SLIKA O VLASTITOJ VRIJEDNOSTI

"Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna" (Psalam 139:13- 14).

Unutrašnje iscjeljenje izvlači na površinu laži ili kriva uvjerenja koja imamo o Bogu i nama samima.

Ako je nešto rečeno o nama dovoljno puta, bilo istinito ili ne, počet ćemo u to vjerovati. Dječji karakter je formiran do pete godine uzrasta i ako dojmovi koji su prodrli u njihov um nisu pozitivni, imat će negativnu sliku o sebi. Kroz njihove živote pojavit će se situacije koje će samo potvrditi ono što već vjeruju. Čak i nakon što postanu kršćani, bez obzira što im Božja riječ kaže, bez obzira kakvu fasadu izvana nosili, bez obzira što učinili ili rekli, nosit će i dalje u sebi tu negativnu sliku o sebi.

Neprijatelj nas želi uništiti. On dolazi da ukrade, ubije i uništi. Isus nas želi spasiti i obnoviti.

U svakom slučaju, ne možemo imati dobro zajedništvo s Njim ako imamo bijednu sliku o sebi samima. Pored svih naših pokušaja da sakrijemo bijednu sliku koju imamo o sebi, čak i od nas samih, postoji glas koji nam govori: "Kako me Bog može voljeti? Ja sam tako užasna. Opet sam uprskala stvar. Vikala sam na djecu, na muža.

Kako mogu ovakva doći svetom Bogu?"

Ako osjećaš da su tvoje emocije oštećene, ako imaš pogrešno izgrađenu sliku o sebi, vjerojatno ti je teško doći u Božju prisutnost, iako znaš istinu iz Božje riječi. Bez obzira koliko žarko želiš otrčati do trona Božje milosti, nikako da tamo stigneš. Tvoje su emocije kao sidro koje te vuče natrag.

Osjećaš li se ružnim?

Rodila sam se sa ožiljkom na licu. Bila sam operirana kao mala beba, no ostao je tamnocrveni ožiljak na desnoj strani lica. Veći dio života provela sam misleći da sam  ružna. Ali to nije jedini problem. Također sam morala živjeti s činjenicom da se moja sestra pojavila na filmu još kad je bila beba. Naravno, ja nisam nikada bila na filmu. Nitko ne želi staviti nekog ružnog na film. Čak i kao odrasla osoba, bez obzira kako su krasno ljudi govorili o mom izgledu, znala sam da sam ružna. O da, naučila sam se zahvalno nasmijati i govoriti: "Hvala", kada bi mi netko dao kompliment, ali nikada nisam u to povjerovala. Kada se  netko osjeća ružnim,  teško je tada prihvatiti  i voljeti samoga

sebe. Takva sam bila do svoje 42 godine.

Kada me je Isus iscijelio, ugledala sam samu sebe kao tek rođenu bebu. Ugledala sam Isusa kako stoji u onoj operacijskoj sobi. Tek što sam se rodila, Isus je posegnuo za mojim licem, dodirnuo moj obraz i iscijelio ožiljak. Još uvijek sam imala fizički ožiljak, ali je Isus odstranio emocionalni ožiljak kojeg sam nosila u sebi tijekom svih tih godina. Od tada se osjećam drugačije. Prije no što me Isus iscijelio, nisam mogla čuti svoj snimljeni glas na audio-vrpcama, ali sada mogu. Čak mogu i uživati u tome. Od tog vremena, mogla sam pogledati u ogledalo i nasmijati se sebi. Isus je slomio to ropstvo.

Karin, moja suradnica, još je jedan primjer osobe koja je živjela u ropstvu te vrste. Karin je vrlo mršava djevojka, ali dok nije odrasla, njena braća su je iz nekog razloga nazvala "Velika stražnjica". I bez obzira kako je sama sebi izgledala u ogledalu, Karin je vjerovala u ono što su joj njena braća rekla. U vrijeme kada smo se srele, Karin već tada nije htjela nositi traperice. Kada sam je upitala zašto, odgovorila je: "Jer imam tako veliku stražnjicu." Jedva da sam mogla povjerovati vlastitim ušima. Ispred mene bila je mršava, vitka, mlada djevojka - tip djevojke za kakvu su traperice zapravo stvorene - koja ih nije htjela nositi zbog lažnog uvjerenja.

Kroz  unutrašnje   iscjeljenje,   Karin   je oslobođena od ropstva svog lažnog uvjerenja i danas rado nosi traperice u svom vlastitom stilu.

Osjećate li se glupim?

Dugo vremena sam mislila također da sam glupa. Moja sestra je imala vrlo visok kvocijent inteligencije i moji roditelji su bili vrlo ponosni na nju. Dok sam bila mala djevojčica, oni su odlučili da i mene testiraju. Ali bili su vrlo razočarani, jer je ispalo da je moj kvocijent inteligencije samo nešto veći od prosjeka. Cijelo moje djetinjstvo živjela sam u uvjerenju da sam najgluplji član cijele obitelji. Kad me Bog iscjelio, prepoznala sam tu laž. Uvidjela sam da stvari, zapravo, shvaćam jako brzo, a jednom kada se pokrenem na posao, više me ništa ne može zaustaviti. No, to je bilo nakon što me je Bog oslobodio  te laži.

Znam jednu ženu koja uvijek i trajno pati, jer vjeruje da je debela, a nosi odjeću broj 5 (po američkim standardima to je ženski broj izuzetno vitke osobe). Ovo lažno uvjerenje započelo je jednog dana kada je, kao punašna desetogodišnja djevojčica, potrčala niz ulicu prema ocu da ga pozdravi, a on je rekao: "Ma pogledaj se samo, debela kao malo prase." Njezin ju otac nije htio povrijediti - volio ju je - ali su te riječi zaglavile u njenom umu. Čak i danas, unutar tog mršavog, malog tijela, stoji netko tko samog sebe vidi debelog.

Znate, ja izgledam mnogo drugačije nego prije. Jednom kada počneš voljeti samog sebe, nešto se promijeni i na tvojoj vanjštini. Imam sliku iz vremena prije mog iscjeljenja, i kada biste je vidjeli, jedva da biste me prepoznali danas. Izraz mog lica je neugodan, ne izgledam sretna, već naprotiv izričito tužna. Isusovo svjetlo ne sjaji iznutra. Vjerojatno biste rekli: "Nije baš vrlo privlačna." Danas moje slike izgledaju mnogo drugačije. Izgledam kao osoba kojoj je stalo do vlastita izgleda. Izgledam veselo.

Kao što sam se promijenila iznutra, isto tako sam se promijenila i izvana. To nije nešto što sam ja napravila - to je nešto što se dogodilo nadnaravno. Kada proces iscjeljenja započne iznutra, on se počinje pokazivati i izvana.

Mnogi ljudi koji se osjećaju ružnima na neki način - bilo da se tiče lica, tijela, njihovih sposobnosti ili inteligencije - mrze sami sebe. Mnogo puta kada se molim za odrasle ljude koji osjećaju da su promašili u životu, nalazim da su se te misli pojavile najčešće još u ranom djetinjstvu. Mnogo puta izgleda da ih te misli prate kroz život kao jedna nit ili prijetnja, spremajući ih za neuspjeh.

Osjećaj odbačenosti

Ljude koji su u životu bili teško oštećeni osjećajem odbačenosti lako je zapaziti. U društvu će najčešće biti sami, a sa lica ćete im moći čitati misli poput ove: "Nikom se ne sviđam. Ne mogu sudjelovati u ovom." Nevjerojatno je kako neki komentari ili ideje, od kojih neki zvuče posve glupo, mogu ostati u nama. Dok sam bila dijete, izgledala sam mnogo drugačija od ostale moje obitelji. Svi' su bili svijetli, dok sam ja bila vrlo tamnoputa. Bila je to obiteljska šala da me zovu Meksikankom. Jednog dana sestra mi je rekla da se u bolnici gdje sam rođena dogodila zabuna sa bebama, te da ja pripadam drugoj obitelji.

Glupo? No, ustvari nije. Kada nas misli poput ove počinju oštećivati iznutra, tada one više nisu smiješne. To su laži koje imaju silnu moć da nas oštete. Moramo se suočiti s lažima o sebi, kako bismo ih prepoznali i zamolili Isusa da ih zamijeni svojom istinom. Moramo zamoliti Isusa da nam pokaže korijen tih lažnih uvjerenja, da nas zatim oslobodi njihova ropstva, te da uništi tu pogrešnu sliku koju imamo o sebi.

Sjećam se još jedne laži koju sam vjerovala o sebi. Dok sam bila dijete morala sam za Božić pisati zahvalnice. Nisu bile baš najbolje i to bi mi uvijek dali do znanja. Odrasla sam s tom laži da ne znam pisati pisma. Kada sam se jednog dana zaposlila, velik dio posla bilo je  upravo pisanje mnogih pisama. Morala sam nadvladati svoje osjećaje. Danas uživam pisati pisma.

I kada Isus jednom uništi pogrešnu sliku koju imamo sami o sebi, u stanju smo prihvatiti pravu sliku onoga što jesmo kao Božja djeca. A koja je to slika, nas, kao djece Božje? Pa, moja mi Biblija kaže da je Bog taj koji nas je stvorio, oblikovao u majčinoj utrobi. Kaže također da smo pravedni Kristovom pravednošću, i da možemo učiniti sve kroz Isusa Krista koji nam daje snagu. Možemo učiniti sve što Bog od nas želi. Ako imamo neku slabost, Njegova milost je dovoljna. Dat' će nam silu. Ako trebamo mudrost, samo trebamo zamoliti za nju. Možemo imati mudrost i znanje od Svetog Duha.

A sve to je tek početak!