SMRT

 - PSIHOLOŠKI KOMENTAR -

“TIBETANSKE KNJIGE MRTVIH”

Carl Gustav Jung 1875-1961

Prije nego što započnem s psiho-loškim komentarom, želio bih da kažem nekoliko riječi o samom tekstu. Tibetanska knjiga mrtvih, ili Bardo Thodol, je knjiga upu-stava za mrtve i umiruće. Slično Egipatskoj knjizi mrtvih, ona je zamišljena kao vodič mrtvom čovjeku tokom perioda njihova Bardo postojanja, simbolično opi -sanog kao međustanje u trajanju od četrdeset i devet dana između smrti i ponovnog rođenja. Tekst je podjeljen u tri dijela.  Prvi dio, ili Chikhai Bardo, opisuje psihi-čka zbivanja u trenutku smrti.  Drugi dio, ili Chonyid Bardo, bavi se stanjem sna koje nastupa odmah poslije smrti i onim što se naziva “karmičkim iluzijama”. Treći dio, ili Sidpa Bardo, odnosi se na početak instinkta rađanja i na događaje prije rođenja. Kara-kteristično je da su najviše sazna-nje i prosvjećenje, a otud i najve-ća mogućnost postizanja oslobo-đenja podareni tokom stvarnog procesa umiranja. Ubrzo poslije toga započinju “iluzije” koje na kraju vode do reinkarnacije, pro-svjetljujuće svjetlosti postaju sve slabije i raznovrsnije, a vizije sve užasnije. Ovaj silazak ilustrira udaljavanje svijesti od oslobađa-juće istine i približavanje ponov-nom fizičkom rođenju. Svrha uputstva je da usmjeri pažnju mrtvog čovjeka, u svakom slje-dećem stupnju obmane i teškoća na stalno prisutnu mogućnost oslobođenja i da mu objasni pri-rodu njegovih vizija. Tekst Bardo Thodola recitira lama u prisustvu mrtvaca. Mislim da ne mogu bo-lje da iskažem svoju zahvalnost prevodiocima Bardo Thodol-a, pokojnom lami Kazi Dawa-Samdupu i dr. Evans-Wentzu, ne-go kroz pokušaj, uz pomoć psiho-loškog komentara, da veličan-stveni svijet ideja i problema sadržan u ovom spisu načinim malo razumljivijim zapadnom umu. Siguran sam da će svi koji čitaju ovu knjigu otvorenih očiju i koji dozvole da utiče na njih bez predrasuda, biti obilato nagrađe-ni. (početak komentara Tibetan-skoj knjizi mrtvih – Carl Jung-a)

Kada se svaki trenutak pretvori u očekivanje, odričemo se ispunje-nog života, a smrti se užasavamo, jer čini se da svim očekivanjima ovdje mora doći kraj. Dok ima života, ima i nade - i ako netko živi jedino u nadi, tada smrt doista i jest kraj. Ali, nepodije-ljenom umu smrt je samo još jedan trenutak, potpun kao i svaki trenutak, i ne može odati svu tajnu ako nije proživljena u pot-punosti - I s voljom u njega liježem. (grob, op.prev.) Smrt je sažetak istine, da smo mi u svakom trenutku gurnuti u nepo-znato. Ovdje je svako prianjanje uz sigurnost prisiljeno na povla-čenje; posvuda gdje se prošlost odbaci i sigurnost napusti, obna-vlja se život. Smrt je nepoznanica u kojoj smo svi mi živjeli prije rođenja. Ništa nije stvaralačkije od smrti, jer ona predstavlja čita-vu tajnu života. To znači da se prošlost mora napustiti, da se nepoznato ne može izbjeći, da "Ja" ne može trajati i da se ništa ne može učvrstiti jednom za svagda. Kad čovjek to spozna, on živi prvi put u svom životu. Zadržavajući dah, on će ostati bez njega. Oslobađajući nešto, on to nalazi.  Alan Watts - THE WISDOM OF INSECURITY

Traganje za prapočetkom svega bivanja i cjelokupnog svjetskog procesa posve je besmisleno. Stoga je prva karika lanca uvjeto-vanog postanka, nastanka i pre-stanka svih pojava neznanje koje nema metafizičke osnove, već je relativni prapočetak sveg posto-janja i nastavljanja kruga prepo-rađanja. Kao i sve druge karike lanca uvjetovanog postanka, i neznanje može biti iskorijenjeno, dokončano i obustavljeno, a time dokinut i lanac sadašnjosti, prošlo -sti i budućnosti novih uvjetova-nih postanaka u svijetu koji je prožet patnjom, boli i neugodom. Stoga neznanje nije metafizički prapočetak svega bivanja koji bi se mogao iznaći i utvrditi u di-menziji izvan neposredno dane, već je to neznanje i nepoznava-nje četiri plemenite istine čije razumijevanje i slijeđenje osme-rostrukog puta koji vodi oslobo-đenju dokončava krug nepresta-nog obnavljanja trpljenja, boli i neugode.  DIGHA-NIKAYA 22

Ne zadržavanje ni na čemu znači da um nije vezan uz dobro ili zlo, bivanje ili nebivanje, unutarnje ili vanjsko ili nešto između to dvoje, prazno ili neprazno, usredotoče-nost ili raspršenost. To ne zadr-žavanje ni na čemu je stanje u kojem treba prebivati. Za one koji ga postižu kaže se da imaju ne-prebivajući um, drugim riječima - imaju um Buddha. Hui Hai - ch'an buddhistički učitelj, 8 st.

Originalno, um i priroda su čisti, i nema ništa za prihvatiti i ništa za odbaciti; ne postoji ni postojanje ni nepostojanje; postoji samo či-sto razumijevanje bez prianjanja i bez prebivanja. Onaj tko želi da spozna neprianjajući, neprebivaju -ći um to može pronaći kroz medi -taciju, jer je to samo tada da um ne misli o ispravnom i krivom, o dobru i zlu ili o sebi i drugima.

Ting Chen - The Fundamentals of (Ch'an) Meditation Practice 

Inicijacija 7. USKRSNUĆE - Oslobođenje od utjecaja fenome-nalnog (pojavnog) života sedam planova našeg planetarnog Živo-ta. To je u stvarnosti “uzdizanje vani ili iznad” kozmičkog fizi-čkog plana - Inicijacija 8. - PRIJELAZ - Oslobođenje od reak -cije svjesnosti (kao što ti razu-miješ tu riječ) i oslobođenje u sta-nje svjesnosti, oblik svjesnog shva -ćanja koje nema veze sa svjesno-šću, kao što razumiješ taj izraz. Inicijacija 9. . . . . . .  Alice Bailey

Mi smo živa bića; treba da umre-mo i da se odreknemo svoje svije -sti.  Don Huan – Unutrašnji Oganj

Svaka sfera bića teži prema je-dnoj višoj sferi o kojoj već pone-što sluti i zna. Ideal, u bilo kojem obliku, anticipacija je i proročka vizija onog stanja prema kojem uvijek teži svako ljudsko biće. Taj viši život u dostojanstvu po svojoj je prirodi mnogo dublji, odnosno duhovniji. Kao što nam vulkani otkrivaju tajne unutrašnjo -sti Zemlje, tako su i entuzijazam i ekstaze prolazne eksplozije unu-trašnjeg svijeta duše i ljudski život nije ništa drugo do priprema za taj duhovni život. Mnogo je stupnjeva intuicije. Tako bdije, učenik života, čahura anđela, bdije i radi za svoje buduće cvije-tanje jer božanska Odiseja tek je serija metamorfoza koje su sve eteričnije i eteričnije, a svaki oblik predstavlja rezultat pretho-dnih oblika i uvjet onima koji mu slijede. Božanski život tek je niz smrti koje slijede jedna za dru-gom, u kojima duh jedno za dru-gim odbacuje svoja nesavršenstva i svoje simbole, pokoravajući se sve jačoj privlačnosti središta nei-zrecive gravitacije, suncu inteli-gencije i ljubavi. 

Frederic Amiel 1821-1881

Upoznati druge je pametno,

upoznati sebe je mudrost.

Upravljati drugima zahtijeva silu,

upravljati sobom zahtijeva

prosvjetljenje.

Imati - znači bogatstvo.

Napustiti samoga sebe - znači vječnost.

Ostati i nakon smrti - znači besmrtnost.

Lao Tse - TAO TE CHING

Nasuprot čovjeku koji je u sebi otkrio zlato i sazdao tijelo novog čovjeka, obični čovjek Saturna “posvećenik“ ove prirode, onaj koji održava ovu hijerarhiju na je-dan od nama brojnih poznatih na-čina (bilo putem crkve, filozofije, znanosti ili kroz pogrešnu primje-nu ezoterijskog znanja), nakon smrti materijalnog nosača ne po-sjeduje “novo tijelo“ i ne može biti sačuvan. On odlazi u razine koje odgovaraju vibraciji njegove svijesti; tako će se mnogi, koji sebe smatraju očišćenima i nakon tjelesne smrti očekuju “Raj nebe-ski“, neugodno iznenaditi kad sa svoja preostala dva tijela postanu svjesni da su ostali prikovani za kolo rađanja i smrti. Jednako tako neugodno će se iznenaditi i oni koji nakon smrti očekuju reinkar-naciju svijesti; suočit će se s pa-klom razgradnje vlastite osobno-sti, proces koji može dugo po-trajati.  -  Alkemijsko Posvećenje

Čujte najveću i najdublju tajnu, najmoćniju misteriju, uzvišenu i čistu. Da bi se stiglo do savršen-stva, treba svladati učenje o jedinstvu, koje je iznad mudrosti; treba se uzdići do bića božanskog koje je iznad duše, čak i iznad inteligencije. No, to božansko biće, taj uzvišeni prijatelj, u svakom je od nas. Jer Bog boravi unutar svakog čovjeka, ali malo je onih koji ga znaju naći. No, evo kako ćete se spasiti. Onoga trenutka kada budete sagledali to uzvišeno biće koje je iznad svijeta i u vama samima, trebate odlučiti napustiti neprijatelja koji se javlja u obliku želje. Ukrotite svoje strasti. Užici koje vam daruju vaša čula temelj su vaših budućih muka. Nije do-voljno da samo činite dobro; bu-dite dobri. Neka vam motiv bude sam čin, a ne njegovi plodovi. Odrecite se plodova vaših djela, ali neka sve što činite bude poput žrtve prinesene najvišem Biću. Čovjek koji žrtvuje svoje želje i svoja djela biću od kojeg potječu principi svih stvari i preko kojeg je stvoren cijeli svijet, tom žrtvom dostiže savršenstvo.

Duhovno sjedinjen, on postiže tu duhovnu mudrost, koja je iznad obreda žrtvovanja i odiše dahom božanskog blaženstva. Jer onaj tko svoju sreću i svoju radost pronađe u sebi samom, onaj tko i svoju svjetlost otkrije u sebi, jedno je s Bogom. No, znajte to, duša koja je našla Boga oslobo-đena je ciklusa rođenja i smrti, starosti i bola, ona pije vodu besmrtnosti.  BHAGAVAD GITA

Slavni je kineski mudrac Lao-tse kazao; "Onaj koji umre ali ne nestane, živi vječno". To znači da živi životom be­smrtnog Čovjeka. Životne potrebe navode ljude na borbu za pravi opstanak. U našem je svetom spisu bilo rečeno:

"Putem adharme (negiranjem dharme) čovjek napreduje dobiva ono što je naizgled poželjno, po-bjeđuje neprijatelje, ali i nestaje u korijenu". Ova rečenica ukazuje na to da po­stoji istinskiji život od ovog prolaznog fizičkog života.

Naš život dobiva ono što se na-ziva "vrijednost" u onim svojim vidovima koji predstavljaju vje-čnu čovječnost u znanju, saživlje-nosti, postupcima, karakteru i stvaralačkim djelima. Mi od poče -tka povijesti tragamo za vrijedno -šću za naš život, često na štetu svega drugog, ne baveći se is­klju-čivo uspjehom; drugim riječima, pokušavamo ostvariti u sebi besmrtnog Čovjeka, kako bismo umrli, ali ne i išče­znuli. To je značenje izjave u Upanišadama; "Tam vedyam purušam viddhi yatha ma vo mrtyuh parivyathah" - "Uoči Osobu kako ti smrt ne bi uzrokovala patnju". Značenje ov-ih riječi je krajnje paradoksalno, i ne može se dokazati osjetilima ili razumom, a ipak je njihov utjecaj na ljude toliko snažan da odbacu-ju svekoliki strah ili pohlepu, pr-koseći svim instinktima proiza-šlim iz naše surove pri­rode, u ko-rist razumijevanja i očuvanja živo -ta koji pripa­da Vječnoj Osobi.  

Rabindranath Tagore 1861-1941                                                                              

Kako se nositi sa strahom koji je urođen prilikom rađanja djeteta?

Jeannine: Mi se sa time ne nosi-mo, mi ga preobražavamo. I na-čin da se to učini jeste da prvo prepoznamo da gdje god je strah, da postoji i velika moć, i da mi moramo biti moćne kada rađamo. Strah koji je urođen prilikom ra-đanja, osnova toga straha je strah od smrti. Kada doživljavamo rađa

-nje kao viđenje-istraživanje, naš ego će onda nestati. I mi se toga bojimo... Rađanje, gledano isprav

-no, poziva nas da obuhvatimo strah, da ga preobrazimo, prepo-znamo da će sa nama biti strah, a onda da vidimo da je to velika energija i moć za rad pri ruci koja donosi novi život. Obrazovanje o rađanju djece, koje ne obuhvaća strah i strah od smrti, i umiranju je neodgovarajuće za test toga. U rađanju nema nikakvih garancija, čak i ako si ti u bolnici sa svim modernim tehničkim aparatima. Isto je i kada se rađa kod kuće. Zbog toga je to tako moćno za nas da idemo kroz to i žrtvujemo se. Kada se žrtvujemo i naš ego u

tom trenutku (privremeno) nesta-ne onda dolaze vizije, i te nas vizije duhovno podržavaju za osta

-tak naših života. Međutim,  neće -mo biti sposobni vidjeti istinu, krajnju ljepotu u rađanju, ako smo okruženi muškarcima sa ma-skama, ili nervoznim babicama koje moraju zaštititi svoje licence . . .  Jeannine Parvati Baker, je majka šestoro djece od kojih su peto-ro rođeni kod kuće, šamanska babica, dugogodišnja vegeterijanka i osniva-čica Hygieia College. Održava radio-nice, putuje, poučava o rađanju.  časopisa Clarion Call, br.2, 1989

“Reci mi, don Juane“, rekoh da bismo završili razgovor drukčijim tonom, “što je zapravo biće koje će umrijeti? Spominjao si to mno-go puta, ali mi nisi stvarno obja-snio što pod time misliš“. “Ljudi su bića koja će umrijeti“, reče. “Vračevi smatraju da je jedini način kako možemo ovladati svije -tom oko sebe i onime što činimo u njemu, da potpuno prihvatimo da smo bića na putu prema smrti. Bez toga osnovnog prihvaćanja, naši životi, naše djelovanje i svi-jet u kojem živimo potpuno nam izmiču“. “Ali, ima li samo prihva -ćanje tako dalekosežne posljedi-ce?“ pitao sam tobože prosvjedu-jući. “I te kako!“ reče don Juan os -mjehujući se. “No, nije tu riječ o pukom prihvaćanju. To prihvaća-nje mora postati dio nas i mora-mo ga živjeti do kraja. Vračevi stoljećima ponavljaju da je po-gled na smrt najzdravije shvaća-nje koje postoji. U nas je ljudi pogrešno to što od pamtivjeka vje -rujemo, iako to otvoreno ne izra-žavamo, da ulazimo u carstvo vje -čnosti. Ponašamo se kao da nika-da nećemo umrijeti - djetinjasta tvrdoglavost. Ali je od tog osje-ćaja besmrtnosti još štetnije ono što ga prati, a to je osjećaj da nezamislivi svemir možemo obu-hvatiti našim umom“. . . “Mi smo bića koja se kreću prema smrti“, reče. “Nismo besmrtni, a ponaša-mo se kao da jesmo. To je po-greška koja nas uništava kao po-jedince, a jednog će dana uništiti čitavu ljudsku vrstu“. Don Juan je tada izjavio da vračevi imaju pre-dnost pred prosječnim čovjekom jer znaju da su bića na putu pre-ma smrti, i nikad to ne zabora-vljaju. Da bi se to spoznalo i da bi se ta spoznaja očuvala kao neo-poziva istina, naglasio je, potre-bno je uložiti golem napor.

“Zašto nam je teško priznati nešto što je tako istinito?“ zapitah zbu-njen snagom proturječnosti koju nosimo u sebi. “Nije to zapravo ljudska pogreška“, reče on pomir-ljivim tonom. Jednog ću ti dana reći nešto više o silama koje čovjeka tjeraju da se ponaša kao budala“. . . - “Nagual Julian mi je običavao pričati“, nastavi, “o velikim osvajačima, vojskovođa-ma iz starog Rima. Kad su se vra-ćali u Rim, građani su ih doče-kivali velikim pobjedničkim sve-čanostima priređenima u njihovu čast. Pokazujući blago koje su za-plijenili i ljude koje su pretvorili u robove, slavljenici su se vozili stojeći na svojim bojnim kolima. Uz njih je jahao i rob čija je dužnost bila šaptati im na uho da su slava i sjaj samo prolazni“.

“Ako pobjeđujemo u bilo čemu“, nastavi don Juan, “mi nemamo nikoga tko bi nam šaptao na uho da su naše pobjede prolazne. Vračevi, međutim, doista imaju tu prednost; budući da su oni bića na putu prema smrti, oni imaju šap-tača koji im govori da je sve pro-lazno. Taj šaptač je smrt, nepo-grešivi savjetnik, jedini koji te nikada neće prevariti“. Carlos Castaneda - Aktivna strana beskonačnosti

Smrt predstavlja konačno i neiz-bježno uništenje onoga čemu smo najviše privrženi: ega. Stoga je jasno da nam učenje o neposto-janju ega i prirodi uma mogu puno pomoći. Sogyal Rinpoche

Zapamtite da postoje dvije vrste luđaka: oni koji ne znaju da mo-raju umrijeti i oni koji su zabo-ravili da su živi. Patrick Declerk

Zar se ne sramite da sačuvate samo ostatak života i da za mudrost odvojite samo ono vrijeme koje ne možete posvetiti nekom poslu? Kasno je početi živjeti kada moramo prestati živjeti! Seneka

Mudrac uživa u posebnoj vrsti slobode. Spreman na smrt uživa u svakom trenutku obilja života i proživljava svaki dan kao da mu je posljednji. Matthieu Ricard

Postoji mnogo stvari koje ti možeš raditi kod kuće. Možeš sljediti praksu da razviješ strplji-vost ili koristiti prepreke (pote-škoće) kao svog učitelja. Ja sam koristila sjedenje sa ljudima koji su umirali, a potom bila nakon toga uz tijelo. To je nevjerovatno učenje. Ja ne samo što sam nau-čila o prolaznosti i vezama izme-đu daha i uma, već i da je način na koji mi umiremo jeste način kojim smo živjeli. Stvari življenja će iskrsnuti za vrijeme umiranja.

Yvone Rand - zen učiteljica

Pokret hospicija postoji u mno-gim zemljama u svijetu i bavi se isključivo sa teško bolesnim oso-bama. Ja mogu reći samo o po-kretu hospicija onako kako sam se ja sa njim susrela, iako ja smatram da su njihove funkcije manje ili više slične u bilo kojoj zemlji taj pokret postojao. Njiho-va svrha je da umiruće ljude suoče sa njihovom situacijom i njihovim vlastitim osjećajima o smrti. Na taj način, priprema umiruće osobe za smrt je takva ne samo da se ta osoba duhovno razvija u svojim posljednjim tre-nucima života već takva osoba umire sa dostojanstvom. Porodica koja poziva članove hospicijskog pokreta isto tako ima mnogo koristi jer je potaknuta da se suoče sa vlastitim osjećajima o smrti i umiranju. . . Suočavajući se sa tim osjećajima, mnogo tuge se oslobađa prije nego li osoba umre, tako dovodi da se smrt i pogreb i kasniji osjećaj usamlje-nosti lakše podnese. Jacqui James (umrla 1989 od leukemije) - THE MANY FACES OF DEATH, uputstva za one koji odlaze i one koji ostaju)