SRCE - DUHOVNO-DUŠEVNI ORGAN

 

preveo i preradio iz knjige: Husemann /  Wolff : Das Bild des Menschen...dr. Ratimir Šimetin, 2016

 

Postojanje srca bazira se na duhovno-duševnoj osnovi. Astralno tijelo(duša, svijest) i JA (duhovno) trebaju velike žile,krvni tlak i srčani organ da bi mogli doživljavati u ljudskom organizmu i aktivno djelovati.

Srce ima funkciju osjetila. Srce opaža odnos nervno- osjetilnog sustava prema metaboličkom sustavu. Izraz tog odnosa je omjer pula i disanja 4:1.

Srce ne opaža samo impulse koje krv prima na periferiji (kapilare su pod utjecajem eterskih snaga okolina), nego i uranjanje krvi u zemaljske zakonitosti( sila teža u večim žilama).

To je zapravo odnos kozmosa prema zemlji koju srce osjeća.To je odnos duha prema zemaljskom životu, očuvanje ili nijekanje duhovne jezgre čovjekovog bića. To nesvjesno odmeravanje je savjest koja kuca ili tuče kao i srce. To se događa na osjećajnoj razini i dolazi iz podsvijesti i treba jedan organ koji će to opaziti i odmeriti djela u odnosu na duhovnu prasliku čovjeka. Taj organ je srce koji je za to osposobljen jer je opažajni organ za impulse koji dolaze iz nervnog i iz metaboličkog; iz kozmičkog i iz zemaljskog. Budući da je srce uključeno u ritmički sustav, sadržaj njegovog opažanja, glas savjesti ne djeluje prisilno kao logika razuma, nego govori u podsvjesti ostavljajući prostor slobode.

"Pečenje (ugrizi) savjesti koje dolazi do naše svijesti, to je ono što srce reflektira od naših doživljaja" (Steiner)

Srce ima središnji položaj, integrira polaritete, djeluje posredujuće i ovladavajuće i sažimajuće. A to sve pripada JA-funkciji. Zato srce zauzima centralno mjesto jer je najdublji izraz cijeloga čovjeka.

Ono što srce opaža je životna struja krvi koja je na periferiji obdarena s kozmičkim snagama i sad dolazi u srcu pod utjecaj zemaljskih zakonitosti. Prevladavanje toga događa se aktivnošću srca. To je prolazak životne struje kroz zemlju i njeno uskrsnuće u viši život, a to je organski utemeljeno u srcu.

Na osnovu toga mogu se razviti duhovno-duševne sposobnosti i razumjeti poremečaji. Čovjek može prejako osjećati silu težu, a premalo doživljavati njeno prevladavanje.To je depresivno raspoloženje koje prejako opaža zemaljske snage i one ga nadvladavaju. To se može izraziti i kao smrtni strah, što znači da srce prejako doživlja zemaljsku težinu, s kojom suvise snage smrti.Osječaj uništenja je tipičan za anginu pektoris i za srčani infarkt.

S druge strane može čovjek preslabo opažati silu težu. Tu imamo manjak zemaljske svijesti o zemaljskim odnosima pa se mogi razviti stanja uzbuđenja do manije.

Srce je doživljajna osnova za te polarne osjete duše.

U srčanoj djelatnosti čovjek doživljava težu unutar svog organizma i njeno prevladavanje. To je organska osnova za razvoj prave hrabrosti i istinskog oduševljenja.

O-duševljenje (njemački o-duhovljenje) je djelovanje duha u materiji  i to je tipična ljudska JA-djelatnost, koja nastaje na osnovu duševne topline koja je nositelj JA i pri tom je čovjek aktivno, stvaralački djelatan. Srce je organ koji ovladava toplinskim organizmom. (kao jetra vodenim).

Hrabrost i oduševljenje u pravom smislu mogu samo tako nastati da se zemaljske datosti uzmu sasvim realno i uvidi se put koji vodi do prevladavanja toga. U suprotnom dolazi do preuzetnosti i sanjarenja. Stoga zdrava srčana funkcija posreduju ispravan odnos između uzgona i teže, između svjetla i tame, prošlosti i budučnosti, kozmosa i zemlje.

I u odnosu na vrijeme zauzima srce centralno mjesto. Nervni sustav je oblikovan iz snaga prošlosti, u metabolizmu živi buduće, a srce tka između njih u sadašnjosti.

Srce je organ čovjekove sudbine i pred njeg se postavlja pitanje preobrazbe.

Snagu ljubavi čovjek može razviti jer posjeduje srce. Tu pripada opažaj, kao i preobražaj i nesebično djelovanje, a to je djelatnost koja izniče iz JA koje je prevlavladalo egoizam.