Oporavak – jedno dugo putovanje i spoj sa samom sobom

 

Jednog Lipanjskog popodneva  napokon sam se iz bolnice vratila svojoj kući. Trebalo je donijeti odluku - da li po preporuci liječnika otići šest tjedana na oporavak u toplice ili prema vlastitoj intuiciji ostati kući. Pobjedila je intuicija i onaj osjećaj da kući imam more, sunce, dva Shiatsu praktičara i nešto veoma važno - svoj krevet, prostor kojeg poznam u kojem se mogu bezbrižno kretati.

Dugi period prije operacije, zbog snažnih glavobolja, uzimala sam tablete protiv bolova i to svakih dvanaest sati. One su bile prisutne i nakon operacije, a po povratku kući odlučila sam ne ih više uzimati.

Uslijedio je period od tri tjedna boli, muka i suza. Dani su prolazili sporo, dan je trajao činilo mi se ne dvadeset četiri već četrdeset osam sati, noći su bile duge i izgledalo je kao da nikad neću osjetiti miris novoga jutra. Nakon nekog vremena, bol je postala jača od mene i mog strpljenja i vratila sam se tableti. Nastupilo je olakšanje, napokon san, ali više zbog iscrpljenosti i kao potreba da nestanem, a ne kao prijelaz iz jednog dana u drugi. Tableta je djelovala dvanaest sati, nakon kojih je uvijek iznova započinjala borba između želje da se ne trujem tabletama i potrebe tijela da ne osjeća više bol. Ali uz sve to plivala sam, šetala i počela vježbati. I tako je izgledalo moje ljeto.

Početak devetog mjeseca prilika je da se vratim u Shiatsu školu tj. da sa svojim razredom krenem dalje na treći stupanj. Tome sam se jako veselila jer je odlazak u Shiatsu školu, kao da idem u svoj drugi dom. Sjedeći u krugu sa polaznicina, asistentima i učiteljima osjećala sam se kao ribica u vodi.

Shiatsu djeluje na profinjenu strukturu u našem tijelu opisanom kao Ki. Ki je baza učenja Tradicionalne Kineske Medicine i smatra se izvorom našega života koji održava i hrani naše fizičko tijelo, um i dušu. Ki je svuda oko nas. pomiče se i mijenja brzo, iz trenutka u trenutak, Ljudsko tijelo je polje energije koja se kontinuirano giba, cirkulirajući stanicama, tkivom, mišićima i unutarnjim organima.

Sa kineskog se riječ Ki prevodi kao dah, japanski rječnik svakodnevice ima stotine izraza koji sadrže riječ Ki, mnoge od njih govore o svakodnevnim stanjima čovjeka, njegovom ponašanju ili karakteru.

Kao i zrak o kojem životno ovisimo Ki je izvor naše vitalnosti. Sila je to u nama koja nam daje inicijativu tjerajući nas i inspirirajući da kročimo kroz život. Kada nas Ki napusti, umiremo. Prema drevnim filozovima život i smrt ništa su drugo nego skupljanje i disperzija Ki-ja,

 

„Ki stvara ljudsko tijelo kao što Voda postaje led. Kao što se Voda smrzne Ki se skruti da bi formirao ljudsko tijelo. Kada se led otopi postaje Voda. Kada osoba umre on ili ona ponovno postaju duša – shen. Naziva se duša kao što otopljeni led mjenja svoje ime u Voda. „

Wang Chong ,( A,D, 72 – 79.)

 

Tradicionalna istočnjačka medicina kaže da svi mi imamo životnu silu ili životnu energiju koja je stvorila našu fizičku strukturu i koja regulira fizičku, emocionalnu, mentalnu i duhovnu stabilnost. Ta životna sila, nazvana K-i u Japanu, Chi u Kini, održava homeostatsku ravnotežu u našem tijelu. Protok Ki-ja može se narušiti naglom traumom koja može biti fizička ili emocionalna ili mikrotraumama kroz dulje vrijeme. U Shiatsu se fizički dodir koristi da bi se podržao protok Ki-ja kroz tijelo i da bi se pokušala popraviti bilo kakva neravnoteža.

Dodir je osnova Shiatsu-a. Dodir je prekrasan način prenošenja ljubavi i suosjećanja za druge na vrlo direktan način. Dodir može biti različite kvalitete, od agresivnog, zlostavljačkog i mehaničkog do onog nježnog, osjećajnog i intuitivnog. Sva živa bića reagiraju na dodir, trebaju ga, a Shiatsu pomaže da se ta potreba zadovolji. Nježan dodir korišten u Shiatsu pomoći će da se pokrenu iscjeliteljska snaga koju svatko od nas posjeduje.

Druge škole za sada ne poznam ali za našu školu mogu sa sigurnošću reći da je škola za čarobnjake. Uči polaznike raznim alatima, podrška je dok prolaze velike i male životne frke i na taj način oni postaju veliki čarobnjaci. Veliki se čarobnjaci poznaju po svojoj mudrosti, poniznosti, empatiji i sposobnosti življenja sadašnjeg trenutka.

Za mene je Shiatsu istinski svjestan dodir, čarolija koja u najtamnijoj noći ima snagu svjetlosti i vraća osmjeh na lice čovjeka.

Za vrijeme boravka u bolnici vibracija Shiatsu-a držala me na životu. Sjećam se trenutaka, prvih dana nakon operacije, kad sam samo mislila na dan kad ću ponovo sjesti u seiza i popričati sa jednim meridijanom tankog crijeva i poigrati se sa kralježnicom, sakrumom, zdjelicom.

Vibracije Shiatsu-a u meni i oko mene su bile prisutne cijelo vrijeme. Jedinstveni majčin dodir u kombinaciji sa Shiatsu-om vraćao me je u prošlost, u vrijeme boravka u majčinoj utrobi, trenutke sigurnosti i mira. Već samo nježnom tehnikom dodir dlanovima sakruma i baze lubanje tijelo je dobilo informaciju o sigurnosti, podršci u borbi sa stresom od operacije.

Još je nekoliko iznenađenja u obliku Shiatsu vibracija stiglo dok sam bila u bolnici. Mamina ljubav iz Shiatsu škole Čedo, jedno je nedeljno popodne iz Rijeke stigao ravno meni u posjetu. Nekoliko puta u sobu se bez riječi ušuljao netko koga bi odmah prepoznala po dodiru, netko čija je prisutnost vraćala osmjeh na moje lice. Zlajo je za mene posebno stvorenje… pravi pravcati čarobnjak…

Još jedno posebno biće je učiteljica Marina. Držeći me jedno veče samo za ruku, skoro dva sata napravila je najsavršeniji shiatsu tretman koji mi je dao mogućnosti da normalno spavam.

Tada još za mene tajanstvena ali posebna cura, a kasnije dobra prijateljica, jedno popodne u bolnici se pojavila i Renata. Divan je osjećaj kad čujete kraj sebe glas podrške. Zajedno sa Zlajom i Anjom, Renata je kasnije činila tim koji je reikijem na daljinu pružao podršku da iz dubine hladnoće i probadajuće boli lakše isplivam na površinu.

Osim dobrih Shiatsu vibracija u mom oporavku veliku ulogu odigrala je i ishrana. Dugo godina poštujem i živim načela makrobiotike. Svaka operacija, pa tako i ova kojoj sam se ja podvrgla veliki je stres za organizam. Od velike je važnosti nakon takvog stresnog događaja tijelu pružiti pravu podršku ishranom. Nakon operacije dobro je poznato da čovjek baš i nije u stanju jesti krutu hranu, stoga su veoma dobrodošle sve vrste tekuće, kašaste hrane.

Nešto što je meni pružalo utjehu, smirivalo me i pomagalo da lakše zaspim jest kašica zvana rižina krema. U moju čarobnu kašicu mama bi dodala pastu napravljenu od umeboshi šljive dajući joj tako fini slankasti okus. Veliko poštovanje imam prema zrnu riže i umeboshi šljivi, pa bi zato tim dvjema namirnicama htjela posvetiti nekoliko redaka.

Među cjelovitim žitaricama smeđa je riža najuravnoteženija. Njena veličina, oblik, boja, sastav i odnos ugljikohidrata, masti, bjelančevina i minerala ide u sredinu spektra od sedam osnovnih žitarica. Zrno pšenice, ječma, zobi i drugih žitarica tankom je urezanom linijom odjeljeno na pola. Riža nema takvu crtu i biološki je najcjelovitija žitarica, naš evolutivni pandan u svijetu biljaka. Riža osobito umirujuće djeluje na mozak i živčani sustav, naše najrazvijenije organe. Može se proglasiti univerzalnom namirnicom čovječanstva.

Meka riža i rižina krema koriste se u liječenju te vraćaju snagu i vitalnost. U Japanu je preporuka nekome tko bi bio bolestan da pripremi meku rižu i posluži sa umeboshi šljivom. Što mu je činiti je da dva do tri dana, nekoliko puta na dan jede meku rižu sa komadićima umeboshi šljive. Nakon dva do tri dana obnovljen je prirodni balans tijela i vraća se normalan tok otpornosti.

Dodatak rižinoj kremi umeboshi šljiva daje joj već spomenuti slankasti okus. Riječ umeboshi doslovce znači osušena šljiva. Boshi znači osušen a ume se obično prevodi kao šljiva, ma da je ova šljiva zapravo jedna vrsta kajsije. Ume nikada ni ne sazrijeva na drvetu. Nezreli zeleni plodovi beru se krajem svibnja i kao takvo voće nisu prikladni za ishranu, čak su i otrovni i izuzetno kiseli. Svježe ubrane šljive najprije se operu a zatim na rižinim posudicama suše na suncu i tako ostave preko noći da ih rosa omekša. Sljedećeg dana sunčevi ih zraci opet suše a sljedeće noći kapi rose ponovno smekšavaju. Posljedica toga je da šljive postaju sve manje te znatno namreškane. Tada se stavljaju u bačve, miješaju sa grubom morskom soli, doda se purpurno lišće shizo i pritisnu teškim predmetom. Pod utjecajem soli i pritiska počinju se smanjivati, a njihov sok se skuplja na dno bačve... Što duže stoji umeboshi šljiva je bolja. Stara šest ili sedam godina izuzetno je dragocjena.

 

Sa stanovišta principa yina i yanga vrijedi: svježa ume ekstremno je kisela – yin, voće – yin, zelene boje – yin. U procesu pripreme koriste se: izlaganje sunčevoj svjetlosti – yang, morska sol – yang, pritisak – yang, duže vrijeme – yang. Tokom ovog dugotrajnog procesa nastane snažno spajanje yin i yang kvaliteta i pri tome nastane proizvod sa izuzetnom kvalitetom. Neke od najvažnijih kvaliteta umeboshi šljive su: alkalizirajuće djelovanje, neutralizira jake yin elemente u krvi kao što su šećer, alkohol ili toksini, potpomaže rad jetre da organizam očisti od umjetnih kemijskih tvari, otklanja umor i povećava opću vitalnost.

Rižinu kremu još dan danas poistovjećujem sa mirom u duši i jednim jedinstvenim snom… zvuči možda neobično da dvije jednostavne namirnice mogu tako puno napraviti za organizam, no to je doista tako.

 

Nekoliko mjeseci nakon operacije moje je tijelo počelo reagirati na tablete tj. veliku količinu toksina koji ulaze u njega. S obzirom na to da je u stanicama još bila prisutna informacija o sredstvu za anesteziju, dodatni toksini u obliku analgetika i marivarina bili su već previše. Javila se lagana aritmija, tijelo je počelo iz petnih žila vrištati dosta.

Prvi je korak bio poslušati tijelo, a sljedeći svjesno izvući iz sebe svu količinu strpljenja i VODENE HRABROSTI I SNAGE, da bi na putu do nove faze oporavka bez tableta protiv bolova prošla i kroz taj tunel. Od tih je trenutaka prošlo više od dvije godine i ja sam zaboravila na svu tu silnu bol, jer ne može se krenuti dalje ako se stalno vraćamo u prošlost. Da bi čovjek mogao normalno funkcionirati česta je pojava da um situacije pospremi u podsvijest i ne želi se boriti sa duhovima prošlosti jer su oni vrlo bolni. Ipak, u jednom trenutku sa njima se treba svjesno suočiti, svjesno proći kroz ono što je tijelo proživljavalo za vrijeme traume. Dok je čovjek pod narkozom ne osjeća ništa. Umrtvljeni su centri za bol i pod utjecajem lijekova u stanju je dubokog sna. Neki ljudi kasnije uzimajući tablete protiv bolova ne daju tijelu priliku da još jednom svjesno kroz tu bol prođe i na taj način ju otpusti. To nije nimalo lako, ali kad znate priču i poznate anatomiju tijela i energetsku stranu cijele priče to je možda lakše za prihvatiti i lakše je kroz sve proći.

Izuzetna hrabrost potrebna je u tim situacijama i velika je pomoć kad se zna kako funkcionira organizam, a i priroda u cjelini. Velika je pomoć kad čovjek osjeća povjerenje prema prirodi i svemiru koji nas okružuje. U situacijama kad nastupa kriza, sa tim je osjećajem povjerenja i u sebi pronađenim mirom te feelingom da svemir ima sve u svojim rukama, lakše živjeti i spavati svaki trenutak.

 

Početkom 2007. godine nakon tri mjeseca odsutnosti ponovo se vraćam u našu čarobnu školu i dalje nastavljam svoj put, plesati, na koljenima učiti, raditi i živjeti Shiatsu.

 

Iako je moj san još iz doba srednje škole studirati jezike i prevoditi, sada polako postajem svjesna da je to u ovom trenutku preveliki zalogaj za mene. Shiatsu je ušao na mala vrata, da bi se sada pokazalo da je to dar za mene i na meni je koliko ću toga biti svjesna i koliko ću taj dar iskoristiti. U nekim trenucima uhvati me tuga, što ne mogu kao i svi ostali, studirati, izlaziti na način kao i drugi no već u sljedećem sam zahvalna na svemu onome što mi je donio život.

Iako može izgledati besmisleno biti zahvalan na tome što si izgubio vid, ili prošao kroz traumu kao što je operacija Chiari-a i svu bol poslije, ali ja to jesam, jer da nije bilo te situacije, možda nikada ne bi o svome organizmu naučila to što sada znam, nikad ne bi dubinu svoga tijela upoznala ovako u detalje. Kad ne vidite očima, počinjete gledati unutar sebe, slušati svaku kost, organ i stanicu kako diše i šaljete im veliki osmjeh i zahvalnost. To su jedinstveni trenuci jer se tada čovjek spaja sa samim sobom, a to je životna misija svakog bića. Kad se to postigne, stvari više nikad nisu kao što su nekad bile, i ne možete živjeti istim životom kao i prije. Pogled na život se mijenja, čovjek se okreće drugim stvarima i u sebi nosi potpuno drugačiju vibraciju.

 

Pocetak 2009. godine vrijeme je kada pišem ove retke. Astronomski još uvijek traje zima no već u zraku pomalo miriše na proljeće. Dani su sve duži, Sunce na nebu sve je više, a cvijeće je odlučilo ponovno procvasti punim sjajem. Pisanje ovog rada za mene znači svjesno otpuštanje jednog iskustva da bi lakše mogla koračati naprijed. Isto tako, znači da se približava završni Shiatsu ispit, mali ali veliki ritual kojim će još jedna grupa čarobnjaka postati profesionalni Shiatsu praktičari te sa potpunom svjesnošću čarobnim dodirom ljudima davati podršku u pokretu koji dovodi do onoga što život znači a to je dah.