Smrt pred nama

Cesto kažem ljudima da moraju prvo umrijeti ako žele zaista živjeti. Putovnica za život nalazi se u tome da zamislite da ležite u grobu. Zamislite da ležite u lijesu u kojem

god položaju hocete. U Indiji se tijela na odar stavljaju sa prekriženim nogama. Ponekad ih tako nose i do groblja. Ponekad pak polože tijelo u ležecem položaju. Zamislite, dakle, da ste mrtvi. Pogledajte sada na svoje probleme s tog stajališta. Sve izgleda drugacije, zar ne?

Jako zgodno razmatranje. Obavite ga svaki dan ako imate vremena. Nevjerojatno je, ali oživjet cete. Ima jedno razmatranje o tome u mojoj knjizi Izvori. Vidite svoje tijelo kako se raspada, pa kosti, pa prašinu. Svaki put kada govorim o tome ljudi kažu: “To  je odvratno!” Ali što je tu tako odvratno? Bože moj, to je stvarnost. Medutim, mnogi od vas ne žele vidjeti stvarnost. Ne želite razmišljati o smrti. Ljudi ne žive - vecina vas ne živi - samo održavate tijelo na životu. To nije život. Niste živi dok god vam ne postane potpuno nevažno jeste li živi ili mrtvi. U tom trenutku pocinjete živjeti. Kada budete spremni izgubiti svoj život, naci cete ga. Ali ako cuvate svoj život, mrtvi ste. Ako sjedite u potkrovlju i govorite samom sebi: “Sidi dolje”, a onda: “Ne, ne, citao sam o tome što se dogada s ljudima koji silaze niz stube. Pokliznu se i slome vrat. To je previše opasno.” Ili: ne mogu vas nagovoriti da prijedete ulicu jer govorite: “Znate li koliko je ljudi pregaženo dok su prelazili preko ulice?” Ako vas ne mogu nagovoriti da prijedete ulicu, kako cu vas onda nagovoriti da prijedete s jednog kontinenta na drugi? I ako vas ne mogu nagovoriti da provirite van iz svojih uskih mišljenja, uvjerenja i pogleda na drugi svijet, onda ste mrtvi, potpuno ste mrtvi - život je prohujao kraj vas. Sjedite puni straha u svojoj malo celiji, i izgubit cete Boga, vjeru, prijatelje, puno toga. Život je za kockare, zaista jest. O tome je Isus govorio. Jeste li spremni riskirati? Znate li kada cete biti spremni riskirati? Kada otkrijete da to što ljudi nazivaju životom u stvari nije život. Ljudi pogrešno misle da se život sastoji u održavanju tijela živim. I zato zavolite misao o smrti; zavolite ga. Vracajte se toj misli uvijek iznova. Razmišljajte o dražesti tog leša, tog kostura, tih kostiju koje se pretvaraju u prašinu. Kakvo olakšanje cete doživjeti kad to uspijete, kakvo olakšanje. Neki od vas vjerojatno ne znaju o cemu sada pricam - previše ste uplašeni da biste o tome razmišljali. Ali kako je veliko olakšanje kad na život pogledate s tog stajališta.

Ili posjetite groblje. To je izuzetno procišcavajuce i lijepo iskustvo. Pogledate neko ime i kažete: “Isuse, živio je prije toliko godina, prije dva stoljeca. Sigurno je imao iste probleme kakve ja imam sada i sigurno je probdio mnoge noci. Kako je to ludo - živimo tako kratko. Jedan talijanski pjesnik rekao je: “Živimo u jednom blijesku svjetlosti. Dode vecer i zauvijek je noc.” Samo jedan blijesak, a mi ga uništimo. Uništimo ga sa svojim strahovima, svojim brigama, svojim opterecenjima. Dok obavljate to razmatranje, možete ga privesti kraju i dobiti samo neku informaciju, ali mogli biste postici svjesnost. I u tom trenutku svjesnosti postat cete novi. Barem dok traje. I spoznat cete koja je razlika izmedu informacije i svjesnosti.

Jedan moj prijatelj, astronom, pricao mi je o temeljnim stvarima u astronomiji. Do tada nisam znao da, kada vidite sunce, vidite ga tamo gdje je bilo prije osam i pol minuta, a ne tamo gdje je sada zato što zraci sunca treba osam i pol minuta da dode do zemlje. I zato ga ne vidite tamo gdje se nalazi - sada je vec negdje drugdje. Rekao je da, ako zamislimo galaksiju, cijeli svemir, ova naša Zemlja bila bi izgubljena negdje pri kraju Mlijecne staze - nije cak ni u središtu. Svaka od zvijezda je sunce i neke su tako velike da bi svojom velicinom mogle obuhvatiti i naše sunce i Zemlju i razmak izmedu njih. Obicno se procjenjuje da ima oko sto milijuna galaksija! Svemir kakvog ga mi poznajemo širi se brzinom od tri milijuna kilometra u sekundi. Bio sam zadivljen dok sam to slušao i kada smo izašli iz restorana u kojem smo jeli, pogledao sam u nebo i imao sam drugaciji osjecaj, drugaciji pogled na život. To je svjesnost. Dakle, sve ovo možete uzeti kao hladne cinjenice (i to su onda samo informacije) ili iznenada dobijete drugaciji pogled na život - na to što smo, što je svemir, što je ljudski život. Kada govorim o svjesnosti mislim na taj osjecaj koji cete postici.