Smrt je važnija od života.

Život je plitak i beznačajan. Smrt je du-blja. Kroz smrt ti rasteš u stvarni život. . . , a kroz život dostižeš samo smrt i ništa više. Što god govorimo i podrazumijevamo pod životom to je samo putovanje ka smrti. . . Kada se netko počne više zanimati za smrt, tada može ići duboko u same dubine života. U suprotnom on jednostavno osta -je na površini. Mi se uopće ne zanimamo za smrt, radije izbjega-vamo činjenice. Smrt je tu i svaki trenutak umiremo. . . . Onog trenutka kad si spoznao smrt, ti spoznaješ vječni život. Postoje vrata. Ako prođeš kroz vrata, on-da dostižeš drugi život, besmrtni, bez smrti. . . . . Ali se kroz ta vrata treba svjesno proći. Mi smo umirali mnogo puta, ali kad god netko umre on postane nesvje-stan. Ti se tako bojiš smrti da u trenutku smrti postaješ nesvje-stan. Kroz vrata smrti prolaziš u nesvjesnom stanju uma. Tako se ponovo rađaš i cijela glupost po-činje iz početka. I ti ponovo nisi zaokupljen smrću. . . Ovo je ono što se podrazumijeva pod medita-cijom: proći svjesno kroz vrata smrti. Svjesno umrijeti jeste medi -tacija. Ali ti ne moraš čekati smrt, to nije potrebno jer je smrt uvijek ovdje. To su vrata koja po-stoje u tebi. . . Tako kad napuštaš površinu to nije samo napuštanje površine, ti napuštaš sebe - svoj identitet, prošlost, um, memoriju. Sve sa čime si se poistovjetio trebaš da napustiš. Zbog ovoga meditacija izgleda kao smrt. Ti umireš. . . i samo ako si spreman umrijeti - dobrovoljno umrijeti - ići dublje u sebe, napustiti sebe i transcendirati površinu - doći ćeš do stvarnosti koja je vječna. Osho 1931-1990  pogl. Posljednja želja put ka bez-željnosti – MEDITATI-ON THE ART OF  ECSTAZY

Nesvjestan život nije vrijedan življenja.  Sokrat

Smrt i život

Giordano Bruno 1548-1600

Giordanov govor učenicima u tamnici "Piombi"

Pablo Simon, primivši Majstora za ruke, reče mu da će mu vrlo brzo Braća iz Venecije vratiti slobodu, razumom ili silom. -  Ne, dobri moj Brate! Radije ostajem živ u smrti nego mrtav u životu. . . Ako usvojimo iste me-tode kao Inkvizicija, ako pribje-gnemo nasilju i laži, prije ili kasnije postat ćemo poput njih. Tako, baš kao što se tijelo pri-vikne na alkohol, duša se privi-kne na okrutnost i na koncu uživa u moralnoj uspavanosti koja je prati. Moramo zadržati kontrolu nad svojom maštom. Ušli ste u pokvareni krug da mislite i za-mišljate samo moje patnje, ali zaboravljate plodove koje će donijeti u budućnosti. Oni nisu u "Piombiju" zakopali "mene", već samo jednu malenu klicu filo-zofije koja će proklijati u nadola-zećim stoljećima. Ne oplakujte klicu, mislite na stablo! Doći će dan, Braćo, kad će mudrost civi-lizacija starijih od naše obnoviti izvor znanja u nama. Toga dana, dogmatsko i separatističko shvaća -nje past će; dok me danas za-tvaraju jer tvrdim da je Zemlja okrugla, Sunce središte sustava i svaka zvijezda os nekog drugog, sličnog sustava, s vlastitim stano-vnicima i posebnim konceptom o Božanstvu. A jer toga nema u današnjim knjigama, shvaća se kao laž. . . Jao, Braćo! Plačem zbog vas koji ostajete živi među njima, ali vam i zavidim: učinit ćete mnogo za čovječanstvo.

-   Kao žrtva svih ovih mučenja, vi još uvijek mislite na dobrobit čovječanstva? prasnu venecijan-ski učenik. -   Da, Brate Marco. . . i ono će također, usred svojih patnji, misliti na svoju dobrobit.

-   Mi i čovječanstvo, mi vas želimo živa, tako nam možete mnogo dati.

-   Ne, Pablo Simon! Smrt ima temeljnu vrijednost u životu ljud-ske osobnosti i naša duša mora je potpuno iskoristiti. Možda će vam jednog dana reći da sam pokleknuo pred smrću. Odsada znajte, lagat će vam.

-  Kako bi mogli poštovati istinu ako je nisu poštovali čak ni u njihovim Svetim Knjigama?

-    de Venti, "sveta srdžba" je dopuštena samo onima čije je srce čisto, jer ga ne koriste da bi razorili, nego, naprotiv, stvorili...! Pazi da ne mrziš!

-   Ja mrzim samo laž! -   Ja vam kažem da laž ne postoji. Borite se protiv nje, a da joj ne pridajete mnogo važnosti, zagovarajući isti -nu, Univerzalnu Istinu Mudrosti, Religije bez nacionalnosti, ni vremenske epohe, niti dogmi. . . Oprostite mi, moje fizičko tijelo je krajnje slabo i umara se. . . Neću vam moći još dugo govoriti. . .

-    Želimo ostati uz tebe, pleme-niti filozofe.

-    Onda ne zaboravite moja djela. Više sam u njima nego u ovom okviru od umiruće puti. . . Napustite "Piombi". Ovdje vlada-ju samo bol i neznanje.

Giordano, kojeg su podupirali učenici, zatvarao se u sebe poput lotosa u smiraj dana. Pablo Simon i de Venti poveli su mlade venecijance prema izlazu.

In Memoriam uvaženom majstoru Zlatnoga Križa koji je nastao iz kocke - Giordano Bruno 1548-1600 je rođen u Noli pokraj Napulja. Kao mladić postaje član Dominikanskog reda. Educiran je u duhu Aristotelovske i Tomine tradicije, no uskoro počinje pro-učavati mistični Neoplatonizam zajedno s idejama apokrifnih ra-dova Hermesa Trismegistusa. Nje -gova heterodoksna vjerovanja su uskoro privukla pogled crkvene inkvizicije u Napulju i Rimu. Kako bi izbjegao proganjanje od-rekao se Dominikanskog zavjeta te je pobjegao iz Italije 1576. Dugi niz godina putuje Evropom. Uči hermetičke, gnostičke i pita-gorejske tradicije te uskoro poči-nje podučavati pod sponzorstvom raznih patrona. 1591 pozvan je u Veneciju, gdje i odlazi. Tu ga pri-vodi inkvizicija. Giordano Bruno je podvrgnut konstantnim suđenji -ma i ispitivanjima. Zatvoren je u zloglasnu inkvizitorsku tamnicu Piombi. Boravio je sedam godina u ledenoj ćeliji u neljudskim uvje -tima za život. Bio je optužen za širenje Kopernikanskih ideja, za podučavanje hereza Neoplatoni-zma i Hermetične filozofije. Pose -bno su mu zamjerali na po njima "nečuvenim" tvrdnjama kako su zvijezde beskraji sunca poput ovog našeg, koje okružuju razni svjetovi, koje pak nastanjuju inte-ligentni stanovnici poput nas.  8. veljače 1600. priopćeno mu je da će biti spaljen na lomači; dobio je 8 dana za razmišljanje i odluku o pokajanju - nije se pokajao. Sud je donio presudu kažnjavanja spa-ljivanjem na lomači. Čuvši pre-sudu Giordano Bruno je rekao: "S više straha vi meni izričete presu-du, nego što je ja primam". 17. veljače 1600. godine Giordano Bruno je živ spaljen na lomači zajedno sa svojim knjigama. Na Campo di Fiori, rimskom Cvje-tnom trgu, na kojemu je Giordano bio spaljen, 1889. godine podi-gnut je spomenik s natpisom:  "Tu gdje je lomača gorjela". "Vrline su oblici koje stvara prosvijetljeni um: kroz njih on pokazuje svoje postojanje".

U velikoj shemi stvari, ono što je važno nije kako ti živiš, nego zašto živiš, što podržavaš, i za što si spreman umrijeti.  Paul Watson

U Platonovoj Apologiji, Sokrat je na sudu da sebe obrani od izjava koje je rekao Meletus, iz Atene. Meletus je optužio Sokrata da kva

-ri mladost Atene da ne vjeruju u Bogove toga grada-države.

"U mome istraživanju u službi boga ja sam pronašao da su oni koji imaju najviši ugled najnepot-puniji, dok su oni za koje se smatra da su manje vrijedni imali najviše znanja" (Apologija, 26)

Sokrat je stekao loš ugled jer je  otkrio čovjekovo neznanje.

"Bogatstvo ne donosi vrlinu, već vrlina stvara bogatstvo i sve osta-lo što je dobro za ljude, i individu

-alno i kolektivno" (Apologija, 33)

"Dobri gospodine, vi ste Atenja-nin građanin najvećeg grada sa reputacijom i mudrosti i moći; zar se vi ne sramite vaše želje da posjedujete što je moguće više bogatstva, ugleda, i počasti, dok se ne brinete niti razmišljate o mudrosti i istini, ili najboljem stanju svoje duše?" (Apologija, 32)

Sokrat govori da je bogatstvo vrijedno imati samo onda ako sa njime učinimo nešto vrijedno. Ljudi bi trebali koristiti manje vrijedne materijalne stvari na na-čin da ih podvrgavaju najvrijedni-

jim stvarima - duši. Sokrat poku-šava sudu razotkriti da je duša vječna i da traje zauvijek. On vjeruje da ona postoji čak i prije nego osoba. On objašnjava da osoba mora ispoljiti moralni po-tencijal svoje duše i ostvariti ga -da ispoljava unutarnju dobrotu, ta

ko da stekne moć nad osobnošću.

"Bojati se smrti, gospodo, nije ništa drugo nego misliti za sebe da smo mudri, a kada to nismo, misliti da nešto znamo, a ustvari ne znamo". (Apologija, 32)

" Ja vam kažem gospodo, onima koji su glasali da me se ubije, da će osveta doći nad njima odmah nakon moje smrti i bit će je dale-ko teže podnositi nego ona koju ste vi poduzeli da me ubijete".

"Vi ste u krivu ako vjerujete da ćete ubijanjem ljudi spriječiti bilo koga da vam prigovara što ne živite na ispravan način. Izbječi takve testove nije ni moguće niti dobro, ali to je najbolje i najlakše ne ozloglašavati druge već sebe pripremiti da se bude dobar što god je to moguće više". Sokrat kaže da nije teško izbjeći smrti, već "daleko je teže izbjeći zlobu, jer ona je brža od smrti"(Apol. 40)

"Trenutak odlaska je došao, i mi odlazimo našim vlastitim putevi-ma - ja da umrem a vi da živite. Koji je put bolji to samo Bog zna". Sokrat (399 - 469 pr.n.ere) grčka riječ Apologia znači obja-šnjenje ili obrana. Sokrat je bio osuđen da sebe usmrti uzimanjem otrova, što je i učinio potpuno miran i neuzbuđen. On tvrdi da iako su ga ljudi osudili na smrt, njihova mišljenja i presude neće imati utjecaja na njega nakon što njegovo tijelo umre. Oni ne mogu povrijediti najčistiju, istinsku i vječnu suštinu njegovog postoja-nja. - "Dobar čovjek ne može biti povrijeđen ni u životu ni u smrti" Sokrat  (Apologija, 42)

Potraga za stvarnošću je najopa-snija od svih poduhvata jer će to uništiti svijet u kojem ti živiš. Ali ako je tvoj motiv ljubav prema istini i životu, ti se ne trebaš bo-jati. Nisargadatta Maharaj

1897-1981

8. Svatko ima svoj križ kojega nosi, pa pusti neka ga svatko živi na svoj način. . . Da nadam se da uviđaš: ljudi nose taj križ, ljudi se na kraju svog životnog puta doista i daju razapeti, a da ni jednog trenutka u svom životu nisu svjesni da će skončati baš kao Isus: raspećem. Svaka je smrt raspeće na križu. Jednako mučna, jednako bolna i jednako tužna. No mnogima ne uslijedi novo ra-đanje. Iza mnogih takvih tjelesnih smrti nastupa potpuna tama. Svijest nepripremljena na Svjetlo propada u grob jastva, a njegovo konačište upravo su ona ista polja koja je za života hranio i čiji je talac bio. Mnogi ljudi koji sebe ne uspiju predati Svjetlosti kole-ktivno su odgovorni za vlastiti neuspjeh. Energija njihovih ovi-snosti o običajima palog svijeta nastavlja živjeti dalje. Ona u obliku fluida traga za novim utjelovljenjima kako bi oslobo-dila svoju opskurnu pohotu. Ljudi ne shvaćaju da ista tama nakon smrti nije nužno krajnja sudbina života. Mnogi se doduše usuđuju otići toliko daleko u svojim ra-zmišljanjima da sude kako je smrt smisao života, a poglavita svrha isključivo sama evolucija koja je bitna na kolektivnoj ali ne i na individualnoj razini koju su skloni smjesta prekrižiti svjesni smrtnosti tijela (pa tako i duše, misle oni). Površno promatrano to uistinu jest tako, ali iznad razi-ne ove priproste materijalne kolo-tečine postoji kanal u konačnu besmrtnost. Njime će proći samo oni uistinu najhrabriji, spremni na brojna odricanja i na podnošenje izuzetno teških žrtava sa samo jednim ciljem: povratkom makro-kozmosu. To je put Svjetlosti i tko sebe otvori njezinim vrlinama svoje raspeće na križu čini smrtnim samo u odnosu na novo rođenje u svjetlu. No da bi takvo što bilo ostvarivo, čovjek mora najprije shvatiti da je malen. Tko želi živjeti ponesen iluzijom vla-tite veličine, mišljenjem da su njegova materijalna ostvarenja uistinu hvale vrijedna dostignuća, taj ostaje čvrsto prikovan uz zemaljsku sferu cijena čega je smrtna svijest. Jer sve što je rođeno iz praha u prah će se pretvoriti, dok ono što je rođeno u Svjetlu samo postaje Svjetlom.

9. Zašto je raspeće naša sudbina? Čovjek je naime razapet između dvije krajnosti u sebi. Narav je tvoja dvostruka u što se i sam možeš posvjedočiti slušaš li unu-tarnje glasove u sebi. S jedne strane oni te upućuju da činiš dobro, da budeš koristan drugima i zanemaruješ uzane okvire sebe. S druge kao da progovara demon koji te tjera da budeš sebičan i sve pretpostaviš ispunjenju vlasti-tih želja. Borba između ovih dviju krajnosti podvaja tvoje biće i zato ne postoji čvrsta osobnost. . Kao što vidiš naš se život sastoji u neprestanom održavanju ravno-teže između suprotnih elemenata naše psihe. Takav život je život na križu. Tko negira da je na križu, ne zamara se previše so-bom. On se još uvijek nada da će putem svojih zemaljskih ambicija negdje isplivati. Da će ostvariti tu mogućnost da bude iznad drugih. Da na taj način udovolji primitiv-nim žudnjama svog ega.

10. Čovjek smjerno teži idealu no njega je nemoguće postići sve dok je priroda čovjeka duboko podvojena. . .

5. Apsolutna svjetlost, kao što je rečeno, ovdje ne stanuje i zato je uzalud od ljudi očekivati da budu idealni. Ono što u sebi uočiš i što ti se ne sviđa tvoja je nesretna sudbina koja se, po tjelesnoj smrti, u obliku informacije preno-si dalje u novo utjelovljenje. Znaj da to više nećeš biti ti, ali biti će zato to tvoj blizanac koji će osje-ćati patnju zbog tvojih sadašnjih grešaka. Zato se potrudi suočiti sa sobom, otkriti samome sebi da od ovoga svijeta nemaš više što očekivati, kako bi se u tebi čim prije rodila volja da ga napustiš. Tek iskrenom željom da ga sa-svim napustiš ti ukidaš zakon karme: ukoliko postoji i jedna sitnica koja te još privlači ovome svijetu, ona će za sobom povući svu prljavštinu koju otkrivaš u sebi. Ne zamjećuješ li sada straho -vitu sudbinu onoga koji će te nasljediti u budućem utjelovlje-nju!? Učini sve da to rođenje, iz svoje sadašnje grešne prirode, spriječiš.

Ukoliko se odlučiš kročiti staza-ma čiste Svjetlosti ubijanjem stare osobnosti, time ćeš spasiti preostala tri bića: mikrokozmos, čiji si samo dio, Novog Čovjeka, koji ima doći, i onoga koji bi se ponovo rodio na ovome svijetu da poput tebe ponovo pati. Zato je tvoja uloga u ovome životu ogro-mna. Postupiš li čiste savjesti učinit ćeš sve da tvoj mikrokoz-mos nikada više ne nastanjuje ovu prirodu gdje su sva pravila izvrnuta, i gdje nema spasa do konačnog probuđenja.

Rene Gnosis - KULE OD KARATA (iz poglavlja Bijeli križ)

Sjećanje na prošle neispunjene želje zarobljava energiju, koja se ispoljava kao osoba. Kada se njena snaga iscrpi, osoba umire. Neispunjene želje se prenose dalje u sljedeće rođenje. Samo-poistovjećivanje sa tijelom stvara nove želje i nema im kraja, sve dok se ovaj mehanizam okova ja-sno ne shvati. To je jasnoća koja oslobađa, jer ti ne možeš odbaciti želju, sve dok njeni uzroci i posljedice nisu jasno viđeni. Ja ne kažem da je ista osoba ponovo rođena. To umire za dobro. Ali njena sjećanja ostaju i njene želje i strahovi. One osiguravaju ener-giju za novu osobu. Stvarno u tome ne učestvuje, nego to omo-gućuje dajući mu svjetlo.

 Nisargadatta Maharaj - JA SAM TO

- Yoga je u obustavljenosti obrta (misli) u svijesti. (1.2) - Upravo u tom stanju razaznava se priroda forme postojanja (1.3) - U supro-tnom dolazi do poistovjećivanja sa obrtima vlastite svijesti. (Onaj-koji-vidi poistovjećuje se sa pro-mjenama svoga uma-svijesti) (1.4) - Obrta ima pet vrsta, neki su ometajući na putu samoprepo-znavanja, a neki to nisu. (1.5) - Pet ometajućih obrta; umovanje, zabluda, uživljavanje u maštanja, spavanje, sjećanje. (1.6) - Izvori istinskih spoznaja su; direktna spoznaja, logično zaključivanje, tradicionalna predanja temeljena na provjerenim izvorima. (1.7) - Duboka usredsređenost u slučaju onoga koji se više čak ni za sređivanje uvida ne interesira, budući da je dostigao razazna-vajući konačni uvid u svim njegovim aspektima naziva se - Oblakom istinske forme. (4.29) - Ovdje tek zapreke i retribucije akata prestaju konačno da se ispoljavaju. (4.30) - Tada - u neu-poredivosti onoga znanoga, oslo-bođen od svekolike zaklanjajuće prljavštine - ono - što - ostaje - da - se - spozna je; beznačajno malo. (4.31) - Na ovom mjestu slijedi i okončanost evolutivnog razvoj-nog niza koji karakterizira osnov-ne energetske konstituente (osnov -ne jedinice) koje su ispunile svoj cilj. (4.32) - Razvijenost – Izdi-gnutost instantnosti trenutka; je ono; što nema više nastavka. (4.33) - Povratni tok koji vodi u prvobitno stanje, za transcendeti-rajuću subjektivnost budući; - lišene značaja - sačinjava stanje izbavljenosti; a koje je: postavlja-nje energije (subjekta očitavanja) u samoj sebi. (4.34)  Kraj pre-voda Yoga Sutri od Patanjali-a.

Sve dok se čovjek ne uputi na ovo traganje za istinskim ja, su-mnja i nesigurnost će slijediti svaki njegov korak u toku cijelog života. Najveći kraljevi i držav-nici pokušavaju vladati drugima, kada u svom srcu od srca znaju da ne mogu vladati ni sami sobom. Ipak, najveća moć je pod komandom čovjeka koji je prodro u najunutarniju dubinu. Postoje ljudi velikih umova koji provode cijele svoje živote u sakupljanju znanja o mnogim stvarima. Upitaj te ljude da li su riješili misteriju čovjeka, da li su pobijedili sami sebe, i oni će pognuti svoju glavu sa sramotom. Kakva je korist od toga da znamo bilo što kada još ne znaš tko si ti? Ljudi izbjega-vaju ovo ispitivanje o istinskom ja, ali što bi drugo bilo vrijedno poduzeti?  Ramana Maharshi

Misao "ja" prva umire za one koji su uzeli utočište, iz straha od smrti, pred stopalima pobjednika smrti. Zbog toga su oni, prirodno besmrtni. Mogu li oni više ikada biti zahvaćeni strahom od smrti? Ramana Maharshi SAT-DARSHA-NAM (Četrdeset stihova o stvarnosti) 

Na dan 17 srpanj 1896 odjednom ga je (Ramanu Maharšija) obu-zeo potpuni strah od smrti iako za to nije bilo razloga. On nije pitao za objašnjenja svoje roditelje ili prijatelje, već je odlučio da sam za sebe otkrije što to znači smrt. Ovo iskustvo smrti je najbolje objašnjeno u njegovim vlastitim riječima: "Dakle, rekao sam sebi, "ovo tijelo je mrtvo, ono će ukočeno biti odnijeto na mjesto za paljenje i tamo će izgoriti i pretvoriti se u pepeo. Ali, sa smrću ovog tijela da li sam "Ja" mrtav? Da li je tijelo "Ja"? Ovo tijelo je tiho i nepokretno. Ali ja osjećam punu snagu moje ličnosti i čak zvuk "Ja" unutar sebe odvojeno od tijela. Ja sam dakle besmrtni duh, netaknut smrću".

Jednog dana kada se vraćao u Virupaksha pećinu na Arunachala brdu, on je imao iskustvo koje se može nazvati druga smrt. Ovaj put to nije bio strah od smrti već sama smrt. Ovo je isto tako najbolje objašnjeno njegovim rije -čima: "Odjednom je pogled na prirodu ispred mene nestao i po-stao pokriven kao nekim koma-dom bijelog platna. Ali nestanak jednog i pojavljivanje drugog je bio postepen tako da se dio je-dnog i dio drugog ispred mene pojavio u isto vrijeme. Ali uskoro je pogled na prirodu nestao u potpunosti i ja sam prestao hoda-ti. Ponovo sam počeo hodati kada je bjelina u potpunosti nestala.

To se dogodilo drugi put i moja fizička slabost se povećala. Zbog toga sam se morao nasloniti na stijenu. Kada se to dogodilo treći put, ja sam sjeo na stijenu. Oko mene je svugdje bio pogled na bijelo platno. U mojoj glavi se sve vrtjelo. Cirkulacija krvi i srce su stali, i moje tijelo je počelo postajati tamnije boje, isto kao što se to događa mrtvom tijelu, i kako se to postepeno povećavalo, Vasu je pomislio da sam stvarno mrtav, i počeo je plakati te me zagrlio. Promjena moje tjelesne boje, zagrljaj Vasu-a, drhtanje nje -govog tijela, i razgovor drugih oko mene - ja sam bio svjestan svega toga. Ja sam bio svjestan i mojih ruku i stopala koja su po-stajala hladnija, i zaustavljanje otkucaja moga srca, ali nisam osjećao strah. Tok mojih misli i svjesnosti Sebstva nije bilo izgu-bljeno i ja se nisam brinuo za sta-nje moga tijela. . . Odjednom energija je prožela moje tijelo. Cirkulacija krvi i kucanje srca je počelo". - Zlatni jubilej Ramani-nog dolaska u Tiruvanamalai je bio proslavljen 1946. godine - 1947. godine Maharšijevo zdrav-stveno stanje se naglo pogoršalo. Još nije imao 70 godina, a iz-gledao je mnogo starije. Do kraja 1948. pojavio se mali čvorić ispod lakta lijeve ruke. Pošto se povećao, glavni doktor ašrama ga je odstranio. Ali u roku od mjesec dana ponovo se pojavio. Pozvani su kirurzi iz Madrasa i izvršena je operacija. Rana nije zarasla i tumor se opet pojavio. U daljem ispitivanju izvedena je dijagnoza bolesti - "sarkom" (rak). Doktori su savjetovali da amputiraju ruku iznad zaraženog dijela, ali Rama-na je odgovorio sa osmijehom: "Nema potrebe da se paniči.