U PAHULJAMA tišina JE SAMA...

 

Tu sam pjesničku sliku jednom čula od profesorice hrvatskog jezika dok sam još bila u srednjoj školi. Jako sam voljela hrvatski jezik, i njena predavanja. Društveni predmeti općenito bili su mi dragi i uvijek sam govorila da ću nakon gimnazije studirati jezike. Engleski govorim kao materinji i pored toga htjela sam naučiti još neki egzotični jezik. U to vrijeme srednje škole moja je mama, inače prof. Fizike i matematike, upisala u Rijeci Shiatsu skolu.

Čuvši prvi put za Shiatsu jedva sam nakon toga znala i izgovoriti tu riječ a kamoli još da znam i što je to. Mama mi je objasnila da je to nekakva metoda rada na tijelu koja dolazi iz Japana, a vuče korijene iz Kine i ima veze sa Tradicionalnom Kineskom Medicinom. Kad je mama krenula u Shiatsu školu i dolazila kući nakon seminara puno mi je pričala o tome što su učili.

Ja sam gledala njene bilješke, pitala ju sve i svašta iako mi baš nije bilo sve kristalno jasno. Ali zanimalo me je, zatitralo je nešto u meni na tu informaciju i pitala sam sve više i više.

Mama je vježbala na meni tehnike koje su učili, pokazala mi vježbe koje bi nas dvije ujutro prije škole radile... Shiatsu je postao dio nas. U onim danima nismo imale viziju koliko je Shiatsu moćan. Bilo je veoma ugodno primati tretmane, dobro sam se osjećala i to mi je sve bila jedna prekrasna priča. U trenucima kad sam bila u bolnici, u vrijeme izlaska iz bolnice i povratka kući, u periodima kad bi mi bilo teško i kad bi plakala i pitala se - zašto meni, mama je sa svojom podrškom i lijepim riječima i istinskim svjesnim dodirom pomogla da se stvari smire, pomogla da barem malo shvatim kako život ima smisla u bilo kakvom obliku. Shvatila sam da je Shiatsu u danima učenja i savladavanja novih vještina izuzetno moćna psihička podrška.

Pred kraj 2004. godine pojavila se prilika da krenem na prvi stupanj Shiatsu-a. U to sam vrijeme već bila u fazi kad sam u dobroj mjeri prihvatila činjenicu da sam slijepa i trebalo je  početi razmišljati o budućnosti. Shiatsu mi se činio kao jedan zanimljiv početak i prilika za osobni rast i razvoj. Cilj mi je bio da fizički ojačam i da se počnem baviti s nečim što će mi biti od koristi. Godinu dana nakon što sam izgubila vid, sjela sam u SEIZA i krenula svojim prvim Shiatsu koracima. Taj prvi dan prisjetila sam se prvog Shiatsu tretmana koji sam primila još sa šesnaest godina od Sonje Pulin, moje prve Shiatsu učiteljice. Rekla sam pred grupom kako sam nakon tretmana imala osjećaj kao da ću poletjeti te da mi je cilj kroz život slobodno letjeti kao ptičica. Slijedećih nekoliko mjeseci posvetila sam se seminarima, vježbanju, počela sam polako raditi prve tretmane... to su bili počeci. Učila sam o tehnikama opuštanja, o Yin i Yang energijama, o tradicionalnim kineskih pet elemenata, o ljudskom tijelu kroz Anatomiju, o makrobiotici i Do-In-u......

Nakon završenog prvog stupnja pružila se prilika da školovanje nastavim u Zagrebu. Prelazak u Zagreb značio je susret sa novim ljudima, novim učiteljima, putovanja i puno radosti, smijeha i zabave. Pred kraj drugog stupnja, na zadnjem seminaru iskusila sam nešto što ću dugo pamtiti. Prije seminara svaki me je dan po nekoliko sati jako boljela glava. Glavobolje su bile intenzivne i iscrpljujuće. Čak smo mama i ja razgovarali o tome da ne idem na seminar ali ja nisam pristala. Shiatsu je čarolija, u školi se osjećam kao doma i odlučila sam biti na seminaru pa makar ležala tri dana i samo slušala. I tako je bilo. Mama je bila sa mnom prisutna. Učitelj koji je predavao zove se Christijan. Osnivač je Međunarodne Shiatsu Škole Austria, vrhunski je Shiatsu praktičar i učitelj i pravi čarobnjak. Predavanja su mu uvijek izuzetno zanimljiva jer obavezno u predavanje ubaci jednu ili dvije priče iz prakse i svog iskustva iz vremena dok je on učio od učitelja diljem svijeta. I tako dok je Christijan pričao o kvalitetama meridijana, Južnoj Americi i Kaktus šnapsu ja sam ležala na strunjači, plakala, plakala i plakala. I to je bio vikend za mene. Došli smo kući i odlučili otkriti zašto mene toliko boli glava. Nakon puno sati čitanja i traženja došli smo do spoznaje da sam rođena sa jednim sitnim poremećajem koji se zove Chiari Malformacija.

 

Ljudsko tijelo je čarobno. Duh prirode se stvarno poigrao i stvorio najsavršeniji organizam nama poznat. Ljudski je organizam savršen laboratorij. Sve kemijske reakcije koje se danas dešavaju u laboratorijima dešavaju se i u našem tijelu.

Kad uđemo duboko na molekularnu razinu možemo vidjeti da je čovjek sličan, ako ne i isti kao i ostala živa bića i biljke na Zemlji.

Veliki je broj različitih organskih molekula, a samo ih pedeset sudjeluju u formiranju osnove života. Istih se pedeset ponovno i ponovno koristi za različite funkcije u svakom živom biću. Kada dotaknemo same vođe života, proteine koji kontroliraju kemiju stanice, do spirale nukleinskih kiselina koje nose nasljednu informaciju primjetit ćemo da su te molekule identične kod svih živih bića na planeti Zemlji.

Da bi razotrili molekularnu mašineriju, srce života na Zemlji, potrebno je poći na putovanje do same srži stanične jezgre. Ljudski organizam čine trilijuni stanica, i svaka ima sposobnost hranjenja, komunikacije sa ostalima i što je najbitnije - sposobnost razmnožavanja. Svaka stanica u sebi sadrži istu bit. Stanični prostor isto je toliko kompleksan i divan kao i prostor galaksija i zvijezda.

Prolazeći kroz membranu ulazimo u samu unutrašnjost stanice gdje svaka struktura ima svoju funkciju. U tom prostoru možemo naći tvornice, gdje molekule prijenosnici grade enzime koji kontroliraju kemiju stanice. Prijenosnici primaju naredbe od nukleusa, stanične jezgre, srca i mozga stanice. Sve upute o radu i reprodukciji stanice skrivene su u samoj jezgri. Do nje nalazimo tunel koji dovodi do mjesta gdje je skrivena biološka svetost nad svetostima. Te ogrlice, uvrnute trake nazivaju se nukleinske kiseline, DNK. Sve što trebamo znati o tome kako stvoriti ljudsko biće skriveno je u kodovima, na jeziku života, u molekuli DNK.

Dupli DNK helix je stroj koji u sebi sadrži mnogo milijardi čestica u pokretu. To su atomi. U jednoj molekuli DNK ima onoliko atoma koliko ima zvijezdi u jednoj prosječnoj galaksiji.

Sekvenca nukleotida je sve što se prenosi iz generacije u generaciju. Promjenimo li red nukleotida promjenili smo i genetsku informaciju. DNK se replicira sa nezamislivom točnošću. Reprodukcija molekule DNK započinje razdvajanjem dvaju helixa, a to čini enzim zaslužan za odmotavanje. Poput preciznog alata taj enzim razbija kemijske veze koje spajaju nukleotide i vežu dva helixa jedan za drugi. Nakon razdvajanja sličnom otvaranju patenta svaki helix napravi repliku, proces koji nadgledaju neki drugi enzimi. Organska juha sadrži mnogo slobodnih nukleotida. Enzimi prepoznaju nukleotide u dolasku i spajaju ih zajedno, stvarajući tako nove ljestve duplog helixa.

 

Kada se DNK replicira u jednoj od naših stanica nekoliko desetaka nukleotida dodaju se svake sekunde. Tisuću enzima odgovorno je samo za jednu DNK molekulu. Kada nadolazeći nukleotid ne odgovara, enzim ga odbaci. To nazivamo provjera.

U rijetkim prilikama kada se desi greška u provjeri, pričvrsti se krivi nukleotid i nastane mala slučajna promjena u genetskoj uputi… dešava se mutacija. Mutacija DNK može uzrokovati promjene u rastu i razvoju embrija - čovjek se tada rađa sa određenim malformacijama. Malformacija je dakle urođena promjena oblika nekog tkiva u organizmu čovjeka. Ukoliko dođe do promjena u razvoju nervnog sistema, tj. mozga i leđne moždine radi se o neravnoteži energije vode.

Arnold Chiari malformacija, smetnja sa kojom sam ja rođena, još se naziva i herniom malog mozga.

Chiari malformacija I je istisnuće, herniacija tonzila malog mozga koje nastane zbog anomalija u bazi lubanje. U toku razvoja u slučaju Chiari malformacije I, koštana kutija unutar lubanje (posteriorna kranialna fossa) dobila je manje mjere nego što je njezin sadržaj: moždano deblo i mali mozak.

Da naglasim, moždano deblo i mali mozak su normalne veličine, jedini defekt je koštana kutija koja je premala za svoj sadržaj. Zato donji dio malog mozga koji je najbliži otvoru koštane kutije bude istisnut iz lubanje

 

Slika 1: normalna anatomija posteriorne kranialne fosse

  

Posteriorna kranialna fossa je koštana kutija unutar lubanje koju čine: stražnji dio – okcipitalna ljuska, prednji dio – kost clivus i gornji dio – debela membrana – tentorium (dijeli veliki mozak od malog mozga).

Koštana kranialna kutija ima na donjoj strani otvor (foramen magnum) kroz koji leđna moždina ulazi u lubanju i mijenja ime u produženu leđnu moždinu, a dio je moždanog debla. Moždano deblo je vitalni dio cijelog mozga, centar koji je odgovoran za mnoge neuro-vegetativne funkcije poput funkcije disanja, funkcija srčano-krvožilnog sustava, funkcije hranjenja (sisanja, žvakanja, gutanja, izlučivanja pljuvačke i želučanih sokova te povraćanje), stanja budnosti i spavanja te je mjesto gdje se nalaze osjetne jezgre kranialnih živaca. Preko tog otvora dešava se komunikacija izmedju vanjskog i unutarnjeg dijela lubanje. Iza moždanog debla smješten je mali mozak (cerebellum), a najniži dio malog mozga su njegove zloglasne tonzile koje su smještene do samog ruba otvora i normalno se ne spuštaju ispod ruba otvora. Između moždanog debla i malog mozga formirana je četvrta moždana komora (ventrikla) sa uskim prolazom prema trećoj moždanoj komori. U četvrtoj moždanoj komori postoje dvije lateralne rupice (foramen luschka) i u najdonjem dijelu, odmah do tonzila, je rupica (foramen magendie), unutar i izvan mozga i leđne moždine teče likvor (cerebrospinalna tekućina). Protok likvora dolazi iz glavnog dijela mozga, prolazi kroz uski prolaz u četvrtu moždanu komoru. Dio likvora teče kroz male lateralne otvore u četvrtoj moždanoj komori a veći dio likvora prolazi kroz otvor četvrtoj komori blizu tonzila. Likvor teče oko mozga i leđne moždine kroz subarahnoidni prostor koji se nalazi unutar dure. Dura je ovojnica koja obavija cijeli centralni zivčani sustav: mozak i leđnu moždinu.

Slika 2 – transverzalni presjek leđne moždine

 

U sredini centralnog živčanog sustava, u području leđne moždine je uski skoro nevidljiv prostor ispunjen likvorom. Taj se prostor naziva Centralni Kanal. Protok likvora oko i kroz centralni živčani sustav ima svoju svrhu. Ona nije samo mehanička. Centralni živčani sustav okružen je nečim ugodnim što absorbira šok kod mehaničke ozljede – likvor amortizira udarac izvana. Likvor takodjer odvodi štetne produkte nastale metabolizmom mozga i leđne moždine. Mozak i leđnu moždinu čine mnoge stanice. Te stanice sagorijevaju energiju i pri tome stvaraju mnogo smeća. Centralni živčani sustav odvodi to smeće kroz prozor stanice u likvor. Da bi čišćenje stanica funkcioniralo potreban je dobar protok likvora. Kretanje likvora je veoma složeno: na jednom mjestu se stvara - u moždanim komorama, na drugom mjestu se absorbira – vrh glave. Izlučuje se tri puta dnevno i u optoku je stalno oko 1.5 dl likvora. Likvor je žućkasta tekućina i zbog soli lagano slana (probala ja svoj likvor dok je curio iz rane poslije operacije…). Likvor ima svoj unutarnji tlak za koji je jako važno da se ne mijenja. Također oplahuje i veoma osjetljivu strukturu veličine trešnjice vezanu za bazu lubanje.

To je hipofiza (pituitarna žlijezda). Nalazi se u maloj koštanoj odaji u bazi lubanje. Hipofiza je glavni kompjutor koji upravlja svim hormonima. Neki hormoni se proizvode u njoj a mnogi drugi u tijelu, u različitim organima (hormonalnim žlijezdama).

Hipofiza je dakle nadležni organ za sve njih. Ona šalje informacije drugim strukturama u tijelu da bi proizvele manje ili više hormona.

Slika 3: hipofiza u okružju likvora pod normalnim tlakom

Unutar stražnje koštane kutije lubanje postoje određene strukture: moždano deblo, mali mozak sa tonzilama, arterije, vene, kranialni živci koji izlaze iz moždanog debla, hipofiza. Odmah ispod otvora u bazi lubanje nalazi se prvi vratni kralježak, Atlas. Ispod njega nalazi se drugi vratni kralježak, Axis koji je sa svojim zubom (dens) zakačen na prednju stranu Atlasa. Međudjelovanje atlasa i axisa i baze lubanje je veoma složeno zbog svih mogućih kretnji koje oni rade. U području atlasa i axisa iz leđne moždine prema van izlaze živci i omogućuju inerviranje stražnjeg dijela baze lubanje i gornjeg dijela vratne kralježnice. Između kralježaka i između atlasa i baze lubanje postoje ligamenti, elastične trakice koje povezuju dvije kosti i sprečavaju njihovo razdvajanje.

 

Što se dešava kod Chiari Malformacije I?

Slika 4, MR

 

Koštana kutija je premala i preuska i mali mozak biva istisnut kao zubna pasta iz tube kod pritiska na tubu. Tonzile malog mozga sjedaju uz rub otvora lubanje i kad postoji pritisak odozgo tonzile iskoče i pomaknu se prema dolje, izvan granica lubanje te odu na teritorij gdje ne pripadaju. Prvo počinju izlaziti samo nekoliko milimetara, pa jedan, dva centimetra… ali i više. Moje su izasle dva cm, sve do atlasa… u konačnici nije ni toliko bitno koliko su tonzile spuštene. Bitno je to da su otišle tamo gdje ne pripadaju. Spuštanjem tonzila stvaraju se dva problema. Prvi je da tonzile budu stisnute sa drugim strukturama u veoma uskom prostoru: sa donjim dijelom moždanog debla i sa gornjim dijelom leđne moždine moraju se gurati u veoma uskom kanalu. Prodiranjem prema dolje stvaraju pritisak na donji dio moždanog debla i gornji dio leđne moždine i zato se stvara nered a on stvara simptome: glavobolju kao pritisak koji sam osjetila u stražnjem dijelu lubanje, a širio se prema vratu, ramenima i iza očiju; bio je žestok i nije prestajao dan ni noć.

Imala sam tada 21 godinu, kada obično kod većine u toj dobi počinju simptomi glavobolje. Problem drugi: Chiari malformacija I stvara prepreku pri protoku likvora: likvor dolazi do tonzila, skuplja se i ne može doci do stražnjeg dijela lubanje; prava gužva u prometu; nema normalnog protoka i stvaraju se problemi. Povećani tlak u likvoru tjera likvor iz vanjskog dijela u unutarnji (centralni kanal) te dolazi do njegovog proširenja. Ta se pojava naziva Syringomyelia. Ona se stvorila duž skoro cijele torakalne kralježnice. Syringomiyeliju često prati skolioza kralježnice, što je kod mene i bio slučaj. Slijedi malo detaljniji opis Syringomyelije. Neobična je to pojava, sliči naučnoj fantastici. Malo ponavljanja: dura obavija centralni živčani sustav. Unutar dure postoji subarahnoidni prostor u kojem postoji puuuuuuuuno likvora. Likvor teče gore dolje i kroz sredinu CNS. Subarahnoid je autocesta a centralni kanal njezina je sredina. Što se dešava ako se na cesti desi nesreća? Nastaje zastoj u prometu i tko može i zna traži sporedne ulice. Blokada u protoku likvora može nastati zbog herniacije tonzila. Likvor pod utjecajem povećanog tlaka traži sporedne puteve i skreće prema centru. Povećava se količina likvora u centralnom kanalu koji se na više mjesta počinje proširivati. Ta proširena mjesta su vodeni mjehurići zvani Syrings a pojava stvaranja mjehurića kao proširenja centralnog kanala naziva se Syringomyelia. Vodeni mjehurići vrše pritisak na područje leđne moždine, pritišću živčane stanice u sivoj tvari ili zaustavaljaju mikrocirkulaciju. Mjehurići mogu pogoršati prijenos informacija koje prolaze kroz leđnu moždinu, iz mozga na periferiju i obratno. Sve stanice i vlakna koja ispunjavaju leđnu moždinu su žive i hrane se krvlju. Ako pritisak vodenih mjehurića poraste oni mogu puknuti i razliti se po sivoj tvari stvarajući tako dodatne mjehuriće. Ti dodatni mjehurići guše stanice i vlakna te ne dopuštaju protok krvi kroz njih. Sve više i više stanica i vlakana se uništavanju. Taj proces je nepopravljiv (veoma opasna situacija).

Slika 5, sagitalni presjek moždine, syringomielija… 

 

Treći problem je djelovanje Chiari Malformacije I na hipofizu: Kada postoji povišeni kranialni tlak hipofiza je izložena kontinuiranim pulsacijama srca koje se prenose na likvor. Likvor poput čekića u ritmu tih pulsacija djeluje na hipofizu. Zbog toga se hipofiza može izravnati i poprimiti oblik palačinke.

Slika 6, hipofiza pod utjecajem tlaka likvora.

 

Izravnavanje hipofize može dovesti do nepravilnog rada nje same a time i cijelog hormonalnog sustava. Kada se operacijom uspije otkloniti mehanička smetnja u bazi lubanje i ako se uspostavi normalan tlak likvora hipofiza se može vratiti u normalno stanje, a njene funkcije se vraćaju na ono što trebaju biti.