ŽIVOTNO je putovanje katkada prepuno pitanja. Koliko ste se puta pitali:
»Koji je stvarni smisao mojega života?« ili »Zašto sam ovdje?« ili
»Što da činim sa svojim životom?« ili »Kako pronaći smisao i pravi put?« Jeste li i od drugih čuli takva ili slična pitanja? Većina ljudi želi znati da život ima stvaran smisao i svrhu. Volimo imati dojam da je naš boravak na ovom planetu nekako važan. Kako odgovoriti na ta duboka i važna pitanja? Pokreće li duh naš život kroz zagonetku smisla i svrhe?

Bi li smisao našega života mogao služiti kao temelj ili bit naše najdublje dimenzije — mjesto na kojem imamo dubok osjećaj za to tko smo, što smo, odakle smo i kamo idemo? U knjizi Moć smisla Richard J. Leider nudi zanimljivu definiciju smisla. Tako piše: »Nije riječ o stvari. To nikada nije statično stanje koje možemo očuvati. Riječ je o kontinuiranoj aktivnosti, o pitanjima koja postavljamo bez prestanka.
To je proces koji proživljavamo svakodnevno, a cilj mu je slušanje
i oblikovanje naših životnih priča«.

Leider nudi i provedive i korisne zamisli za stvaranje značenja, te možda i za pronalaženje plodonosnog smisla u našem životu i radu.
Tako piše:

Ključ djelovanja na temelju smisla i svrhe sastoji se u stapanju potreba svijeta s našim jedinstvenim darom unutar poziva...

Svi smo mi na spiralnome
putu. Nema pravocrtnog razvoja.
Usput ćemo nailaziti na prepreke, skretati
i vraćati se... Bit će i sjena i tame, no ravnoteža će im biti pojasi
svjetla... Svijesto tome obrascu jedina
je potrebna da vas održi na putu. — Kristin Zambucka

Sanjam jedan san...— Martin Luther King, Jr. 

Bez smisla i svrhe ubrzo ćemo se izgubiti. Živimo bez istinske radosti u životu i poslu. Sve dok se ne pomirimo sa svojom svrhom, nećemo otkriti zadovoljstvo poslom niti onim čime raspolažemo.

Smisao je način života — disciplina koju treba provoditi svakodnevno.
Od nas traži ustrajnu predanost kako bismo se svakodnevno suočavali s pitanjem: »Zašto ujutro ustajem?« Mudrost koja nam omogućuje da pitamo, te hrabrost koja nam omogućuje da odgovorimo na to jednostavno pitanje čine samu bit rada na smislu.

Sklad i snaga izražavaju se u našem životu krajnje plodonosno kad se naše vanjsko »ja« uskladi s našim najdubljim i najčišćim težnjama i životnim ciljevima. Je li smisao nešto više od vanjskih znakova vjernosti u ispunjavanju dužnosti? Znači li smisao da smo marljivi u svemu što postižemo ovdje, na Zemlji? Može li »život sa smislom « ukazivati na to da sve više dozrijevamo u svijesti da je jedan od najvrjednijih životnih darova živjeti za istinu i dobrotu, te za korist drugih? Je li jedna od sporednih posljedica smisla tako i veća ukupna sreća?

Kako vam teške situacije mogu pomoći da ispunite smisao i svrhu?
Možda se temeljna važnost životnih poteškoća sastoji u tome što nas mogu preusmjeriti s aktivnosti koje se odvijaju izvana na duhovni aspekt stvari. Kada dođe do krize, poput teške bolesti ili udarca za karijeru, možemo birati kako ćemo postupiti u vezi s tim iskustvom.
Međutim, neki će ljudi vjerojatno otvoriti baražnu vatru pitanja:
»Zašto se to dogodilo?« i »Što ću sada?« Takvi događaji mogu biti poput prirodnih obrisa planina i uzvisina koji rijeci onemogućuju da teče ravno, pa mora skretati i vijugati, ali na koncu ipak uvijek teći u pravome smjeru. Prednosti su krize ili poteškoće u tome što smo često toliko
usredotočeni na ono što je pred nama da se oslobađamo sitnih briga i porebe za nadzorom. Međutim, uvijek možemo zastati i iznova procijeniti vlastite vrijednosti i prioritete. Jer uvijek je pogodan trenutak da izrazimo najviši oblik svojega poziva i da ispunimo svoju najdublju svrhu i smisao.

Albert Schweitzer nadahnuo je milijune ljudi svojim otkrićem potencijalnog bogatstva čovjekova života. Godinama je tražio ključnu etiku suvremenoga svijeta. Pronašao ju je u Africi. Jednog poslijepodneva u rujnu 1915. godine dr. Schweitzer je sjedio na malenome parobrodu koji je rijekom Ogooue napredovao prema Lambareneu u središnjoj Africi. Mjesnome stanovništvu donosio je lijekove i medicinske potrepštine.

Sigurno je da Bogne griješi prema čovjeku, ali čovjek griješi prema sebi.— Kuran 

 I tada je uvidio nešto duboko i dalekosežno.
Kapetan odražava najviši oblik smisla: poštovanje prema životu.
Prema riječima dr. Schweitzera: »I kao što je voda koju vidimo količinski neznatna u odnosu na vodu koja teče pod zemljom, takav je i idealizam koji se pokazuje u malenim količinama u usporedbi s onim što ljudi nose zaključano u srcu, a koji se oslobađa tako rijetko ili nikada.
Osloboditi što je sputano, dovesti podzemne vode na površinu:
čovječanstvo čeka onoga koji će moći ostvariti takav pothvat«.

Kako, dakle, »osloboditi sputano«? Možda ne bi bilo loše početi od redovite posvećenosti molitvi, a zatim i »kvalitetnog slušanja«. Tražite usmjeravanje kako biste otkrili vlastite darove, te kreativne i korisne načine njihova izražavanja. Počnite uviđati i shvaćati kako i vi možete učiniti nešto bitno, i to ovdje gdje jeste. Upravljanje vremenom i organizacijske sposobnosti često nam nude priliku da se oslobodimo svega irelevantnoga i usredotočimo na vlastiti dar i potencijal.
Svoje aktivnosti usmjerite u područja koja su vam važna i znakovita.

Živite li istinski kako želite? Henry David Thoreau rekao je:
»Napreduje li samopouzdano u smjeru svojih snova, da bi živio zamišljen
život, čovjek će nailaziti na uspjeh neočekivan u uobičajenim
uvjetima«. Smisao je kvaliteta koju biramo i oko koje oblikujemo svoj
život. Možete li odrediti svoju svrhu i smisao?