
Smatram da se takvim gledištem nanosi nepravda znanstvenoj
revoluciji koju je prije gotovo četiri stotine godina
započeo Galileo, a nastavio Newton. Oni su pokazali da se
barem neki dijelovi svemira ne ponašaju proizvoljno, već
se pokoravaju strogim matematičkim zakonima. Tijekom
godina koje su slijedile proširili smo rad Galileja i
Newtona na gotovo sva područja svemira. Sada imamo
matematičke zakone koji upravljaju svime što normalno
doživljavamo. Mjerilo je našeg uspjeha da sada moramo
trošiti milijarde dolara kako bismo izgradili divovske
strojeve koji će ubrzavati čestice do tako visoke energije
pri kojoj ne znamo što će se s njima dogoditi kad se sudare.
Te vrlo visoke čestične energije se ne pojavljuju u
normalnim prilikama na Zemlji, pa se trošenje velikih
svota za njihovo proučavanje može činiti akademskim i
nepotrebnim. Međutim, one su se pojavile u vrijeme ranog
svemira, pa je spoznavanje toga što se pri takvim
energijama događa jedini put da doznamo kako je svemir
započeo.
Još uvijek je mnogo toga što o svemiru ne znamo ili ne
razumijemo. Ali značajni napredak koji je postignut,
posebice u posljednjih stotinu godina, trebao bi nas potaknuti
da vjerujemo kako potpuno razumijevanje možda
nije izvan naših sposobnosti. Možda nismo zauvijek osuđeni
tapkati u mraku. Možda se probijemo do cjelovite
teorije svemira. U tom ćemo slučaju zaista biti Gospodari
Svemira.
Znanstveni članci u ovom svesku napisani su u uvjerenju
da svemirom vlada red koji već sada možemo djelomice
sagledati, a u budućnosti koja nije tako daleka
možda ćemo ga i u potpunosti shvatiti. Možda je ta nada
samo zabluda; možda konačna teorija ne postoji, a ako i
postoji, možda je mi nećemo otkriti. U svakom je slučaju
bolje težiti potpunom razumijevanju nego beznađu ljudskoga
uma.

STEPHEN HAWKING
31. ožujka 1993