SMRT

Pitanje: Da li je svjesnost svjedo-čenja stalna ili nije?

Nisargadatta: Nije stalna. Znalac (onaj koji zna) pojavljuje se i odre-đuje zajedno sa znanim (sazna-njem). Ono u čemu oba, i znalac i znano, nastaju i određuju se, jeste izvan vremena. Riječi "stalno" ili "vječno" nisu prikladne.

P: U snu nema ni saznanja ni znal-ca. Što održava tijelo osjetljivim i prijemčivim?

N: Sigurno da vi ne možete reći da je znalac odsutan. Iskustvo o stva-rima i mislima nije prisutno, to je sve. Ali iskustvo o odsustvu isku-stva je također iskustvo. To je isto kao kad se uđe u mračnu sobu i kaže: "Ne vidim ništa".

Čovjek slijep od rođenja ne zna što je mrak. Slično, jedino znalac zna da ne zna. San je samo gubitak pamćenja. Život ide dalje.

P: Što umire sa smrću?

N: Ideja "Ja sam ovo tijelo" umire; svjedok ne umire. Jedan svjedok odražava sebe u bezbrojnim tijeli-ma kao "Ja sam". Sve dok tijela, bez obzira kako fina, traju, "Ja sam" izgleda kao mnogi. Iznad tijela je samo Jedan.

P: Bog?  -   N: Tvorac je osoba čije je tijelo svijet. Bezimeni je iznad svih Bogova.

P: Sri Ramana Maharshi je umro. Kakva je to razlika za njega?

N: Nikakva. Ono što je on bio, on jeste - Apsolutna Stvarnost.

P: Ali za običnog čovjeka smrt je nekakva razlika.

N: Ono što on za sebe misli da jeste prije smrti on nastavlja biti i nakon smrti. Njegova samo-slika preživljava.

P: Da li se vi bojite smrti? Plašite li se umrijeti?

M: Ja ću vam reći kako je moj Guru umro. Pošto nam je saopćio da je njegov kraj blizu, on je pre-stao da jede, ali nije mijenjao svoj uobičajeni dnevni život. Jedanae-stog dana u vrijeme molitve on je pjevao i pljeskao energično i izne-nada umro. Upravo tako, između dva pokreta, kao gašenje plamena svijeće. Svatko umire onako kako živi. Ja se ne bojim smrti, jer se ne bojim života. Ja živim sretan život i umrijet ću sretnom smrću. Bijeda je roditi se, a ne umrijeti!?! Sve zavisi kako vi gledate na to.

P: Ne može biti dokaza o vašem stanju. Sve što ja znam o tome je ono što vi kažete. Sve što ja vidim je vrlo zanimljiv, interesantan, stari čovjek.

N: Vi ste zanimljiv, stari čovjek, ne ja. Ja nisam nikad rođen. Kako ja mogu ostariti? Sve ono što vama izgleda da sam ja, postoji samo u vašem umu. Ja nisam zabrinut zbog toga.

P: Čak i kao san, vi ste najneobi-čniji san.

N: Ja sam san koji vas može probuditi. Imat ćete dokaz o tome u vašem neposrednom buđenju.

P: Zamislite, da dobijete vijest da sam umro. Netko vam kaže: "Zna-te, tako i tako! On je umro". Kakva bi bila vaša reakcija?

N: Bio bih vrlo radostan da ste se vratili domu svome, zaista zadovo-ljan da vas vidim izvan ovih ludo-sti.   -     P: Kakvih ludosti?

N: Od mišljenja da ste rođeni i da ćete umrijeti, da ste tijelo koje se vidi, pokazuje u umu i sve takve gluposti. . . . .

P: Postoji li uopće nešto tako kao besmrtnost?

- N: Kada život i smrt budu viđeni kao neophodnost jedno drugom, kao dva aspekta jednog bića (postojanja), onda je to besmrtnost.

Ljudi se boje da će umrijeti, jer oni ne znaju što je smrt. Gnani (mu-drac, probuđeni), svetac, je umro prije svoje smrti, on je vidio da nema ničeg čega bi se trebao bojati. U trenutku kada spoznate vaše stvarno biće, vi se prestajete plašiti bilo čega. Smrt daje slobodu i moć. Da biste bili slobodni u svi-jetu, vi morate umrijeti za svijet. Tada je univerzum vaš vlastiti, on postaje vaše tijelo, izraz, ispoljava-nje, i instrument, alat. Sreća posto-janja, bića, potpuno slobodnog je iznad moći opisivanja, objašnjenja. S druge strane, onaj tko se boji slobode ne može umrijeti.

Što je rođenje i smrt nego početak i kraj toka događaja i umne svjesnosti? Zbog ideje o odvoje-nosti i ograničenosti zbivanja su bolna. Trenutno olakšanje od bola mi nazivamo zadovoljstvom - i gradimo kule u zraku, zamkove u oblacima, nadajući se beskrajnom zadovoljstvu, uživanju, koje mi nazivamo srećom.

Sve je to nesporazum, nerazumije-vanje i zloupotreba. Probudite se, idite iznad, živite istinski.

Ostvarite vaše biće, Sebstvo, izvan ovog tijela od rođenja do smrti i svi vaši problemi će biti riješeni. Poteškoće postoje zato što vi vjerujete da ste rođeni i da ćete umrijeti. Ne obmanjujte sebe i budite slobodni. Vi niste osoba, ličnost.

Uzmimo jedan primjer. Dostojan-stveni jogi, majstor umjetnosti dugovječnosti, star preko 1000 godina, došao je da me uči tu svoju umjetnost. Ja potpuno uvažavam i poštujem njegovo dostignuće, ali ipak sve ono što mogu da mu ka-žem je: od kakve koristi je dugo-vječnost za mene? Ja sam iznad vremena. Koliko god dugo moj život trajao, on je samo trenutak i san. Na isti način ja sam iznad svih vremena. Na isti način ja sam iznad svih kvaliteta. One se poja-vljuju i nestaju u mojoj svjetlosti, ali me ne mogu opisati. Univerzum je cjeli od imena i oblika zasnovan na kvalitetama (gunama) i njiho-vim razlikama, dok sam ja iznad toga. Svijet je tu zato što ja jesam, ali ja nisam svijet.

Pitanje: Ljudi se vrlo mnogo boje smrti!

Nisargadatta: Mudrac (Gnani- izgovor džnani) se ne boji ničega. Ali on sažalijeva čovjeka koji se boji. Napokon, biti rođen, živjeti i umrijeti je prirodno. Bojati se je neprirodno.

Pitanje: Zamislite da ste oboljeli - visoka groznica, bolovi, drhtanje. Doktor vam kaže da je stanje vrlo ozbiljno, i da vam je preostalo samo nekoliko dana života. Kakva bi bila vaša prva reakcija ?

Nisargadatta: Nema reakcije. Kao što je za mirisni štapić prirodno da izgori do kraja, tako je isto priro-dno i za tijelo da umre. Uistinu, to je od vrlo male važnosti. Ono što je važno jeste da ja nisam tijelo niti um. Ja sam.

Pitanje: Naravno,vaša porodica će biti očajna. Što bi im vi rekli?

N: Uobičajene stvari: nemojte se bojati, život ide dalje, Bog će vas zaštititi, mi ćemo uskoro opet biti skupa i tako dalje. Ali za mene ci-jela ta uzrujanost je beznačajna, jer ja nisam entitet koji sebe zamišlja živim ili mrtvim. Ja nisam ni rođen niti mogu umrijeti. Ja se ne trebam ničega sjećati ili zaboraviti.

Pitanje: Što u vezi sa molitvama za mrtve?

N: Na svaki način molite za mrtve. To im vrlo mnogo godi. Oni vole kada im se zadovoljava taština (kada im se laska). Gnani, mudrac ne treba vaše molitve. On je sam po sebi odgovor na vaše molitve.

Pitanje: Kako mudrac ide dalje nakon smrti?

N: Mudrac (gnani - prosvjetljeni, probuđeni, znalac) je već mrtav. Da li ti očekuješ da on ponovno umre?

Pitanje: Sigurno, raspadanje tijela je važan događaj čak i za mudraca.

N: Za mudraca ne postoje važni događaji, osim kada netko dosegne najviši cilj. Samo onda se njegovo srce raduje. Sve drugo mu nije važno. Cijeli univerzum je njegovo tijelo, cijeli život je njegov život. Isto kao u gradu svjetla, kada jedna žarulja pregori, to ne utječe na cijelu mrežu, tako i smrt tijela ne utječe na cjelinu.

- Dio je rođen i preporađa se pono-vo, mijenja ime i oblik, mudrac je Nepromjenjiva Stvarnost, koji o-mogućuje promjenjivo.

U smrti samo tijelo umire. Život ne umire, svjesnost ne umire, stvar-nost ne umire. A život nikad nije tako životan (svjestan) kao poslije smrti.

P: Da li se osoba ponovo rađa?

N: Ono što je rođeno mora umri-jeti. Samo nerođeno je besmrtno. Pronađite što je to što nikad ne spava i nikad se ne budi, a čija blijeda refleksija je naš osećaj "ja".

P: Kako da to pronađem?

N: Kako vi tragate za bilo čime drugim? Vezujući svoj um i srce za to. Mora postojati interes za to i neprestano podsjećanje. Sjećanje na ono što je neophodno da bude podsjećano je tajna uspjeha. Doći ćete do toga kroz ozbiljnost i marljiv

Sve će doći kako budete nastavili traganje. Prvo koraknite prvi ko-rak. Svi blagoslovi će doći iznutra. Okrenite se unutra, "ja sam" vi znate. Budite s tim cijelo vrijeme koje možete odvojiti, dok se ne okrenete (vratite) tome spontano (prirodno). Ne postoji jednostavniji ni lakši put.

- Kada prosvjetljenje svane, shvatit ćeš da nikada nisi bio rođen, niti da si ti ikada vršio neke svjetovne akcije. Prosvijeljetljena osoba ne-ma nade nema želje, i nema stra-sti. Stoga, za takvoga nema smrti. 

Kada budeš umirao, sa kojim ćeš identitetom umrijeti? Ako si sigu-ran u svoju smrt, zašto patiti bije-dnom smrću? Umri plemenito i časno. Prije smrti budi Najviši, budi Beskonačan, Apsolut.

rad.