Mi živimo u prisustvu Božjem. Sveto Pismo kaže: »U Njemu živimo, krećemo se i ostvarujemo svoje biće.« S tom bezgraničnom moći, koja je inteligencija i ljubav -Bog - možemo stupiti u dodir u svakom trenutku, tako da mu se obratimo mislima, i dopustimo mu da nam ispuni srce. Kad god to učinimo, On smjesta počinje utjecati na naš život, tako da u nj unosi mir, sklad i slobodu.

Čovjek trati svoj život u potrazi za vanjskim stvarima, dok spas zapravo leži u otkrivanju unutrašnjeg.

Prečesto mislimo da je spas nešto od čega smo više ili manje udaljeni, dok je on, zapravo, upravo ovdje, ili ga niti nema.

Vrijedi ispričati jednu staru priču. Nekoliko mornara koji su preživjeli brodolom plutalo je u čamcu Atlantikom. Nisu imali vode i bili su u agoniji od žedi. U daljini se pojavila brodica, no ipak dovoljno blizu da su je uspjeli dozvati mahanjem, a kad su zavapili za vodom, spasioci su uzvratili: »Spustite vjedro.«

Zazvučalo je to kao okrutna šala. Ali kad su im ovi nekoliko puta ponovili isto, jedan od mornara prebacio je vjedro - i izvukao čistu, svježu, bistru vodu!

Već nekoliko dana bili su plovili slatkovodnom strujom a da to nisu znali. Bili su daleko od kopna, ali blizu ušća Amazone, gdje se slatka voda miljama širi u more.

Ovu staru priču uvijek vrijedi iznova čuti, jer ona izvrsno dočarava iskustvo mnogih koji uzaludno tragaju za blagom koje leži, a da oni to i ne znaju, svuda oko njih.