VEĆINA NAS duboko u sebi zna kolika je vrijednost sreće, te nastojimo doživljavati taj životni aspekt. Mnogi ljudi nastoje do sreće doprijeti na najraznovrsnije načine, od kojih tek neki donose trajni rezultat. Zašto neki životi izgledaju kao da su prepuni previranja, napetosti i otištenosti, dok oni koji tako žive očajnički nastoje dohvatiti sreću? Neki ljudi sreću traže gomilanjem bogatstva.
No donosi li bogatstvo trajnu sreću? Neki drže da će sreću otkriti u vezama, a važni i smisleni odnosi uistinu su čudesna pojava. Međutim, može li čovjek doživljavati vezu s drugom osobom ali i dalje živjeti bez krajnje sreće? Možda smo tužni jer još nismo dostigli stupanj uspjeha kakav priželjkujemo. Zašto mnogi od načina kojima se, kako su nas učili, »traži« sreća samo pojačavaju osjećaje i aktivnosti čiji su plod tuga i jad? Zašto sreću i dalje tražimo izvan sebe?

Mnogi ljudi godinama, čak i cijeli život, traže sreću. Netko je jednom upitao: »Ako smo mi ljudi tako pametni, zašto nismo sretni?« Je li razlog možda to što još nismo izgradili viziju, razumijevanje i smisao koji bi poduprli tako čudesnu stvarnost?
Zašto nam se čini da toliki ljudi »traže« sreću i u tom nastojanju doživljavaju neuspjeh? Je li potraga za srećom neuspješna jer je sreća uvijek popratna pojava? Sto znači izraz »popratna pojava«?

U knjizi Što traži cijeli svijet iz 1896., Ralph Waldo Trine kaže:

Djelovanje velikog načela o kojem je već bilo riječi moglo bi se opisati na sljedeći način: izravna potraga ne može dovesti do istinske sreće. Sreća se mora pojaviti, ako do nje upravo dolazi, neizravno, ili služenjem, ljubavlju ili srećom koju pružamo drugima. Dakle, izravnim traženjem ne dolazimo do veličanstvenih visina. Uvijek, bez ijedne iznimke, pojavljuje se neizravno, na taj isti način, i nije nimalo vjerojatno da će se taj veliki i vječiti zakon promijeniti kako bi više pogodovao nekom konkretnom slučaju ili slučajevima. To stoga spoznajte, pa s tim uskladite život i uberite plodove pridržavanja tih načela. U protivnom, bez te spoznaje, platit ćete primjerenu kaznu; jer sam se zakon neće mijenjati.
Mogli bismo reći da život ne služi običnim prolaznim užicima, nego najvišem obliku razvoja koji je moguće dostići, najplemenitijem
karakteru koji čovjek može razviti i najvećem služenju

Sretan treba biti upravo sada. A sretni
ćemo biti kada počnemo usrećivati druge. — Robert Ingersoll

Samo radost može raspršiti stotine razloga
za tugu. — Kineska izreka

Naše putovanje kroz život neki put možda izgleda kao velik izazov, osobito kada se nađemo pred neočekivanim poteškoćama.
Bi li osjećaji jada i nesreće mogli proistjecati iz određenih stavova i prosudbi za koje smo se odlučili a koje možemo promijeniti? Što bi se dogodilo u našem životu da se odlučimo za svakodnevnu nakanu »sretnog života«? Bi li sretnije prihvaćanje vlastitoga bića, i sviju oko nas, uz više ljubavi, donijelo skladnije i radosnije plodove? Što bi se dogodilo kada bismo se riješili svih oblika osude drugih? Kako bi se to odrazilo na naš život kada više ne bismo izgovarali kritičke riječi? Što bi bilo kada
bismo na ljude i događaje počeli gledati sve optimističnijim očima? Je li optimizam preteča sreće? Je li sretan stav pun ljubavi neizreciva transformacijska sila koja nam pomaže kada se suočavamo s velikim i malenim izazovima svakodnevnog života?

Sreću ne tražite odveć pohlepno i ne bojite se sreće. — Lao Tse

Sreća nam dolazi kada nastojimo davati, a ne dobivati i stjecati. Sreća nikada nije u dovršenju — u dobivanju. Sreća potječe iz rada i truda, nastojanja i pokušaja ostvarivanja cilja, iz davanja!
Stvaranje, a ne potrošnja, u samoj je biti sreće i uspjeha.
Kako dolazi do toga? Kada druge nadahnjujemo na sreću, nadahnjujemo li i sebe? Kako svaka situacija u svakom danu može postati prilikom za izraženu sreću? Podiže li svaki naš korak u smjeru plodonosnijeg života mjeru naše sreće?

U knjizi Sreća je stvar odabira Barr Kaufman opisuje kako je jedan nizozemski znanstvenik otkrio nešto upravo nevjerojatno.
Kada je dva sata s klatnom, različitih veličina i od različitih materijala, postavio na isti zid, jedan do drugoga, počeli su malo-pomalo mijenjati ritam, sve dok nisu počeli kucati posve usklađeno.
U skorije vrijeme znanstvenici su utvrdili da dvije srčane stanice iz dvaju različitih živih organizama, kada ih pod mikroskopom stavimo u blizinu, počinju raditi na sinkronizaciji djelovanja i kucaju zajedno, unatoč razmaku.

Ako se u sobi s uključenom glazbenom linijom nađe raznolika skupina ljudi, u kojoj je i novorođenče, mnogi članovi sku

Čovjekova sreća u životu plod je njegovih
vlastitih nastojanja i nije Božji dar,
kao ni spontani plod prirode. — Ch'en Tu-hsiu

Do sreće najlakše ne dolaze oni koji je izravno
traže. — Bertrand Russell

Izbjegavajte sve što je zlo; činite dobro;
pročistite um — to je učenje Probuđenoga
(Buddhe). — Anaksagora 

Promislite o mogućim posljedicama po naciju na čijem se čelu nalazi sretan državnik pun ljubavi. Bi li se slično djelovanje moglo bilježiti i kod djece kada su roditelji sretni i puni ljubavi, na pacijente kada su liječnici i sestre sretni i puni ljubavi, na učenike kada su učitelji sretni i puni ljubavi, na veze kada su bračni drugovi sretni i puni ljubavi? Ako sreća znači da smo prema sebi popustljiviji, opušteniji, da nam je ugodnije sa samim sobom, da lakše prihvaćamo, osjećamo više poštovanja, da smo uzbuđeniji i da više cijenimo što činimo i s kim ostvarujemo interakcije, ne bismo li tada postali darom svima na koje nailazimo?
Ne bismo li jednako tako bili trajno fantastičan dar i samima sebi?

Kaufman nadalje pita: »Svi životni oblici pulsiraju, ali zašto su skloni zajedničkome pulsiranju? Zašto oponašamo tempo glazbe čak i u vrijeme rođenja? Zašto odvojene srčane stanice ili satovi, kada se nalaze u blizini, usklađuju ritam? Zašto jedna sretna osoba puna ljubavi slično djeluje na osobu koja joj je blizu? Koja sila određuje takvu sklonost skladu? Koja zajednička energija sva živa bića tako snažno pokreće prema sinergičnim interakcijama?
Neki je nazivaju inteligencijom; drugi u njoj prepoznaju Boga«.