Jeste li u razgovoru s prijateljima i znancima došli na pitanje: Kakav je, zapravo, smisao života? Što se nalazi iza svega toga što vide naše oči?«

Sigurno ste tada imali nekoliko napetih rasprava ili dugačak razgovor. Mogu si predočiti da je to bio razgovor s otvorenim završetkom, jer teme poput religije ili politike najčešće nemaju kraja.

Ostanimo kod religije. Riječ dolazi od »religio«, to jest biti u »odostražnoj povezanosti«. U svezi između tjelesne eg­zistencije i duhovne razine vašega bitka.

Svaki čovjek vjeruje u nešto. Većina vjeruje da ukupni univerzum, ova zemlja, sve životinje, i konačno čovjek, podliježu jednom velikom naravnom zakonu. Radi lakšega razumijevanja nazivam taj naravni zakon »duhovnim zakonom«.

U čitavu univerzumu postoji samo ta energija, jedno počelo, jedan zakon, jedna pozadina, a vi ste jedno sa svim tim.

Pokušajte to prihvatiti: Vi ste jedno sa svim tim! Taj sveopći duhovni zakon nema početka i nema kraja. On je nepromjenljiv. Možete učiti kako ga treba shvatiti. Baš to je zadaća svakoga čovjeka.

U upoznavanju se zbiva spoznaja - spoznaja je smisao života: a spoznaja vodi onamo odakle je
proizašla - k sebi!

Po obilju svojih svagdašnjih misli vi ste, svjesno ili nesvjesno, htjeli ili ne htjeli, stvaralac. Kreativni ste. Iz svojih vlastitih misli, iznoseći ih van, stvarate svoj vlastiti svijet.

Što god se događa izvan vas, što god otkrijete u svome okolišu, sve je zrcalna slika vašega vlastitoga unutarnjeg života.

Veliko je otkriće u Hermesovu grobu glasilo: »Kako unutra, tako vani.«

Okolina koju doživljavate, nije drugo nego projekcija vašega unutarnjeg života. Manifestacija je vaših misli. Sve što se dogodilo kristalizirane su misli. Vi ste izvor, uzrok svojega svijeta.

Zahtjevi duhovnih zakona jesu strogi, ali dolaze iz one mudrosti čija se najdublja jezgra zove dobrotom.

Ako se na ovome mjestu pitate zašto vam teško pada da dobijete što vam je želja, tada odgovor glasi: ako vaša svijest koncentrira dovoljno energije u obliku misli u stanovitom smjeru, manifestirat će se ono što iz tih misli ishodi.

Koncen­tracija na cilj je važna. Ako sjedite u taksiju, nećete doći do cilja ako svakih sto metara kažete vozaču neki novi cilj. Naj­više što ćete postići je da će vas on zamoliti da uzmete drugi taksi.

Vaša podsvijest pokušava svaku, doista svaku misao podvrgnuti pretvorbi, materijalizirati. Ako neprestano imate nove predodžbe cilja, podsvijest ne može slijediti taj tempo. Vaše se ideje ne mogu ostvariti.

Ljudi koji danas streme za jednim, sutra za drugim ciljevima, postižu samo frustraciju, a posljedica može biti ne­uroza.

 

nastavlja se...