Sjećanja iz fetusne faze
U svojoj knjizi
Changes of Mind, objavljenoj u izdanju State University of New York Press, razvojna psihologinja Jenny Wade tvrdi da razvojna psihologija i znanost općenito, zanemaruje svijest. No, kako tvrdi Wadeova (1996., str. 2), nedavna otkrića u znanosti: "... uvode novu ideju stvarnosti mnogo bližu istočnjačkim i drevnim mističkim nazorima." Osim toga, Wadeova vjeruje da: "... kozmologija koja objašnjava fenomen svijesti može biti ispravan obrazac psihologije." (1996., str. 4)Prema danas prevladavajućim idejama u psihologiji i neuroznanostima, svijest postoji samo u povezanosti s obrascima neurona u mozgu. No, Wadeova kaže da postoji mnoštvo dokaza koji pobijaju tu pretpostavku: "On sadrži empirijski provjerene podatke o ljudskoj svijesti koja djeluje
neovisno od fizičkog supstrata. (1996., str. 18, autoričin kurziv).Među tim dokazima nalaze se izvješća o iskustvima bliskima smrti i sjećanjima na prošli život, o kojima smo prethodno raspravljali, ali Wadeova, pozivajući se na istraživanja D. B. Chamberlaina, Helen Wambach, S. Grof i drugih, obraća nam pozornost na novu kategoriju dokaza - sjećanja iz fetusne faze. Što se tiče istraživanja tih područja, Wadeova kaže (1996., str. 19): "ti su rezultati posve novi i njihove implikacije nisu u cijelosti shvaćene. Unatoč tomu, oni predstavljaju dosljedan obrazac koji upućuje na to da zrela svijest pojedinca prethodi rođenju - u nekim slučajevima čak i začeću - i preživljava smrt."
Prema razvojnim studijama glavne struje znanosti, obrazac razvoja neurona koji potvrđuje svjesnost, pojavljuje se prilično kasno u ljudskom fetusu. Moždani valovi koji se obično povezuju sa sviješću, pojavljuju se tek u sedmom mjesecu trudnoće, od 28. do 32. tjedna (Spehlman, 1981. u: Wade, 1996., str. 28). Čak je i tada moždana aktivnost prilično ograničena, jer se neuroni koji povezuju moždane stanice uglavnom razvijaju nakon rođenja. Međutim, kaže Wadeova, snažan dokaz potvrđuje postojanje prije-porođajnih sjećanja, koja upućuju na to da je svijest prisutna u fetusu prije potpune organizacije mozga.
Wadeova (1996., str. 42-43) pretpostavlja da postoje dvije vrste fetusne svijesti. Prva je ograničena svijest, koju potpomaže stanje razvoja neurona u mozgu fetusa. Druga je mnogo potpunija svijest, koju doživljava transcendentno 'ja' povezano s fetusom, no ne i ograničeno njegovim stanjem razvoja osjetila i mozga. Dvije vrste svijesti međusobno su povezane. Kako kaže Wadeova (1996., str. 44): "Ta dva izvora svijesti jasno se doživljavaju kao nastavak istoga 'ja'." Na temelju toga, dakle, mogli bismo zaključiti da svijest poglavito pripada transcendentnom "ja" te da se katkad kanalizira kroz mozak fetusa, djeteta ili odrasle osobe, izražavajući se ovisno o biološkim ograničenjima svake etape razvoja. Kako tvrdi Wadeova (1996., str.13-14), transcendentno 'ja' povezano s fetusom aspekt je većeg svjesnog 'ja'. To odražava vedsko stajalište da je
atman pojedinca trajno postojeća čestica trajno postojećeg param atman ili najvišeg 'ja'.S. Grof (1985.) iD. B. Chamberlain (1990.) izvijestili su o prije-porođajnim sjećanjima izazvanima regresivnom hipnozom, a koja sežu sve do začeća.Ta su sjećanja, kako tvrdi Wadeova (1996., str. 44), potvrđena: "... podacima iznesenima od strane majke, rođaka, primalja i u medicinskim izvješćima." Osim događaja vezanih uz začeće, ta sjećanja uključuju i pokušaje pobačaja. U većini slučajeva malo je vjerojatno da su ispitanici saznali za navodne pokušaje pobačaja nakon rođenja jer, što je posve razumljivo, majke i očevi obično nisu željeli povjeriti svojoj djeci takve stvari.
No, roditelji su u mnogim slučajevima potvrdili izvješća ispitanika nakon povratka iz regresivne hipnoze. Slijedi jedno takvo izvješće (Chamberlain, 1990., str. 179): "Još se nisam posve oblikovao i moja me majka nekim sredstvom pokušala isprati. Veoma je vruće ... Znam da me želi izvući. Tek sam mali mjehurić. Ne znam kako to znam, ali znam. Čini se da moja ujna daje neke upute majci. Čujem njezin i glas druge žene u pozadini. Nije trebala zatrudnjeti. Ne poznaje me ... Nije djelovalo. Miris mu je bio veoma snažan i opor, gotovo kao miris dezinfekcijskog sredstva, kao amonijak, snažan, žestoko snažan miris. Mogu vidjeti i gdje sam se nalazio; bio sam na putu ovamo, majušan. Znao sam da me tada nitko ne želi... ali bio sam odlučan.
Čak sam i tada bio borac. Jadna moja majka umrla bi da zna da znam sve to!"
U drugu kategoriju spada vizualno sjećanje na sam proces rađanja.
Kako tvrdi Wadeova (1996., str. 47), takva izvješća pružaju: "... jedan od najčvršćih argumenata za materijalno transcendentan izvor svijesti." Fiziološki, takva su izvješća neutemeljena jer se pretpostavlja da novorođenče ne posjeduje svijest. Nadalje, oči fetusa obično su zatvorene, a čak i da su otvorene, neposredno nakon rođenja, novorođenče ne posjeduje normalno osjetilo vida.
Neka sjećanja na rođenje proizlaze iz regresivne hipnoze, no o drugima spontano izvješćuju veoma mala djeca. Većina spontanih izvješća potječu od djece u dobi između dvije i tri godine. Jason je u dobi o tri i pol godine opisao svojoj majci rođenje. Rekao je da je čuo svoju majku kako plače i prisjetio se da je teškom mukom pokušavao izaći iz rodnice, osjećajući pritom čvrsto stiskanje i vlagu. Osjetio je da mu je nešto omotano oko vrata.
Nešto mu je ozlijedilo glavu i rekao je da je na licu imao ožiljke (Chamberlain, 1988., str. 103 u: Wade, 1996., str. 48). Chamberlain primjećuje (1988., str. 103): "Jasonova je majka rekla da 'nikada s njime nije razgovarala o rođenju,
nikada, ali činjenice su bile točne. Oko vrata mu je bila omotana pupkovina, liječnici su ga promatrali pomoću elektrode pričvršćene o njegov skalp i izvučen je forcepsom (porođajnim kliještima). Fotografija snimljena u bolnici prikazuje da ima ožiljke na licu."Ocjenjujući izvješća o sjećanjima na rađanje proizašlima na temelju hipnoze, Chamberlain je usporedio izvješća djece i majki i ustanovio da se podudaraju. Djeca u prosjeku u dobi od 16 godina, prije hipnoze ne mogu proizvesti sjećanja na rođenje. Što se tiče izvješća o sjećanjima proizašlima tijekom hipnoze, Wadeova je rekla (1996., str. 49): "Opisi su uključivali točne podatke o vremenu i mjestu poroda, prisutnim osobama, upotrijebljenim instrumentima, položajima rađanja i liječničkom osoblju. Izvješća su obuhvaćala i sljedećih nekoliko dana, uključujući točne podatke o redoslijedu hranjenja (vodom, dječjom hranom i dojenjem), izgledu prostorija, pojedinosti o otpustu iz bolnice i dolasku kući." Chamberlain je otkrio i neke nedosljednosti između izvješća majki i djece, premda su bile neznatne.
Jesu li ta sjećanja djece mogla proizaći iz podataka koje su im prenijele majke, a koja su poslije zaboravila? Chamberlain je smatrao da nisu jer su djeca često iznosila pojedinosti s kojima njihove majke nisu bile upoznate.
Slijedi niz sjećanja (Wade, 1996., str. 50). Majka se prisjeća: "Nekako su je položili na moj trbuh, ali je još uvijek drže ... mnogo krvi i neke bijele tvari. Plače. Vidim pupčanu vrpcu. Ruke su mi svezane jer je ne mogu dosegnuti i dotaknuti. Želim da je pomaknu, omotaju. Razgovaram s liječnicima...
Mislim da su mi preko kose stavili bijelu kapu. Konačno mi oslobađaju ruke i medicinska sestra mi je donosi s moje lijeve strane. No ne drži je dovoljno blizu da bih je mogla dotaknuti. Doista sam ljuta. Kažem joj:
'Zdravo!'... Razgovaram s liječnikom o njezinoj težini."
Dijete se prisjeća: "Stavljaju me na njezin trbuh, kao da su me bacili na nju. On razgovara s mojom majkom. Čini se da je sve u redu i ona je dobro ... Osjećam se većom i težom. Mogu je vidjeti, ah nisam pokraj nje. Kosa joj je svezana, kao da je omotana uvijačima ili nečim sličnim. Izgleda umorno, znojno. Sa mnom nitko ne razgovara. Mislim da razgovaraju o meni, a ne
sa mnom. Ponašaju se kao da znaju da sam ondje, ah kao da ja ne znam da sam ondje ... Čini mi se da me medicinska sestra obrisala. Potom su me prinijeli majci. Nije plakala, premda se tako činilo. Ona mi se prva obratila. Rekla je: 'Zdravo!' Čini se da nitko drugi ne zna da sam stvarno ondje. Potom je iznova nakratko razgovarala s liječnikom i ponovno su me odveli."U drugom izvješću ispitanica Deborah pripovijeda kako je pri svom rođenju prvotno osjetila da svjesno postoji izvan svog tek rođenog tijela, a netom poslije joj se svijest identificirala s tijelom: "Iznenada se pojavila ova žuta soba i ovi ljudi. U tomu sam trenutku počela shvaćati što se događa.
Nisam bila odveć sretna zbog toga ... Prvotno nisam shvatila da mogu ispuštati zvukove [plakati] - to kao da se dogodilo samo od sebe ...
Bilo je i prilično neobično kada sam počela disati. Nikada prije nisam učinila ništa nalik tomu ... Mislila sam da sam inteligentan um. I, stoga, kada mi je bilo nametnuto [rađanje], nije mi bilo drago zbog toga. Svi ti ljudi koje sam vidjela ponašali su se uistinu mahnito. Tada sam pomislila da stvarno imam
inteligentniji um jer sam znala što mi se događa, a činilo mi se da oni ne znaju. Izgledalo je kao da me ignoriraju. Radili su mi neke stvari - mojoj vanjštini. Ali ponašali su se kao da je to sve što postoji." (Chamberlain, 1988., str. 155-157).Helen Wambach (1981.) podvrgnula je regresivnoj hipnozi više od 750 ispitanika, a njezina izvješća o životu fetusa i rođenju podudaraju se s Wadeinom hipotezom o dva izvora svijesti. Wadeova kaže sljedeće o Wambachinim ispitanicima (1996., str. 52): "Nisu se poistovjećivali s fetusom u razvoju ili njegovim tijekom svijesti, premda su prihvaćali da je fetus 'njihov' Umjesto toga, poistovjećivali su se s fizički transcendentnim izvorom svijesti i nastojali su se povezati sa 'svojim fetusom' tek 6 mjeseci nakon začeća. Ustvari, mnogi su bili izrazito neskloni prema spajanju 'svoje svijesti' s tijelom ograničenom sviješću fetusa. Wambachini ispitanici sebe su nazivali umovima odvojenima od tijela koji lebde oko fetusa i majke, koji se nalaze 'unutar i izvan' fetusa i telepatski spoznavaju majčine osjećaje tijekom trudnoće i poroda ... Ispitanici su svoju nesklonost sjedinjavanju s fetusom pripisivali negativnim stavom prema svom rođenju. Otprilike 68% ispitanika izrazilo je antipatiju i tjeskobu zbog utjelovljenja. Takav je stav bio povezan s mišlju o fizičkom životu kao neugodnom obvezom koju moraju ispuniti odazivajući se na nepoznatu zapovijed."
Uzimajući u obzir izvješća o sjećanjima na prošli život, čitav slijed razvoja svijesti koji je izradila Wadeova, uključuje događaje koji se podudaraju s postojanjem transcendentnog 'ja prije i nakon ovozemaljskog utjelovljenja.
Kako kaže Wadeova, neki istraživači tvrde da se transcendentno svjesno 'ja' tijekom procesa začeća i rađanja, poistovjećuje s istančanim energetskim poljima koja okružuju grubo fizičko tijelo i, konačno, sa samim tijelom. "Općenito govoreći", kaže Wadeova (1996., str. 243), "ova skupina naizgled nameće teoriju da bit pojedinca - njegova trajna svijest kao oblik životne energije - uključujući njegove nagomilane karme, 'silazi' iz najudaljenijeg sloja energetskog polja koje okružuje tijelo, i spušta se u ono najbliže tijelu i potom, preko staničnih struktura, u samo tijelo kada se pretvara u inkarniran život... Ako karmički obrasci nisu razriješeni, tijekom života se gomila sve više energije koja zadržava izvor svijesti visoko nabijenom građom. Budući da nije rasuta, ta nagomilana energija opstaje i prenosi se protekom vremena i mnogih inkarnacija." Wadeina teorija odražava ideju devolucije, prema kojoj svjesno 'ja' prvotno biva postupno prekriveno umom, a potom materijom.
bglavac
irida
edin.kecanovic
