STANJE  PRISUTNOSTI

TO NIJE ONO ŠTO MISLITE DA JEST

Neprestano govorite kako je najvažnije stanje prisutnosti. Mislim da to mogu intelektualno shvatiti, ali ne znam jesam li to ikada uistinu isku- sio. Pitam se — je li to ono na što mislim, ili nešto potpuno drukčije?

Nije ono  na  što  mislite!  O  prisutnosti  ne  možete  razmišljati,  a  um je ne može shvatiti. Razumijevanje  prisutnosti  znači  da jeste  prisu- tni.

Iskušajte ovo. Sklopite oči i recite sebi: »Pitam se kakva će biti moja sljedeća misao.« Tada pomno pazite i čekajte sljedeću misao. Budite mačka koja čeka pokraj mišje rupe. Koja će misao izići iz mi- šje rupe? Pokušajte.

Pa?

Morao sam prilično dugo čekati dok se nije pojavila.

Upravo tako. Sve dok ste u stanju snažne prisutnosti, oslobođeni ste misli. Mirni ste, a ipak iznimno budni. Onoga trenutka kad svjesna pažnja potone ispod stanovite razine, misao se vraća, kao i mentalna buka. Tišina je izgubljena. Vratili ste se u vrijeme.

Da bi iskušali stupanj vlastite prisutnosti, neki su se majstori že- na znali s leda prikrasti svojim učenicima i iznenada ih udariti štapom. To je bio pravi šok! Ako je učenik bio potpuno prisutan i u stanju budnosti, ako su mu »slabine bile opasane, a svjetiljka upaljena«, što je jedna od usporedbi kojima se i Isus služi za prisutnost, primijetio bi da mu se učitelj prikrada, pa bi ga zaustavio ili se sklonio u stranu. Ali ako bi ga učitelj uspio udariti, to bi značilo da je učenik bio udu- bljen u misli, odnosno odsutan, nesvjestan.

Kako biste u svakodnevnom životu ostali prisutni, pomoći će vam ako se duboko ukorijenite u sebi; inače će vas um, koji ima silan zamah, vući za sobom kao divlja rijeka.

Sto mislite kad kažete da trebamo biti ukorijenjeni u sebi?

To znači da u potpunosti prebivate u svom tijelu. Da vam je pažnja uvijek djelomično usmjerena na unutarnje energetsko polje vlastita tijela. Da osjećate tijelo iznutra. Tjelesna svjesnost održava vas prisu- tnima. Usidruje vas u sadašnjem trenutku (vidi šesto poglavlje).

EZOTERIJSKO ZNAČENJE »ČEKANJA«

Na neki način, stanje prisutnosti moglo bi se usporediti sa čekanjem. Isus se u nekima od svojih usporedbi koristio analogijom čekanja. To nije ono uobičajeno čekanje praćeno dosadom ili nemirom koje predstavlja nijekanje sadašnjosti, a o kojem sam već govorio. To nije čekanje u kojem vam je pažnja usmjerena na neku točku u budućno- sti, a sadašnjost shvaćate kao neželjenu prepreku koja vas sprečava da dobijete ono što želite. To je kvalitativno različita vrsta čekanja koja zahtijeva vašu potpunu budnost. Nešto bi se moglo dogoditi u sva- kom trenutku, a ako niste apsolutno budni, apsolutno mirni, mogli biste to propustiti. To je vrsta čekanja o kojoj je Isus govorio. U tom stanju sva vam je pažnja usmjerena na Sadašnji trenutak. Ni djelić pa- žnje ne preostaje za sanjarenje, razmišljanje, prisjećanje i predviđanje. U tome nema napetosti, ni straha, samo budna prisutnost. Prisutni ste cijelim svojim Bićem, svakom stanicom svoga tijela. U tom stanju onaj dio vašega ja koji posjeduje prošlost i budućnost, ili ako želite tako reći osobnost, jedva da još postoji. Pa ipak, ništa vrijedno nije izgubljeno. Vi ste u suštini još vi sami. Zapravo, sada ste više vi sami nego što ste to ikada bili, odnosno, samo ste sada to uistinu vi.

»Budite kao sluga koji čeka gospodarev povratak«, kaže Isus. Slu- ga ne zna kad će se gospodar vratiti. Stoga je budan, na oprezu, brižan, miran, da ne bi propustio gospodarev dolazak. U drugoj prispodobi Isus govori o pet nemarnih (neosviještenih) žena koje nemaju dovoljno ulja (svijesti) kako bi u njihovim svjetiljkama gorjela svjetlost (stanje prisutnosti) i tako propuste dolazak mladoženje (sadašnji trenutak) i ne odu na vjenčanu gozbu (prosvjetljenje). Tih pet žena stoji  na- spram pet mudrih žena koje imaju dovoljno ulja (budno čekaju).

Čak ni ljudi koji su pisali Evanđelja nisu razumjeli značenje tih usporedbi, stoga su se i u samo zapisivanje uvukla pogrešna tumače- nja i iskrivljenost. Uslijedila su pogrešna tumačenja i stvarno značenje bilo je potpuno izgubljeno. Te usporedbe ne govore o kraju svijeta, ne- go o kraju psihološkog vremena. Upućuju na transcendenciju egoisti- čnog uma te na mogućnost življenja u potpuno novom stanju svijesti.

LJEPOTA IZRASTA U DUBOKOJ TIŠINI VAŠE PRISUTNOSTI

Ovo što ste upravo opisali povremeno i nakratko doživljavam kad sam sâma i okružena prirodom.

Tako je. Majstori žena koriste se riječju šatori kako bi opisali bljesak uvida, trenutak u kojemu nema uma, nego samo apsolutna prisut- nost. Iako šatori nije trajna preobrazba, budite zahvalni kad se poja- vi, jer vam daje okus prosvjetljenja. Uistinu, mogli biste ga mnogo puta doživjeti i ne znajući što je i ne shvaćajući njegovu važnost. Pri- sustvo je potrebno kako bismo postali svjesni ljepote, veličanstveno- sti i svetosti prirode. Jeste li ikada u jasnoj noći promatrali beskona- čnost svemira, prepuni strahopoštovanja pred njegovom apsolutnom tišinom i nezamislivim prostranstvom? Jeste li slušali, uistinu slušali zvuk planinskog potoka u šumi? Ili pjesmu kosa u sumrak neke tihe ljetne večeri? Kako biste postali svjesni tih stvari, um mora biti tih. Na trenutak morate odložiti osobnu prtljagu problema, prošlosti i budućnosti, kao i sve svoje znanje; inače ćete vidjeti, ali nećete vidje- ti, čut ćete, ali nećete čuti. Potrebna je vaša apsolutna prisutnost.

Osim ljepote vanjskih oblika, ovdje postoji još nešto: nešto što ne možemo imenovati, nešto neopisivo, duboka, unutarnja, sveta su- ština. Kad god i gdje god postoji ljepota, ta unutarnja suština na neki način blista kroz nju. Otkriva vam se samo kad ste prisutni. Bi li mo- glo biti da su ta bezimena suština i vaša prisutnost jedno te isto? Bi li ta suština postojala bez vaše prisutnosti? Duboko zaronite u prisut- nost. Sami otkrijte.

Kad ste doživjeli te trenutne prisutnosti, vjerojatno niste shvatili da ste nakratko bili u stanju bez uma. To je zato jer je vremenski rascjep između toga stanja i ponovnog dotoka misli bio preuzak. Vaš je šatori trajao možda nekoliko sekundi prije nego što su se vratile misli, ali je postojao; inače ne biste doživjeli ljepotu. Um ne prepoznaje niti stva- ra ljepotu. Samo na nekoliko trenutaka, dok ste bili potpuno prisu- tni, postojale su ta ljepota i svetost. Zbog uskoće rascjepa i nedosta- tka budnosti i opreznosti u sebi možda niste bili sposobni uočiti te- meljnu razliku između opažaja, nemisaone svjesnosti ljepote te ime- novanja i tumačenja te ljepote kao misli. Vremenski rascjep bio je ta- ko malen da se činilo kako je sve to samo jedan jedini proces. Među- tim, istina je da ste onoga trenutka kad se pojavila misao imali već sa- mo uspomenu.

Sto je vremenski rascjep između opažaja i misli širi, to veća dubi- na postoji u vama kao u ljudskom biću, a to znači da ste to svjesniji.

Mnogi ljudi su zatvorenici vlastita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni bi mogli reći: »Kakav krasan cvijet«, ali to je samo mehaničko i mentalno davanje oznaka. Budući da nisu smireni i prisutni, oni zapravo ne vide cvijet, ne osjećaju njegovu suštinu i njegovu svetost - upravo kao što ni sebe ne poznaju i ne os- jećaju vlastitu suštinu i svetost.

Budući da živimo u kulturi u kojoj vlada um, većina moderne umjetnosti, arhitekture, glazbe i književnosti, uz vrlo malo izuzetaka, ne nosi u sebi ljepotu i unutarnju suštinu. Ljudi koji stvaraju te obli- ke umjetnosti ne mogu se - čak ni za trenutak - osloboditi vlastita uma. Stoga nikada nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralaštvo i ljepota. Um prepušten sam se- bi stvara čudovišne slike i to ne samo u umjetničkim galerijama. Po- gledajte gradske pejzaže i industrijska opustošena područja. Nijedna civilizacija nikada nije stvorila toliko mnogo ružnoće.

SPOZNAJA ČISTE SVIJESTI

Je li prisutnost isto što i Biće?

Postanete li svjesni Bića, tada zapravo Biće postaje svjesno sama sebe. Postane li svjesno sebe - to je prisutnost. Budući da su Biće, svjesnost i život istoznačnice, mogli bismo reći kako prisutnost znači svjesnost koja postaje svjesna sebe ili kako je to život koji postiže samosvijest. Ali nemojte se vezati uz riječi i ne trudite se ovo razumjeti. Nema ni- čega što biste trebali razumjeti prije nego što postanete prisutni.

Razumijem ovo što ste upravo rekli, ali mi se čini da hoćete reći kako Bi- će, krajnja transcendentalna stvarnost, još nije cjelovito, da je podvrgnu- to procesu razvoja. Zar je Bogu potrebno vrijeme za osobni rast?

Da, ali samo ako se promatra s ograničena stajališta očitovanog sve- mira. U Bibliji Bog objavljuje: »Ja sam Alfa i Omega, i ja sam onaj jest«. U bezvremenu carstvu u kojemu Bog prebiva, a koje je također i vaš dom, početak i kraj, Alfa i Omega su jedno, a suština svega što je ikada postojalo i onoga što će ikada postojati vječno je prisutna u neočitovanu stanju jednote i savršenstva - apsolutno s onu stranu svega što ljudski um može ikada zamisliti ili shvatiti. U našemu svi- jetu naizgled razdvojenih oblika, pak, bezvremeno savršenstvo neza- misliv je pojam. Ovdje se čini kako je čak i svjesnost, svjetlo koje zra- či iz vječnoga Izvora, podvrgnuta procesu razvoja, ali to ovisi o našem ograničenom zapažanju. U apsolutnim pojmovima nije tako. Ipak, dopustite mi da na trenutak govorim o evoluciji svijesti u ovom svi- jetu.

Sve što postoji posjeduje Biće, suštinu Boga i stanoviti stupanj svijesti. Čak i kamen posjeduje zametke svijesti; inače ne bi postojao, a njegovi bi se atomi i molekule raspršili. Sve je živo. Sunce, Zemlja, biljke, životinje, ljudi - sve su to izrazi svijesti na različitim stupnje- vima, svjesnost koja se očituje kao oblik.

Svijet nastaje kad svjesnost uzima na sebe oblike i forme, misao- ne i materijalne oblike. Promotrite milijune životnih oblika samo na ovoj planeti. U moru, na kopnu, u zraku - a svaki životni oblik umnožava se milijune puta. U koju svrhu? Igra li se netko ili nešto s oblicima? To su se pitali drevni mudraci Indije. Svijet su promatrali kao lilu, božansku igru koju igra Bog. Pojedinačni životni oblici u toj igri očito nisu bili osobito važni. U moru većina životnih oblika ne preživi više od nekoliko minuta nakon rođenja. Ljudski oblik također se prilično brzo pretvara u prašinu, a kad ga nestane, čini se da ga nikada i nije bilo. Je li to tragično ili okrutno? Samo ako za svaki oblik stvarate odvojeni identitet, ako zaboravite kako je njegova svje- snost suština Boga koja se izražava u obliku. Ali vi to zapravo ne znate sve dok ne spoznate vlastitu Božju suštinu kao čistu svijest.

Ako se u vašem akvariju omrijesti riba, a vi joj nadjenete ime Mary, ispišete joj rodni list, ispričate joj o njezinoj obiteljskoj povije- sti, a dvije minute kasnije nju pojede veća riba - to je tragično. Ali tragično je samo zato što ste odvojeno ja projicirali ondje gdje ga nije bilo. Uzeli ste djelić dinamičkog procesa, molekularni ples i od njega napravili odvojeno biće.

Svjesnost se maskira u oblike sve dok oni ne dosegnu takvu složenost da se ona u njima potpuno gubi. U ljudima današnjeg doba svjesnost je potpuno identificirana s maskom. Poznaje se samo kao oblik i stoga živi u strahu od uništenja vlastita tjelesnog ili psihičkog oblika. Tu je riječ o egoističnom umu, gdje se javlja značajan poreme- ćaj. Sada se čini kao da je negdje u procesu evolucije nešto pošlo nao- pako. Ali čak i to dio je lile, božanske igre. Konačno, pritisak patnje izazvan očitim poremećajem, prisiljava svijest da se odvoji od oblika i probudi se iz svoga sna o obliku: ona ponovno dobiva samosvijest, ali sada na mnogo dubljoj razini od one na kojoj ju je izgubila.

Taj proces Isus objašnjava  u usporedbi o izgubljenom  sinu, koji napušta očev dom, potrati bogatstvo, zapadne u očaj, a tada ga patnja prisiljava da se vrati kući. Kad se vrati, otac ga voli više nego prije. Si- novo je stanje isto kakvo je bilo prije, pa ipak nije isto. Dobio je svo- jevrsnu dubinu. Ta  parabola opisuje putovanje od  nesvjesna  savršen- stva kroz očito nesavršenstvo i  »zlo« do svjesna savršenstva.

Možete li sada uvidjeti dublje i šire značenje prisutnosti u obliku promatrača vlastita uma? Kad god promatrate um, vi povlačite svje- snost izvan oblika uma, koja tada postaje promatračem ili svjedokom. Shodno tome, promatrač — čista svjesnost onkraj oblika — postaje ja- či, a mentalne formacije postaju slabije. Kad govorimo o nadziranju uma, mi utjelovljujemo događaj koji nosi uistinu kozmičku važnost: svjesnost se kroz vas budi iz svoga sna o poistovjećenju s oblikom i povlači se iz oblika. To pretkazuje događaj što se vjerojatno još nalazi u dalekoj budućnosti kad je riječ o kronološkom vremenu, ali je već i dio tog  događaja. Taj događaj predstavlja okončanje prividnosti ovoga svijeta.

Kad se svjesnost oslobodi poistovjećenja s tjelesnim i mentalnim obli- cima, postaje ono što bismo mogli nazvati čista ili prosvijetljena svje- snost,  odnosno prisutnost. To  se  nekolicini pojedinaca već dogodilo, a čini se da je suđeno da se uskoro počne događati u mnogo većem opsegu,  iako  nema nikakva apsolutnog jamstva da će se  uistinu tako i dogoditi. Većina ljudi još je u zamci oblika svijesti koji pripada egu: poistovjećen s  umom  i  prepušten njegovoj  vladavini.  Ne oslobode li se na vrijeme vlastita uma, on će ih uništiti. Doživjet će pojačanu konfuziju, sukob, nasilje, bolest, očajanje, ludilo.  Egoistični  um nali- kuje na brod koji tone. Ne skočite li s njega, potonut ćete zajedno s njim. Kolektivni egoistični um najopasnije je mahnito i razorno biće koje je ikada nastavalo ovu planetu. Što mislite da bi se moglo dogo- diti na ovoj  planeti ako bi ljudska svijest ostala ista kao i dosad?

Za mnoge je ljude već sada jedino utočište koje mogu pronaći od vlastita uma povremeno povlačenje na razinu svijesti koja se nalazi ispod misli. Svatko se povlači na tu razinu noću, tijekom sna. Ali do toga u stanovitom stupnju dolazi i zahvaljujući seksu, alkoholu i dru- gim drogama koje smiruju pretjeranu umnu aktivnost. Da nije alko- hola, sredstava za umirenje, sredstava protiv depresije, kao i zabra- njenih droga koje se sve više uzimaju, ludilo ljudskoga uma postalo bi još očitije nego što jest. Vjerujem kako bi veliki dio stanovništva postao opasan i sebi i drugima kad bi ostao bez svojih droga. Te droge vas, naravno, zadržavaju u zamci poremećaja. Njihovo vrlo rašireno korištenje samo odlaže slom starih ustrojstava uma, kao i pojavu više svijesti. Dok pojedinačni korisnici mogu doživjeti stanovito olakšanje od svakodnevna mučenja koje im priređuje um, to ih sprečava da bu- du dovoljno svjesno prisutni kako bi se uzdigli iznad misli i na taj na- čin pronašli istinsko oslobođenje.

Pad unatrag, na razinu svijesti ispod umne, na razinu predmisa- one razine naših udaljenih predaka, životinja i biljaka, za nas ne pred- stavlja stvarnu mogućnost. Ne možemo se vratiti unatrag. Namjerava li ljudska rasa opstati, morat će krenuti na sljedeći stupanj. Svijest evoluira u cijelome svemiru u milijardama oblika. Stoga čak ako mi i ne uspijemo, to u kozmičkom smislu ne bi bilo važno. U svjesnosti se nikada ništa ne gubi, stoga bi se svijest jednostavno izrazila kroz neki drugi oblik. Ali i sama činjenica što ovdje govorim, a vi slušate ili čitate te riječi, jasan je znak kako se nova svjesnost uistinu ukorje- njuje na ovoj planeti.

U tome nema ničeg osobnog: ja vas ne podučavam. Vi ste svijest i vi slušate sami sebe. Jedna istočnjačka poslovica kaže: »Učitelj i uče- nik zajedno stvaraju učenje«. U svakom  slučaju,  riječi  same  po  sebi nisu važne. Ne predstavljaju riječi Istinu, nego  samo  ukazuju prema njoj. Govorim  iz prisutnosti,  i dok govorim,  možda ćete biti u stan- ju pridružiti mi se u tom stanju. Iako svaka riječ koju izgovorim ima svoju povijest, naravno i dolazi iz povijesti, tako i sveukupan jezik i riječi koje vam  sada govorim  nositelji  su visokoenergetske  frekvenci- je prisutnosti,  sasvim  odvojene  od značenja koje  prenose kao  riječi.

Tišina je još moćniji nositelj prisutnosti, stoga dok ovo čitate ili me slušate kako govorim, budite svjesni tišine između i ispod riječi. Budite svjesni praznina. Osluškivati tišinu, gdje god se nalazili, jed- nostavan je i izravan način da postanete prisutni. Čak ako ima buke, uvijek postoji nekakva tišina u pozadini i između zvukova. Osluški- vanje tišine istoga trenutka u vama stvara duboku tišinu. Samo tišina u vama može opaziti tišinu izvana. A što je tišina drugo nego prisut- nost, svjesnost oslobođena misaonih oblika? To je živo ostvarenje onoga o čemu govorimo.

KRIST: STVARNOST VAŠE BOŽANSKE PRISUTNOSTI

Ne vežite se uz riječi. Riječ Krist možete zamijeniti izrazom prisutnost, ako vam je taj izraz smisleniji. Krist je vaša Božja suština ili Jastvo, ka- ko ga katkad nazivaju na Istoku. Jedina razlika između Krista i prisu- tnosti jest u tome što vas izraz Krist upućuje na vaše unutarnje božan- stvo, bez obzira na to jeste li toga svjesni ili niste, dok prisutnost oz- načava probuđeno božanstvo ili Božju suštinu.

Mnogi će se nesporazumi i lažna uvjerenja o Kristu razjasniti spoznate li kako u njemu nema ni prošlosti ni budućnosti. Reći da je Krist bio ili da će biti samo je po sebi proturječje. Isus je bio. Bio je to čovjek koji je živio prije dvije tisuće godina i spoznao božansku prisutnost, svoju istinsku prirodu. Stoga je rekao: »Prije nego što je Abraham bio, ja jesam.« Nije rekao: »Živio sam i prije nego što se Abraham rodio.« To bi značilo da se još nalazi u dimenziji vremena i da je poistovjećen s oblikom. Riječi ja jesam izgovorene u rečenici ko- ja počinje s prošlim vremenom ukazuje na temeljit pomak, prekid ti- jeka u vremenskoj dimenziji. Ta rečenica po svojoj dubini nalikuje tvrdnjama žena. Isus je značenje prisutnosti, samospoznaje, pokušao prenijeti izravno, a ne kroz diskurzivnu misao. Zakoračio je s onu stranu dimenzije svijesti kojom upravlja vrijeme, u carstvo bezvreme- nosti. U njegov je svijet ušla dimenzija vječnosti. Naravno, vječnost ne označava beskrajno vrijeme, nego bezvremenost. Tako je čovjek Isus postao Kristom, prenositelj čiste svijesti. A kako Bog definira sa- moga sebe u Bibliji? Je li Bog rekao: »Ja sam oduvijek bio i uvijek ću biti«? Naravno da nije. To bi prošlosti i budućnosti dalo oznaku stvarnosti. Bog je rekao: »JA SAM TAJ KOJI JESAM.« Ni ovdje se ne spominje vrijeme, nego samo prisutnost.

»Drugi dolazak« Kristov preobrazba je ljudske svijesti, pomak od vremena u prisutnost, od razmišljanja do čiste svijesti, a ne  dolazak nekog muškarca ili žene. Kad bi se »Krist« sutra vratio u nekom tje- lesnom obliku, što bi on ili ona uopće mogli reći, osim ovoga: »Ja sam Istina. Ja sam božanska prisutnost. Ja sam život vječni. Ja sam s vama. Ja sam ovdje. Ja sam sada.«

Krista nikada nemojte poistovjećivati s osobnošću. Nikada ga nemoj- te ograničavati na identitet i oblik. Avatari, božanske majke, prosvije- tljeni majstori, onih nekoliko koji su stvarni, nisu posebni kao osobe. Budući da ne posjeduju lažno ja koje treba održavati, braniti i hrani- ti, mnogo su jednostavniji i običniji od najobičnijeg muškarca ili že- ne. Osoba s jakim egom smatrala bi ih beznačajnima ili ih, što je još vjerojatnije,  uopće  ne  bi vidjela.

Ako vas privlači neki prosvijetljeni učitelj, to je zato jer u vama već ima dovoljno prisutnosti da prepoznate  prisutnost u drugoj  oso- bi. Mnogi ljudi nisu prepoznali Isusa ili Buddhu, kao što ima i uvi- jek je  bilo  mnogo  ljudi  koje  privlače lažni  učitelji. Veći  ego  privlači manji. Tama ne može prepoznati svjetlost. Samo je svjetlost može prepoznati. Stoga ne vjerujte da se svjetlost nalazi izvan vas ili da vam može zasjati samo u nekom osobitom obliku. Ako je samo vaš  maj- stor utjelovljenje  Boga, tko  ste onda vi?  Svaki oblik ekskluzivnosti je poistovjećenje s oblikom, a poistovjećenje s oblikom znači ego, bez obzira koliko  dobro  bio  prikriven.

Majstorovom se prisutnošću koristite kako biste vlastiti identitet odrazili s onu stranu imena i oblika, vratili ga sebi te kako biste i sami postali više prisutni. Uskoro ćete shvatiti kako u prisutnosti nema ni

»moga« ni »tvoga«. Prisutnost je jedna.

Grupni rad može vam koristiti za ojačavanje svjetlosti vlastite prisutnosti. Skupina ljudi koja zajedno ulazi u stanje prisutnosti stva- ra kolektivno energetsko polje velike jačine. Ne samo da podiže stu- panj prisutnosti svakoga člana skupine, nego također pomaže osloba- đanju kolektivne ljudske svijesti iz njezina sadašnjeg stanja prevlasti uma. Time će biti sve lakše ulaziti u stanje prisutnosti. Međutim, ako barem jedan član skupine nije čvrsto ukorijenjen u tome, tako da može održavati energetsku frekvenciju toga stanja, egoistični um lako se ponovno može vratiti i uništiti napore grupe. Iako je skupni rad neprocjenjiv, nije i dovoljan, stoga ne smijete ovisiti o takvoj vrsti ra- da. Niti smijete postati ovisni o učitelju ili majstoru, osim tijekom prijelazna razdoblja, dok vam učitelj prenosi smisao i praksu prisut- nosti.