Kao što jedna druga Zenrin pjesma kaže:

 

Ništa se ne da usporediti sa nošenjem odjeće i jelom. Nikakvih Buda ni Patrijarha van ovoga nema.

To je osobina wu-shih, prirodnost bez dovijanja ili sredstava da budeš prirodan, kao što su misli o zenu, o taou ili Budi. Takve misli se ne isključuju; one, jednostavno, ot­padaju kad se uvidi da su nepotrebne. „Ne zadržava se tamo gdje je Buda, a tamo gdje Bude nema produžava dalje."

 

Jer kako to Zenrin ponavlja:

 

Biti svjestan prvobitnog uma, prvobitne prirode — Upravo je to teška boljka zena!

 

Kao što „riba pliva u vodi ne misleći na nju, a ptica leti po vjetru nesvjesna vjetra", tako i pravi život zena ne osjeća potrebu da „podiže valove kad vjetar ne puše", da uvlači religiju ili duhovnost kao nešto izvan, ili iznad, života samog.

 

S tog razloga mudrac Fa-jung, poslije razgovora koji je vodio sa Četvrtim Patrijarhom, nije više primao ponude u cvijeću od ptica, jer njegovo svetiteljstvo više nije „štrcalo kao povrijeđeni palac". O takvom čovjeku Zenrin kaže:

 

Ulazeći u šumu ne pomiče ni travku;

Ulazeći u vodu ne pravi ni valić.

 

Nitko ga ne primjećuje, jer on ne obraća pažnju na sa­mog sebe.

 

Često se kaže da držati se sebe znači imati trn pod ko­žom, a da je budizam drugi trn kojim se izvlači onaj prvi. Kada se izvadi, oba se odbace. Ali, onog trenutka kada bu­dizam, kada filozofija ili religija postanu drugi način da se čovjek drži sebe kroz traganje za duhovnom sigurnošću, dva trna postaju jedan — a kako ga tada izvaditi?

 

Ovo je, kako to Bankei kaže, „brisanje krvi krvlju". Prema tome, po zenu ne postoje ni sopstvo ni Buda za koje bi se čovjek mogao uhvatiti, nema dobra da se stiče ili zla da se izbjegava; nema misli koje treba iskorijeniti niti uma da se pročisti; ne postoji tijelo koje će iščeznuti niti duše da bi se spasila. Jednim se potezom čitav ovaj skelet apstrakcija raspada na djeliće. Kao što Zenrin kaže:

 

Da bi se život sačuvao, mora biti uništen.

Kad je skroz razoren, onda čovjek prvi put boravi u miru.

 

Jedna riječ usklađuje nebo i zemlju;

Jedan mač sravnjuje cijeli svijet.

 

O ovom „jednom maču" Lin Chi je rekao:

 

Ako čovjek njeguje Tao, Tao neće djelovati — sa svih će se strana loše okolnosti prosto gomilati. Ali kada se mač mudrosti (prajna) pojavi, ni jedna stvar neće preostati.

 

„Mač prajne" koji odsjeca apstrakcije isto je ono „di­rektno ukazivanje" uz pomoć čega zen izbjegava upetljavanja u religioznost i ide pravo u srce stvari. Tako je Jao-shan, na pitanje guvernera Langa, „Što je Tao?, pokazao nagore, prema nebu, i dolje, na krčag s vodom. Zamoljen za obja­šnjenje, odgovorio je: „Oblak na nebu i voda u krčagu."

 

nastavlja se....