STARA IZREKA kaže kako nam je Bog podario dva uha i jedna usta kako bismo više slušali, a manje govorili. Koliko se dobro služimo ušima može izravno utjecati na određivanje onoga što ćemo naučiti na životnome putu. U mnogim se slučajevima događa da smo toliko zauzeti planiranjem reakcije da samima sebi ne dajemo priliku da prije odgovora prihvatimo ono što smo čuli.

Neki ljudi povjeravanje pogrešno tumače kao traženje savjeta i misle da govornika moraju počastiti svojim mudrim mislima.

A to je pogrešno! Kada nam se povjeravaju, ljudi nam se povjeravaju. I ništa više! Ne moramo ništa reći, nego samo trebamo biti potpuno nazočni i slušati što nam govore. Slušanje je odličan način na koji održavamo otvorenost komunikacijskih linija.

Dobar slušač može do neslućenih razmjera unaprijediti istinsku komunikaciju i radost onih koji ga okružuju. Djelotvorna komunikacija
svakako je jedna od najvažnijih vještina uspješnog i korisnog života.

Učenje od drugih životni je zakon. Uspješan poslovni čovjek svoje je putovanje napretka i otkrivanja započeo još kao malo dijete. Promatrao je prijatelje u školi i odrasle osobe s kojima je dolazio u dodir. Slušao je seljake, prodavačice, poslovne ljude i istaknute osobe, kao i sve ostale, te od sviju učio što vodi do uspjeha, sreće i produktivnosti, a što ne. Doznao je što treba oponašati, kao i što treba izbjegavati. Uočavao kako zatvoren um najčešće postaje egocentričan i kako voli »propovijedati«, dok otvoreni um postaje plodnim tlom za napredak i otkrivanje. Što je
najvažnije, naučio je upijati mudrost mnogobrojnih drugih života.
Svatko od nas može postupiti na jednak način. Ako smo budni i održavamo otvorenost uma, učit ćemo od svakoga s kim dođemo
u dodir.

Glavni razlog zbog kojeg se neki odnosi raspadaju možda je i u tome što jedna strana nije naučila slušati! Slušanje je sposobnost koja se stječe učenjem. Kada je razvijemo do krajnjih granica, povećavamo sposobnost učenja, širimo vlastite kreativne sposobnosti i povećavamo sposobnost održavanja zdravih odnosa.

Istinski razgovor može poslužiti kao uzbudljiva prilika da naučimo nešto o nekome od tog nekoga!

Aktivno slušanje iziskuje koncentriranost na ono što sugovornik govori. Govor je u djelokrugu znanja, dok je slušanje povlastica mudrosti. —
Oliver Wendell

Holmes što se fotograf služi aparatom. Da bi snimio najkvalitetnije fotografije, prilagođava položaj leće. Kao aktivni slušači, moramo prilagoditi žarišnu daljinu svoje pozornosti da bismo ostali svjesni onoga što nam netko govori. Što više slušamo i učimo, to smo više u stanju razvijati potencijal kojim raspolažemo. Tko u školi uči više: dijete koje pozorno sluša ili dijete koje najviše priča?

Vrijedi li jednak zakon i u velikoj životnoj školi?

Mladi otac bio se smjestio u naslonjač želeći pročitati večernje novine. Njegov petogodišnji sin bio je uzbuđen što ga vidi i u beskraj ga je zasipavao pitanjima dok je ovaj pokušavao čitati novine. Na koncu, kada mu je sinulo kako bi se mogao dokopati malo mira, otac je iz novina izrezao snimku Zemlje, razrezao je na malene komadiće i njih raširio na podu, od djeteta tražeći da ih ponovno spoji, kao da je riječ o slagalici.

Dijete se željno dalo na posao. Na očevo veliko iznenađenje, obratilo mu se već nakon nekoliko trenutaka, s besprijekorno složenim dijelovima slike.

»Pogledaj, tata«, uskliknulo je dijete, »svijet je ponovno cijeli!«Otac nije mogao vjerovati da je njegov sin tako brzo dovršio posao. »Kako si je uspio tako brzo složiti?« upitao je.

Dječak se nasmiješio. »Bilo je lako, tata. Nisam uspijevao složiti dijelove Zemlje, no onda sam pogledao na drugu stranu i vidio slike dijelova tijela. Čovjeka nije bilo teško sastaviti, pa sam sliku složio s te strane. A kada sam spojio čovjeka, spojio se i svijet!«

Je li moguće da je svrha vremena koje provodimo na Zemlji barem dijelom aktiviranje našeg sve većeg razumijevanja mjesta koje zauzimamo u kozmosu, te načina na koji se svi zajedno »sklapamo« kako bismo stvorili dovršenu sliku? Je li moguće da je svrha dijelom i život u skladu i jedinstvu sa svim ljudima — obitelji, prijateljima, kolegama, susjedima, vladom i državama svijeta? Važno je iskoristiti svaku priliku, bez obzira na razmjere, potvrđivati zajedništvo, obitelj i društvo. Kada istinski shvaćamo to jedinstvo obitelji koju čini cijelo čovječanstvo, prihvaćamo radosti i patnje čovječanstva kao da su naše vlastite. Bi li slušanje radi učenja moglo biti ključan čimbenik u čovjekovu napretku?