SMRT NIJE KRAJ

2. studenog

G r o b l j e u studenom. Svježe okićeni grobovi.

Mrtvi i živi zakratko zajedno na istome mjestu.

Jedni druge traže, ali jedni druge ne mogu dohvatiti.

To je okrutna dioba i strašna nemoć.

Odjednom, potišten i žalostan, pomisliš na vlastitu smrt.

Strah od smrti toliko je srasla s radošću nad životom.

Smrt - nadmoćni smutljivac.

Ušulja se u svaki užitak,

potkopava svaku sigurnost,

guši organ kojim udišeš radost života.

N i t k o ne izlazi na kraj sa smrću.

Ona se prešućuje, potiskuje, zaboravlja.

Sve se svodi na pitanje:

Je li smrt kraj ili nije?

Ako j e smrt kraj, tvoje umiranje dobiva tada

karakter strašnog sakaćenja.

Ako pak nije kraj, tvoja smrt dobiva tada

zadivljujuće novu dimenziju.

S t o j i š pred alternativom: Sve ili ništa,

smisao ili besmisao života,

Bog ili neizmjerna praznina.

Tajna života i smrti ovisi o tajni Boga.

Bio ti vjernik ili ne bio, želim ti samo jedno: nadu.

Nadu koja će ti do tvog posljednjeg daha

pružati radost nad životom da možeš biti sretan.