JEDNOM DAVNO olimpijski pobjednik Charley Paddock obraćao se mladićima u mjesnoj srednjoj školi. »Ako mislite da možete, znači
da možete!« dobacio im je rukavicu izazova. »Ako u nešto dovoljno vjerujete, to vam se može i ostvariti!«

Poslije je neki mladić tanahnih nogu prišao gospodinu Paddocku: »Bože moj, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Bio je to trenutak nadahnuća za tog mladića. Život mu se tog trenutka promijenio! Godine 1936. taj se mladić natjecao na Olimpijskim igrama u njemačkoj prijestolnici Berlinu. Odande se Jesse Owens kući vratio s četiri zlatna odličja!

Po povratku u Sjedinjene Države, uz klicanje okupljene mase, vozili su ga ulicama Clevelanda. U jednom trenutku automobil
se zaustavio i Jesse Owens dao je autograme nekolicini obožavatelja. Uz automobil se natiskivao i neki mršavi dječak, koji je rekao: »Oh, gospodine, dao bih sve na svijetu samo kad bih mogao postati olimpijskim pobjednikom poput vas!« Jesseja Owensa to je dirnulo duboko u srcu. Sjetio se svog davnog iskustva. Ispružio je ruku i položio je na dječakovo rame, govoreći: »Znaš, mladiću moj, bio sam približno tvojih godina kada sam izgovorio iste te riječi. Budeš li marljivo radio, trenirao i vjerovao, postat ćeš olimpijskim pobjednikom!«

Godine 1948., na londonskome stadionu Wembley, taj isti dječak našao se kao zreo mladić. Čekao je start u finalnoj utrci na stotinu metara. Harrison »Kostur« Dillard pobijedio je i izjednačio olimpijski rekord Jesseja Owensa!

Mudrost vrijedi više od svakog bogatstva. — Sofoklo

Duša je radost u samome činu. — William
Shakespeare
Sreća tako, kao što nam pokazuje i Priroda,
o izvanjskim stvarima ovisi manje
nego što se obično drži. — William Cowper

Možete li na trenutak zamisliti sreću i radost koje su osjetili pojedinci koje spominjemo u ovoj priči? Moguće je da je većinu nas nadahnulo nešto što smo vidjeli u tuđem primjeru. Riječ koju je izgovorio netko kome se divimo i koga poštujemo možda će zaokupiti našu pozornost i potaknuti plamen gorljivosti i ohrabrenja. U duljim vremenskim razdobljima, promatranje načina na koji netko živi i reagira na život može poslužiti kao nadahnuće za naše misli i djelovanje. Možda ćemo se diviti rezervoaru nečije duhovne snage i duhovnog bogatstva. A duhovno bogatstvo donosi nebrojene koristi. Produbljuje osjećaj neograničene ljubavi u našem srcu. Njeguje suosjećanje prema drugima.
U nečijim očima možda ćemo uočiti svjetlo hvale i zahvalnosti, ili prelijepe izraze predanosti i ljubavi koji se odražavaju na njihovu licu. Duhovno bogatstvo poboljšava moć rasuđivanja i razlučivanja i širi krug mudrosti. Zahvaljujući usmjeravanju prema predanom služenju drugima može nas voditi do sve veće sreće. Niče li iz duhovnog razvoja i veća sreća?

Ako je sreća aktivnost usklađena s iznimnošću, logično je da bude
i u skladu s najvišim mjerilima iznimnosti. — Aristotel

Vjerojatno nije teško odrediti materijalno bogatstvo kojim raspolažemo, no kako odrediti duhovno bogatstvo? Kako bismo ga definirali? Je li izravno povezano s razmjerima naše sreće? Koliko smo kao pojedinci sretni? Možda mislimo da je sreća plod pozitivnih okolnosti. To može biti točno u određenoj mjeri. Međutim, bi li zreliji pogled na sreću pokazao da je riječ o nusproduktu služenja s ljubavlju i dijeljenja sreće i bogatstva s drugima?
Kako se osjećamo kada se iskreno posvetimo kvalitetnome obavljanju posla, iskrenoj komunikaciji s drugima, kada posjetimo bolesnika ili se s prijateljem glasno smijemo od radosti?

Da, materijalne stvari donose utjehu, ali gotovo uopće ne pomažu na putu do sreće ili korisnog služenja. Kada razvijemo duhovno bogatstvo, stječemo unutarnju sigurnost koja nam služi.
Naše duhovno bogatstvo može nam pomoći da se oporavimo od gubitaka. Dolaze li prednosti i darovi materijalnog bogatstva kroz mudru primjenu u služenju drugima i plemenitim ciljevima?

Bi li se duhovno bogatstvo moglo nalaziti u samome središtu čovjekovih nastojanja da pronađe red i organizaciju u krajnjim stvarnostima kozmosa, mjesta gdje živimo, krećemo sepostojimo?