Skriveni spisi
Postoji razlika izmedu znanja i svjesnosti, izmedu informacija i svjesnosti. Malo prije sam vam rekao da ne možete uciniti ništa zlo u svjesnosti. Ali covjek može uciniti nešto zlo sa znanjem ili s informacijama, kada zna da je nešto loše. “Oce, oprosti im jer ne znaju što cine.” Ja bih to preveo ovako: “Nisu svjesni što cine.” Sveti Pavao kaže za sebe da je najveci grešnik jer je progonio Kristovu Crkvu, ali dodaje da je to cinio nesvjesno. Ili, da su bili svjesni da razapinju Gospodina slave, ne bi to nikada ucinili. Ili: “Doci ce vrijeme kada ce vas progoniti i mislit ce da vrše volju Božju.” Nisu svjesni. Ulovljeni su u informacije i znanje. Toma Akvinski lijepo je to postavio kad je rekao: “Svaki put kada netko sagriješi, cini to pod vidom nekog dobra.” Osljepljuju se, vide nešto kao dobro iako znaju da je zlo. Traže razumsko opravdanje da ucine nešto pod izlikom dobra.
Jedna osoba opisala mi je dvije situacije u kojima joj je bilo teško sacuvati svjesnost. Ta osoba radila je u tvrtki za uslužne djelatnosti gdje puno ljudi ceka na liniji, puno telefona zvoni; bila je sama i rastresali su je mnogi napeti i srditi ljudi. Bilo joj je jako teško sacuvati spokoj i mir. Druga situacija bila je vožnja u gustom prometu, kada ljudi trube i medusobno spominju rodbinu. Pitala me je da li bi nervoza nekako mogla nestati kako bi mogla sacuvati mir.
Jeste li uocili o kakvoj je navezanosti rijec? Mir. Bila je navezana na mir i tišinu. Govorila je: “Ne mogu biti sretna ako ne sacuvam mir.” Je li vam ikad palo na pamet da biste mogli biti sretni i dok ste napeti? Prije prosvjetljenja ponekad sam bio potišten; poslije prosvjetljenja opet sam ponekad potišten. Opuštanje i osjecajnost ne smiju vam biti cilj. Jeste li ikad culi da neki ljudi postanu napeti kada se pokušavaju opustiti? Ako ste napeti, jednostavno promatrajte svoju napetost. Nikada necete shvatiti sami sebe ako se pokušavate promijeniti. Cim se više trudite promijeniti, gore za vas. Pozvani ste na to da budete svjesni. Osjetite taj telefon koji zvoni, osjetite te napete živce, osjetite upravljac u svojim rukama dok vozite. Drugim rijecima, dodite u stvarnost i pustite da se napetost i mir pobrinu sami za sebe. U stvari, morat cete im dopustiti da se pobrinu za sebe jer cete biti prezauzeti uspostavljanjem dodira sa stvarnošcu. Korak po korak, pustite da se dogodi ono
što se dogada. Prava promjena dogodit ce se kada vam bude dano; nece biti uzrokovana vašim egom, vec stvarnošcu. Svjesnost ce dopustiti stvarnosti da vas promijeni.
U svjesnosti se mijenjate, ali morate je iskusiti. Sada vjerujete na moju rijec. Možda i planirate postati svjesni. Vaš ego vas pokušava gurnuti u svjesnost na svoj prepredeni nacin. Pazite! Suocit cete se s otporom, bit ce poteškoca. Kada netko tjeskobno pokušava biti stalno svjestan, možete opaziti tu blagu tjeskobu. Žele biti budni kako bi provjerili jesu li zaista budni ili ne. To je dio asketizma, a ne svjesnosti. To zvuci cudno za kulturu u kojoj smo naucili postizati ciljeve, stizati nekamo, medutim, ne morate nikamo ici jer ste vec tamo. Japanci imaju zgodnu uzrecicu za to: “ Onoga dana kada prestanete putovati, stici cete.” Vaš stav trebao bi biti: “Želim biti svjestan, želim biti u dodiru sa svime što se dogada i dopustiti da se dogodi ono što se dogada. Ako sam budan, u redu, i ako spavam, u redu.” Onoga trenutka kada od toga pokušate uciniti cilj i kada to pokušate ostvariti, tražit cete proslavu svog ega, svoju vlastitu promidžbu. Želite imati dobar osjecaj da ste uspjeli. Kada zaista “uspijete”, necete toga biti svjesni. Vaša ljevica nece znati što desnica cini. “Gospodine, kada smo to ucinili? Nismo toga bili svjesni.” Dobro djelo nije nikada tako dražesno kao onda kada izgubimo svijest o tome da cinimo neko dobro djelo. “Mislite da sam vam pomogao? Uživao sam u tome. Samo sam plesao svoj ples. To vam je pomoglo i to je divno. Cestitam vam. Ja u tome nemam nikakve zasluge.”
Kada to postignete, kada postanete svjesni, sve manje i manje cete se brinuti za etikete kao što su “budan” ili “spava”. Jedna od mojih poteškoca u ovome je da želim potaknuti vašu znatiželju, ali ne vašu duhovnu pohlepu. Probudimo se, bit ce divno. Nakon nekog vremena nece više biti važno - svjesni ste jer ste živi. Život bez svjesnosti nije vrijedan življenja. I pustit cete da se bol pobrine sam za sebe.