Opažanja Sir Williama Crookesa, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku i predsjednika KraljevskogDruštva, jedna su od najnevjerovatnijih u suvremenoj povijesti paranormalnih istraživanja. Neka od tih promatranja, koja je izvršio sa Sir Alfredom Russelom Wallaceom, spomenuh smo u 5. poglavlju.

Crookes je izvršio brojne pokuse s medijem Danielom Dunglassom Homeom, koji nikada nije bio uhvaćen u prijevari.

Crookes je za jedan niz pokusa izradio svojevrsnu napravu nalik vagi, koja se sastojala od daske mahagonija (široke 914/230 mm i debele 25 mm), čiji je djelić jednog kraja počivao na rubu stola. Ostatak daske vodoravno se prostirao od ruba stola, pri čemu ju je na drugom kraju podupirala pružna vaga, koja je očitavala težinu daske (1,35 kg). Home, koji je sjedio na niskom stolcu, lagano je položio vrhove prstiju na kraj daske koja je počivala na stolu, oko 40 mm od kraja daske. Crookes je primijetio da se drugi kraj daske počinje polako spuštati i dizati, uslijed čega se kazaljka vage počela pokretati i bilježiti promjene težine. Kako bi se uvjerio da Home suviše čvrsto ne pritišće dasku, Crookes mu je rekao da stavi prste na kutiju šibica smještenu na kraju daske koja je ležala na stolu. Da je Home doista pritiskao dasku, kutija šibica bi se zgnječila (što se nije dogodilo).

Tijekom tih pokusa, vaga je pokazivala različitu težinu daske, koja je varirala od 1,6 kg do 2,7 kg. Crookes je jednom stao na kraj daske na stolu, pritišćući je čitavom svojom težinom, pri čemu je proizveo samo od 0,67 kg do 0,9 kg dodatnog pritiska. U tom je pokusu sudjelovao i istaknuti fizičar i astronom William Huggins, koji je, kao i Crookes, bio član Kraljevskog Društva (Crookes, 1871.; u: Medhurst i Goldney, 1972., str. 28-29). Crookes je potom postavio Homea u takav položaj da nikakvom tjelesnom snagom izravno ne izaziva pritisak na dasku. Prsti medija počivali su u spremniku s vodom, smještenom na posebnom postolju, koji se tek neznatno dodirivao s pločom. Pokus je rezultirao istim rezultatom.

Crookes je 15. lipnja 1871. poslao izvješće o tim pokusima Kraljevskom Društvu i pozvao tajnike Društva, prof. Sharpeya i prof. Stokesa, da osobno nadgledaju izvođenje pokusa. Sharpey je odbio, a Stokes je rekao da će doći pogledati napravu, no nije pristao upoznati medija ili svjedočiti pokusima. Crookes je 20. lipnja iznova pozvao Stokesa da bude nazočan pokusu, obećavši mu da će biti izveden pod najstrožom kontrolom i da će objaviti rezultate, bili pozitivni ili negativni.

Stokes se nije odazvao pozivu, ali je pokazao zanimanje za način na koji su bili organizirani prethodni pokusi. Crookes mu je odgovorio: "Čak i da su sve vaše pretpostavke točne, gospodin Homes je, da bi mogao proizvesti takve učinke, trebao upregnuti snagu od 33,7 kg; i, budući da je sjedio na niskom, laganom stolcu i da ga je čitavo vrijeme budno promatralo četiri para očiju, dok je on vrhove prstiju lagano držao na instrumentu, jasno proizlazi da ni na koji način nije mogao izvršiti takav pritisak."

(Crookes, 1871.b, u: Medhurst i Goldney, 1972., str. 45). Stokes je pretpostavio da su neki učinci možda bili prouzročeni vibracijama vozila koja su prolazila ulicom. Crookes je odgovorio: "Podizanje i spuštanje daske i kazaljke na vagi odvijalo se veoma polako i nježno, tako da je između svakog dizanja i spuštanja prošlo nekoliko sekunda; vozila koja prolaze izazivaju potpuno drukčije drhtanje od stabilnog okomitog povlačenja uz težinu od 1,8 do 3,6 kg, koje je trajalo nekoliko sekunda." (Crookes, 1871.b, u: Medhurst i Goldney, 1972., str. 46). U svom pismu Stokesu, Crookes je dodao:

"Mnogi znanstvenici sada ispituju te neobične pojave (uključujući brojne akademike), tako da zacijelo neće proći mnogo godina prije nego ta tema bude iznesena pred znanstvenom zajednicom na način na koji će izazvati pozornost." (Crookes, 1871.b, u: Medhurst i Goldney, 1972., str. 46).

Home je imao sposobnost sviranja harmonike jednom rukom, koju je držao na dijelu nasuprot tipki. Sumnjičavci su bez oklijevanja ustvrdili da se služi podešenom harmonikom. Crookes je stoga kupio novu harmoniku, koju Home nikada prije nije vidio, ni svirao. Drugo moguće objašnjenje sumnjičavaca bilo je da je Home na neki način slobodnom rukom baratao instrumentom. Crookes je stoga izradio poseban kavez koji je smjestio ispod stola. U njega je stavio harmoniku i zamolio Homea da uvuče jednu ruku u kavez i uhvati dio harmonike nasuprot dijela s tipkama. Glazbalo je i pod takvim uvjetima zasviralo na uobičajen način. Crookes je poslije primijetio (1871.a): "Harmonika je ponovno lebdjela bez vidljivog dodirivanja od strane gospodin Homea, koji je posve maknuo ruku s nje i stavio je na stol, odakle ju je primila osoba koja je stajala pokraj njega i svi nazočni su mu mogli vidjeti obje ruke. Ja i drugi vidjeli smo kako harmonika lebdi unutar kaveza bez ikakvih vidljivih pomagala. Nakon kratke stanke, to se iznova ponovilo. Gospodin Home je pred nama uvukao ruku u kavez i iznova primio harmoniku, koja je tada počela svirati, najprije nekoliko akorda, a potom dobro poznatu nježnu, tugaljivu melodiju, koju je svirala savršeno točno i na prekrasan način. Dok je melodija svirala, uhvatio sam gospodin Homea za podlakticu i nježno njome kliznuo svojim dlanom do vrha harmonike. Home se nije pomicao, a druga mu je ruka stajala na stolu, svima vidljiva, dok su mu stopala počivala pod stopalima osobe pokraj njega." (Medhurst i Goldney, 1972., str. 27).

Crookes je na jednoj seansi s Homeom svjedočio tajanstvenom pisanju.

Seansa je bila održana u osvijetljenoj prostoriji u Crookesovoj kući, i u prisutnosti njegovih prijatelja. Crookes je zamolio Homea da proizvede pisanu poruku. Poslije je ovako opisao što se tada dogodilo: "Na sredini stola nalazila se olovka i nekoliko listova papira. Uskoro se olovka uspravila i zastala na svome vrhu, te se nakon dugog oklijevanja pomaknula do papira i pala. Potom se opet uspravila i iznova pala. Nakon trećeg pokušaja također je pala. Nakon toga je do nje doklizila mala drvena letva, koja je ležala na stolu, koja se uzdignula nekoliko centimetara iznad površine stola; potom se olovka iznova uspravila i, poduprijevši se o letvu, zajedno su se počele pomicati prema papiru. No, tada je opet pala, a nakon trećeg pokušaja, letva je odustala i vratila se na svoje mjesto, dok je olovka ležala na papiru, nakon čega se na njemu pojavila poruka: 'Pokušali smo učiniti što ste od nas tražili, ali nam je snaga iscrpljena.'" (Crookes, 1874., str. 93).

Crookes je ovako opisao drugu seansu s Homeom, održanu 22. svibnja 1871., na kojoj je bio i Wallace: "Stol se tada nekoliko puta uzdignuo iznad poda, dok su prisutna gospoda uzela svijeću i, kleknuvši na pod, pregledali položaj stopala i koljena gospodin Homea. Ustanovili su da tri noge stola lebde iznad poda. To se ponovilo nekoliko puta, sve dokjedan od promatrača nije izjavio da se uvjerio da levitaciju nije nikakvim mehaničkim sredstvima izazvao medij, kao ni drugi prisutni." (Crookes, 1889., u: Gauld, 1968., str. 214).

Osim što je izazivao levitacije predmeta, Home je i sam veoma često lebdio. Crookes je tome svjedočio tri puta, a bio je upoznat i sa sto drugih zabilježenih slučajeva Homeovih levitacija. O Homeovim levitacijama koje su se dogodile u njegovu domu, Crookes je napisao: "Otišao je do praznog dijela sobe i, nakon što je nekoliko minuta mirno stajao, rekao nam je da se uzdiže u zrak. Vidio sam ga kako se polako uzdiže u zrak, pri čemu je nekoliko sekundi bez prestanka lebdio na visini od oko 15 cm iznad zemlje, nakon čega se polako spustio. Tom prilikom nitko od prisutnih nije se pomicao sa svoga mjesta. Drugom me prilikom pozvao da mu se pridružim.

Tada je lebdio 45 cm iznad zemlje, a ja sam rukama prošao kroz prostor ispod njegovih nogu, oko njega i iznad glave ... U nekim je slučajevima Home lebdio na stolcu na kojemu je sjedio za stolom. To je uglavnom činio namjerno, a katkad bi skvrčio noge i uzdignuo ruke da ih vidimo.

Jednom prilikom, spustio sam se i vidio da sve četiri noge istodobno lebde iznad poda, pri čemu su Homeove noge počivale na stolcu. U nekim rijetkim slučajevima, lebdjeti su mogle i osobe koje su sjedile pokraj njega. Jednom je i moja žena lebdjela sa svojim stolcem" (Carrington, 1931., str. 158).