U intimnom odnosu između muškarca i žene uvijek postoji sukob odnosno mala napetost koja istovremeno privlači i odbija. Radi se o neprestanom uzajamnom poigravanju suprotnih sila. Jedini trenuci kad one miruju su oni kad ne postoji osjećaj drugoga, kao u dubokom snu, meditaciji ili razdvojenosti.

Načelo polarnosti je da svaki pol ima moć da probudi onaj suprotni. To treba upotrijebiti kako bi pomogli jedno drugome da postanemo jaki u svojoj spolnoj energiji. Često do sukoba dolazi jer oboje partnera želi da im ono drugo nalikuje – u ponašanju, interesima, načinu izraža­vanja... ali za strast u odnosu bitna je polariziranost. Važno je naučiti i prihvatiti igrati vlastitu spolnu ulogu barem u trenucima bliskosti. Ne radi se o običajima, nego o prirodnom procesu. U trenucima bliskosti, muškarce na primjer odbijaju usmjeravajuće rečenice (naredbe, zahtjevi), koje nose mušku energiju, kao što i žene odbija manjak muževnosti. U trenucima prisnosti tražimo jedno od drugog energiju suprotnog spola i ona nas uzbuđuje. Slično je, premda manje naglašeno, i u svakodnevnom životu.

U današnje vrijeme počinje se kritizirati tradicionalno muško ponašanje, pa se neki muškarci ne usuđuju ponašati onako kako bi im bilo prirodno. No, cilj ne bi trebao biti slabo muško nasuprot slabog ženskog, nego punina izražavanja oba spola (ali na novi, zdraviji način umjesto tradicionalnog).

Često se događa da žene 'otvrdnu' u muškom svijetu poslova, a muškarci se zbog raznih iskustava plaše svoje muške energije i radije koriste žensku. Tada strast s vremenom opada. Ponekad je zdravo i prikladno da žena koristi svoju mušku energiju, ali u tom slučaju njezin će je partner privremeno tretirati kao neutralno ili čak muško biće, a ne žensko.

Ne možemo očekivati da nam partner igra sve uloge koje trebamo. Ako želimo da nam partnerski odnos bude dobar, potrebno je dati prednost spolnosti, a ne npr. prijateljstvu. Za prijateljstvo možemo radije potražiti pripadnike istog spola, jer ako partnera predugo tretiramo kao prijatelja, strast se smanjuje.

Muškarci su bliži svijesti, stanju, stabilnosti, dok su žene bliže životu, kretanju i promjeni. Žene su srodne s izvorom svjetlosti i energije, a muško se osjeća srodnijim prostoru u kojem svjetlost sja. Većina muškaraca više voli gledati žene kako plešu nego sami plesati i privlačne su im žene koje se slobodno kreću i zrače energijom, dok su ženama privlačni muškarci koji su čvrsti i pouzdani.

Ženska svojstva su iscjeliteljstvo, radost, zračenje, životnost, obilje, ali i kaotične i divlje osobine. Žensko je svojstvo i obitavanje u cijelom tijelu, dok muškarci više obitavaju u glavi: muška je vizija, samopouzdanje i usmjerenost. Muška je ranjivost drugačija od ženske i više je povezana s razmišljanjima, vizijom, smjerom u kojem ide njegov život, nego s osjećajima.

Ženska energija dobiva ono što joj treba od ljubavi, odnosa i osjećaja, a muška od slobode. Muškarac se neće osjećati dobro ako se ženi za ljubav odrekne slobode. Na određenoj razini nema stvarne razlike između muškog i ženskog, jer je istinska ljubav slobodna, a istinska sloboda uronjena u ljubav. Ali na ljudskoj razini prisutne su razlike i partneri si mogu pomagati u održavanju ravnoteže.

Muški osjećaj vlastite vrijednosti duboko je povezan s njegovom sposobnošću da ostvari svoje ciljeve i to mu je obično važnije od veze. On ne može pružiti svoju ljubav ako su njegovi ciljevi osujećeni. Tada će osjećati krivnju i izbjegavati svoje obaveze, kao i žensko društvo. U tradicionalnim kulturama to je vrijeme da muškarac krene u potragu za svojom vizijom, period koji isključuje žensko društvo.

Ono najvrednije što žena može pružiti muškarcu nije ljubav sama po sebi, nego sloboda i energija koju on time stječe. Muškarci se boje gubitka slobode, i to više što im je žena privlač­nija, te naročito u početku veze ili nakon razdoblja najdublje prisnosti. Tada mogu reagirati povlačenjem, što je zapravo priznanje intimnosti. Ako se žena tada osjeti povrijeđena i povuče se, i muškarac će reagirati na isti način.

Jedno od muških svojstava je i koncentracija na samo jednu stvar istodobno. Tada mogu djelovati kruto i zapostaviti sve ostalo. Čak i kad ima velikih problema, muškarac se može od njih odvojiti, koncentrirati se na nešto drugo, a zatim im se ponovno vratiti. To je ženama gotovo nemoguće.

Muškarci nisu svjesni da žene boli kad se osjećaju zapostavljene. Njihovo odvraćanje obično nije svjesno. Potrebno je da žena kaže kako se osjeća, ali bez okrivljavanja.

Ženama je svojstvena 'mudrost tijela', fina veza s protokom energije i duboka, krajnje inteligentna intuicija. Žene se još uvijek ponekad vide kao manje inteligentne ako ne njeguju protok misli i zauzimanje stavova. Muški način razmišljanja je mjerilo u našoj kulturi, te iracionalnost svojstvenu ženskome može smatrati glupom.

Vještina polariziranja ne uključuje potiskivanje spolne energije suprotnog spola u nama, nego njegovanje obiju energija i svjesno opuštanje u njima. Biti ženstvena odnosno muževan, znači jednostavno se opustiti u tome što već jesmo. Nema ničega izvana što bi trebali doseći. Ništa ne trebamo činiti da bi privukli drugu osobu, nju će privući ono što mi jesmo, naša bit.

Privući ćemo partnera koji će nas voljeti i cijeniti onoliko koliko sami volimo i cijenimo sebe i svoju spolnu energiju. Obično će imati iste ili komplementarne strahove i sumnje. Nesvjesno ćemo birati ljude koji nam ne mogu dati ono što želimo, ukoliko se trudimo dobiti ljubav. Tu pogrešku ćemo ponavljati dok ne naučimo da smo mi ljubav za kojom smo oduvijek žudjeli. Tada ćemo moći doista voljeti i otvarati se u ljubavi, a ne moliti za nju kao što to čini dijete.

Muški dio nas voli savršenstvo i slobodu, ali premda su bliski odnosi ograničavajući i nekad bolni, to je pravo mjesto za utjelovljenje ljubavi. Voljeti nekog tko neće biti zauvijek s nama, tko nas neće moći uvijek voljeti, tko će nas povređivati zbog naslijeđa iz djetinjstva, temelj je za oprost i vraćanje spoznaji ljubavi.