Pitanje: Što umire sa smrću?

Nisargadatta: Ideja “Ja sam ovo tijelo” umire; svjedok ne umire. Jedan svjedok sebe odražava u bezbrojnim tijelima kao “Ja sam”. Sve dok tijela, bez obzira kako fina, traju, “Ja sam” izgleda kao mnogi. Iznad tijela je samo Jedan. Pitanje: Bog?   - - N: Tvorac je osoba čije je tijelo svijet. Bezimeni je iznad svih Bogova.

P: Sri Ramana Maharshi je umro. Kakva je to razlika za njega?

N: Nikakva. Ono što je on bio, on jeste - Apsolutna Stvarnost.

P: Ali za običnog čovjeka smrt je nekakva razlika.

N: Ono što on za sebe misli da jeste prije smrti on nastavlja biti i nakon smrti. Njegova samo-slika preživljava.

P: Da li se vi bojite smrti? Plašite li se umrijeti? - N: Ja ću vam reći kako je moj Guru umro. Pošto nam je saopćio da je njegov kraj blizu, on je prestao da jede, ali nije mijenjao svoj uobičajeni dne-

vni život. Jedanaestog dana u vrijeme molitve on je pjevao i pljeskao energično i iznenada umro. Upravo tako, između dva pokreta, kao gašenje plamena svijeće. Svatko umire onako kako živi. Ja se ne bojim smrti, jer se ne bojim života. Ja živim sretan život i umrijet ću sretnom smrću. Bijeda je roditi se, a ne umrijeti?! Sve zavisi kako vi gledate na to.

P: Ne može biti dokaza o vašem stanju. Sve što ja znam o tome je ono što vi kažete. Sve što ja vidim je vrlo zanimljiv, interesan-

tan, stari čovjek.

N: Vi ste zanimljiv, stari čovjek, ne ja. Ja nisam nikad rođen. Kako

ja mogu ostariti? Sve ono što vama izgleda da sam ja, postoji samo u vašem umu. Ja nisam zabrinut zbog toga.

P: Čak i kao san, vi ste najneobi-čniji san.

N: Ja sam san koji vas može probuditi. Imat ćete dokaz o tome u vašem neposrednom buđenju.

P: Zamislite, da dobijete vijest da sam umro. Netko vam kaže: “Znate, tako i tako! On je umro“. Kakva bi bila vaša reakcija?

N: Bio bih vrlo radostan da ste se vratili domu svome, zaista zado-voljan da vas vidim izvan ovih ludosti.  - - P: Kakvih ludosti?

N: Od mišljenja da ste rođeni i da

ćete umrijeti, da ste tijelo koje se vidi, pokazuje u umu i sve takve gluposti. . . . .

P: Postoji li uopće nešto tako kao besmrtnost?

N: Kada život i smrt budu viđeni kao neophodnost jedno drugom, kao dva aspekta jednog bića (po-stojanja), onda je to besmrtnost.

Ljudi se boje da će umrijeti, jer oni ne znaju što je smrt. Gnani (mudrac, probuđeni), svetac, je umro prije svoje smrti, on je vidio da nema ničeg čega bi se trebao bojati. U trenutku kada spoznate vaše stvarno biće, vi se prestajete plašiti bilo čega. Smrt daje slo-bodu i moć. Da biste bili slobodni u svijetu, vi morate umrijeti za svijet. Tada je univerzum vaš vlastiti, on postaje vaše tijelo, izraz, ispoljavanje, i instrument, alat. Sreća postojanja, bića, potpu -no slobodnog je iznad moći opisivanja, objašnjenja. S druge strane, onaj tko se boji slobode ne može umrijeti.

Što je rođenje i smrt nego poče-tak i kraj toka događaja i umne svjesnosti? Zbog ideje o odvoje-nosti i ograničenosti zbivanja su bolna. Trenutno olakšanje od bola mi nazivamo zadovoljstvom - i gradimo kule u zraku, zamkove u oblacima, nadajući se beskrajnom zadovoljstvu, uživanju, koje mi nazivamo srećom.

Sve je to nesporazum, nerazumi-jevanje i zloupotreba. Probudite

se, idite iznad, živite istinski.

Ostvarite vaše biće, Sebstvo, izvan ovog tijela od rođenja do smrti i svi vaši problemi će biti riješeni. Poteškoće postoje zato što vi vjerujete da ste rođeni i da ćete umrijeti. Ne obmanjujte sebe i budite slobodni. Vi niste osoba, ličnost. Uzmimo jedan primjer. Dostojanstveni jogi, majstor umje

-tnosti dugovječnosti, star preko 1000 godina, došao je da me uči tu svoju umjetnost. Ja potpuno uvažavam i poštujem njegovo do-

stignuće, ali ipak sve ono što mogu da mu kažem je: od kakve koristi je dugovječnost za mene? Ja sam iznad vremena. Koliko god dugo moj život trajao, on je samo trenutak i san. Na isti način ja sam iznad svih vremena. Na isti način ja sam iznad svih kvaliteta. One se pojavljuju i nestaju u mojoj svjetlosti, ali me ne mogu opisati. Univerzum je cijeli od imena i oblika zasnovan na kvalitetama (gunama) i njiho-vim razlikama, dok sam ja iznad toga. Svijet je tu zato što ja jesam, ali ja nisam svijet.

Pitanje: Ljudi se vrlo mnogo boje smrti! - Nisargadatta: Mudrac (Gnani - izgovor džnani) se ne boji ničega. Ali on sažalijeva čovjeka koji se boji. Napokon, biti rođen, živjeti i umrijeti je prirodno. Bojati se je neprirodno.

Pitanje: Zamisli da ste oboljeli - visoka groznica, bolovi, drhtanje. Doktor vam kaže da je stanje vrlo ozbiljno, i da vam je preostalo samo nekoliko dana života.

Kakva bi bila vaša prva reakcija ?

Nisargadatta: Nema reakcije. Kao

što je za mirisni štapić prirodno

da izgori do kraja, tako je isto prirodno i za tijelo da umre. Uistinu, to je od vrlo male važno-sti. Ono što je važno jeste da ja nisam tijelo niti um. Ja sam.

Pitanje: Naravno, vaša porodica će biti očajna. Što bi im vi rekli?

N: Uobičajene stvari: nemojte se bojati, život ide dalje, Bog će vas zaštititi, mi ćemo uskoro opet biti skupa i tako dalje. Ali za mene cijela ta uzrujanost je beznačajna, jer ja nisam entitet koji sebe za-mišlja živim ili mrtvim. Ja nisam ni rođen niti mogu umrijeti. Ja se ne trebam ničega sjećati ili zabora -viti. - - Pitanje: Što u vezi sa molitvama za mrtve? N: Na svaki način molite za mrtve. To im vrlo mnogo godi. Oni vole kada im se zadovoljava taština (kad im se laska). Mudrac ne treba vaše molitve. On je sam po sebi odgo-vor na vaše molitve.

Pitanje: Kako mudrac ide dalje nakon smrti?  N: Mudrac (gnani - prosvjetljeni, probuđeni) je već mrtav. Da li ti očekuješ da on ponovno umre?

P: Sigurno, raspadanje tijela je važan događaj čak i za mudraca?

N: Za mudraca ne postoje važni događaji, osim kada netko dose-gne najviši cilj. Samo onda se njegovo srce raduje. Sve drugo mu nije važno. Cijeli univerzum je njegovo tijelo, cijeli život je njegov život. Isto kao u gradu svjetla, kada jedna žarulja pre-gori, to ne utječe na cijelu mrežu, tako i smrt tijela ne utječe na cjelinu. . . - Dio je rođen i prepo- -rađa se ponovo, mijenja ime i oblik, mudrac je Nepromjenjiva Stvarnost, koji omogućuje promje -njivo. U smrti samo tijelo umire. Život ne umire, svjesnost ne umire, stvarnost ne umire. A život nikad nije tako životan (svjestan) kao poslije smrti.

P: Da li se osoba ponovo rađa?

N: Ono što je rođeno mora umri-jeti. Samo nerođeno je besmrtno. Pronađite što je to što nikad ne spava i nikad se ne budi, a čija bli -jeda refleksija je naš osećaj "ja".

P: Kako da to pronađem?

N: Kako vi tragate za bilo čime drugim? Vezujući svoj um i srce

za to. Mora postojati interes za to i neprestano podsjećanje. Sjeća-nje na ono što je neophodno da bude podsjećano je tajna uspjeha. Doći ćete do toga kroz ozbiljnost i marljiv rad. Sve će doći kako budete nastavili traganje. Prvo koraknite prvi korak. Svi blago-slovi će doći iznutra. Okrenite se unutra, "ja sam" vi znate. Budite s tim cijelo vrijeme koje možete odvojiti, dok se ne okrenete (vra-tite) tome spontano (prirodno). Ne postoji jednostavniji ni lakši put. - - - Kada prosvjetljenje svane, shvatit ćeš da nikada nisi bio rođen, niti da si ti ikada vršio neke svjetovne akcije. Prosvije-ljetljena osoba nema nade nema želje, i nema strasti. Stoga, za takvoga nema smrti. 

- “Ja sam” je konačna činjenica; “Tko sam ja?” je konačno pitanje na koje svatko mora pronaći odgovor.

- Stvarno ne umire, nestvarno nikada nije živjelo.

- Jednom kada spoznaš da se smrt događa tijelu a ne tebi, ti jedno-stavno promatraš kako tijelo pada kao odbačeno odijelo.

- Stvarno ti je bezvremensko i iz-nad rođenja i smrti. Tijelo će tra-jati onoliko dugo koliko je potre-bno. Nije važno da ono dugo živi.

- Kada budeš umirao, sa kojim ćeš identitetom umrijeti? Ako si siguran u svoju smrt, zašto patiti bijednom smrću? Umri plemenito i časno. Prije smrti budi Najviši, budi Beskonačan, Apsolut.

Nisargadatta Maharaj – I AM THAT, 1973 od  Maurice Frydman

Onaj tko ovaj svijet napusti du-hovno slijep, ostat će takav i na-kon smrti. - jedan zapadni Učitelj

Onaj tko je mrtav ne može ništa znati. Mrtav ne zna da "on jeste" ili da je "on bio".  Nisargadatta Maharaj - iz Nektar Besmrtnosti

Da bi umro oslobođen od straha, ti moraš biti u potpuno različitom stavu prema životu. Umjesto da zauzimaš ego-poziciju, moraš ži-vjeti sa "Točke Gledišta" (Same po sebi) Božanske Stvarnosti. On -da će tvoje sadašnje postojanje i sve buduće promjene-i-umiranje biti vrlo jednostavne i prirodne – slično kao i kada ideš spavati. . . .

Prije Božanskog Prosvijetljenja, ti se bojiš smrti - i, dakle, ti želiš otkriti nešto o smrti što bi te mo-glo učiniti da osjećaš nadu u pre-življavanje. Zbog toga ljudi prou-čavaju okultno i fenomene "život-poslije-života".  Takvi vole da slu -šaju konvencionalne religiozne priče, kao što su legende o Isusu iz Nazareta koji je uskrsnuo i uzdigao se u raj. Kakve god mo-gle bile činjenice ili povijesna istinitost takvih priča, sve one se interpretiraju kao znakovi nade za ego. Dakle, ti ćeš ostati fasciniran smrću, čak i do točke da budeš relativno samo-destruktivan zato jer (u nekom smislu) ti o tome želiš spoznaju, iako se toga bojiš. Međutim, to nije misterija smrti u koju ti moraš prodrijeti da bi se oslobodio straha. Strah je uzro-kovan ego-stresom - dakle, strah se mora prevazići dok smo živi. Duhovni proces je način trans-cendiranja tog mehanizma straha (od trenutka do trenutka).

Adi Da Samraj - LAKA SMRT

Lako je umrijeti kad se više niče-

mu ne nadate.  A. Saint-Exupéry

Strah od smrti se pojavljuje samo nakon što se misao ”ja” pojavi. Čije se smrti ti bojiš? Kome se taj strah pojavljuje? Onoliko dugo koliko postoji poistovjećivanje Sebstva sa tijelom postojat će i strah.  Ramana Maharshi 1879-1950

Ti si zabrinut da li ćeš uskrsnuti ili ne iz mrtvih, ali ti si uskrsnuo iz mrtvih kada si se rodio i to nisi primjetio. . . Nema se čega bojati. Nema takve stvari kao što je to smrt.  Boris Pasternak 1890-1960

Jedna od glavnih osobina straha jeste neprihvaćanje onoga što netko jeste, nesposobnost da se suoči sa sobom samim.

  J. Krisnamurti 1895-1986

Propovijedajte Život umirućima, a Smrt živućima. Ali onima koji čeznu propovijedajte oslobođenje od oba. Mikhail Naimy 1889-1988

. . . . . Uvjeti za evoluciju su u nama, a ne van nas; i po sudbini su neovisni o okolnostima i uvjetima zemaljskog života. Zbog ovoga će se svi probuditi na nekoj točki, penjući se i osvajajući vrh nakon vrha i surađujući sa priro-dom ispunjavanjem istinske svrhe života. Helena P. Blavatsky 

''Tko ili što sam ja?'' ''Traži svoje sebstvo od glave do pete. Bez obzira koliko se trudio, nikada ga nećeš moći razumjeti. To je ono što jesi''. Ikkyu - 15. stoljeće

S nevjerojatnom iskrenošću kažu: "Moram otkriti što je tajna života da bih vidio tko sam i što je ova energija". I tako idete i idete do zen majstora, ali on pobija sve formulacije koje mu donosite, jer one vam ne trebaju. Kada obična osoba, međutim, čuje da vam formulacija ne treba, ona će sve to zaboraviti i počet će razmišljati o nečem drugom, pa tako oni nikad ne prijeđu prepreku i nika-da ne shvate jednostavnost i ra-dost svega toga. No, kada stvarno shvate, očito je da postoji samo jedna energija, i da su svjesnost i nesvjesnost, bitak i nebitak, ži­vot i smrt njezine suprotnosti. Ona je uvijek lelujava na sljedeći način: sad je vidiš, sad je ne vidiš - sad je ovdje, sad nije. Naime, upravo to "ima" i "nema" jest ta energija, i mi ne bismo znali što je ta ener-gija da se ona ne mijenja. Jedini način da oscilira jest da je čas ima čas nema, pa tako imamo život i smrt, i tako stvari stoje iz naše perspektive. - Tako na potpuno jednak način možete nikad ne po-stati svjesni strukture i prirode te-meljne energije svijeta jer vi jeste ta energija, a zapravo je sve ona.

No, možete reći: "Pa, onda to za-pravo nije ni bitno:" I to je istina, nije - ali je bitno u životu i osje-ćajima osobe koja shvaća da je to tako! Iako to ne mora biti osobito bitno za bilo što - što se događa, izravno ukazuje na bit stvari. Da nema očiju, ne bi bilo vida, a to nam nešto bitno govori o našoj ulozi u svijetu. Vidimo određene prizore, a struktura oka ne pravi razliku među njima, no o njoj ovisi mogućnost gledanja. Tako o toj energiji ovisi sama mogućnost postoja­nja svemira, a to je prili-čno važno. Međutim, to je toliko važno da to obično i ne opažamo. To ne ulazi u naša praktična ra-zmatranja i prognosticiranja, a zato moderni logičari svaki na svojim odsjecima filozofi­je uvje-ravaju da su sve tvrdnje o toj energiji, uključujući i tvrdnju da ona i postoji, beznačajne. A to je na neki način istina, jer je svijet sam - sa stajališta stroge logike - prilično beznačajan u smislu da ne predstavlja ni znak ni simbol koji upućuje na nešto drugo. No, dok se sve to uzima zdravo za gotovo, ipak je bitno za način na koji osjećamo ovaj svijet, i stoga za način na koji djelujemo. Ako znate da postoji samo ovo; i da ste to vi; i da je to izvan vremena, izvan prostora, i, izvan definicija; i ako jasno uvidite da tako stvari stoje, to vam daje određeni "odskok". Možete ući u život neusiljeno bez onih osnovnih

strahova koje obično imate.

Alan Watts - WHAT IS ZEN?

- Danas moraš djelovati iz svoje unutraš­nje tišine, iz onoga što znaš, a da i ne znaš da znaš. Savršeno dobro znaš što moraš učiniti, ali se to znanje još nije pretvorilo u jasnu misao“.

- “Ako nemaš za što umrijeti“, rekao mi je don Juan jednom, “ka­ko možeš tvrditi da imaš za što živjeti? To dvoje ide jedno s drugim, ali je smrt na kormilu“.

- “Čovjek je sam, takvi su uvjeti njegova postojanja, ali umrijeti sam ne znači umrijeti osamljen“.

-“Recimo to ovako“, “Da bih na-pustio ovaj svijet i suočio se s nepoznatim, potrebna mi je sva snaga koju imam, sve strpljenje, sva sreća; ali iznad svega, potre-bna mi je neus­trašiva smjelost ratnika-putnika. Da bi ostao ov-dje kao ratnik-putnik, treba ti sve što je i meni samome potrebno. Otići tamo, onako kako se mi spremamo, nije šala, ali isto tako nije jednostavno osta­ti i živjeti ovdje“... “Nikad više nećemo biti zajedno Nije ti više potrebna mo-ja pomoć; a ja ti je i ne želim pružiti, jer ako imaš i trunke od ratnika-putnika u sebi, pljunuo bi mi u lice da ti je ponu­dim. Kad ratnik-putnik prijeđe određenu gra-

nicu, jedinu radost na­lazi u samo-ći. Ni ja ne bih želio da ti meni pokušaš pomoći. Kad jed­nom odem, otišao sam. Nemoj misliti na mene jer ni ja neću misliti na tebe. Ako hoćeš biti dostojan ratnika-putnika, budi besprijeko­ran! Brini se za svoj svijet. Poštuj ga; brani ga svojim životom!“ “Zaboravi na sebe i ničeg se nećeš bojati, bez obzira na to na ko­joj se razini svijesti budeš nalazio“.  Carlos Castaneda -

AKTIVNA STRANA BESKONAČNOSTI

Religiozni život ne ovisi o dogmi da su duša i tijelo identični, o do-gmi da je duša jedna stvar, a tijelo druga, o dogmi da svetac postoji, da ne postoji, da oboje postoje i ne postoje, niti da ne postoje na-kon smrti. Da li je ova ili ona do-gma istinita, i dalje postoji rođe-nje, starost, smrt. . . Ono što ja ni-sam objasnio neka tako i ostane. Tako je govorio Sakyamuni (Buddha). Ove “agnostičke” izja-ve začuđujuće pokazuju suštinu. Kakvo god mišljenje budista imao u vezi sudbine mrtvog Sveca, takvo mišljenje može biti prepreka za mir, neprianjanje, za Čistoću, i pre-ma tome za samu Nirvanu. Ako bi Nirvana bila sretno stanje, redovnik  bi onda morao težiti Nirvani kao onaj koji teži raju, i to bi zbog toga promašio: on bi nakon smrti dose-gao neki raj, neki pun užitka ali prolazni raj. Ako je Nirvana anihila -cija onda bi ona ponovo potakla  želju ili odvratnost: u oba slučaja, Čistota je nemoguća. Tjeskoba i spekulacija u vezi života nakon smrti je jedno od pet krivovjerja. Dakle, “neka ostane neobjašnjeno ono što Sakyamuni nije objasnio” Redovnik će doseći Čistotu i Nirvanu bez znanja o tome što Nirvana jeste, i zbog ovog razlo-ga, zahvaljujući tom neznanju on ostaje oslobođen od želje za posto -janjem, za nepostojanjem: “Ja ne žudim za životom; ja ne žudim za smrću”. Mi vjerujemo da najtočni -ja i najautoritavnija definicija Ni -rvane nije anihilacija (uništenje), već “neopisivo oslobođenje”, oslo -bođenje o kojem nemamo pravo ništa predviđati.  L. de la Vallee Poussin-profesor l'Universite de Gand  - THE WAY TO NIRVANA, 1917 

Uđoh u nepoznato, pa ipak kad spazih sebe

Ne znajući gdje sam, uvidjeh velike istine: Što osjećah, izreći ne mogu jer bijah u neznanju.

To savršeno znanje bijaše mir i svetost zastalo u nepomičnosti duboke samoće:

To bijaše nešto tako tajnovito te zanijemih.

Posve obuzet, prožet, utonuo,

moj duh, bez osjeta, u neshvaća-nju, spozna neko shvaćanje.

Kad istinski stigneš, napuštaš sebe; sve što si znao sada je ništa,

tvoje znanje uvis leti, a ti ostaješ u neznanju.

Što više letiš, manje shvaćaš, jer oblak je taman što tminu obasja: tko god spozna ovo zasvagda u neznanju osta.

Znanje - po neznanju nadasve je moćno

moćnije od svih rasprava mudraca,

jer njihovo znanje ne doseže znanje - po neznanju.

To najviše znanje nadvisuje sve visine

nedokučivo je svakom znanju:

onaj tko sobom ovlada,

znanjem po neznanju,

uvijek će nadvisivati.

I ako želiš čuti: to najviše znanje leži u najdičnijoj Božjoj biti: njegove milosti je čin,

da pušta te u neshvaćanju

iznad svakog znanja.

Sveti Ivan od Križa 1542-1591

 

K. Kavanaugh and O. Rodriguez, trans. The Collected Works of St . John of The Cross, 1964

Pitanje: Stalno mi govoriš da se nika -da nisam rodio i da nikada neću umrijeti. Ako je uistinu tako, kako je moguće da svijet vidim kao netko tko se rodio i tko će sigurno umrijeti?

Maharaja: Ti vjeruješ u rođenje i smrt jer nikada nisi doveo u pitanje svoje uvjerenje da si tijelo koje je očito rođeno i zato mora i umrijeti. Dok je tijelo živo, ono privlači pozornost i toliko snažno opčinjava da poje-dinac veoma rijetko može opažati svoju pravu prirodu. Čini se da on opaža samo površinu oceana, a da u potpunosti zaboravlja na beskraj koji se nalazi ispod nje. Svijet je samo površina uma, a um je bes-konačan. Ono što zovemo mislima samo su mreškanja u umu. Miran um odražava stvarnost. Kad je potpuno nepokretan, on iščezava, a ostaje samo stvarnost. Ona je toliko konkretna i stvarna, toliko opipljivija od uma i materije, da je u usporedbi s njom čak i dijamant mekan poput maslaca. Njezina sve-obuhvatna prisutnost čini svijet na-lik snu, maglovitim i beznačajnim.

P: Kako možeš svijet, koji prolazi kroz tako duboku patnju, doživlja-vati kao nešto beznačajno? Potpuno si bezdušan!

M: Ti si taj koji je bezdušan, a ne ja. Ako je tvoj svijet toliko ispunjen patnjom, učini s njim nešto. Nemoj samo uvećavati njegovu patnju svo-jom pohlepom i lijenošću. Ja nisam prinuđen živjeti u tvojem svijetu nalik snu. U mojem svijetu ne sade se sjemenke očaja, želje i straha i ne žanje se patnja. U njemu nema pro-turječja i nepomirljivih suprotnosti koje se uzajamno uništavaju, već svugdje vlada sklad. Njegov je mir nalik stijeni. Taj mir i tišina moje su tijelo...Budi veoma miran i proma -traj sve što dolazi na površinu tvojega uma. Odbaci znano, do-čekaj s dobrodošlicom daleko i neznano, a na kraju, kad na to dođe red, odbaci i njega. Tako ćeš doći u stanje u kojemu nema znanja, u kojemu postoji samo bitak, u stanje u kojem je bitak sam po sebi znanje. Znati bitkom neposredno je znanje. Ono se temelji na istovjetnosti onoga koji promatra i objekta promatranja. Posredno znanje temelji se na osje-tima i pamćenju, na blizini onoga koji percipira i objekta percepcije, a ograničeno je njihovom suprotnošću.

Nisargadatta Maharaj - JA SAM TO

Riječ prosvjetljenje u mislima vam predočava sliku nekakva nad­ljud-skog postignuća, a egu se sviđa da tako i ostane. A prosvjetljenje je jednostavno prirodno stanje proživljene jednote s Bićem. To je sta­nje povezanosti s nečim neiz -mjernim i neuništivim, nečim što ste, gotovo paradoksalno, u sušti-ni vi sami, a ipak je mnogo veće od vas. To je pronalaženje vlastite istinske prirode onkraj imena i oblika. Ni­ste li sposobni osjetiti tu povezanost, u vama se budi privid odvojeno­sti od sama sebe te od svijeta koji vas okružuje. Tada sebe svjesno ili nesvjesno shvaćate kao izdvojenu česticu. Javlja se strah, a vanjski i unutar-nji sukobi postaju redovita pojava. Sviđa mi se Buddhina jednostav-na definicija prosvjetljenja kao “okončanja patnje“. U tome nema ničeg nadljudskog, zar ne? Narav -no, kao definicija, ta je izreka ne -potpuna. Govori vam samo što prosvjetljenje nije: prosvjetljenje nije patnja. Ali, što preostaje, ako više nema patnje? Buddha o tome šuti, a njegova šutnja nagovješta-va da ćete to morati sami otkriti. On je izrekao negativnu definiciju tako da je um ne može pretvoriti u nešto u što bi povjerovao ili u ne-kakvo nadljudsko postignuće, cilj koji bi vam bilo nemoguće doseći  - Smrt će otkloniti sve ono što niste vi. Tajna života jest “umrijeti prije smrti“ - i otkriti kako smrt ne postoji. Eckhart Tolle - MOĆ SADA-ŠNJEG TRENUTKA - Vodič prema duhovnom prosvjetljenju, 1996

Kad smrtni-um prestane razli-kovati, nema više žeđi za živo-tom. LANKAVATARA SUTRA

Onaj tko želi prebivati u Sebstvu nikada ne bi smio skretati od je-dnousmjerene pažnje na Sebstvo ili čisto Biće koje On jeste. Ako on isklizne ili skrene od tog stanja, onda se mogu pojaviti nekoliko vrsta vizija viđenih u umu; ali se ne smije biti krivo vođen takvim vizijama - koje mogu biti od svjetla ili prostora - niti od nada ili suptilnih zvukova koji se mogu čuti, niti vizijama personalnog Boga, viđenog bilo unutar sebe ili izvani, kao da oni imaju objektivnu stvarnost. Nitko ne bi smio ove stvari smatrati Stvarnošću. Kada princip umova-nja kojim su te vizije i ostalo viđene bude spoznat ili opažen kao samo po sebi lažno ili iluzor-no, kako onda mogu objekti tako spoznati, još manje opažene vizi-je biti stvarne? Postoje neke nera-zborite osobe, koje ne shvativši da su one same pokretane Božan-skom Moći, teže da postignu sve natprirodne moći djelovanja. Oni su kao sakat čovjek koji je rekao: "Ja mogu uništiti neprijatelje ako me netko bude održavao na noga-ma". Kako je mir uma trajan u Oslobođenju, kako onda mogu oni koji uprežu svoj um u moći - koje se ne mogu postići osim kroz aktivnost uma - mogu stopiti sa Blaženstvom Oslobođenja koje obuzdava kretanje uma? 

Ramana Maharshi

Ja sam uvijek tvrdio da su Oblik i Um i svi uzroci koji nastaju iz to-ga, sva mentalna stanja i sve uzro -čne pojave samo ispoljavanje uma. Vaša tijela i umovi su samo pojave unutar prekrasnog, sjajnog i čistog Beskrajnog Uma. Zašto ti skrećeš od dragocjene, sjajne i fine prirode temeljnog Prosvije-tljenog Uma.  Buddha –

SURANGAMA SUTRA

Ikkyu, poznati učitelj zena iz raz-doblja Ashigaka, bio je carev sin. Kad je bio vrlo mlad, njegova je majka napustila dvor i otišla u hram da proučava zen. Tako je i princ Ikkyu postao učenik. Kad mu je majka umrla, ostavila je pismo u kojem je pisalo: Za Ikkyua: Završila sam svoj posao u ovom životu i sad se vraćam u vječnost. Želim da postaneš dobar učenik i da spoznaš svoju priro-du, prirodu Buddhe. Znat ćeš je-sam li u paklu i jesam li uvijek s tobom ili ne. Ako postaneš čo-vjek koji je spoznao da su Buddha i njegov sljedbenik Bodhidharma tvoje vlastite sluge, napustit ćeš proučavanje i raditi za čovječan-stvo. Buddha je propovjedao četr-deset i devet godina i nikada nije progovorio nijednu riječ. Morao bi znati zašto. Ako pak ne znaš, a želio bi znati, izbjegavaj isprazno razmišljanje. Tvoja majka,

Nerođena, neumrla, 1 rujna.

P.S. Svrha Buddhina učenja uglav -nom je bila da prosvijetli druge. Ako si ovisan i o jednoj od njego -vih metoda, nisi ništa drugo do neuki insekt. Ima 80 000 knjiga o budizmu i ako ih budeš trebao sve pročitati, i još uvijek ne spoznaš svoju prirodu, onda nećeš razumjeti ni ovo pismo. Ovo je moja volja i oporuka. - 101 ZEN PRIČA, 1939