Slobodna volja, znanje
Ovdje dolazimo do vrlo važne stvari ・ manipulacije slobodnom voljom kao najučinkovitijom metodom postizanja nadmoći nad drugima. Vrhunac takve manipulacije je držati ljude u iluziji da postupaju u skladu sa svojom voljom, ili još "bolje", da ona uopće ne postoji. Najbolji zatvorenik je onaj koji nije ni svjestan da je u zatvoru.
Ali, "istina (znanje o njoj, op. a.) će vas osloboditi"10. Navest ću nekoliko faktora koje držim ključnima za oslobađanje:
•
Uzimanje u obzir da smo reinkarnirajući se na Zemlji dospjeli u djelokrug sila tame (sjene), koje imaju potpuno drugačiju i neljudsku agendu.
•
Otvorenost kada je riječ o prikupljanju novih podataka, uz kritičnost i analizu vlastitih iskustava prije usvajanja bilo kakvih novih podataka
•
Prepoznavanje aktivnosti i mehanizama kojima se koriste sile tame i koji djeluju suptilno, preko isto tako suptilnog "organa": ega ili našeg lažnog ja. Poistovjećivanje s materijalnom dimenzijom postojanja preko ega čini čovjeka slijepim za duhovnu dimenziju, čime postaje laka meta utjecajima sila tame.
•
Shvaćanje da ignoriranje i negiranje zla nije zaštita od njega, već vrlo često upravo odličan način da se svojevoljno prepustimo lažljivim ponudama, koje u konačnici znače naše suštinsko nazadovanje, a ne napredovanje
•
Odustajanje od manipulacije (kršenje tuđe slobodne volje u svrhu postizanja nadmoći) nad drugima, ali i nedozvoljavanje drugima da nama to čine
•
Razumijevanje da postoje nama nevidljiva svjesna bića, koja
10 Isus, prema evanđelju po Ivanu 8, 32: "Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."
ću u nastavku nazivati entitetima, koja mogu biti ljudskog ili neljudskog porijekla i s kojima možemo doći u interakciju.
Ona za nas može imati porazne učinke, prvo nevidljive, koji su opasniji, a na koncu mogu imati i vidljive manifestacije u vidu različitih fizičkih, emocionalnih i psihičkih simptoma, poremećaja i bolesti.
Spomenuti entiteti mogu se nakačiti na žive osobe i suptilno utjecati na misli i postupke osobe domaćina na kojem egzistiraju.
Do nakačenja je moglo doći u bilo kojem trenutku u ovom ili nekom od prošlih života, najčešće zbog raznih trauma koje ostavljaju tragove na našem štitu (auri), a koji svojim postojanjem otvaraju prostor za upad entiteta. Izgleda, da pored emocionalnih trauma i fizičke traume mogu izazvati otvaranje zaštite, a u fizičke traume svakako spada i trovanje različitim supstancama, od kojih su alkohol i narkotici najznačajniji predstavnici.
Posebno mjesto svakako zauzimaju neljudski entiteti od kojih su najpoznatiji "demoni" i "vanzemaljci" (engl. aliens), za koje bi mogli ustvrditi da su ovdje prisutni najmanje otkako je i čovjeka.
Ovo ne bi trebalo čuditi ako uzmemo u obzir da se planeta na kojoj živimo nalazi u zoni doticaja Svjetla i sjene (tame), čija svijest negira postojanje Svjetla. Neki od predstavnika sila tame predstavljali su se zemaljskim bogovima, epitet koji možda opravdava njihova tehnološka superiornost i znanje. No, njihovi su planovi rijetko bili usmjereni prema suštinskom (duhovnom) napredovanju ljudskog roda, a obzirom da se povijest ponavlja, ista će se zasigurno još najmanje jednom ponoviti. Koliko god nam je bilo smiješno slušati o oduševljenosti urođenika šarenim staklom i ogledalcima dobivenih od europskih osvajača, koje je završilo porobljavanjem Novog Svijeta, već sada svjedočimo našoj fascinaciji ponudom proizvoda bez kojih smo još prije 15-tak godina normalno živjeli, a što rezultira olakim odustajanjem od ljudskih sloboda. Ima li suštinske razlike između urođenika koji ponosno prevrće ručna ogledalca i modernog čovjeka koji s ponosom nosi novi model mobilnog telefona? Možemo li zamisliti na što bi tek (olako) mogli pristati kad ponuda ne bude toliko suptilna i pojave se npr. sa svojom ponudom nosioci "nade" u novi poredak, s vrlo opipljivim novim "zdravstvenim", energetskim i materijalnim dostignućima, nudeći nam još povrh toga i "mir, ljubav i duhovni napredak"?
U tekstovima se koristi pojam nakačenje ili nakačenost u pokušaju opisivanja povezanosti entiteta i domaćina (engl. host) tj. osobe na kojoj obitava. Smatram da je pojam onoliko (ne)prikladan koliko i u engleskim tekstovima korišteni ・attachment・. Ovdje bi se moglo diskutirati što koristiti, je li možda priljepak bolji od nakačenja, ili neka treća riječ, mada smatram da bi takva diskusija bila jalova jer niti jedan niti drugi ne može dočarati pravu prirodu ovakvog odnosa.
Korištenjem nakačenja izbjegnuta je i daljnja moguća konfuzija koju bi moguće unijeli pojmovi kao što su opsjednuće, posjednuće, zaposjednutost koje različiti autori koriste općenito opisujući ovakve pojave.
Koliko je lako kupiti današnjeg čovjeka, koji je izgubio kontakt sa Svjetlom ili još gore, samovoljno prodao svoju dušu, čovjeka izmučenog strahovima, krizama, "terorizmom", stotinama "moram/trebam" i poplavom dezinformacija kojima je svakodnevno izložen?
Vjerojatno tim lakše, što više bude zarobljenik (ne)potrepština, a istovremeno izložen (ne)ljudskim ponudama i dodatno opterećen "osobnim demonima" koji ga svakodnevno prate i ne puštaju na miru. Kad smo kod "demona" i kad o tome zapitamo npr. okultne praktičare, možemo naići na stav da su osobni demoni tek skrivene strukture uma, nerazriješeni kompleksi i potisnuti "glasovi", odnosno jednostavno dio mehanizma ega za rješavanje konfliktnih situacija.
Ovdje se postavlja pitanje tko koga citira u ovom stavu: okultisti suvremenu psihologiju i psihijatriju ili obrnuto? Nedvojbeno je da naši npr. unutrašnji konflikti nisu nužno posljedica vanjskih utjecaja (što bi uključivalo i demonske) ali inzistiranje na stavu da su "demoni" i "glasovi" samo dio našeg unutarnjeg inventara moglo bi izgledati kao još jedna uspješna maškarada Zloga.
12 Usp. P. Hine, P. J. Carroll:
Condensed Chaos: An Introduction to Chaos Magic, Phoenix AZ, New Falcon Publications, 1994., str. 150
bglavac
edin.kecanovic
