Snježna princeza

Nakon što smo nekoliko dana proveli u Simli, Svami mi je rekao: “Hislope, pripremi taksi za sebe i svoju suprugu rano ujutro, oko sedam sati i nemoj nikome o tome govoriti zbog toga što idemo u ekspediciju na snježna područja.” Bili smo spremni i krenuli smo. U Svamijevoj pratnji bilo je možda pet automobila. Uspinjali smo se sve više i više prema Himalayama sve do vrhova prekrivenih snijegom.

Na kraju smo stigli do posjeda, koje je po svemu sudeći pripadalo nekom od poklonika, a koje je bilo ograđeno. Otvorili smo vratnice i ušli. Na samom kraju tog posjeda bila je jedna od Himalayskih dolina. Oni među vama koji su bili na Himalayama znaju da je to područje sa jako dubokim udolinama i visokim vrhovima. Automobili su se zaustavili i gospođe su počele iznositi hranu iz automobila kako bi poslužile ručak. Svami je taka otišao do ruba ponora. Muškarci su ga pratili, ali na pristojnoj udaljenosti, zbog toga što mi obično ne stvaramo gužvu oko Svamija. Ali, bili smo dovoljno blizu kako bismo ga mogli čuti.

Kada se je približio ponoru, s kojeg se pružao pogled na cijelu dolinu, zaustavio se, a isto tako smo se i mi zaustavili. U tom trenutku na samom rubu ponora pojavila se glava gospođe. Nakon toga se ona uspela i stala na rubu, vitka Indijka odjevena u običan sari, tipičan indijski sari. Svami je otišao do nje i mogli smo čuti što je rekao: “Napokon si došla.”

Stvorio je dijamantnu ogrlicu i dijamantne naušnice i stavio ih je na gospođu. Nakon toga je ona koraknula unatrag i nestala za rubom ponora. Ne čini li vam se da je to tajanstveno? Ja mislim da je. Tko ili što je ta gospođa? Neki su me prijatelji upitali zbog čega nisam pitao Svamija tko je ta gospođa. Rekao sam da me se to ne tiče i zbog toga nisam mogao pitati.