Stav prema životu

Osho,

da li je važno imati određeni stav prema životu?

Najbolji način da promašiš život je da imaš određeni stav prema njemu. Stavovi su nastali u umu, a život je izvan uma. Stavovi su naš proizvod, naše predrasude, naši izumi. Život nije naš proizvod, naprotiv, mi smo samo talasanje u jezeru života.

Kakvu vrstu stava može imati talasanje u oceanu naspram oceana? Kakvu vrstu stava može imati vlat trave prema zemlji, mjesecu, suncu, zvijezdama? Svi stavovi su egoistični, svi stavovi su glupi.

Život nije filozofija, on nije problem - to je misterija. Ti ne treba da živiš po određenom šablonu, po određenim uvjetima - po onome što su ti rekli - treba da započneš osvježen sa polazne točke.

Svaka individua treba da misli kao da je jedina i prva na zemlji: kao da je Adam ili Eva. Tek tada se može otvoriti, otvoriti ka beskrajnim mogućnostima. Tada ćeš biti izložen, podložan životu, a što budeš više izložen, podložan, tada će se i više mogućnosti života događati.

Tvoji stavovi djeluju kao zapreke: tada život ne dospijeva do tebe. Život je obuzet tvojom filozofijom, religijom, ideologijom, a u takvoj obuzetosti nešto pravo umire u tebi. Ono što dobivaš od toga je samo leš, to može izgledati kao život, ali to nije život. To su ljudi činili vjekovima. Hindusi su živjeli prema hinduističkim stavovima, muhamedanci prema islamskim stavovima, a komunisti prema svojim stavovima. Ali sjeti se bazične, temeljne istine: stavovi te ne dovode već te onemogućavaju da dođeš u kontakt sa životom onakvim kakav je. Stavovi ti u svojim interpretiranjima izobličavaju život.

Postoji jedna stara grčka priča:

Jedan fanatični kralj je imao predivan zlatni krevet: veoma skup, ukrašen tisućama dijamanata. Kad god bi došao neki gost u palaču on bi mu nudio taj krevet za počinak. Ali, on je imao određen stav: gost je morao biti po mjeri tog kreveta. Ako bi gost bio nešto duži od kreveta tada bi kralj naredio da mu se noge skrate za toliko; dakle, krevet nije bio na- mijenjen čovjeku već je čovjek služio tom krevetu. A prava je rijetkost, gotovo nemoguće, da se nađe čovjek koji će biti po mjeri već načinjenog kreveta. Prosječna osoba još ne postoji, i zapamti: prosječna osoba je izmišljotina, a krevet je napravljen za prosječnu osobu. Kralj je bio matematičar - veoma je iskalkulirao tu stvar. On je prethodno izmjerio visinu svih građana njegovog grada, a potom je to podijelio njihovim brojem i tako dobio srednju, prosječnu visinu. Obično imamo dječju visinu, zatim mladost, starce, pa i pigmalione, divove, ali prosječnost je sasvim neki novi pojam. Ni ja još nisam sreo ni jednu prosječnu osobu - prosječna osoba je izmišljena.

Stoga, bilo tko da je bio gost bio je u nevolji. Ukoliko bi bio kraći od kreveta kralj je imao hrvače koji bi gosta istezali do veličine kreveta. To mora da su bili počeci rolfinga.

(terapijska tehnika - prim. prev.). Mora da je Ida Rolf učila od tog kralja. Naravno, svaki gost bi umirao, ali to nije bila kraljeva greška - on je sve radio u najboljoj namjeri.

Kada imaš određeni stav prema životu tada gubiš pravi smisao života. Život je prostran, neobuhvatljiv bilo kojim stavom, nemoguće ga je staviti u bilo koju definiciju. Da, tvoj stav može pokriti određeni aspekt ali to će biti samo stanovište. A tendencija uma, je da proklamira te aspekte kao cjelishodne, a kada stanovišta postanu prihvaćena kao cjelishodnost, tada gubiš kontakt sa stvarnim životom. Živjeti ćeš tako predan svome stavu, u nekoj vrsti ljušture, zatočen, i biti ćeš nesretan. Tada će sve tvoje takozvane religije biti veoma sretne jer će tada izaći da je po njihovom: da je život bijedan.

Buddha je govorio da je rođenje bijedno, da je mladost jadna, starost da je bijedna, smrt da je nesreća - da život nije ništa do duga tragedija. Ako otpočneš sa stavovima otkrit ćeš da je Buddha bio sasvim u pravu: ti ćeš biti dokaz tome. No, ja ti želim reći da život nije bijedan i da se ne slažem sa Buddhom. Život postaje jadan, ali to je zbog tebe; u protivnom, život je beskrajno veselje. Ali da bi to znao, treba da budeš otvorenog srca i širokogrud.

Ne pristupaj  životu zgrčene ruke,  uskogrudno. Otvori svoje ruke. Idi u život sa imanentnom bezbrižnošću. Stavovi su uskraćivanja: tako pristaješ na uskraćivanja od kušanja života, iskustva, življenja. Ti si već dospio do izvjesnog zaključna, a kada je taj zaključak a priori u tebi, tada bi to mogao pripisati životu. To ne znači da će to potvrditi život, ali će tvoj um pokušati naći izlaz i značenje, argumente koji će to podržati.

Ja vas učim životu bez stavova. To je jedan od korijena mojeg iskustva: Ako želite to spoznati tada morate odbaciti svaku filozofiju, sve “izme”. Tek tada možeš izaći otvoren na svjetlost dana i ispoljiti se u svojoj nagosti, kako jedino to možeš otkriti.

U prošlosti se mislilo da su naša čula vrata, da stvarnost dospijeva do našeg unutarnjeg bića kroz naša čula. Posljednja otkrića pokazuju nešto drugo: naša čula nisu samo vrata, ona su i straža, također. Samo dva posto informacija je dopušteno da prođe, ostalih dvadeset i osam je zadržano vani. Bilo što da je protivno tvojim načelima života, odbijeno je, samo onih dva posto je propušteno unutra.

Dakle, živjeti život od dva posto i nije neki život. Ukoliko pojedinac može živjeti stopostotno, zašto da živi od dva posto?

Ti me pitaš:

Da li je važno imati određeni stav prema životu?

Ne samo da nije važno, već je i veoma opasno imati stav u životu. Zašto ne dopustiti da život nametne svoj ples, svoju pjesmu, ne iščekujući ništa? Zbog čega mi ne možemo ovo što vidimo i spoznati svoj čistoći? Zašto moramo sebe istaći ispred toga? Jer nitko u tome ne gubi. Ali, ako se ti istakneš ispred života, tada samo ti gubiš. Stoga je bolje ne od- mjeravati život, ne nalaziti mu strukture, bolje je živjeti otvoreno. Život se ne smije odmjeravati i kategorizirati. Tako ćeš imati znatno veće iskustvo ljepote, imat ćeš znatno kozmičkije iskustvo stvari oko sebe, jer stvari oko tebe nisu po svojoj suštini izdijeljene. Egzistencija je jedna orgazmička cjelina, jedno organsko jedinstvo. Najmanja vlat trava, najmanji list na ogoljelom drvetu je isto toliko značajan koliko i najveća zvijezda.

Najmanja tvar je isto tako i najveća pošto je cjelovita, ona je jedinstven sklad, spektar života. Trenutkom tvog početka izdvajanja, ti počinješ stvarati i arbitrarnu liniju, definicije - a to je način kako pojedinac gubi životnost i misteriju života.

Svi mi imamo stavove, a to je naša nesreća. Svi mi gledamo sa određenog stajališta, tako i naš život postaje siromašan jer svako gledanje u krajnjem ima jednu dimenziju, a život je multi-dimenzionalan. Treba da budeš više protočan, fluidan: da se pretapaš i stapaš. Ti ne treba da budeš promatrač. Nema ničega što se treba razriješiti. Ne uzimaj život kao problematiku, to je nevjerojatno divna misterija. Ispij od toga - to je najčistije vino. Budi opijen time.