Kada vam je potrebno da usporite i vratite se sebi, nije neophodno da odjurite kući  na

vaše mjesto za meditaciju da biste svjesno disali. Možete disati bilo gdje, jednostavno

sjedeći u svojoj stolici na radnom mjestu ili u automobilu. Ako ste u robnoj kući


prepunoj kupaca ili čekate u redu u banci, pa osjetite da ste iscrpljeni i poželite da se


vratite sebi, možete svjesno da dišete i smiješite se baš tamo gdje ste se našli.


Gdje god da ste, možete svjesno disati. Svima nama je potrebno da se s vremena na


vrijeme vratimo sebi da bismo bili sposobni za suočavanje sa životnim teškoćama. To


možemo činiti u bilo kom pložaju sjedeći, stojeći, ležeći ili hodajući. Ipak, sjedeći


položaj je najstabilniji. Jednom sam na aerodromu Kenedi u Njujorku čekao avion koji


je kasnio četiri sata. Uživao sam sjedeći u lotos položaju u čekaonici. Jednostavno sam


savio svoj džemper i smjestio se na njega. Ljudi su me radoznalo gledali, ali su uskoro


počeli da me ignorišu i ja sam sjedio u miru. Nije bilo mjesta za odmor, aerodrom je


bio pun ljudi, jedino što sam mogao je da se opustim tamo gdje sam se zatekao. Možda


ne želite da meditirate na tako upadljiv način, ali vam svjesno disanje u bilo kom


položaju može uvijek pomoći da se osvježite.


Meditacija u sjedećem položaju


Najstabilniji položaj za meditaciju je sjedenje prekrštenih nogu na jastučetu. Izaberite


jastuk prave debljine. Polu-lotos ili lotos položaj je odličan za postizanje stabilnosti


tijela i uma. Da biste sjeli u lotos položaj ukrstite noge stavljajući jedno stopalo (za


polu-lotos) ili oba stopala (za lotos) na suprotnu butinu. Ako vam je lotos položaj


težak, možete sjediti na stolici sa nogama na podu i rukama koje se odmaraju na


butinama. Ili možete leći na pod, na leđa, sa ispruženim, blago rastavljenim nogama,


dok su ruke sa strane, a dlanovi okrenuti nagore.


Ako vam noge ili stopala utrnu ili osjećate bol u položaju za meditaciju tako da vam on


ometa usredsređenost, slobodno se pomjerite u udobniji položaj. Ako to činite polako i


pažljivo, prateći svoje disanje i svaki pokret tijela, nećete ništa izgubiti od svoje


koncentracije. Ako je bol jak, ustanite, hodajte sporo, svjesno i sjedite ponovo kada se


osjetite spremni.


U nekim centrima za meditaciju se ne dozvoljava pokretanje tokom perioda meditacije.


Od ljudi se tamo često traži da izdrže veliku nelagodu. Za mene je to neprirodno. Ako


nam je neki dio tijela utrnuo ili nas boli, on nam nešto govori i to treba da slušamo.


Sjedimo i meditiramo da bismo razvili mir, radost, blagost a ne da bismo povećali


fizičku izdržljivost ili povrijedili tijelo. Ako promijenimo položaj stopala ili jedno


vrijeme meditiramo u hodu, to neće mnogo smetati drugima, a nama može mnogo


pomoći.


Ponekad možda koristimo meditaciju da bismo pobjegli od sebe i života, kao zec koji


bježi u rupu. Na taj način možda privremeno izbjegavamo neke probleme, ali se sa


njima moramo ponovo suočiti.


Potrebno nam je da meditiramo blago, ali uporno tokom čitavog dana ne propuštajući


nijednu priliku ili događaj da dublje proniknemo u pravu prirodu života, uključujući i


naše svakodnevne probleme. Ako tako živimo, ostvarujemo duboku komunikaciju sa


životom.


Zvona svjesnosti


U mojoj zemlji koristimo crkvena zvona da nas podsjete na vraćanje sadašnjem


trenutku. Svaki put kad čujemo zvona prestanemo da govorimo, da mislimo, vratimo se


sebi, udišemo i izdišemo, smiješimo se. šta god da činimo, zastanemo za momenat i


uživamo u svom disanju. Ponekad govorimo ove stihove:


Slušaj, slušaj


Ovaj divni zvuk vraća me mom pravom biću.


Dok udišemo, kažemo "Slušaj, slušaj" a dok izdišemo, kažemo "Ovaj divni zvuk vraća


me mom pravom biću".


Od kada sam došao na Zapad, rijetko čujem zvona budističkih hramova. Na sreću, po


čitavoj Evropi zvone crkvena zvona. šteta što ih nema toliko u Americi. Kad god držim


predavanje u Švajcarskoj, koristim crkvena zvona za vježbanje svjesnosti. Kad zvono


zvoni prestanem da govorim i svi slušamo puni zvuk zvona. Uživamo u tome. (Ja


mislim da je to bolje od predavanja!) Kad čujemo zvono možemo zastati, uživati u


disanju i doći u dodir sa čudima života koja su oko nas - sa cvijećem, djecom, lijepim


zvucima. Svaki put kada se vratimo sebi ostvarujemo odlične uslove da se susretnemo


sa životom u sadašnjem trenutku.


Jednoga dana sam u Berkliju predložio studentima i profesorima kalifornijskog


univerziteta da svaki put kada se oglasi zvono sa tornja naprave pauzu da bi svjesno


disali. Svako treba da odvoji malo vremena i uživa u tome što je živ! Ne treba samo da


jurimo čitav dan. Treba da naučimo da zaista uživamo u zvonima naših crkava i naših


škola. Zvona su divna, ona nas mogu probuditi.


Ako imate zvono kod kuće, možete disati i smiješiti se uz njegov zvon. Ali, ne morate


nositi zvono sa sobom na radno mjesto. Možete koristiti bilo koji zvuk kao podsjetnik


na predah, udisanje i izdisanje i uživanje u sadašnjem trenutku. Zvuk okretanja


ključeva u bravi može biti zvono svjesnosti. Čak su i nečujni zvuci, kao što su kosi


zraci sunca koji padaju kroz prozor, zvona svjesnosti koja nas podsjećaju da se


vratimo sebi, da dišemo, smiješimo se i potpuno živimo u sadašnjem trenutku.