Budite sretni sada! Ako uspijete pronaći sreću u svojoj duši, tada ćete, čak i ako sutra umrete i pri-družite se dugoj povorci premi-nulih duša koja polako napreduje kroz stupovima obrubljene prola-ze stoljeća, tu neprocijenjivo vrije -dnu vrijednost uvijek nositi sa sobom. Kad postignete sreću duše, nitko vam je neće moći oduzeti, koliko god dugo bilo vaše putova -nje prema bezvremenosti i vje-čnosti. Paramhansa Yogananda - KARMA I REINKARNACIJA- KAKO UVIJEK BITI SRETAN

Čulna zadovoljstva jesu velika, ali su još veća intelektual­na zado-voljstva. Istina je da možete uživa -ti u lijepo re­storanu... ukusnoj večeri... ali pomislite na zvjezdar-nicu: gledate zvijezde kroz tele-skop... svjetovi nastaju i razvija­ju se... - pomislite na to! Znam da je ovo posljednje uzvi­šenije, jer za-boravili ste na jelo, zar ne? Intele-ktualno za­dovoljstvo veće je od svih svjetovnih stvari. Zaboravit ćete i žene i muževe i djecu i sve ostalo. Tako su jaka in­telektualna zadovoljstva. Zdravom je razumu jasno da je tako, jer manjeg se zadovoljstva lako odričete zbog većeg. A ovo je i stajalište pri-mijenjene religije! Odrecite se ni­žega zadovoljstva na račun više-ga. Odrecite se i budite slobodni. Odrecite se!  -  · Primijenjena religioznost jest poistovjećivanje s Jastvom. Prestanite s pogrešnim poistovjećivanjem! Kako ste sa-mo daleko otišli! Možete izgraditi i dvadeset tisuća bolnica i pedeset tisuća kilometara cesta, ali što s tim ako ne spo­znate da ste duh? Umirete psećom smrću, imajući pot­puno iste osjećaje kao i pas. Pas cvili i tuguje jer zna da je samo tvar koja će se uskoro rastočiti.

· Uz savršenu ljubav dolazi i istinsko Znanje, čak i ako ga nismo tražili.

· Istinsko je Znanje u biti neodvojivo od istinske Ljubavi.

· Kada se na Zapadu govori o smrti, kaže se: "Napustio ga je duh". U Indiji se kaže da je "čovjek napustio tijelo". Jed­na misao govori da je čovjek tijelo koje ima dušu, a druga da je čovjek duša koja ima tijelo.

Swami Vivekananda - BHAKTI YOGA - Put ljubavi i pravednosti

Koja razlika postoji, brate, izme-đu umrlog i redovnika koji je postigao nirvanu; onaj koji je umro, kod njega su se raspali tjelesni, govorni i duhovni ele-menti, dah života je nestao, to-plota je nestala, svijest je iščezla, ali kod redovnika koji je dosegao nirvanu, čiji su doduše tjelesni, govorni i duhovni elementi umr-tvljeni, kod njega životna snaga nije umrtvljena, toplota nije ne-stala, svijest je umirena. Buddha

MAJHIMA NIKAYA 43

Svatko tko se ozbiljno bavi zna-nošću dolazi do uvjerenja da se u zakonima svemira očituje duh - duh vrlo nadmoćan čovjekovu.

Albert Einstein - odgovorio stu-dentici Phyllis Wright 1936. kad ga je upitala mole li se znanstvenici.

- Ja sam razumio da je ovo moje tijelo proizvod neznanja, sastavlje -no od mesa i krvi i osvjetljeno opažajućom moći svijesti. Za one sretne koji teže oslobođenju to može biti veliko sredstvo pomoću kojeg mogu doseći Slobodu. Ali za one nesretne koji samo griješe, to može biti vodič prema nižim bijednim stanjima postojanja. Ovaj naš život je granični znak odakle se može krenuti putem pr-ma gore ili dole. Naše sadašnje vrijeme je najdragocjenije vrije-me, gdje se svatko od nas mora odlučiti, na jedan ili drugi način, za trajno dobro ili trajno zlo.

- Onaj tko teži samo svom vla-stitom individualnom miru i sreći usvaja niži put (Hinayana), ali onaj tko posvećuje zasluge svoje ljubavi i samilosti u svrhu drugih pripada višem putu (Mahayana).

- U meditaciji na Konačni Cilj, treba se otkriti nepostojanje per-sonalnog Ega, i stoga varke da ono postoji (na primjer, zato što sve u univerzumu sa imenom i oblikom je u osnovi iluzorne pri-rode). Da se ostvari stanje nepo-stojanja personalnog ega, um mora biti održavan u smirenosti. U tom stanju, misli, ideje, i ra-spoznavanje nestaje i um (svje-snost) prelazi u stanje savršenog mira tako da dani, mjeseci, i godine mogu prolaziti bez da ih osoba zamjećuje; tako prolaz vremena za njega trebaju drugi obilježavati.

- Vizije oblika Božanstava u medi -taciji su samo znakovi prisutne upornosti u meditaciji. One ne-maju suštinsku vrijednost ili zna-čenje same po sebi. Svi napori uloženi u ovaj put moraju biti učinjeni u duhu samilosti sa svr-hom posvećivanja zasluga svojih napora Univerzalnom Dobru.

- Isto kao što samo ime hrane ne zadovoljava apetit gladne osobe već ona mora pojesti hranu, tako isto i čovjek koji želi učiti o Pra-znini (Univerzalnoj Svjesnosti) mora meditirati tako da je ostvari, a ne samo učiti o njenom znače-nju.

- Život je kratak, a vrijeme smrti nepredvidivo; tako se posveti me-ditaciji, Odstrani zlo djelovanje, i stekni zasluge, po svojim najbo-ljim mogućnostima, čak i po cije-nu samog života. Ukratko: Djeluj tako da nemaš razloga da se stidiš sebe i čvrsto se drži ovog pravila. - Ako prestaneš razlikovati izme-đu sebe i drugih, bit ćeš podoban da služiš druge. I kada u služenju drugih ti postigneš uspjeh, onda ćeš se susresti sa mnom; I prona-šavši mene, ti ćeš doseći Buddha-stvo. - O Rechung, najdraži mo-me srcu. Odbaci koncepte, ostvari sveobuhvaćajuću prazninu, i ra-stvori svu dvojnost! Ovo je moja posljednja volja.  Milarepa

Mistične tehnike za postizanje be -smrtnosti su otkrivene samo oni-ma koji su prekinuli sve veze sa grubom svjetovnom stvarnosti dvojnosti, sukoba i dogme. Onoli -ko dugo koliko tvoje plitke svje-tovne ambicije postoje, vrata neće biti otvorena.  THE HUA HU CHING

Duhovno znanje otkriva se ono-me koji najmanje želi osobni pro-bitak, koji je najiskreniji u preda-nom služenju svima i koji je naj-manje svjestan vlastitoga ega. Onome tko mnogo daje bit će dano. George Adamski - Wisdom of the Masters of the Far East, 1953

Čovjekova je dužnost da bude sre -tno dijete u očevoj kući; a da bi to mogao, mora biti svjestan ku-će. Mora biti svjestan da se već nalazi u nebesima u koja nastoji ući, te da je u obliku sebstva pri-sutna sveobuhvatna inteligencija. Tu leži odgovor na pitanje stal-nog poriva u srcu svakog čovjeka da zna više o ustrojstvu svih obli-ka, kao i o uzroku i svrsi djelova-nja. Jer to je uzrok koji roditelj usađuje u svako dijete, da zna više o ogromnim mogućnostima da bi moglo uživati u svemu što mu Otac pruža. Georg Adamski-

COSMIC PHILOSOPHY, 1961

Osjećaji hladnoće i toplote, zado-voljstva i bola, su prouzrokovani kontaktom osjetila sa njihovim objektima. Oni dolaze i prolaze, nikad ne trajući dugo. Ti ih mo-raš, prihvatiti takvima. Smireni duh prihvaća zadovoljstvo i bol podjedna­ko te nije pokretan ni jednim ni drugim. On sam je vrijedan besmrtnosti. Ono što je nestvarno i nepostojeće nikad ne može postati biće, a ono što jeste nikad neće biti ono što nije. Oni koji znaju najdublju Stvarnost isto tako znaju priro­du onoga što jeste i onoga što nije. Stvarnost koja prožima univerzum je neuni-štiva. Nitko nema moći da pro-mjeni ono Nepromjenjivo. Za tije -­lo se kaže da umire, ali Ono što posjeduje tijelo je vječno. Čovjek ne smije mrziti ni jedno živo biće. Neka prema svima bude samilo-stan i prijateljski raspoložen. On se mora osloboditi iluzije "Ja" i "moje". On mora prihvatiti zado-voljstvo i bol sa podjedna­kim mirom. On mora uvijek biti zado-voljan, samo-obuzdan, uvijek spreman na opraštanje, stalno sje-dinjen sa mnom u svojoj medita-ciji. - - Pakao ima troja vrata: požuda, bijes i želja, ona vode ka ljudskoj propasti. Zato ih ti moraš odbaciti. Onaj tko prođe pored ovih vrata, doseže vlastito spase-nje. BHAGAVAD GITA - Song of God – (Translated by Swami Prabhavananda and Christopher Isherwood with introduction by Aldous Huxley, izdano 1980, od Sri Ramakrishna Math, India)

Najzanimljivija karakteristika Ale -ksandrove neuspješne invazije bio je njegov veliki interes za hinduističku filozofiju, za jogije i svete ljude koje je s vremena na vrijeme susretao i čije je društvo željno tražio. Nakon što je veliki grčki osvajač stigao u Tailu u sje-vernoj Indiji, poslao je glasnika Onesikrita, učenika Diogenove helenističke škole, da mu dovede indijskog učitelja Dandamisa, ve-likog sanjasina Taxile. “Zdravo, učitelju brahmana”, povikao je Onesikrit kad je pronašao Danda-misa u njegovom šumskom skro-vištu. “Sin moćnog boga Zeusa, Aleksandar, koji je vrhovni gospo -dar svih ljudi, moli te da dođeš kod njega. Ako pristaneš, nagra-dit će te bogatim poklonima, ali ako odbiješ, odrubit će ti glavu!”. Jogi je mirno primio taj nasilnički poziv, nije čak ni podigao glavu sa uzglavlja od lišća. “Ako je Aleksandar Zeusov sin, onda sam to i ja”, odgovorio je. “Ne želim ništa što je Aleksandrovo, jer sam zadovoljan sa onim što imam, dok vidim da on sa svojim ljudi-ma putuje preko mora i kopna bez ikakve koristi, a njegovim puto-vanjima nema kraja. Idi i kaži Aleksandru da Bog, koji je vrhunski kralj, ne može biti uzrok nepravde, nego je tvorac svjetla, mira, života, vode, čovjekovog tijela i duše. On prima svakog čovjeka kada ga smrt oslobodi zlih bolesti. Poštujem samo Boga koji se gnuša ubijanja i rata. Aleksandar nije Bog, jer i on sam mora umrijeti”, nastavio je mu-drac sa spokojnim prezirom.

“Kako neko kao on može da bude gospodar cijelog svijeta, kada ne vlada ni samim sobom, a nije još živ zakoračio u Had niti poznaje putanju sunca kroz središnje pre-djele zemlje, dok narodi na nje-nim granicama nisu čuli čak ni njegovo ime!” Nakon takvog pre-kora, sigurno najoštrijeg koji je ikad dopro do uha “gospodara svijeta”, mudrac je ironično do-dao: “Ako mu sadašnji posjedi ni-su dovoljno prostrani, neka pređe rijeku Gangu. Tamo će naći po-dručje koje može da hrani sve njegove ljude. Znaj, međutim, da je ono što mi Aleksandar nudi i pokloni koje obećava, potpuno beskorisni. Ono što cijenim i smatram zaista korisnim i vrije-dnim je ovo lišće koje je moj dom, ove rascvjetale biljke koji-ma se svakodnevno hranim, i ova voda koju pijem, dok svi ostali posjedi koji se tako pažljivo ču-vaju uvijek uništavaju onog tko ih sakuplja i izazivaju samo tugu i nezadovoljstvo koji muče svakog običnog smrtnika. Što se mene tiče, ležim na šumskom lišću, a pošto nemam ništa što bi trebalo da čuvam, mirno spavam. Kada bi nešto tako imao, ne bih to mogao. Zemlja me snabdjeva svi-me kao što majka daje djetetu mlijeko. Idem kuda hoću i bez briga sam. Ako mi Aleksandar i odrubi glavu, ne može da mi uništi dušu. Moja glava će ostati nijema, ostavivši tijelo, kao rasparanu odjeću na zemlji, oda-kle sam ga i uzeo. Postanem li duh, uzaći ću do svoga Boga koji nam je svima dao tijelo i ostavio nas na zemlji da pokažemo da li želimo ovdje da slušamo njegove zapovjedi, i koji će od svih nas kada odemo odavde u njegovu prisutnost, tražiti da mu podne-semo izvještaj o svom životu, jer je on sudija svake naše tašte ne-pravde, a jauci potlačenih postaju kazna tlačitelja. Neka Aleksandar svojim prijetnjama plaši one koji teže za bogatstvom i koji se boje smrti, jer je to oružje protiv nas nemoćno. Brahmani ne vole zlato i ne boje se smrti. Idi i poruči Aleksandru: Dandamisu ne treba ništa tvoje, pa stoga neće doći, a ako ti želiš nešto od Dandamisa, onda ti dođi k njemu”. Aleksan-dar je pažljivo saslušao Onesikri-ta koji je prenio poruku i više nego ikada prije poželio da vidi Dandamisa koji je iako star i nag, bio jedini protivnik u kojem je on, osvajač mnogih zemalja, na-šao više nego sebi ravnog. Aleks -andar je u Taksilu pozvao jedan broj brahmanskih asketa pozna-tih po svojoj vještini da na filo-zofska pitanja odgovaraju oštro-umnom mudrošću. Plutarh je iz-vjestio o tim dvobojima riječima. Sva pitanja je postavljao Aleksan -dar. “Kojih ima više, živih ili mrtvih”? - “Živih, jer mrtvih nema.” “Gdje se rađaju veće živo -tinje, na moru ili na zemlji?” “Na zemlji, jer je more samo dio zemlje.”- “Koja je životinja najpametnija?” “Ona koju čovjek još ne poznaje.” (Čovjek se boji nepoznatog). “Što je bilo prije, dan ili noć?” “Dan je došao jedan dan ranije.” Taj odgovor je izne-nadio Aleksandra, pa je brahman dodao: “Nemoguće pitanje, nemo -guć odgovor.” - “Kako čovjek može postati voljen?” “Čovjek će biti voljen ako, iako moćan, ne ulijeva ljudima strah”. “Kako čovjek može da postane Bog?” “Tako da učini ono što čovjek ne može.” “Što je jače, život ili smrt?” “Život, jer podnosi tolika zla.” Aleksandru je uspjelo da iz Indije kao svog učitelja povede pravog jogija Kalyanu, koga su Grci zvali “Kalanos”. Mudrac je pratio Aleksandra u Perziju. Pre-dviđenog dana u Suzi u Perziji, Kalanos je napustio svoje osta-rjelo tijelo i ušao je pred cijelom makedonskom vojskom u pogre-bnu lomaču. Povjesničari su zabi-lježili čuđenje vojnika koji su vidjeli da se jogi ne boji ni boli ni smrti. Nije se ni pomjerio dok ga je proždirao plamen. Prije nego što je ušao u plamen, Kalanos je zagrlio sve svoje prijatelje, ali nije poželio zbogom Aleksandru, kome je samo rekao: “Uskoro ćemo se vidjeti u Babilonu”. Aleksandar je napustio Perziju i umro u Babilonu godinu dana kasnije. Svojim riječima guru je htio da mu kaže da će s njim biti u životu i smrti.   Paramhansa Yogananda - AUTOBIOGRAPHY OF A YOGI, 1946 (Autobiografija jednog jogija)

- Kad bi neki običan čovjek, pred svoju smrt, mogao samo vidjeti da su pet skandha (osjetila)  pra-zne; da četiri fizička elementa ne tvore jastvo; da je stvarni Duh bezobličan i da niti nastaje niti nestaje, da njegova priroda niti po -činje rođenjem niti prestaje smrću, već da je cjelovita i nepo-mična u svojoj dubini; da su nje-gov duh i okolni objekti jedno kad bi stvarno mogao uvidjeti to, u jednom trenu bi primio Prosvje-tljenje. Ne bi upadao u mrežu Trostrukog svijeta; bio bi Nadma-šitelj svijeta. Bio bi bez čak i najmanje sklonosti ka ponovnom rađanju. Kad bi spazio veličan-stveni prizor svih Buddha kako dolaze da ga pozdrave, okruženi svim vrstama fantastičnih obilje-žja, ne bi osjetio želju da im priđe. Kad bi spazio sve vrste užasnih oblika kako ga okružuju, ne bi iskusio strah. Bio bi upravo ono što jest, u zaboravu misli jedinstvu s Apsolutom. Dosegao bi stanje neuvjetovanog postoja-nja. Ovo je, prema tome, temeljni princip. Huang Po - zen učitelj

Ako korijenje ostane nedirnuto i čvrsto u zemlji, oboreno drvo još uvijek će davati nove izdanke. Ako se ne iskorijeni osnovna navi -ka žudnje i odbojnosti, patnja će uvijek ponovo nastajati.

MAHA-PARINIBBANASUTTA

Živa bića su povrijeđena stra-stima misli, i ona su pročišće-na pomoću pročišćavanja misli  

Buddha