Smijanje sa nebom i zemljom

Veliki zen-majstor wei-yen iz yao-shana poput mnogih dobro znanih zen majstora, dobio je ime po mjestu gdje je prebivao, pa ga zato zovemo yao-shan. Jedne veceri yao-shan je izasao u setnju po brdima. Iznenada oblaci i magla su se rasprsili, i vidio je mjesec koji je sjajno zablistao na nebu. Vidjevsi to yao-shanu se otme smijeh iz dna duse.

- ha,ha,ha!

Smijeh je bio tako glasan da se mogao cuti na kilometre unaokolo.

- prosle noci sam iznenada cuo zvuk nekog smijeha, ali nije mi bilo jasno odakle je mogao doci.

- da, i ja sam cuo.

- to je bio zvuk naseg majstora koji se smijao u brdima.

Ako smo u stanju potpuno zaboraviti na sebe, mozemo postati jedno s nasom okolinom. Yao-shan je mogao zaboraviti na sebe i glasno se nasmijati, postajuci tako jedno s nebom i zemljom.