Slučaj egzorcizma "Djevac i majstor za cure"
U nastavku je opis jednog od pet istinitih slučajeva egzorcizma koje Martin opisuje u svojoj knjizi
1, i koji na svoj način prikazuje ozbiljnost i moguće posljedice direktnog sučeljavanja s vrlo mračnim entitetom "instaliranim" na pripremljenu osobu za vrijeme sotonističkog obreda tzv. crne mise.
Martin je slučaj detaljno opisao na osnovi transkripti snimke obreda i razgovora koje je vodio sa svima uključenima. Egzorcizam je proveden 1972. g. nad transseksualcem rođenim kao Richard S., a nakon operacije promjene spola imenom Rita (u nastavku korištena kratica R/R je od Richard/Rita).
Svećenik koji je vršio obred zvao se Gerald, imao je 48 godina, a to mu je bio prvi i posljednji egzorcizam u životu. Prema riječima liječnika, nakon ovog egzorcizma preostalo mu je nešto više od 5-6 mjeseci života. Posljedice po njegovo zdravlje bile su neizlječiva srčana oštećenja, a preživio je i dva srčana udara. Teške i fatalne fizičke traume za Geralda su pak bile neusporedivo lakše od emocionalnih. Ovo je slučaj gdje opsjednuti nije bio katolik niti religiozan, a čest argument među skepticima je upravo da se radi o izmišljanju i halucinacijama povezanima s vjerskim fanatizmom.
Richard/Rita O.
Prije detaljnijeg opisa egzorcizma, Martin daje više podataka o R/R koji je rođen kao muškarac Richard, ali je od malih nogu želio biti žena. Kao odrastao, racionalizirao je svoje porive time da je svaki čovjek podjednako muževan i ženstven, a da samo zbog civilizacijskog okruženja dječak postaje muškarcem, a djevojčica ženom.
Na kraju se podvrgao i operaciji promjene spola (u 31. godini), koja je medicinski gledano bila uspješno obavljena i tada je uzeo ime Rita. Od 16. do 25. godine je funkcionalno bio "androgin" misleći da može u sebi sjediniti muževnost i ženstvenost, a što ga je odvelo u usamljenost. Nakon toga je pokušao naći to jedinstvo dvaju principa u braku koji je katastrofalno završio, a dopisna rastava se dogodila kada je imao 29 godina (dvije godine nakon samo jednog dana provedenog u braku). Egzorcizmu se podvrgao u 33. godini, a što se tiče kontakta sa ženama, do tada se razvio u drugorazrednog promatrača, ljubomornog na žensku superiornost, fasciniran esencijalnom ulogom muškosti. Ženstvenost je nešto što je htio otkriti, a kaže da je u slučaju Richarda to otkrivanje bilo popraćeno svetogrđem i umno-moralnom degradacijom koja ga drži i danas.
Nedugo nakon operacije promjene spola došlo je do dobrovoljnog posjednuća od strane zloduha koji se predstavljao kao "Majstor za cure" (orig.
Girl-fixer), iako je posjednuće zapravo započelo puno godina ranije. Njegovo žestoko suprotstavljanje posjednuću okončano je egzorcizmom, ali prije toga Richard je vidio svoj problem isključivo kao kemijsku supstancu, promjenu u mozgu ili kulturološku adaptaciju, a nikako kao dilemu vlastitog duha. Njegova početna dilema koja se javila još u dječačkoj dobi vjerojatno je bila osnova za "ponudu" sila Zloga da u potpunosti razumije/osjeti i svoju žensku stranu. Iako je egzorcizam uspio, Richard je završio u nezavidnoj poziciji: niti muško, niti žensko, niti seksualno neutralan, negdje između muškosti i ženstvenosti. Naime, prijašnja žena u muškom tijelu postala je muškarac u ženskom tijelu zbog operacije spola kojoj se, iako već tada pod demonskim utjecajem, ipak svojom odlukom podvrgao.
Martin i ovim slučajem pokazuje da do posjednuća ovakvog stupnja ne dolazi lako, i da za to trebaju godine i niz poraznih odluka, za koje na određenoj razini posjednuta osoba treba dati dopuštenje, a u slučaju R/R bilo je nekoliko događaja koji su prethodili posjednuću.
Prvi se dogodio u ranom djetinjstvu, nakon šetnje s ocem, kad je poželio biti poput njega ・ snažan, atletski nastrojen i otvoren. Po povratku kući osjetio je neki nemir i razdor u sebi, vidjevši majku i sestre koje su mu na svoj način bile zanimljive, ali koje se, razumljivo, svojom pojavnošću, nisu uklapale u njegov prethodni ideal stvoren za vrijeme šetnje; one su bile potpuno drugi svijet od njegovog vlastitog. Ovo je ostavilo manje-više nezapaženu sjenku na njemu.
Sljedeći događaj zbio se u dobi od oko devet godina kad je po prvi puta proveo praznike u prirodi, koja je za njega kao dijete Detroitskog asfalta bila potpuno neotkrivena. U jednom trenutku osjetio je na poseban način svoje tijelo, a kasnije u retrospektivi shvatio je da su te senzacije i zvukovi, a posebice zvuk vjetra, bili prijenosnik neke poruke tajanstvenog glasnika koji mu je prenio nešto što je zaboravio. Nakon povratka u Detroit ponovno je u sebi osjetio zbunjenost koju je stvorila ženska strana obitelji. Sljedeći važan događaj koji je bio prekretnica, zbio se u dobi od 17 godina kad je otišao na kampiranje u Colorado, gdje je, u skladu s programom, proboravio jednu noć sam u šumi. Martin piše kako bi se Richard danas mogao zakleti da ga je cijelo to "noćno iskustvo" nagovaralo, govoreći mu:
"Ja sam jedina tajna. Nema prijetnje. Ne nanosim bol. Ja objavljujem.
Nemoj me odbiti."
Umjesto da ustukne i vrati se ostalima prihvatio je poziv, nakon čega je osjetio neku prisutnost koja je do tog trenutka bila uspavana.
Vjetar kao da mu je nešto govorio, osjećao je da se neka tvrdoća u njemu otapa, a njegovo tijelo kao da je odjednom sadržavalo mogućnosti svega prirodnoga. Oduševljen ovim osjećajem, iako je u sebi nakratko čuo oštar glas protivljenja, dodatno potvrđuje svoj pristanak, ne želeći osjećati samo mušku krutost već ukupnost, cjelovitost.
Richard je imao jedan san koji se ponavljao, danju i noću, a to je da svi znaju kako je on i žena i muškarac, da se može oblačiti kako poželi, da će mu grudi biti izražene ili ne, da će mu se mijenjati spolni organ u ovisnosti o seksualnosti koja ga trenutno zapljuskuje, ali da je u osnovi ženstven. U snu susreće ženu koja ima njegovo lice i tijelo, ona je on u ženskom obliku. Kada vode ljubav to nije samo ulazak muškarca u ženu, on nema samo osjećaj dolaska i širenja, već i onoga što osjeća ženska strana. U snu je često vidio kuću u prirodi uz jezero, kakvu je počeo i tražiti, te je naposljetku i pronašao. U 25-toj godini (1964.) oženio je Moiru koju je upoznao na završetku logorovanja u Coloradu, i sele se u kuću koju je nazvao Lake House (kuća na jezeru).
Njihova prva bračna noć bila je potpuni promašaj. Oboje su bili nevini i neiskusni, a u jednom trenutku dok je bio na njoj nešto se u njemu promijenilo. I Moira je osjetila dodatnu težinu, a njegov pogled je postao prazan. Odjednom je čuo glas za koji ne zna je li bio njegov ili nekog drugog:
"Ja sam tvoj jebač, ... dopusti mi!" U sljedećem trenutku osjetio je kako neko strano tijelo kroz njega ispušta tekućinu. Moira je bila izvan sebe i vrištala je u strahu od težine koju je osjećala. Kad se povukao, njegova stražnja strana tijela bila je prekrivena ukrštenim ožiljcima s tragovima krvi. Moira je prestrašena izletjela iz kuće i više se nikada nije vratila.
Nakon ovakvog raspleta, Richard ulazi u drugu razvojnu fazu svog posjednuća. Tokom poslovnih putovanja druži se s prostitutkama, ponekad bi završio i s nekom klijenticom ili kolegicom. Niti s jednom nije bio više od jednog puta i za vrijeme odnosa uglavnom bi zauzimao ulogu promatrača, s pažnjom usmjerenom na to kako žena doživljava odnos. Počeo se raspadati. U tri godine, nije s drugim ljudima komunicirao na pravi način.
Počeo je biti impulzivan i primijetio je da ta impulzivnost kojom ne vlada dolazi iz originalne ambicije da ima i muške i ženske kvalitete. U zimu 1968. hodao je kroz oluju zanesen visokim tonom zavijanja vjetra. Dok je hodao prema motelu, naišao je na nesretnu crnu djevojku, silovanu i izbodenu, ali koja je još disala.
Uspio je uhvatiti zadnji trenutak prije njezine smrti, a za zvižduk vjetra kaže da se gotovo (ponovno) pretvarao u riječi. Ova scena ga je fascinirala, što govori u kakvom je stanju već tada bio. Tada ju je poželio spasiti ・ kako bi s njom mogao imati povremene odnose! U trenutku kad je izdahnula, trijumfalno se podigao smatrajući da je time uspio dobiti konačni pogled na ženu. Ovakve misli i osjećaji očito su omogućili ulazak mračnih sila na velika vrata, a simptome je odmah osjetio: zavrtjelo mu se u glavi, i tad je po prvi put osjetio da su sva njegova razmišljanja, želje, osjećaji i maštarije poput niti vodile prema nekoj centralnoj točki u njemu, koja je bila u rukama drugoga, nekoga tko je kontrolirao njega i te niti, obećavajući mu: "biti ćeš poput žene!"
Krajem 1970. proveo je uspješnu promjenu spola. Vratio se u Lake House, nastavio raditi i živjeti dalje kao Rita. U seksu se osjećao neispunjeno, isprazno i nakon odnosa bijesno. Uskoro upoznaje Paula, bivšeg svećenika koji se počeo baviti bankarstvom, brokerskim poslom, i postao milijunaš. Već su se na prvi pogled svidjeli jedan drugome, ispričao mu je svoj život, a Paul je na to reagirao neočekivanom izjavom ・ da njemu treba pažljivo pripremljen brak. R/R tada nije shvatio o čemu Paul priča, ali vrlo brzo, već u ljeto slijedeće godine, stigla mu je pozivnica za jednu ponoćnu zabavu. U stvari je bila riječ o "inicijaciji" na crnoj misi koja je za odabrane slijedila nakon zabave. Uz pomoć energije 30 parova koji su obredno spolno općili, R/R je dobio nakačenu "sjenku" koja ga je stalno pratila, imala svoje misli, memorije, imaginacije, želje i riječi.
Ime joj je bilo "Majstor za cure".
Njegov život je doslovno dobio novu "dimenziju". Nije više imao nikakvo sjećanje na prošlost, osim sjećanja da je nekad imao sjećanja. Nije imao nikakva očekivanja o budućnosti, samo svijest da ne može ništa očekivati. Ni molitva niti psovka tu nije bila moguća. To je bio nerazdjeljiv i beskonačno tužan sadašnji trenutak i svijest o sebi okruženom potpunom tamom i ništavilom. Suštinsko R/R je stalno odbijalo (ali nije moglo i odbaciti) tu stalnu sjenku.
Jasno je mogao razlikovati svoje (uvjetovane) misli, djelovanja i onaj mali dio sebe koji nikada nije napustio.
Njegove promjene u ponašanju psiholozi bi vjerojatno opisali kao neki od poremećaja osobnosti.
Vrlo zanimljiv je bio odgovor R/R na Martinovo pitanje kakve je patnje imao zbog posjednuća. Uzvratio mu je da prava bol posjednuća nije došla kao fizička distorzija, pogoršanje, oštećenje, već kao divlje uvrnuta ugoda i ushićenje. Ali to leži unutar nečega što je prozvao "zrcalno postojanje" posjednutog, i što je pokušao objasniti na sljedeći način: Normalna osoba (bez posjednuća) je svjesna sebstva samo kad se ono reflektira na drugoj osobi ili stvari. Obično bez svijesti o tome, kad prepoznamo svoju refleksiju (odraz) u nekoj drugoj osobi ili stvari, instinktivno je uspoređujemo s idealnim kriterijem, mjerilom kojeg smo postavili, a o kojem često ne razmišljamo niti ga spominjemo. Bez obzira na to, taj ideal je uvijek prisutan kad uspoređujemo sebe. To predstavlja treći, skriveni faktor potreban za sve usporedbe između dvije stvari. Biti svjestan sebe znači biti u mogućnosti uspoređivati sebe s refleksijom i postavljenim idealnim mjerilom.
Posjednuti nema takvu svjesnost. U takvom stanju samosvijest postaje potpuno usamljena. Ne postoji to skriveno treće, nema ideala. R/R nadalje objašnjava da je, govoreći metafizički, pri posjednuću postavljeno ogledalo u kojem sebstvo posjednutog vidi samo sebe, u sebi, i tako naizmjenično ponavlja slike samosadržanosti i samoodraženosti u beskraj. Takva svjesnost je po definiciji potpuna i beskrajna usamljenost.
Takva bitna razlika opažena je kod R/R od strane ljudi koji su ga okruživali nedugo nakon crne mise, iako nisu znali da je u njoj sudjelovao. Uslijedile su promjene i u načinu oblačenja i držanja, a počeo se pojavljivati specifičan miris, koji nije bio neugodan, već prodoran, ispunjavajući je sva mjesta na kojima je boravio. Ton i dubina njegovog (njezinoga) glasa postali su uznemirujući za sugovornike, ono što su ljudi govorili izgledalo je kao da je bilo usisano u neku provaliju, a njegovi odgovori su bili kratki i isprekidani ali suvisli; u stvari, njegove poslovne odluke bile su bolje nego ikada. Vrlo brzo su svi shvatili da se tamo gdje se pojavi R/R, pojavljuju i neprilike, tako da je redom gubio prijatelje i posao. Sve osobe koje su došle s njim u kontakt, makar i na kratko, imale su probleme. Martin kaže da je to nalikovalo na biblijsku priču o babilonskoj kuli. Ljudi koji su se znali godinama i zajedno radili odjednom su prestali imati razumijevanja jedno za drugo, počeli se prepirati i svađati. Ovo se izgleda uvijek događalo u fizičkom prisustvu R/R što ga je jako zabavljalo, jer on sam nikada nije upadao u takvu "nepriliku". Ako nije bilo prilike za stvaranje "neprilike" R/R je okruživala ljupkost i prijaznost. Promjena u takvom trenutku je bila gotovo šokantna.
Vrlo skoro dobiva otkaz, a kada se njegov brat informirao kod njegovog bivšeg šefa, ovaj mu je rekao da R/R treba psihijatrijsku pomoć. Tada počinje igra skrivača, gdje je prilikom svakog odlaska kod psihijatra R/R bio potpuno normalan. Po svim psihijatrijskim i medicinskim mjerilima on je bio zdrav i funkcionalan. To je otišlo toliko daleko da mu je psihijatar sugerirao da utuži poslodavca, jer ga je vjerojatno otpustio zato što je transseksualac.
Ovo događanje dobiva obrat, zahvaljujući bratskoj ljubavi i zabrinutosti, kad su braća Bert i Jasper odlučili provesti s njime dugi vikend. R/R je imao nekoliko ispada i "neprilika" je ponovno bila itekako vidljiva. U trenucima zatišja konačno je razgovarao s braćom, a tokom razgovora bio je prema njima iskren i ojađen.
Počeo je polako shvaćati da mu se dogodila neka dramatična promjena.
Braća su zatražila pomoć od starog katoličkog pastora, iako nisu bili ni katolici, ni religiozni, jer se stanje njihovog brata stalno pogoršavalo, bez obzira na dobivenu medicinsku pomoć, a nakon što su prethodno pokušali s luteranskim svećenikom i židovskim rabinom. Stari pastor je izabrao Geralda za egzorcistu, uz odobrenje, jer biskupija nije imala službenog egzorcistu; biskup nije ništa znao o egzorcizmu, a htio je znati i manje.
Gerald je izabran kao uzoran svećenik, kojega su još u školskim danima zvali Djevac (otud i taj pojam u nazivu slučaja). Pred sam egzorcizam Gerald je imao prilike susresti se s umirovljenim starim dominikancem koji je nekada vršio obrede egzorcizma, kako bi ga koliko-toliko uputio u cijelu stvar. Starac mu je posebno naglasio da ne smije preuzeti poziciju Isusa, već može vršiti istjerivanje samo u njegovo ime i uz njegovu snagu. Bio je upozoren i na opasnost upada u klopku polemiziranja s demonom, a naglasio mu je i važnost snažnog i tihog pomoćnika. Pripreme su trajale dva i pol mjeseca, a Gerald je smatrao da je poduzeo sve potrebne mjere opreza. U prvom susretu R/R je izgledao sasvim normalno, čak nesvakidašnje sretno (ništa što bi odavalo znakove posjednuća).
Medicinski i psihijatrijski nalazi su bili uredni, a R/R nije uživao u nikakvim čudnim igrama i zabavi koja bi mogla privući pažnju.
Sve u svemu, Gerald je zaključio da egzorcizam neće škoditi. Za egzorcizam je izabrao pet pomoćnika.
bglavac
edin.kecanovic
