28. Smrt i preobražaj

Nova vlada kralja Petra, koja je posvuda po.njela podr.ku

narodnih masa, suprotstavila se Nijemcima i odbila ratificirati

kompromitirajući sporazum .to ga je s Hitlerom sklopio

regent Pavle. Odmazda je započela gotovo odmah.

Na Cvjetnu nedjelju 1941. godine tristotinjak bombardera

njemačkog ratnog zrakoplovstva obru.ilo se na glavni grad

Jugoslavije, Beograd. Sustavno su za svoje ciljeve odabirali

ulicu po ulicu, ka.njavajući tako sve .to je disalo. Do podneva

je već izbrojeno 25 tisuća mrtvih, dok su posvuda po ulicama

zapomagali ranjenici. Većina dr.avnih i javnih zdanja bila je

pretvorena u ru.evine, uključujući i suvremeni laboratorij

poznat pod nazivom »Institut Tesla«.

Potom su u tu unaprijed osuđenu zemlju u.le do zuba

naoru.ane zajedničke trupe Njemačke, Italije, Mađarske i

Bugarske. U roku samo nekoliko dana jugoslavenska je vojska

bila slomljena, a kralj Petar II. izbjegao je u sigurnost

Engleske. Njegova je vlada tijekom čitavog Drugog svjetskog

rata nastojala iz egzila u Londonu upravljati zemljom.

Međutim, tako je izgledao samo početak rata u Jugoslaviji.

Tamo.nji narodi, već tisuću godina navikli na brojne invazije

naj-različitijih neprijatelja, brzo su oblikovali grupe koje nisu

pristajale na okupaciju. Ostaci jugoslavenske vojske i komunisti

povukli su se u planine iz kojih su pokretali gerilske napade na

okupatore. Tim su naoru.anim borcima . mu.karcima i

.enama - hranu nabavljali stariji i djeca koji su ostali u

nebranjenim selima i gradovima.

Stoga su se nacisti i fa.isti svojim krvoločnim odmazdama

oborili upravo na njih. U ribarskim mjestima i du. kamenite

356

Smrt i preobra.aj

obale Jadrana sustavno je bila strijeljana gotovo polovina stanovni

.tva iz tamo.njih zaselaka.

Ali, ubrzo je vojnim stratezima u Sjedinjenim Dr.avama i

Engleskoj postalo jasno da ta ubojstva ne izvr.avaju samo sile

Osovine, nego i razne grupe domaćih prista.a monarhije.

Stoga su se komunisti obratili saveznicima za pomoć te se

počeli boriti protiv spomenutih grupa koliko i protiv stranih

neprijatelja.

Pukovnik Dra.a Mihajlović, časnik srpske vojske,

predvodio je četnike, ili punim nazivom »Jugoslavensku

domovinsku vojsku«, koja se uglavnom sastojala od srpskih i

bosanskih monarhista. Bila je u uskoj vezi s kraljem Petrom pa

je stoga postala prvim slu.beno priznatim pokretom otpora u

čitavoj Europi.’ Zato su prve po.iljke pomoći, koju je Engleska

uputila Jugoslaviji, bile dostavljene upravo četnicima. Ali to

nije bilo duga vijeka jer je narodno-oslobodilačka vojska,

sastavljena od partizana i pod vodstvom Josipa Broza Tita iz

Komunističke partije, ubrzano dobivala na međunarodnom

značaju.

Saveznički stratezi nisu mnogo znali o Titu. Govorkalo se da

je 1917. godine nakon jedne bitke ostao le.ati ranjen na

boji.nici i tako pao u rusko zarobljeni.tvo. Tamo su ga neko

vrijeme obučavali za komunističkog vođu te ga tijekom

.panjolskog građanskog rata poslali u Francusku, odakle je

organizirao pomoć lojalistima ili republikancima.

Rodom Hrvat, Tito nije imao razloga pristajati uz

monarhiju, koja ga je osim toga utamničila čim se vratio u

Jugoslaviju. Kad je pu.ten, zdu.no se prihvatio organiziranja

sindikalnog radničkog pokreta među metalur.kim radnicima te

pomagao u njegovu .irenju na razini cijele zemlje. Kao rođeni

vođa stao je na čelo partizanskog otpora tijekom Drugog

svjetskog rata kao sna.na osoba koja je istodobno uspijevala

nadahnuti svoje borce i uvesti među njima strogu stegu. On je

već zami.ljao budućnost u kojoj će svi slavenski narodi

zajednički izgrađivati slobodnu i ujedinjenu zemlju, bez bilo

čijeg ugnjetavanja, dolazilo ono od stranih sila ili domaćih

kraljeva.

Tito je kao svoj prvi cilj odabrao osnivanje

narodnooslobodilač-kih odbora prema ruskom uzoru, dok su

Mihajloviću i njegovim

357

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

četnicima bili dra.i mjesni organi vlasti pod upravom monarhije. Obje su se

grupacije i dalje borile protiv Nijemaca i Talijana, ali su na.alost nastavile i svoj

rat jedna protiv druge.2

Profesor Bogdan Radi.a*, tada.nji voditelj informativne slu.be u

jugoslavenskom veleposlanstvu u VVashingtonu, prisjeća se tih dana: »Situacija je

postala vrlo slo.enom kad je 1941. godine do.lo do sloma Jugoslavije, i kad je u

zemlju krajem te godine stigla Kraljevska jugoslavenska misija.« Činili su je

članovi vlade kralja Petra i hrvatski ban, dr. Ivan .uba.ić. Sava Kosanović, Teslin

nećak i pripadnik Demokratske partije, također je bio jedan od njezinih članova

kao ministar vlade u egzilu.

»Čim je Kosanović do.ao u Ameriku«, rekao je profesor Radi.a, »poku.ao je

odvratiti Teslu od isključivo srpskog naboja i politike te u tome ubrzo i uspio.

Dodu.e, Tesla se ni ranije nikad nije osjećao nekim velikosrpskim .ovinistom.

Običavao je reći: ’Ja jesam Srbin, ali je moja domovina Hrvatska.’«3

No, kako se rat nastavljao, tako se i sukob između Srba i Hrvata u egzilu sve

vi.e razbuktavao. To je paraliziralo kako svakodnevne diplomatske djelatnosti

veleposlanstva u "VVashingtonu i NewYorku, tako i rad vlade u Londonu.

»Iako Srbin, Kosanović je«, nastavio je Radi.a, »predvodio bitku za

razvijanje bratstva među Srbima i Hrvatima protiv Fotića i mnogih drugih Srba

koji su bili članovi raznih jugoslavenskih misija. Tako je počeo koristiti Teslu za

politiku usmjerenu protiv pobornika zamisli o Velikoj Srbiji.

Sam Tesla... nije bio svjestan dubokog sukoba koji se razvijao između Srba i

Hrvata, a kako je u osnovi bio znanstvenik i već u poznoj dobi, govoreći o

politici nastupao je iskreno i po.teno.«

Radi.a ka.e da se Tesla činio vrlo sretnim .to konačno kraj sebe, u NewYorku,

ima nekoga vlastite krvi, te je zamijetio da se starac u svemu počinje sve vi.e

oslanjati na Kosanovićevo mi.ljenje. Tijekom tog razdoblja, izumitelj je na ime

dotacije kraljevske vlade primao oko 500 dolara mjesečno.

* Radi.a je pripadao obitelji iz ju.ne Hrvatske, koja se oduvijek dr.ala pobornikom zajedni.tva i

ujedinjenja Hrvata i Srba.

Smrt i preobra.aj

Razne političke poruke .to ih je Tesla tobo.e oda.iljao za

domaću uporabu zapravo je napisao Kosanović, ustvrdio je

Radi.a.4

Krajem 1942. godine u NewYorku je, u okviru sjedi.ta

Kraljevske misije na Petoj aveniji, bilo otvoreno

Jugoslavensko informativno sredi.te. U tom su uredu skupa

radili Radi.a i Kosanović, tiskajući bro.ure s raznim podacima

i obavijestima. Ali, kriza je izbila kad su do njih dospjele

novosti o borbama koje se vode između Dra.e Mihajlovića i

Tita.

»Kosanović se«, prisjeća se Radi.a, »odlučio za Tita i

počeo promicati svoje stavove te podr.avati

narodnooslobodilački pokret, kojemu je cilj bio stvaranje nove

Jugoslavije. Bilo mu je vrlo te.ko uvjeriti Teslu da je

monarhija gubitnik u Jugoslaviji te da se iz bratoubilačkog

građanskog rata počinje pomaljati jedna nova Jugoslavija.

Kako se najveći dio Srba u Hrvatskoj priklonio Titu,

Kosanović je ipak uspio uvjeriti Teslu da bi se i on morao

pridru.iti pokretu kojemu su te.ile narodne mase, kako među

Srbima, tako i među Hrvatima. I tako je nastala Teslina

poruka Srbima i Hrvatima koju je opet napisao Kosanović.«5

Na zidovima Muzeja Nikole Tesle u Beogradu mo.e se

pročitati mnogo puta uvećana preslika riječi koje je navodno

Tesla poslao svojim te.ko isku.avanim zemljacima samo

nekoliko mjeseci prije vlastite smrti. U njihovo je sastavljanje

svoje prste umije.ao i tada.nji američki dopredsjednik, Henry

A. Wallace. Otipkana pisaćim strojem, poruka sadr.i mnogo

iskri.anih riječi, podcrtavan] a i ispravaka Teslinim

rukopisom, ali se iz samog njezina stila mo.e vidjeti da

pripada ideologiji koja nimalo ne nalikuje na izumitelj evu:

»Iz ovog rata... mora se iznjedriti novi svijet, svijet koji će

opravdati .rtve .to ih je pretrpjelo čovječanstvo. To... mora biti

svijet u kojemu sna.ni neće iskori.tavati slabe, zli one dobre,

gdje neće biti poni.avanja siroma.nih nasiljem koje sprovode

bogati; gdje će plodovi uma, znanosti i umjetnosti slu.iti

dru.tvu zbog unapređenja i uljep.avanja .ivota, a

359

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

ne pojedincima zbog stjecanja bogatstva. Taj novi svijet neće biti

svijet podjarmljenih i poni.enih, već slobodnih ljudi i

slobodnih naroda, izjednačenih u dostojanstvu i po.tovanju

prema čovjeku.«

Izumiteljevo se ime pojavilo na jo. jednoj poruci koja je

bila poslana sovjetskoj Akademiji znanosti 12. listopada 1941.

Njome se zahtijevalo udru.ivanje Rusije, Velike Britanije i

Amerike u borbi protiv sila Osovine te pru.anje pomoći

revolucionarnoj borbi jugoslavenskih naroda. Poruka nije

izlo.ena u muzeju, vjerojatno zato .to je ubrzo nakon rata

nostalgija prema ruskom stilu prestala biti slu.benom

politikom zemlje.

Kosanović je postao predsjednikom Jugoslavenske gospodarske

misije koja je zastupala novu federaciju jugoslavenskih

naroda, nasuprot predratnoj i centralističkoj kraljevini

Jugoslaviji. Ta je nova organizacija počela raditi i na stvaranju

nove federacije zemalja sredi.nje i istočne Europe. I Radi.a je

postao članom Titova pokreta.

Kralj Petar je za to vrijeme očajnički poku.avao pribaviti

podr.ku za Dra.u Mihajlovića od američkog predsjednika

Franklina Roosevelta i engleskog premijera Winstona

Churchilla, te od vlastitog rođaka Bertieja, odnosno engleskog

kralja Georgea VI. Britanci, koji su na početku rata imali

razumijevanja za četnike, promijenili su mi.ljenje kad su im

počela pristizati izvje.ća o ratnim operacijama Titovih

partizana.

Godine 1942. kralj Petar II. posjetio je Washington da bi

se susreo s Rooseveltom. U Tennesseeju su se tada već počeli

obučavati jugoslavenski piloti. Roosevelt mu je rekao kako bi

Amerika mogla poslati zrakoplove četnicima čim se budu

mogli izdvojiti iz akcija poduzimanih u ratu na Srednjem

istoku. Potom je monarh posjetio NewYork, gdje mu je u

klubu Colony Dru.tvo američko--jugoslavenskih prijatelja

priredilo svečani prijem. Inače, klub Colonv bio je prvi klub u

Americi namijenjen .enama i njihovu dru.enju, a osnovan je

zahvaljujući nadahnuću energične Anne Morgan. I ona je

prisustvovala događaju, skupa s kraljevom

3*0

Smrt i preobra.aj

majkom, kraljicom Marijom te gospođom Roosevelt. To je

bilo ne.to čime bi se Tesla zasigurno odu.evio samo da nije

bio odveć slab i bolestan. Stoga je kralj Petar morao doći k

njemu.

U svojim dnevnicima (objavljenima pod nazivom Kraljevo

naslijeđe), pod datumom 8. srpnja 1942. godine, mladi je Petar

II. zapisao: »Posjetio sam dr. Nikolu Teslu, slavnog

jugoslavensko--američkog znanstvenika, u njegovu apartmanu

u hotelu New Yorker. Kad sam ga pozdravio, stari mi je

znanstvenik rekao: ’Izuzetno sam poča.ćen. Drago mi je .to ste

jo. tako mladi i radujem se .to ćete jednom postati velik

vladar. Vjerujem da ću po.ivjeti do Va.eg povratka u

oslobođenu Jugoslaviju. Od svojega ste oca naslijedili njegove

posljednje riječi: Čuvajte mi Jugoslaviju. Ponosan sam .to

sam Srbin, i .to sam Jugoslaven. Na. narod ne mo.e

izumrijeti. Čuvajte zato jedinstvo svih Jugoslavena - Srba,

Hrvata i Slovenaca.’«

Kralj je uz to opisao koliko su ga duboko ganule starčeve

riječi te da su obojica nakon toga zaplakali. Potom je jo.

posjetio Sveučili.te Columbia gdje ga je toplo pozdravio

njegov predsjednik, Nicholas Murrav Buder, i gdje je

prona.ao jo. jednu vezu s vlastitom zemljom - Pupinov

laboratorij za fiziku.

Vrativ.i se u VVashington, dobio je Rooseveltovo obećanje

da će se nad Jugoslavijom iz zrakoplova početi bacati tra.ena

pomoć u hrani, odjeći, oru.ju i streljivu. Međutim, 1943.

godine do.ivio je pravi .ok kad je britanska misija u

Jugoslaviji uspostavila slu.bene kontakte s Titom. Petar je

zatra.io da ga padobranom spuste u vlastitu zemlju, ali je to

Churchill glatko odbio. A tada je Tito otvoreno optu.io Dra.u

Mihajlovića za izdaju zemlje.6

Na konferenciji u Teheranu, odr.anoj u studenome, do.lo

je . uvelike zahvaljujući Churchillu . do onoga .to je kralj u

svojim bilje.kama opisao kao »fatalni zaokret« u politici

saveznika. Odlučeno je kako je »temeljna snaga koja se u

Jugoslaviji bori protiv Nijemaca i koju saveznici priznaju

Narodnooslobodilačka vojska pod Titovim zapovjedni.tvom

te da se time partizanske snage u cijelosti priznaju dijelom

savezničke vojske«. Tako je Mihajlovićev četnički pokret bio

odbačen i napu.ten.7

361

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

VVinston Churchill preko noći je postao slavljeni junak

suvremene Jugoslavije. A kad je mladi monarh u pisanom

obliku izbezumljeno zatra.io pomoć Amerike i Rooseveltovu

podr.ku, predsjednik mu je suho odgovorio neka se samo

povinuje Chur-chillovim savjetima »kao da su moji vlastiti«.

Nekoliko mjeseci potom Roosevelt je preminuo.

Teslinu nećaku Kosanoviću, kao i nekolicini drugih

diplomatskih predstavnika kralja Petra, uručen je otiaz koji je

potpisao mladi monarh, i to na samom vrhuncu krize 1942.

godine. Tih je dana često opisivao Bogdanu Radi.i koliko je

Teslu u.asnulo isključenje njegova nećaka iz kraljevske vlade.

Zapravo, Kosanović je bio uvjeren kako je tim »neuspjehom«

osobno ubrzao izumiteljevu smrt.

»On je mislio«, Kosanović je rekao Radi.i nekoliko puta,

»da me time ka.njavaju i da ću na kraju biti uhićen ili ne.to

slično, ali uspio sam ga uvjeriti kako su takve stvari

neizbje.ne u politici.«8

Tijekom tog razdoblja, iskreno mu je priznao Kosanović,

nastojao je članove kraljevske vlade dr.ati podalje od Tesle.

Veleposlanik Fotić postao mu je »neprijateljem« zato .to je jo.

uvijek podr.avao velikosrpsku politiku, unatoč promjenama

koje su se nazirale. Tako se Teslina veza sa starim prijateljem

»ohladila«.

»Nema nikakve sumnje«, naglasio je profesor Radi.a, »da

je cjelokupna krvava tragedija Jugoslavije od 1941. do 1943.

godine morala utjecati na Teslu i da je zbog toga bio utučen.

On bi me često znao upitati mogu li mu objasniti .to se to

zapravo događa među nama i zbog čega se ne mo.emo

slo.iti...«

Nakon rata, Mihajloviću je presudio Narodni sud zbog

navodne suradnje s neprijateljem. Progla.ena je Federativna

Narodna Republika Jugoslavija s Titom kao predsjednikom i

komunistima koji će čvrsto upravljati zemljom.

Krajem Drugog svjetskog rata popisivanje jugoslavenskih

.rtava otkrilo je da je u zemlji poginulo dva milijuna ljudi. Da

tragedija bude veća, mnoge tisuće ubili su vlastiti zemljaci.

»Nakon rata«, sjeća se profesor Radi.a, »Kosanović je

postao ministar u vladi Tita i Suba.ića, a ja njegov pomoćnik u

ministarstvu informiranja. Tamo sam radio od 1944. do 1945.

godine, a

362

Smrt i preobra.aj

potom sam u listopadu 1945. napustio zemlju, jer nisam

mogao postati komunistom. Kasnije, 1946. godine, Kosanović

je kao Titov veleposlanik stigao u Washington, ali se nakon

mog odlaska iz Beograda vi.e nikada nismo sreli. Kosanović je

u cijelosti prihvatio komunistički sustav u Jugoslaviji i ostao

mu vjeran sve do smrti.«

U dugom razdoblju od deset stoljeća nije bilo trenutka u

kojemu područjem tada.nje Jugoslavije nisu vladali ili je pak

gazili razni zavojevači - Rimljani, Mlečani, Turci, Bugari,

Austrijanci, Mađari, Nijemci, Talijani. Nije bilo razdoblja u

kojemu ti narodi nisu .ivjeli pod prijetnjom mučenja, tamnica

ili nasilne smrti. Sad im je počela svitati predivna istina: da su

slobodni.

Tesla neće po.ivjeti dovoljno dugo da to vidi. Stoga se i ne

mo.e odgovoriti na pitanje bi li on ikada prihvatio novu vladu

ustrojenu prema ustavu sovjetskog tipa i, barem u početku, u

bliskoj suradnji sa Sovjetima, te bi li se ikada pomirio s

trajnim progonstvom svog voljenog monarha.

No na.alost, sve se to odrazilo i na način na koji će ga se

jednoga dana sjećati na Zapadu. Njegov utjecaj znanstvenika,

sad već posve izblijedio, a i zaboravljivost Amerikanaca koja

ih je opila u pobjedničko poratno vrijeme, u velikoj su mjeri

proiza.li iz činjenice .to je većina njegovih znanstvenih

zapisa, nacrta i bilje.aka nestala s nailaskom novog, Hladnog

rata, iza takozvane ».eljezne zavjese«.

Već 1948. godine Jugoslavija je prestala biti jedna od

zemalja iza .eljezne zavjese, objaviv.i svoju neovisnost i

udaljiv.i se od sovjetske doktrine »ograničenog suvereniteta.«

Amerika i njezini saveznici postali su znatno dare.ljiviji u

slanju gospodarske i vojne pomoći ju.nim Slavenima. No

.teta je već bila učinjena. U ratnim vremenima Amerika nije

onako .ustro podr.avala Tita poput Churchilla. Stoga

američkim znanstvenicima ubuduće neće biti lako doprijeti do

jugoslavenskih izvora koji bi im pomogli potkrijepiti sve ono

.to je ostvario Nikola Tesla.

Zima 1942. godine zatekla je izumitelja posve iscrpljenog i

slabog. Njegov strah od bakterija pretvorio se u gotovo suludu

363

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

opsjednutost zbog koje bi i od najbli.ih prijatelja zahtijevao da

mu se ne pribli.avaju previ.e, poput neurotičnog engleskog

kralja Tudora. (Izgleda kako ga bolesti kojima su ga mogli

zaraziti golubovi nisu zabrinjavale.) Imao je srčanih tegoba, a

povremeno bi ga znala obuzeti i nesvjestica. Vi.e nije bio u

stanju hraniti svoje drage golubove pa se u tome posve

pouzdao u jednog mladića, Charlesa Hauslera, koji je i sam

bio zaljubljenik u golubove te se bavio njihovim uzgojem.

Hausler je za Teslu radio od 1928. godine, a posao mu se

sastojao u tome da svaki dan u podne ode do Gradske

knji.nice NevvTorka sa zrnjem za ptice te da potom obiđe

zdanje tragajući po njegovim prozorima ili iza velikih kipova

u parku za mladim, ozlijeđenim ili bolesnim pticama. Tada bi

ih donio u Teslinu hotelsku sobu na oporavak. A kad bi

ozdravile, sjeća se on, »morao bih ptice za njega iznova

odnijeti do knji.nice i ondje ih pustiti na slobodu«. Prisjetio se

i kako je Tesla tragao za najboljim majstorom da bi kod njega

naručio fine kaveze za ptice »koji su morali biti izrađeni kako

treba, kao uostalom i sve drugo .to bi gospodin Tesla činio«.

Za golubove je u sobi postojala čak i posebna posuda sa

zavjesom radi njihova kupanja.

Hausler i Tesla provodili su sate i sate zajedno, uglavnom

razgovarajući o golubima. Tako mu je Tesla jednom prigodom

povjerio kako se »Thomasu Edisonu ne mo.e vjerovati«.

Mladić se svog poslodavca sjećao kao »vrlo ljubazne i bri.ne

osobe«, a u posebnoj uspomeni ostao mu je sljedeći događaj.

»U svojoj je sobi, u blizini kaveza s golubovima, dr.ao

nekakvu veliku kutiju ili spremnik te me posebno upozorio na

to da se ona ne smije pomicati«, ispričao je Hausler, »jer se u

njoj nalazi ne.to .to bi moglo uni.titi čak i zrakoplov na nebu.

Rekao mi je da se nada kako će je moći predstaviti svijetu.«

Smatrao je da je kutija kasnije vjerojatno pohranjena negdje u

podrumskim prostorijama hotela.9

Jednog posebno te.kog dana početkom siječnja 1943. godine,

Tesla je pozvao svog po.tanskog glasnika Kerrigana i

predao mu omotnicu naslovljenu na gospodina Samuela

Clemensa, adresiranu na Ju.nu petu aveniju broj 35 u

NewYorku. Momak se

364

Smrt i preobra.aj

tog vjetrovitog dana uputio na spomenutu adresu i tamo

uzalud tragao za takvim brojem zgrade i navedenim

naslovnikom. Kako se ispostavilo, bila je to adresa Teslina

prvog laboratorija. Međutim, sada se Ju.na peta avenija zvala

West Broadway, i na tom području nije .ivio nikakav Samuel

Clemens.

Kerrigan se vratio u hotel i podnio izvje.će oronulom

bolesniku. Tesla mu je slabim glasom objasnio da je Clemens

zapravo slavni Mark Tvvain i da ga tamo zasigurno svatko

poznaje. Stoga je jo. jednom odaslao Kerrigana nalo.iv.i mu

jo. da se usput pobrine za golubove. Zbunjeni je glasnik

nahranio golube, a potom nazvao svog nadzornika u sredi.njici.

Konačno mu je ovaj objasnio da je Mark Tvvain mrtav već

dvadeset pet godina. Tog se hladnog poslijepodneva Kerrigan

treći put na.ao u Teslinoj sobi, nastojeći mu sve objasniti i

vratiti omotnicu.

Ali, izumitelj je sad već bio bijesan te je odbio i samu pomisao

na to da bi slavni humorist mogao biti mrtav. »Pa sinoć

je bio ovdje, u mojoj sobi«, rekao je. »Sjedio je na onom

stolcu i pričali smo vi.e od sat vremena. Imao je nekih

financijskih te.koća pa mu je zatrebala moja pomoć. I zato -

ne vraćajte se dok mu ne predate tu omotnicu.« Ovaj put

glasnik se odmah uputio ravno svom nadzorniku te su zajedno

otvorili omotnicu. Sadr.avala je čisti list papira u koji su bile

ulo.ene novčanice od dvadeset pet dolara - dostatno da bi se

pomoglo starom prijatelju u trenutku nesta.ice.

Dana 4. siječnja izumitelj je, iako vrlo slab, krenuo u svoj

ured da bi tamo izvr.io pokus za koji se zanimao George

Scherff. I sam je Scherff svratio da bi mu pomogao oko

pripremnih radnji. No, rad je prekinut kad je Tesla počeo

osjećati o.tre bolove u prsnom ko.u.

Odbiv.i bilo kakvu medicinsku pomoć vratio se u svoj

hotel. Sljedećeg je dana spremačica u.la da bi mu očistila

sobu. Kad je izlazila, zamolio ju je da na vrata ovjesi pločicu s

natpisom Ne smetaj. Nije .elio nikakve posjetitelje, niti je ona

vi.e trebala dolaziti radi či.ćenja. Pločica je ostala na vratima i

sljedećeg dana, a i dan nakon toga.

365

TESLA - ČOVFEK IZVAN VREMENA

U ranim jutarnjim satima 8. siječnja spremačica Alice

Monaghan zanemarila je poruku na pločici i otvorila sobu.

Izumitelj je le.ao mrtav u svojoj postelji, a njegovo je upalo,

mučeničko lice izgledalo posve opu.teno i smireno.10

Mrtvozornik dr. H. W Wembly pregledao je tijelo i kao

vrijeme smrti upisao u obrazac 7. siječnja 1943. godine u

22:30 sati, a kao uzrok smrti naveo je kako je po njegovu

mi.ljenju do.lo do srčane tromboze. Tesla je umro u snu, a

liječnik je nakon pregleda tijela jo. dopisao: »Nema sumnjivih

okolnosti.« Izumitelju je bilo osamdeset .est godina.

O svemu su odmah obavijestili Kennetha Swezeyja, a on

se već u deset sati istoga jutra telefonom čuo s dr. Radom na

Sveučili.tu NewYork. Sjedi.tu kralja Petra, koje se tada

nalazilo u Petoj aveniji na broju 745, tu.nu je vijest javio

profesor. Teslin nećak Kosanović, koji je tada bio predsjednik

Odbora za zemlje istočne i sredi.nje Europe te Balkan,

također je obavije.ten.

Tada je pozvan FBI. Swezey i Kosanović naručili su i

bravara zbog otvaranja Teslina sefa i pregledavanja njegova

sadr.aja.

Tijelo je otpremljeno u pogrebničku tvrtku Frank E.

Campbell na Aveniji Madison, a Hugo Gernsback naručio je

kipara kako bi se pripremila posmrtna maska izumitelja.

Malo prije Tesline smrti Eleanor Roosevelt poku.ala je kod

predsjednika Roosevelta učiniti .togod za njega - mo.da je

imala zamisao o dodjeli kakvog odličja. U Muzeju Nikole

Tesle u Beogradu to njezino nastojanje dokazuju tri kratka

dopisa sa zaglavljem Bijele kuće. U prvom, od 1. siječnja, na

zahtjev pisca Louisa Adamića, gospođa Roosevelt obećava

kako će predsjednika zamoliti da osobno uputi pismo Tesli,

kao i da će ga sama nazvati, na svom prvom sljedećem

putovanju u NewYork. Druga je zabilje.ka naslovljena »Za

gospođu Roosevelt«, a potpisao ju je predsjednik Roosevelt:

»Ovo se upravo na.lo preda mnom na stolu, kad su novine

objavile vijest da je dr. Tesla umro. Stoga vraćam zahtjev zajedno

s prilozima.« A trećim je pismom 11. siječnja 1943.

godine gospođa Roosevelt obavijestila Adamića o

predsjednikovoj poruci i dodala da ju je rastu.ila obavijest o

izumitelj evo j smrti.

366

Smrt i preobra.aj

Adamić je napisao ganutljiv govor u slavu Tesli, koji je 10.

siječnja 1943. na radiopostaji pročitao gradonačelnik

NewYorka, Fiorello H. LaGuardia.11 U međuvremenu su

iznimne napetosti između Srba i Hrvata u Americi narasle, .to

je ote.avalo provedbu priprema za pogrebne svečanosti.

Tijelo je neko vrijeme bilo izlo.eno, ali - prema jednom

neobjavljenom O’Neillovu pismu -»samo je dvanaest osoba,

od kojih su neke bile iz novinarske struke« do.lo kako bi

izumitelju odalo posljednju počast.

Ipak, kad se 12. siječnja u 16 sati odr.alo pravoslavno

opijelo u katedrali Sv. Ivana, u nju je nagrnulo vi.e od dvije

tisuće ljudi. Srbi i Hrvati smjestili su se uz suprotne zidine

crkve, a biskup Vvllliam T. Manning zatra.io je od obiju

strana obećanje da će se suzdr.ati od bilo kakvih političkih

govorancija. Slu.bu je na engleskom jeziku započeo sam

biskup Manning, a na srpskom ju je jeziku okončao prota

Du.an .ukletović.

Od balkanskih su diplomata bili prisutni: veleposlanik

Fotić, hrvatski ban .uba.ić, biv.i premijer Jugoslavije te

ministar poljoprivrede i obnove. U prvoj klupi je uz

Kosanovića, kao člana tugu-juće obitelji, sjedio i Swezey.

Doktora Radu bolest je spriječila da im se pridru.i.

Među ljudima koji su bili od značaja za američku znanost i

industriju, u počasnoj pratnji lijesa mogli su se vidjeti

profesor Edwin H. Armstrong, dr. E. F. W Alexanderson iz

tvrtke General Electrics, dr. Harvev Rentschler iz tvrtke

Westinghouse, in.enjer Gano Dunn te W H. Barton, kustos

planetarija Havden u Američkom prirodoslovnom muzeju. Tu

je grupu predvodio Nevvbold Morris, tada.nji predsjednik

gradskog vijeća NevvTorka.

Kad je vijest o Teslinoj smrti prohujala Europom zažarenom od ratnih plamenova, u New York i Vvashington počeli su se slijevati telegrami sućuti, kako od europskih znanstvenika, tako od političara i vlada. U Sjedinjenim Američkim Državama tri su dobitnika Nobelove nagrade za fiziku - Millikan, Compton i James Franck -zajednički napisali posmrtni govor u počast izumitelju kao »jednom od istaknutih umova svijeta, koji je mnogima utirao put do najznačajnijih tehnoloških rješenja suvremenoga doba«.

367

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Predsjednik i gospođa Roosevelt izrazili su svoju zahvalnost

za Teslin doprinos »znanosti, industriji i cijeloj zemlji«.

Dopredsjednik VVallace je, posve u duhu nove Jugoslavije,

izjavio kako »Teslinom smrću običan čovjek gubi jednog od

svojih najboljih prijatelja.«

Iako je Adamić u svom posmrtnom hvalospjevu pogre.no

naveo kako Tesli nije bilo nimalo stalo do novca, nije mogao

pogoditi točnije kad je ustvrdio da Tesla zapravo nije mrtav:

»Pravi, va.an dio Tesle .ivi u njegovim postignućima, a ona

su golema, gotovo da se ne mogu sagledati ni izmjeriti, jer su

odavno postala sastavnim dijelom na.e civilizacije i

svakodnevicom na.ih .ivota, na.ih trenutnih ratnih

nastojanja... Njegov .ivot je trijumf...«12

Među priznanjima koja su Tesli stigla za .ivota bile su

mnoge počasne akademske titule američkih i europskih

sveučili.ta, medalja John Scott, Edisonova medalja te različite

nagrade europskih vlada. U rujnu 1943. godine do.lo je do

svečanog porinuća broda nazvanog Nikola Tesla, počasti koja

bi se izumitelju zasigurno svidjela. Ali, njegov se lik nije

pojavio u Dvorani slavnih, među kipovima ostalih izumitelja,

sve do 1975. godine.

Osam mjeseci nakon Tesline smrti, Vrhovni sud

Sjedinjenih Američkih Dr.ava donio je presudu za koju je

Tesla bio uvjeren da će jednom biti donesena - odlučeno je da

je Tesla pravi izumitelj radija.

Jednog hladnog poslijepodneva prenijeli su njegovo tijelo

na groblje Ferncliffe u gradić Ardsley-on-the-Hudson. U

automobilu koji je pratio pogrebno vozilo nalazili su se Swezey

i Kosanović. Izumiteljevi ostaci bih su kremirani, a njegov

pepeo poslije je prenesen u Beograd.*

A .estoke borbe i umiranja i dalje su se nastavljala u

gotovo svim zemljama svijeta.

* Charlotte Mu.ar, biv.a tajnica Save N. Kosanovića, prenijela je 1957.

godine Teslinu urnu u Muzej Nikole Tesle u Beogradu. Kosanović je

godinama govorio kako će njegov pepeo ostaviti u Americi, jer se nadao

da će Sjedinjene Američke Dr.ave podići odgovarajući spomenik

izumitelju na mjestu na kojemu su počivali njegovi ostaci. -Arhiv

Memorijalnog dru.tva Tesla.)