Evanđelje Marije Magdalene iz NAG HAMMADI opisuje puto-vanje duše nakon smrti i izazova koje prevazilazi. Ovi dijelovi su slični Tibetanskoj Knjizi Mrtvih koja govori o Gnjevnim i Miro-ljubivim Božanstvima sa kojima se duša suočava na putu nakon smrti. - . . . Želja je rekla, "Ja te nisam vidjela kada si sišla; ali te vidim sada kako se uzdižeš. Zašto govoriš lažno kada pripadaš meni?" Duša je odgovorila, "Ja sam tebe vidjela ali ti mene nisi vidjela ili me prepoznala; ja sam ti služila kao odjeća i ti me nisi prepoznala". Nakon što je ovo rekla sa užitkom otišla je dalje. Ponovo se susrela sa trećom moći, Neznanjem. Ova moć je upitala dušu; "Gdje ideš? Ti si okovana zloćom, ti si uistinu okovana. Ne osuđuj". (Matej 7:1) Duša je rekla: Zašto ti osuđuješ mene, kada ja nisam osuđivala? Ja sam bila okovana ali nisam okivala. Ja nisam bila prepoznata, ali sam ja spoznala da će sve biti slobodno, stvari i zemaljske i raj-ske." Nakon ovoga duša je napustila treću moć, uzdigla se prema gore i vidjela četvrtu moć (koja je) poprimila sedam oblika. Prvi oblik je mrak, drugi želja, treći neznanje, četvrto stanje je uzbuđenje od smrti, peto je kraljevstvo tijela, šesto je lažna mudrost o tijelu, sedmo je mu-drost gnjeva. Ovo su sedam (moći) gnjeva. Ovo su sedam učesnika u gnjevu, oni su upitali dušu: "Odakle si došla, ubico ljudi, ili gdje ideš, pobjednice prostora?" Duša je odgovorila: "Ono što me zarobilo je ubijeno; ono što me pokreće je prevazi-đeno; moja želja je došla do kraja i neznanje je mrtvo. U svijetu ja sam bila spašena od svijeta, i u "znaku" od višeg "znaka" i od okova nemoći znanja, egzisten-cije koja je prolazna. Od ovog trenutka ja ću dosegnuti ostalo u vremenu trenutka Eona u tišini".

Nag Hammadi

- Postoji sto i jedan kanal srca. Jedan od njih se uzdiže prema gore na tjeme glave. Idući kroz taj kanal, takav postaje besmrtan. - Kada se svaka želja u ljudskom srcu dokine, onda smrtnik postaje besmrtan i tu doseže Boga. Kada svi čvorovi srca ovdje na zemlji budu prekinuti, onda smrtnik po-staje besmrtan. Ostali kanali vode u različitim smjerovima.

 - Prepoznavajući odvojenu priro-du osjetila i njihovo nastajanje i rastvaranje, mudri ne žale. Iznad osjetila je um; iznad uma je istin-sko biće; iznad istinskog bića je velika duša; iznad velike duše je nemanifestirano. Više od nemani -festiranog je Duh, sveprožimaju -ći i bez ikakvog obilježja. Znaju-ći ovo smrtnik je oslobođen i biva besmrtan.  KATHA UPANISHAD

Što god je učinjeno, to je učinje-no na pozornici. Užitak i patnja, život i smrt, sve je to stvarno za čovjeka koji je u okovima; za me-ne to je sve predstava, nestvarna kao i sama predstava.

Nisargadatta Maharaj

Visoko ostvarena bića, međutim, probudila su u sebi zapažanje potpuno drugačije od našega, ono koje je pročišćeno, razvijeno i oplemenjeno do takvog domašaja da, za vrijeme dok još obitavaju u ljudskom tijelu, oni zaista opa-žaju stvarnost u potpuno proči-šćenom stanju, bistrom za njih u svim njegovim bezgraničnim di-menzijama. I za njih, kao što smo vidjeli, iskustvo smrti ne sadržava ni strah niti iznenađenja; ono je prigrljeno, uistinu, kao jedna pri-goda za konačno oslobođenje. str. 331. . . . Učenja svih mističnih puteva na svijetu su razjasnila da u nama postoji jedna divovska snaga, snaga mudrosti i suosje-ćanja, moć koju Krist zove Nebeskim Kraljevstvom. Ako učimo kako je koristiti - a to je cilj traganja za prosvjetljenjem - ona može preobraziti ne samo nas same nego i svijet oko nas. Je li ikada bilo vrijeme kada je jasna svrha te svete moći bila prijeko potrebna ili hitnija? Je li ikada bilo doba kada je bilo više po život važno razumijeti prirodu te čiste snage i kako je usmjeriti i kako upotrijebiti za spas svijeta?. . . Molim se da ćete spoznati u samoj duši vašeg bića živuću istinu ovih riječi od Nyoshul Khenpoa: Lako se može pojaviti suosjećanje za sva bića koja nisu spoznala njihovu prirodu uma. To je toliko beskonačno da ako bi se suzama moglo izraziti, plakali biste bez kraja. Ne samo suo-sjećanje, nego se i strašne mogu-ćnosti mogu stvoriti kada jasno spoznate prirodu vašeg uma. Također ste prirodno oslobođeni od patnje i bola, kao što su strah od rođenja, smrti i prijelaznih stanja. Tada ako želite izraziti radost i sreću koje niču iz tog uviđanja, kazano je od buddha da ako biste sakupili svu slavu, uži-vanje, zadovoljstvo, i sreću na svijetu i stavili ih zajedno, ne bi se približilo jednoj sitnoj mrvici blaženstva koje proživljavate obi-stinjujući prirodu uma. . . . . . . - Služiti svijetu sa ovim dinami-čnim sjedinjenjem mudrosti i suosjećanja značilo bi sudjelo-vati na najučinkovitiji način u očuvanju našeg planeta. str. 348/9

Sogyal Rinpoche - TIBETANSKA KNJIGA O ŽIVLJENJU I UMIRANJU

Ali, stani, učeniče. . . Još jednu riječ. Možeš li uništiti božansko milosrđe? Milosrđe nije svojstvo. To je ZAKON nad zakonima, vječni sklad, Alayina PRIRODA, neomeđena univerzalna suština, svjetlo neuništivog prava i pri-mjerenost svih stvari, zakon vje-čne ljubavi. . . . Zar može biti blaženstva kad sve što živi pati? Zar hoćeš da se spasiš slušajući plač čitavog svijeta.  

Helena P. Blavatsky 1831-1891 - GLAS TIŠINE - prevela i komen- tirala prvo izdanje

Ne dopusti da prividom zavaraš svoja čula: ti si ja, i ja sam ti, i sve ovo što nas okružuje oboje smo. Onaj tko Zna, taj i voli: tko ne zna, muči sebe i druge patvori-nom sračunate ljubavi.  R. Gnosis

Ljudska bića sučeljavaju dva uzroka smrti: prijevremena smrt i smrt zbog iscrpljenja njihovog prirodnog vijeka. Prijevremena smrt može biti spriječena putem naučenih postupaka za produlje-nje života. Ipak, kada je uzrok smrti iscrpljenje prirodnog vijeka života, vi ste kao uljanica kojoj se potrošilo ulje. Nema načina da se smrt spriječi prijevarom; trebate biti spremni da odete. 

Padmasambhava - osnivač tibetan -skog buddhizma 8. stoljeće

Završimo konstatacijom da smrt - mnogo zagonetniji fenomen od ži -vota, jednostavnije funkcionira od života, pod uslovom da nika-kva neumjesna intervencija ne po

-remeti njene stadijume, a briga da se pomogne samrtnicima, ne pojača strah od smrti. . . Uloga liječnika i naročito osobe koja se nalazi u blizini samrtnika je da pusti da se fenomen razvija sam po sebi, takav kakvog je Priroda harmonično uspostavila, u svoj svojoj uzvišenoj i veličanstvenoj ljepoti. . . Sve dotle dok se ne pristane, ne saglasi, ne preda - smrt je bolna. Za onoga koji kaže da, - čitav fenomen postaje sauče-snik, on se prilagođava i sasvim je spreman na to što ga očekuje.  Georges Barbarin

- LE LIVRE DE LA MORT DUCE

Mi smo živa bića; treba da umre-mo i da se odreknemo svoje svijesti. Ali ako možemo da pro-mjenimo samo mrvicu u tome, kakve tajne mora da nas očekuju! Kakve tajne! 

Don Huan iz – UNUTRAŠNJI OGANJ od Carlos Castaneda

- . . .odjednom sam se našao na rubu panike. Ovo je, osjećao sam, otišlo predaleko. Predaleko, mada je odlazak bio u intenzivniju ljepo -tu, dublji značaj. To je bio strah, kad ga analiziram u retrospektivi, od toga da ne budem preplavljen, da se ne raspadnem pod pritiskom stvarnosti veće nego što je um, naviknut da većinu vremena živi u udobnom svijetu simbola, uop-će može podnijeti.

Literatura o religioznim iskustvi-ma obiluje podsjećanjima na bol i užas koji obuzimaju one koji su se suočili, previše naglo, licem u lice s nekom pojavom Mysteriuma Tremenduma. Teološkim jezi-kom, ovaj strah je uzro­kovan nespojivošću ljudskog samolju-blja i božanske čistoće, ljudske samo-opterećujuće odvojenosti i bes­krajnosti Boga. Slijedeći Boehmea i Williama Lawa, može -mo reći da se dušama koje nisu ponovo rođene božansko svjetlo u svom punom sjaju može ukazati samo kao razbuktali plamen čistilišta.

Skoro identič­na doktrina može se naći u Tibetanskoj knjizi mrtvih, gdje se opisuje kako se mrtva duša u agoniji skuplja od Čiste svjetlosti Praznine, pa čak i od manjih, ubla­ženih Svjetlosti, da bi naglo jurnula u utješnu tamu vlastitosti kao ponovo rođeno ljudsko biće, ili čak zvijer, nesre-tan duh, stanovnik pakla. Bilo što radije nego goruće blještavilo apsolutne Stvarnosti - bilo što! Shizofreničar je ne samo duša koja nije ponovo rođena, već je još i očajno bolesna. Njegova bolest se sastoji u nesposobnosti da nađe utočište od unutarnje i vanjske stvarnosti (kao što razu-mna osoba obično čini) u doma-ćem univerzumu zdravog razuma - strogo ljudskom svijetu korisnih pojmova, zajedničkih sim­bola i društveno prihvatljivih konvenci-ja. Shizofre­ničar je poput čovjeka stalno pod utjecajem meskali­na, i stoga nesposoban isključiti doži-vljaj stvarnosti nedovoljno posve-ćen da s njom živi, koju ne može ukloniti objašnjavanjem jer je najtvrdoglavija od os­novnih činje -nica, i koja ga, zato što mu nikad ne do­pušta da svijet vidi samo ljudskim očima, tako plaši da tumači njenu ustrajnu čudnova-tost, gorući inten­zitet njezina značaja, kao objave ljudske ili čak koz­mičke zlonamjernosti, koja traži najočajnije protu­mjere, od ubilačke nasilnosti na jednom kraju ljestvice do katatonije, ili psihičkog samoubojstva, na dru-gom. A kad se jednom krene nizbrdo, na put pakla, nikada se ne može zaustaviti. To je sada bilo i suviše očito.

"Ako se krene pogrešnim putem", rekao sam kao odgovor na pitanja ispitivača, "sve što se dogodilo, bilo bi dokaz urote protiv tebe. Sve bi to bila samo­potvrda. Ne bi mogao ni udahnuti, a da ne budeš svjestan da je to dio urote".

"Znači, ti misliš da znaš gdje leži ludilo?" Moj odgovor je bilo uvjerljivo i iskreno. "Da". "I ne bi

ga mogao kontrolirati?" "Ne, ne bih ga mogao kontrolirati. Ako se počne sa strahom i mržnjom kao glavnim premisama, mora se nastaviti sve do zaključka".

"Da li bi mogao", upitala je moja supruga "usredotočiti pažnju na ono što Tibetanska knjiga mrtvih naziva Čistom svjetlošću?"

Sumnjao sam u to.

"Da li bi to držalo zlo na uda-ljenosti kad bi se mogao usre-dotočiti? Ili se ne bi bio u stanju usredo­točiti?"

Neko sam vrijeme razmišljao o tom pitanju. "Možda," konačno sam odgovorio, "možda bih mo-gao - ali samo ako bi tamo bio netko tko bi mi re­kao za Čistu svjetlost. To se ne može učiniti samo­stalno. To je svrha, pretpo-stavljam, tibetanskog ritua­la ne-tko cijelo vrijeme sjedi tamo i govori ti što je što".

Nakon slušanja snimke tog dijela pokusa, uzeo sam svoj primjerak Evans-Wentzovog izdanja Tibe-tanske knjige mrtvih i nasumce ga otvorio.

"O, plemeniti po rodu, ne daj da um tvoj bude zaveden". To je bio pro­blem ostati nezaveden. Neza-veden sjećanjima na proš­le grije-he, zamišljenim užicima, gorkim okusom starih, nepravdi i poniže-nja, svim strahovima i mržnjama i žudnjama koje obično pomra-čuju Svjetlost. Ono što ti buddhi-stički svećenici čine za umiruće i mrtve, zar ne bi moderni psihija-tar mogao učiniti za umno poremećene? Neka postoji glas koji će ih uvjeravati, danju i čak i dok spavaju, da uza sav užas, svu zbunjenost i zbrku, konačna Stvarnost ostaje nepokolebljivo ona sama i da je načinjena od iste supstancije kao i unutarnja svje­tlost čak i najokrutnije izmučenog uma.

Pomoću ure­đaja kao što su magnetofoni, satni prekidači, ra-zglasi i zvučnici u jastucima tre-balo bi biti veoma lako izvedi­vo za pacijente, čak i u institucijama s drastično smanje­nim brojem osoblja, stalno podsjećati na ovu praiskon­sku činjenicu.

Možda bi se nekoj izgubljenoj duši na taj način pomoglo da u određenoj mjeri postigne kon­trolu nad univerzumom - istodobno predivnim i odvrat­nim, ali uvijek drugačijim od ljudskog, uvijek totalno nerazumljivim - u kojem je osuđena živjeti.  

(Izbor odlomaka) Aldous Huxley 1894-1963 - VRATA PERCE-PCIJE - Raj i Pakao, 1954

Čitajući ovo, oni posvećenici (ili, jogini), koji su napredovali u shvaćanju, mogu iskoristiti Pre-nos (svijesti) na najbolji način u trenutku smrti.

Oni ne moraju prevaliti Posredno stanje, već će ga napustiti Veli-kom pravo prema gore (Stazom). Drugi koji su manje obučeni (u duhovnim stvarima), prepozna-jući Jasno Svjetlo u Čonjid Bardou, u trenutku smrti, otići će (smjerom) prema gore. Oni koji su niži od ovih biće oslobođeni - u skladu sa svojim naročitim vještinama i karmičkim vezama - kada jedno ili drugo Mironosno ili Gnjevno Božanstvo osvane nad njima, tokom uzastopna (dva) tjedna u Čonjid Bardou. Kako postoji nekoliko krivina, oslobo-đenje bi trebalo da se zadobije na jednoj ili drugoj od njih, pomoću prepoznavanja.

Ali, oni sa najslabijim karmičkim vezama, zbog neprepoznavanja, padaju pod uticaj zgražavanja i užasa. (Za njih) postoje različita stupnjevita naučavanja za zatvara -nje vrata maternice; i uz jedno ili drugo od ovih, trebalo bi da su pojmili metod vizuelnog predsta-vljanja i (da su primjenili) bez-granične vrline (koje iz toga proističu) za uzdizanje svog sta-nja. Čak su i najniži od njih, koji su slični redu divljačnih, mogli da se - zahvaljujući primjeni Utoči-šta - okane ulaženja u jadno stanje: i u tom (zadobijajući) veli-ki (blagodat) savršeno opleme-njenog i nesputanog ljudskog tijela, oni će, pri sljedećem rođe-nju, ako se susretnu sa guruom koji je vrli prijatelj, primiti (spasavajuće) zavjete. . .

Ova Doktrina oslobađa samo viđenjem, bez potrebe da se meditira, ili primjeni sadhana ("Usavršeno posvećenje"; razra-đen ritual tehničke prirode). . . . Ovim odabranim Naučavanjem čovjek zadobiva Buddhastvo u trenutku smrti. V.J. Evans Wenz i lama Kazi Dawa-Samdup

TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH